Kategorija: Stil

Ta je naslada bila rezervirana za one koji su mogli vino platiti skoro kao i večeru, ako ne i više. O njima su se snimali filmovi i pisale knjige. Njihove su fotografije završavale u povijesnim pripovijetkama i poslovnim žurnalima.

Većina normalnog svijeta koja nije posjedovala tvornice, banke ili pak zemljišta, krpala je kraj s krajem uz poluproizvode upitne kvalitete. Gospoda su godinu završavala uz pjenušavo vino i kopune.

U međuvremenu je negdje nestalo kopuna, a i gospoda su se prorijedila. Ulicama hodaju uglavnom polupismeni nosači kožnih jakni. Njihovi su pogledi oštri. Istovremeno i tupi. Oni se ne smiju. Oni kad žele biti gospoda naruče u kafiću vino. Očaranost vinom ne prestaje. Kao što ne prestaje ni jaz između vina i piva. Pivo je tradicionalno piće sirotinje i vucibatina. To je radnički pogled prema finom.

Jaz između piva i vina klasni je jaz. S jedne strane stoje oni koji imaju, mogu i žele to pokazati. Oni prijezirno gledaju ove preko puta koji nemaju pa ispijaju kartone piva. Ovi s pivom u ruci jednako prijezirno gledaju one što naručuju vino. U gadnoj su pak zabludi i jedni i drugi.

Danas je savršeno pristojno završiti godinu uz dobro pivo. Danas je čak i poželjno goste ponuditi kvalitetnim pivom. Koliko god bilo plitko, pomodarstvo je često snažan nosilac promjene. Da ne ulazim pretjerano u ne tako davnu povijest i pionirski rad Michaela Jacksona, za potrebe ovog teksta dovoljno je reći da danas postoji pivo kakvo znamo i pivo koje tek dolazi (u Hrvatsku).

Postoji industrijsko pivo – loše kvalitete jer ne stigne odležati, napravljeno od jeftinih sastojaka, s dodacima koji produljuju rok valjanosti i okus koji je praktički nemoguće raspoznati. Pravi znalac, onaj dućanski pijandžija što redovito svraća na pivo, taj savršeno razlikuje jedno generičko pivo od drugog. Mi ostali to nismo u stanju.

Zatim je tu i craft pivo – pomodno, hvaljeno, obožavano, ima status zlatnog teleta (ponekad vlasnicima pivovara i nosi takav prinos), punog okusa. Craft pivo možda najbolje prepoznate po tome da ga dućanski pijandžija ne voli.

Ne voli ga jer je uglavnom – gorko, puno aroma, puno okusa, podsjeća ga na kavu, kakao, neko voće, limune, grejp pa čak i borove i skupo je.

Craft pivo vs. industrijsko pivo

[infobox maintitle=”Industrijsko pivo” subtitle=” Proizvode ga pivski giganti – multinacionalne korporacije.

Okus piva treba zadovoljiti što širi krug potencijalnih kupaca – amerikanci kažu da pivo ne smije biti offensive prema ničijem ukusu, česi bi rekli da ne vređa, dok mi na sjeveru Hrvatske kažemo – da se more spiti.

Sastojci koji ulaze u proizvodnju trebaju biti čim jeftiniji, a tek onda kvalitetni. Zato se danas gotovo svako industrijsko pivo pravi od kukuruza.

Velika financijska sredstva ulažu se u marketing (televizijske reklame, sponzorstva sportskim timova i događaja, bilboardi, sponzorstva velikih muzičkih festivala, popularni glumci i popularne pjevačice…).

Najčešći pivski stil je lager.” bg=”orange” color=”black” opacity=”on” space=”30″ link=”no link”]

[infobox maintitle=”Craft pivo” subtitle=” Proizvode ga mali proizvođači (u početku pojave craft pokretu u nekoj zemlji glavnu riječ vode entuzijasti i ljubitelji piva; kasnije se uključuju i oni koji tu vide isključivo poslovnu priliku – i jedni i drugi su u stanju napraviti dobro pivo).

Okus piva treba zadovoljiti ponajprije one koji ga proizvode, ali najčešće se radi o dva različita opredjeljenja: 1) što više približiti se idealu stila ili 2) uvoditi inovacije u stil.

Sastojci trebaju prije svega biti dovoljno kvalitetni da daju pivu očekivani okus i miris.

Marketing je često stihijski, ponekad gerilski, uglavnom oslonjen na socijalne mreže (misli se na mreže poznanstava, a ne na internetske), internetske društvene mreže, mali pivski festivali…

Najčešći pivski stilovi su (american) pale ale i india pale ale (opet s američkim hmeljem).” bg=”orange” color=”black” opacity=”on” space=”30″ link=”no link”]

Craft pivarstvo je u Hrvatsko prilično nedavna pojava. Svoje korijene vuče iz pokreta kućnog pivarstva. Dućanski pijandžija pojma nema da postoji pivo koje nikad nije pio i vjerojatno neće. Nema on ni pojma o tome da netko proizvodi pivo kao što njegov susjed vodi svoj knjigovodstveni servis. Dućanskog pijandžiju pomodarstvo ne dotiče. Baš kao što ne dotiče ni stotine ni tisuće nosača jakni oštrog i istovremeno tupog pogleda.

Craft pomodarstvo ruje svoju revoluciju putem desetina, stotina možda, društvenih mreža kojima pojedinci izmjenjuju dojmove, čepove i etikete novootkrivenog piva. Svojom privrženosti pokazuju kako ih je lako uljuljati u potrošački kotač. Pokazuju i ono značajnije – bunt prema lošim proizvodima istog okusa, iste cijene, istog stila. Ljudi žele biti drukčiji. Žele drukčije. Žele kvalitetu. I spremni su je platiti koliko god ih vlasnici kafića i dućana činili magarcima.

Craft pivarstvo je napokon pokazalo da i pivoljupci jesu gospoda. Pokloniti nekome pivo je gospodski. Pokloniti ga sebi također je gospodski. Podržati trud malih pivara je više nego gospodski. Craft pivo je pristojan poklon svakom prijatelju, suradniku i partneru.

Gospodski je za kraj godine nekoga počastiti nekom od piva domaćih pivovara: Zmajska pivovara, Nova runda, Medvedgrad, Varionica, Air craft brewery, All in brewery, Bujska pivovara, Križevačka pivovara, OPG Bošnjak, OPG Ana (Vunetovo), Pivovara MBC (Slawoner), Visibaba, Aba 5th element…

Craft pivarstvo sužava klasni jaz između vlasnika tvornica i onih koji u njima rade. Danas više nego ikad ranije mogu jedni i drugi uživati uz isto piće – kvalitetno pivo malih pivovara.

O industrijskom pivu ne treba pak previše brinuti. Ono će se uvijek prodavati. I naš prijatelj pred dućanom treba u nečemu guštati.

Poznanik, kojeg ovdje ipak neću imenovati, spominjao je jednu delikatna situaciju u kojoj se našao. Naime, mora, sa svojom obitelji, biti u društvu određenih ljudi iz razloga jer ti ljudi žele biti u društvu te osobe. I odlazak na druženje s tim ljudima toj je osobi predstavljalo priličan teret. To već traje neko vrijeme i s vremenom postaje sve gore.

Svatko od nas je imao ili još uvijek ima ljude u svojoj okolini koji mu predstavljaju određeni teret, ne ostavljaju onaj iskreni i otvoreni dojam dijaloga. Ljudi s kojim se jednostavno ne možemo, ili ne želimo vezati odnosno, banalno govoreći, ne želimo imati nikakvog posla s njima.

Nažalost nismo svi kompatibilni sa svima, zbog toga i postoje različiti krugovi prijatelja, bliskih prijatelja, poznanika, rodbine, povremenih sugovornika, potpunih stranaca, itd.

Svatko od nas je prolazio te faze i još uvijek ih prolazimo. Uvijek ćemo ih i prolaziti. Na dnevnom nivou upoznajemo nove ljude kojima na neki način moramo odrediti pripadnost određenim nam krugovima našeg društva.

Da bi to odradili što uspješnije, uspješnije za nas osobno, pokušajmo si vizualizirati model koji je svojevremeno uvela društvena mreža Google Plus.

Naime, Google Plus nam je predstavio određene Krugove u koje smo smještali sve naše digitalne kontakte. Krugove bi sami kreirali i definirali te u njih stavljali određene ljude – od bliskih prijatelja, poznanika, poslovnih partnera, do neželjenih nam osoba, ali smo ih ipak stavili u određeni krug čisto da znamo koga ignorirati. Ti su krugovi nastali upravo kao preslika krugova, odnosno kružoka ljudi u našim stvarnim životima.

Isto tako nam je potrebno činiti to i s ljudima oko nas, pokušati rekreirati te krugove, dati im određenu važnost i ljude svrstavati u te krugove. Odrediti im pripadnost određenom krugu.

Naime, kroz moj život, a vjerujem i kroz vaše živote prošlo je mnogo ljudi, neki su ostali, neki su nestali, neke smo zadržali, neke smo izbacili, neki su umrli, neki su povremeno tu, s nekima smo bliski iako se susrećemo jednom godišnje, s nekima pak jednostavno ne možemo ili ne želimo profunkcionirati iako su nam u skoro pa svakodnevnom životu.

Uglavnom ono što trebamo u toj radnji učiniti je biti pomalo sebični i sve ljude u našim životima stavljati u krugove na načina kako nama najbolje odgovara.

Ljudi su svakakvi, ljudi će nas voljeti, ljudi će nas mrziti, ljudi će biti indiferentni. Postoje ljudi koji bi htjeli biti u našem društvu, ali mi ih jednostavno ne želimo. I što nam je činiti?

Postoji li društvo gdje bi mi htjeli biti, ali nas ono nikako ne prihvaća? Vrlo vjerojatno da.

Moje osobni stav je da dajem ljudima šansu, bez obzira na moje preferencije i želje, odnosno želje moje obitelji. Možda i potpuni stranac s kojim ne želim imati posla na prvu, postane s vremenom moj dobar prijatelj. Događalo se. I što je najbolje, događat će se.

Određeni pak ljudi, čak i cijele obitelji s kojima sam, smo se družili, provodili dosta zajedničkog vremena odjednom pokažu svoje pravo lice koje mi se nimalo ne sviđa. I to se događalo i događat će se.

Što činim?

Na prve znakove takvog ponašanja obično izbacujem ljude iz svih krugova, odnosno stavljam u onaj krug neželjenih osoba. Ponekad je to oštro i brzo. I stojim iza toga, jer u skoro pa svakom slučaju nakon toga osjećao sam se bolje i uvidio da su to ljudi, a ovo je pomalo subjektivno mišljenje, jednostavno daleko ispod mog praga, mog nivoa prihvaćanja, nivoa egzistencije općenito. Ljudi koji su ili meni ili mojoj obitelji, na neki način, smetali u životu. I to je nešto sasvim normalno.

Naravno, uz dodavanje prolaznosti vremena u ovu funkciju društva, svatko može u određenom trenutku završiti u bilo kojem krugu.

Rezime

Činjenica je da ne možemo biti svi dobri sa svima. Ljude koje ne želimo jednostavno bez imalo grižnje savjesti maknemo iz naše okoline. Ljude koje želimo dajmo im do znanja da ih želimo u našoj okolini, a na njima je dalje da li oni žele nas u svojoj okolini.

Da, uvijek će biti ljudi koji će se uvrijediti jer ih ne želite, koji će vas možda mrziti nakon toga. Ali gledajte na to kao na njihov problem, njihov nedostatak, odnosno njihov način, nivo razmišljanja koji je očito daleko ispod vašeg. Njih jednostavno ignorirate, odnosno učinite ih strancima, jer upravo tim ponašanjem samo vam dokazuju da je odluka ispravna.

Za kraj bi citirao rečenicu jednom mog poznanika, a koja će možda i zaokružiti misao odnosno logiku ovog teksta:

Pokušaj ne biti đubre od čovjeka, ali ako to već jesi, pokušaj biti što dalje od mene i mog društva.

Gospodo jeste li čuli za napravu zvanu dermaroller? Da budem iskren meni je ovo prvi susret s ovom vrstom naprave, no ipak sam išao istražiti i naišao na dosta svjedočanstava i dokaza koji govore da doista pomaže u rastu brade.

Dermaroller najviše se koristi među ženskom populacijom i to za tretiranje i prevenciju akni, strija, raznih ožiljaka, hiperpigmentacije i bora. Postavljamo si stoga pitanje kako može pomoći rastu brade?

Prvo, što je derma roller?

Radi se o valjčiću koji na sebi ima male iglice koje služe probijanju, svojevrsnom perforiranju, kože, takozvani microneedling. Sami princip rada, odnosno način na koji pomaže u rješavanju gore navedenih problema, ali i rastu brade je sljedeći:

• Male iglice koje se nalaze na valjčiću probijaju kožu.
• Organizam to prepoznaje kao oštećenje kože te pokreće proces zacijeljena.
• Povećava se cirkulacija krvi, te je pojačana proizvodnja i doprema kolagena i keratina u taj dio kože.

Pošto su kolagen i keratin neophodne komponente rasta brade, a koja proizlazi iz folikula, logično je zaključiti da će veća količina kolagena i keratina, kao i poboljšana cirkulacija krvi, stimulirati bolji i brži rast brade.

Mnogi su korisnici dermarollera to i potvrdili nakon što su primijetili znatno poboljšanje u rasti brade, ali i kose.

Kakav nam dermaroller odgovara?

U suštini koža lica je prilično tanka i nježna tako da je dermaroller s veličinom iglica od 0,5 do 1 mm sasvim dobar za našu primjenu. Duljina je to koja je sasvim dovoljna da se probije koža lica do dubine gdje se nalaze folikule te se time stimulira cirkulacija krvi kao i proizvodnja keratina i kolagena. Neki jeftiniji dermaroller s duljinom iglica od 0,75 mm je savršen za odrađivanje ovo posla, a vrlo je vjerojatno da će nas izdržati i cijeli životni vijek.

Kako koristiti dermaroller?

Najviše jednom do dva puta tjedno i to po cijelom licu u različitim smjerovima.

Znanstveno je dokazano da dermaroller dosta pomaže pri rastu kose, stoga je više nego vjerojatno da će pomoći i pri rastu brade. A i same studije koje su sprovedene baš s ciljem dokazivanja njegove funkcionalnosti govore da pomaže pri rastu brade ili kose:

Microneedling metoda stimulira matične stanice te time izaziva aktivaciju faktora rasta.

Hemel satovi ne koriste bateriju već ih pogoni vaš pokret i aktivnost. Vi ste ta pokretačka snaga. Za to pak ja zaslužan prilično pouzdani mehanizam Miyota 9015 koji svaki pokret vaše ruke pretvara u energiju. Ukoliko pak vam se dogodi da sat miruje, da ga zaboravite, ne morate brinuti jer sat ima i sustav za navijanje koji može spremiti rezervu energije koja može pokretati sat i do 42 sata.

Kućište je promjera 40 milimetara izrađeno od nehrđajućega čelika 316L. Lice od safirnog stakla, dok je pozadina transparenta te pruža uvid na sami mehanizam.

Sami dizajn je također inspiriran vojnim satovima, a kazaljke i skala su premazani C3 Super-LumiNiva premazom te su naravno vidljivi po mraku.

Remen je prilično izdržljiv, barem prema riječima proizvođača, jer je izrađen od takozvanih NATO trakica koje se opet koriste u satovima namijenjenim vojnicima i uvjetima koje oni prolaze.

Sami sat dolazi u 4 dizajna skale te pratećih trakica. Kombinaciju birate vi.

Naravno, vodootporan je do 100 metara dubine, a pošto je inspiriran vojnim satovima, ovaj sat je navikao da bude svakodnevni suputnik aktivnog džentlmena.

Poduprite Kickstarter kampanju

Razloga su dva – prvi je da projekt uspije i bude u slobodnoj prodaji na tržištu, a drugi je da možete postati vlasnik jednog od njih po izuzetno povoljnoj cijeni.

Kampanja je tek neki dan pokrenuta na Kickstarteru te je u vrlo kratkom roku skupljena impozantna svota novaca. Imajte na umu da kao podupiratelj kampanje sat možete dobiti po znatno nižoj cijeni nego će biti tržišna. Čak i do 50% nižoj.

Ukoliko kampanja bude uspješna, prvi satovi će izači na tržište u kolovozu ove godine.

Vrijeme je i u našu suverenu, navodno demokratičnu i manje modernu, državu uvedemo ono što svijet već dugo poznaje i njeguje. Naša država koju čine muškarci s bradom te ostali muškarci, žene, djeca doista vapi za jednim novim zakonikom. Nazvat ćemo ga Zakon brade, samo zato što brada je zakon.

U ovom prvom čitanju, otvorenom za javnu raspravu donosimo 21 zakon o bradi, koje smo, kao i sve ostale zakone, prepisali od boljih i iskusnijih zemalja svijeta. Novi zakoni se i dalje pišu u trenutku dok ovo čitate, i taman kad vam probiju prve dlačice bit će objavljeni i od bradonja prihvaćeni.

Žuja nije zakon. Brada je zakon.

Dijelite, širite, educirajte, ljubite.

[separator type=”thin”]

[separator type=”thin”]

[separator type=”thin”]

[separator type=”thin”]

[separator type=”thin”]

[separator type=”thin”]

[separator type=”thin”]

[separator type=”thin”]

[separator type=”thin”]

[separator type=”thin”]

[separator type=”thin”]

[separator type=”thin”]

[separator type=”thin”]

[separator type=”thin”]

[separator type=”thin”]

[separator type=”thin”]

[separator type=”thin”]

[separator type=”thin”]

[separator type=”thin”]

[separator type=”thin”]

Postoji li super hrana? Što je super hrana? Čemu služi super hrana? Kako izgleda super hrana? Zašto je super hrana super? Uglavnom super hrana je, za nas obične i prosječne ljude na ovom planetu, samo zdrava hrana koja zbog svog sastava pogoduje određenom procesu odnosno segmentu našeg rasta, starenja, sazrijevanja, odnosno življenja općenito. To je upravo moja nestručna definicija nekoga tko se već 39 godina svakodnevno bavi hranom na ovaj ili onaj način.

Kako i sami naslov kaže, ovdje nas zanima brada, nešto malo i kosa, ali u suštini zanima nas uglavnom kvalitetniji uzgoj i kasnije održavanje brade.

Brada i kosa načelno se sastoje od 97% proteina, stoga, logično je zaključiti, da ćemo pravilnim i kvalitetnim unosom proteina omogućiti bolji, brži, kvalitetniji rast brade, ali i kose.

Uglavnom, donosimo popis 8 namirnica od kojih barem 75% imate u frižideru u trenutku čitanja ovog teksta. Namirnice su to koje konzumacijom daju bitne sastojke odnosno elemente za rast brade i kose (i mnogo toga još).

Losos

Bogat je proteinima, sadrži vitamin D te 3 vrste masnih kiselina koje pospješuju hidratizaciju kože i kose, odnosno brade.

Embed from Getty Images

 

Kamenice

Također bogate proteinima i cinkom, a nedostatak cinka se obično manifestira ispucalom kožom i gubitkom kose.

Embed from Getty Images

 

Jaja

Odličan izvor proteina te četiriju esencijalnih minerala i to cinka, selena, sumpora i željeza. Željezo je primjerice bitno jer prenosi kisik u folikule kose.

Embed from Getty Images

 

Grah

Bogat proteinima, cinkom i biotinom. Biotin je sam po sebi bitan element kod rasta kose i brade te je iznimno skup kao dodatak prehrani, stoga je ovo prilično jeftin izvor biotina.

Embed from Getty Images

 

Grčki jogurt

Bogat proteinima i vitaminom B5. Naravno imajte na umu da je riječ o grčkom jogurtu, a ne običnom jogurtu.

Embed from Getty Images

 

Borovnice

Bogate su vitaminom C. U suštini dobro je bilo kakvo bobičasto voće bogato vitaminom C jer pospješuje cirkulaciju krvi prema folikulama kose.

Embed from Getty Images

 

Mrkva

Bogat izvor beta karotena, koji se u tijelu pretvara u vitamin A. Vitamina A je bitan za izbjegavanje prhuti, odnosno za kvalitetnu proizvodnju prirodnih ulja na koži. Mrkva je također dobra za oči i kvalitetnije ćete gledati vašu bradu.

Embed from Getty Images

 

Banana

Sadrži minerale silicija što omogućuje rast snažne i zdrave kose te brade.

Embed from Getty Images

 

Uglavnom ovih 8 namirnica cirkulirajte u dnevnim obrocima. Nije nužno svaki dan jesti kamenice i losos, ali zato ne vidimo razlog zašto jaja, banane, mrkva ili grah ne bi bile na redovitom jelovniku.

Svakodnevnim unošenjem nekih od njih vaša će brada i kosa biti zdrava i prekrasna, baš onakva kavom i zaslužuje biti.

Zamjena prekidača za struju je prilično jednostavan proces, no ipak mnogi se boje pristupiti ovom problemu jer se ili boje struje ili jednostavno njihove ruke i prsti nisu namijenjeni rukovanju alatom. Bilo kako bilo, pravi gentleman bi trebao znati zamijeniti prekidač za struju, točnije gentleman treba znati kako na siguran način zamijeniti prekidač za struju, bez obzira radi li se o prekidaču u njegovom vlastitom stanu, kući ili u habitatu određene dame u nevolji.

Krenimo s akcijom, sav alat koji nam je potreban je u suštini jedan klasični odvijač-ispitivač. U nekim slučajevima potreban bude još jedan odvijač, a to ovisi i izvedbi vijaka na samom prekidaču.

[separator type=”thin”]

Prvi korak je da nakon identifikacije neispravnoga prekidača, što vjerujem da nije problem, pronađemo razvodnu kutiju za struju i, nadamo se, da u njoj postoji shema osigurača koju nam je trebao ostaviti majstor električar. Shema je to koja označava za koje dio stana je odgovoran određeni osigurač. U našem slučaju radi se o prekidaču u spavaćoj sobi za što nam je potrebno ugasiti osigurač F2. Mislim da su razlozi za ovaj korak jasni samo po sebi.

Prekidač kojeg trebamo zamijeniti je imao prilično oštećeni plastični odnosno zaštitni dio te je jedino rješenje, a umjesto popravka, zamjena istog. Prije same zamjene šokirala me prilično loša kvaliteta izvedbe završnih soboslikarskih radova. No, srećom tu je Gentleman gladan novih tema za rubriku Sam svoj majstor pa ćemo vrlo brzo morati ožbukati i obojati sobu te popraviti ove završne radove odnosno rupe.

Slijedeći korak našeg zadatka je odvajanje postojeće baze odnosno samog prekidača iz zida, a za to je potrebno odvrnuti vijke koji drže prekidač u montažnoj kutiji, odnosno rupi na zidu, a ovisno o samoj izvedbi radova.

Kad smo otpustili vijke i izvadili prekidač potrebno je sa starog prekidača maknuti vodiče (žice za struju), a prije toga nije zgorega još jednom provjeriti da u prekidaču i žicama doista nema struje. Za to nam je potreban odvijač-ispitivač, a mjerenje se vrši tako da metalni vrh ispitivača stavimo na žicu odnosno mjesto gdje želimo provjeriti da nema struje, dok prstom dodirnemo drugi kraj, odnosno metalni završetak na ručki ispitivača. Ako se žaruljica upali struja je još uvijek tu, u suprotnom nastavljamo sa demontažom.

Žice odvojimo na način da pritisnemo takozvane kočnice/kvačice (ili odvrnemo vijke, ovisno o izvedbi prekidača) za žicu i jednostavno je izvučemo van. Pritiskom na kočnicu žica će izaći vrlo lako.

Na novom prekidaču izvadimo plastičnu klackalicu, odnosno ukrasnu klackalicu te provjerimo gdje se, i ako se, nalaze vijci za prihvat vodiča, otpustimo ih te, zlu ne trebalo, provjerimo još jednom da li su slobodne žice bez struje.

Strelice simbolično označavaju smjer strujnog kruga te mjesta gdje stavljamo žice. Ovaj prekidač radi na principu otvaranja i zatvaranja strujnog kruga.

Žice stavljamo u utore namijenjene za prihvat vodiča te pomoću, za to namijenjenoga, vijka pritegnemo da se žica ne može odvojiti od samog prekidača.

Korak ponavljamo i za drugi vodič odnosno žicu.

Nakon toga na prekidaču otpuštamo vijke, ako već nisu, pomoću kojih se pričvršćuju odnosno ugrađuje u zid ili kutiju, a kako bi uopće mogli ugraditi prekidač na svoje mjesto.

Većina prekidača dolazi s gumicom koja privlači dva metalna dijela kojima se prekidač učvršćuje na zid. Tu gumicu ostavimo na prekidaču jer će nam ugradnja biti znatno lakša.

Prekidač poravnamo u vodoravni položaj.

Pritegnemo vijke do granice kada osjetimo da dalje više ne ide. Nije potrebno stezati iz sve snage, dovoljno je da uhvati zid i da je prekidač stabilan i nepomičan.

Stavimo zaštitnu masku, odnosno klackalicu ili kako to već majstori zovu te provjerimo da li je prekidač ispravan.

Vraćamo se do naše razvodne kutije te pustimo struju, odnosno uključimo osigurač koji smo prije isključili.

Ako smo sve odradili uspješno, a naravno da jesmo, svjetlo se pali i gasi bez opasnosti da nas udari struja.

Nema potrebe za nekom posebnom uvodnom riječju, prelazimo na činjenice. Većina njih ide u korist brade, ali isto tako nekima se neke neće svidjeti, primjerice činjenice vezane uz Forbesovu listu najbogatijih ljudi, ili činjenicu da su vam šanse prilično velike u slučaju da ljudi pomalo bezobrazno bulje u vas.

1. Abraham Lincoln prvi je predsjednik SAD-a koji je nosio bradu. A povod tome je bilo pismo 11. godišnje djevojčice koja mu je rekla da bi izgledao bolje kad bi nosio bradu.
2. Svima nama poznata CIA je u cipele Fidela Castra stavljala talij kako bi mu otpala brada i kako bi zbog toga izgubio snažan utjecaj.
3. Brada može blokirati i do 90% štetnog UV zračenja koje dolazi od Sunca.
4. U davnim vremenima ne imanje brade je bilo sramotno, te je bilo zamišljeno kao kažnjavanje ili žaljenje
5. U 17. stoljeću Petar Veliki uveo je porez na bradu u iznosu od 100 rublja. Platiša bi dobio medaljon potvrde uplate s natpisom “brade su beskorisni teret”.
6. Brada raste u tri faze. U prvoj fazi brada dobiva na svojoj duljini. U drugoj fazi stari, a u trećoj fazi otpada. Prva faza ovisi o muškarcu i njegovom zapisu u genima.
7. Hormon dihidrotestosteron koji je zaslužan za rast brade isto je tako glavni krivac za otpadanje kose.
8. U srednjem vijeku dodirivanje brade drugog muškarca bila je ozbiljan uvreda koja se rješavala dvobojem.
9. Aleksandar Veliki zabranio je puštanje brade svojoj vojsci jer ju je neprijatelj mogao koristiti kao slabu točku svakog vojnika.
10. Najveća brada pripadala je Hansu Langsethu a bila je dugačka 5.3 metara. Danas je njegova brada spremljena u institutu Smithsonian u Washingtonu.
11. Brada raste brže na suncu i tijekom ljeta.
12. Otto Veliki, rimski car, za sve velike izjave zaklinjao se svojom bradom.
13. Brada odvlači vlagu iz kože što uzrokuje dehidraciju i svrbež. Zato se koriste posebna ulja za bradu.
14. Mnoge studije govore da žene smatraju bradonje manje atraktivnim (što je upitno), ali zato ih smatraju mudrijima, snažnijima i više ih poštuju od obrijanih.
15. Brijanje ne utječe na brzinu rasta brade, ali ni na čvrstoću brade.
16. Između 2008. i 2013 godine transplantacija brade porasla je 600% zbog snažnog porasta popularnosti brade.
17. Danas više od polovice muškaraca diljem svijeta nosi neku vrstu brade.
18. Strah od brade naziva se pogonofobija. Ne možemo shvatiti kakav je to strah
19. Folikule (iz koje raste brada) s godinama postaju sve tanje.
20. Brada u prosjeku raste oko 1,3 centimetara mjesečno.
21. Trenutni rekord najduže (živuće) brade drži Kanađanin Sarwan Singh sa 2,5 metara.
22. Herc kralj (Srce kralj) u svim kartama jedini je kralj koji ima bradu, ali ne i brkove.
23. Sir Thomas More za vrijeme je svoje egzekucije obrubljivanjem glave maknuo bradu iz giljotine uz riječi “ona nikad nije poćinila izdaju”.
24. Biblija kaže da je Samson za vrijeme kad je bio obrijan izgubio sve svoje nadnaravne moći.
25. Prosječni obrijani muškarac u svom životnom vijeku potroši preko 3 350 sati na brijanje. Gospodo vrijeme je novac.
26. Muškarci puštaju bradu kad imaju ili kad im je lakše pronaći životnu partnericu. Znanstvenici pretpostavljaju da su se muškarci počeli brijati kako bi se žene osjećala bolje.
27. 98% Forbesove liste najbogatijih čine obrijani muškarci.
28. Brada raste brže kada muškarac neko duže razdoblje nije imao seksualni odnos.
29. Brada može filtrirati prašinu i alergene iz zraka koji udišemo.
30. Brada raste brže po danu nego po noći
31. Kada godišnje popijete prosječnu količinu pive, vaša brk tijekom tog razdoblja sakupi i do jedne pinte pive.
32. Međunarodno udruženje boksača zabranjuje amaterima nošenje brade.
33. U slučaju smrti člana obitelji većina se muškaraca obrije. U starom Rimu običaj je bio obrnuti.
34. Za dodavanje ozbiljnosti kraljevskim poruka, kraljevi su često u pečat od voska dodavali i tri dlačice brade.
35. Najduža ženska brada ikad izmjerena iznosila je 30 centimetara.
36. Sveučilište Brigham Young ne dopušta nošenje brade, osim iz medicinskih razloga.
37. Drevni filozofi nosili su bradu kao oznaku svoje profesije.
38. Prosječan broj dlačica brkova na licu je oko 30 000.
39. Kada se muškarac nikad ne bi brijao njegova brada bi mogla izrasti i do 8,4 metara.
40. Zbog brada šansa da netko gleda (bulji) u vas je veća za 63%.

Ponovnim povratkom ljeta, tko zna koliko puta nam se ljeto već vraćalo ove godine, podižu se temperature i sve su češće primjedbe te komentari poznatih i nepoznatih ljudi oko nas – Pa zar ti nije vruće u bradi?

Naravno da mi nije, jer ja znam kako se pripremiti za nesnosne vrućine.

Generalno postoji nekoliko načina da riješite problematiku brade i velikih temperatura.

Najčešći način kod mnogih muškaraca je i najjednostavniji način, svi mi s bradama znamo da je to čisti kukavičluk te da se radi o manje vrijednom bradonji, pustimo sad na stranu bilo kakve rasističke pomisli, ali muškarac koji dolaskom toplog vremena i visokih temperatura obrije bradu jer – mu je vruće, jer mu smeta kod kupanja, jer mu smeta zbog soli, jer mu se znoji koža pa je fuj, jer ne može normalno lizat sladoled u gradu, jer ne može izdržat tri mu upućena komentara da će mu biti vruće, jednostavno nije onaj pravi bradonja u duši. Vrlo je vjerojatno neki pomodnjak, ili hipster.

Dakle, nikako ne preporučam, brijanje ili kraćenje ili drastično trimanje brade, a u svrhu postizanja ugodne atmosfere u licu. To se neće dogoditi. Obrijete li bradu prije ljeta dogoditi će se da će vam nježna i štićena koža koja je dosad bila skrivena i zaštićena ispod brade odjednom biti na udaru sunca, a kad vas jednom opeče po svježoj skoro bebinoj koži počet ćete uviđati grešku koju ste učinili. Ali kasno vam je sad. Najgore vam tek dolazi kad počinju izbijati nove dlake.

Umjesto brijanja razmislite da sa sobom nosite malo bočicu s raspršivačem u kojem se nalazi hladna voda i kojom s vremena na vrijeme navlažite bradu, osvježite je, hidratizirate. Time brada postaje svojevrsni klima uređaj na vašem licu i nema te zaštite od vrućine koja će vam biti ugodnija.

Dakle, ono što uvijek odgovaram ljudima koji me naivno uvjeravaju da mi je vruće u bradi, jest da je brada moj klima uređaja i da mi je udobnije nego njima. Koliko me zimi grije, toliko me ljeti hladi.

Česti problem s bradom, a tijekom ljetnih dana je more, odnosno, kako jedan kolega kaže “more je ionako voda”, a ako nadodam još na tu izjavu slana voda, te izbacim ono što je u dušu piknulo pravog dalmatinca “more je voda” ostaje mi samo sol. Dakle, problem je sol u bradi, a ne more.

Da, nakon kupanja u moru brada je suha, slana, gruba, neugodna i nije baš ni za pokazivat okolo. Ali za sve to postoji i ona voda koja nema soli, te nakon što iz brade isperemo sol, ostaje nam ono što smo imali i brije kupanja u moru, samo što nam je to malo soli i minerala u moru djelovalo blagonaklono na dlake, isto kao i D-vitamin iz sunca.

Stoga nakon kupanja u moru, bradu isperemo običnom vodom i to je to. Naravno svakodnevno korištenje ulja za bradu je nešto što smo već naučili u prethodnim tekstovima tako da nema potrebe ponavljati.

Na bradu kao i na kožu puno sunca i soli može djelovati i ne baš najbolje te nije na odmet, ako ste jedan od onih koji se u podne prže na suncu, bradu, kao i kožu mazati zaštitom od sunca. Naravno ako nemate posebnu ulje za bradu, onda svakako uzmite ulja za zaštitu dječje kože. Ulje, prije mlijeka.

Da rezimiram, samo neiskusan, neodlučan i vraggajebi muškarac radi probleme oko brade za vrijeme ljetnih mjeseci. Kako kupujete i koristite kremice za ruke, noge, guzice i sise, tako koristite i kremice za bradu i stvar je riješena.

Dakle, vruće vam nije, jer imate klima uređaj na licu. Sol nije problem jer je isperete vodom. Sunce nije probleme jer imate ulja s UV zaštitom. Općenito održavanje brade također nije problem jer ionako svakodnevno koristite ulja i balzame za bradu.

Što nam stoga ostaje? Sladoled i komentari drugih?

Problem sladoleda riješite na način da ili uzmete maramicu te se obrišete iza svakog liza ili uzmete sladoled u šalici sa žličicom ili jednostavno pojedete svoj sladoled bez da razmišljate što drugi misle ili vide na vašoj bradi. Glavno da vi uživate.

Za komentare okoline pak se jednostavno poslužite nečime iz ovog teksta. Ne morate ni navoditi izvor.

Za kraj, donosim i bonus dodatak, korak za najefikasnije rješavanje problema vrućine i brade.

Naime, najbolje je da na početku ljeta, taman kad stignete negdje na more, na odmor, razbijete nogu, stopalo ili dio tijela kojim hodate, pa fino dobijete langetu, gips i doktorovu direktivu mirovanja slijedećih 2-3 tjedna. Time ste sigurni da sunce i morska sol neće smetati vašoj bradi. Vjerujete mi, kao i sve ostalo, ovo pričam iz prve ruke.

Nakon skoro dvije godine pisanja i sakupljanja članaka odlučili smo malo izdvojiti određene evergreen članke, odnosno članke za koje vidimo da se čitaju iz dana u dan i koji su na neki način tu da bi vam dali određenu vrijednost, nešto vas naučili, nešto vam novog otkrili.

Četiri su osnovne grupacije članaka koje ćemo izdvajati, a to su sadržaji vezani uz:

• Bonton
• Brkovi i brade
• Viski
• Gentlemanstvo

Bonton kao takav smo počeli sakupljati diljem interneta i slagati u jednu cjelinu. Naime, ideja je da se pokuša napraviti baza manira, lijepog ponašanja, a na koju će i sami čitatelji imati utjecaja što komentiranjem postojećih, a što kreiranjem novih sadržaja unutar rubrike Bonton.

Brkovi i brade su manje više samo pregled kategorije s člancima vezanih uz temu, njima ćemo se posebno pozabaviti malo kasnije, konkretno nakon što posložimo bonton, a nalazit će se manje više sve potrebno štivo za jednog bradonju, odnosno za svakoga tko želi pustiti i nositi bradu. Naravno vaši doprinosi su više nego dobro došli.

Viski, sve o viskiju kroz članke koje smo dosad pisali, ali i one koje ćemo pisati i dalje, samo će biti grupirani te posloženi u jednu cjelinu radi lakšeg konzumiranja.

Gentlemanstvo, a koje je u planu, pokušat će vam približiti, odnosno pomoći da i vi postanete gentleman te njegujete gentlemanstvo, što kroz ponašanje, manire, kroz definiranje što kroz njegovanje modnog stila.

Naravno, uz sve to idemo uhodanim tempom i dalje.

Dani, tjedni, mjeseci prolaze, a još uvijek ne nađoh posao. Da mi tema nije toliko «kisela», pa da svoju situaciju opjevam, sigurna sam da bih prešišala Ilijadu i Odiseju po količini pjevanja :-) No, lako za pjevanje, stižu nova saznanja po pitanju poslovno-financijske problematike. Ovaj put, tema je Irska.

Unazad nekoliko dana, razgovarajući s raznim ljudima o svojoj problematici, dogodilo se da je nekoliko njih, ničim izazvano, dalo ideju da potražim posao u inozemstvu. Između ostalog, spomenuta je i Irska. I iz jednog kuta gledanja, to ima i smisla. Vani je kupovna moć veća, ekonomija i gospodarstvo su na višem nivou, tržište je veće, više je različitih grana gospodarstva koje su profitabilne i može se zaključiti da su mogućnosti za zapošljavanje veće. No, je li to zaista tako?

Irska kao moj prvi izbor

Obzirom, da od stranih jezika govorim engleski i da je za učenje nekog drugog stranog jezika potrebno vrijeme/novac kojeg baš i nemam, odlučila sam istražiti kako bi to bilo da potražim svoju sreću u Irskoj. Pa krenimo onda u virtualnu irsku pustolovinu.

Prva točka od koje sam krenula Faceebok je grupa ‘Idemo u Irsku’. U grupi se nalaze izvanredni ljudi koji rado dijele svoja iskustva, saznanja, novosti, informacije oko raznih procedura koje se trebaju proći, upozorenja na prevare, prazne sobe i novootvorene poslove. Odgovaraju čak i na pitanja «koliko brzo ću naći posao», konkretan odgovor vam nitko neće znati reći, ali će svakome pružiti ohrabrenje i podršku utemeljenu na vlastitom iskustvu i realnom stanju stvari. Preporučujem ju svima koji razmišljaju o odlasku u Irsku. Divna ekipa u svakom smislu riječi i svaka im čast, no to je tek prvi korak zvan informiranje.

Lepe ti je, lepe ti je irsko zelenje

Neću prenositi informacije koje vas možda zanimaju, jer puno ih je. Sve što ne pronađete u ovom tekstu, potražite svakako u grupi ‘Idemo u Irsku’. Fokusirat ću se na matematički izračun isključivo mog života, kako bih usporedila irsku i hrvatsku priču.

	Zagreb (EUR/mj.)	Dublin (EUR/mj.)
Stan 54m2	660 (kredit)	1600 (najam)
Režije	200	350
Hrana i potrepštine	130	130
Prijevoz (autobus)	50	100
Vrtić	46	800
Zdravstveno osiguranje	Pokriveno plaćom	60
Ukupno	1086	3040

 

Da napravim ovakav jedan izračun ponukala me je činjenica da je u Irskoj zajamčena minimalna satnica 9,15 EUR bruto. Koliko je neto, ovisi o porezima koje ćete platiti (jeste li samac, gdje živite i slično). Recimo da je neto 8 EUR, čisto radi lakše kalkulacije, to znači da za 160 radnih sati ostvarite 1280 EUR.

Nakon takvog izračuna, može vas, kao i mene razveseliti ideja da s 1280 EUR možete platiti sve svoje osnovne troškove. I možete, ali troškove koje imate Hrvatskoj. Zbog toga sam pokušala napraviti projekciju, koliko bi me mogao koštati život u Irskoj.

Naravno, Dublin je najskuplji po svim pitanjima, pa tako i po cijenama najma. Osim toga manja mjesta u Irskoj nisu ništa manje perspektivna od Dublina. No s obzirom da živim u Zagrebu, a ne u nekom manjem hrvatskom mjestu, činilo mi se pravednim da u projekciju uključim najam stana baš u Dublinu.

U obzir sam uzela istu kvadraturu stana u kakvom trenutno živim, jer tko god da ide van, cilj mu je kroz neko vrijeme unajmiti vlastiti stan. Cijene soba u Dublinu kreću se od 500 EUR na više, što za početak nije loša opcija.

U režije su uključeni troškovi grijanja, struje, čistoće, vode, interneta, mobitela i za Zagreb i pričuva. Uzmite u obzir da i tu može doći do odstupanja jer u Irskoj je puno više različitih ponuđača ovih usluga, pa tako i cijene više variraju. Navodno su cijene hrane i potrepština jednake kao i u Hrvatskoj, a mjesečna karta za gradski prijevoz duplo skuplja.

Irska djeca u školu kreću s pet godina i škola je besplatna. Besplatan je i predškolski program u koji se uključuju djeca s navršenih tri godine, no program traje tri sata dnevno. Cijene vrtića za djecu koja ne ispunjavaju te kriterije iznose od 800 do 1000 EUR mjesečno. Budite spremni, čak i u slučajevima kad ostvarujete pravo na, recimo, ova tri sata dnevno besplatnog predškolskog programa, da ćete trebati platiti nekoga da vam pričuva dijete u vremenu kad ste na poslu. A u početku ćete sigurno raditi prekovremene, osim ukoliko vam baš odmah ne uleti dobro plaćen posao koji pokriva sve vaše troškove.

Proširite se izvan granica, ali istražite što vas čeka

Ne želim ovime nikoga obeshrabriti. Naravno, razmišljajte šire od ovih, naših granica. Htjela sam samo ukazati na to da je računica bitna i značajno drukčija od slučaja do slučaja. Meni je po ovoj računici život u Irskoj troduplo skuplji nego tu. Kako sam samohrana majka i hrvatske troškove nemam s kim podijeliti, tako ne bih imala s kim podijeliti niti irske. Kolika je vjerojatnost da ću odmah naći toliko plaćen posao, hm, ne znam. Hajde da ja prvo zaradim ovih 1000 EUR koliko mi za život treba tu, pa ako mogu to, tko zna, možda mogu u Irskoj i tri puta više.

Nisam otpisala Irsku, nemojte je otpisati niti vi, pogotovo ne na temelju moje računice, jer, ponavljam, to je isključivo projekcija za mene, izrađena prema mojim troškovima i na temelju podataka prikupljenih na internetu, ne na licu mjesta. Ali svakako napravite projekciju za sebe, dobro istražite u što se upuštate. A kad sve istražite i donesete odluku, ma tada se pustite punim jedrima prema naprijed!

Nekoliko linkova ukoliko odlučite istraživati život u Irskoj:

Facebook grupa ‘Idemo u Irsku’: https://www.facebook.com/groups/idemouirsku/

Stranice za najam stanova: https://www.daft.ie/, https://www.rent.ie/, https://www.myhome.ie/

Stranice s poslovima: https://www.google.ie/?gws_rd=ssl#q=jobs+ireland, https://www.irishrecruiter.com/

Sretno!

 

Pridržavajmo se ovim pravila te će držanje psa biti zadovoljstvo i nama i ukućanima, a ne uzrok nepotrebnih sukoba sa susjedima i drugim građanima.

Držanje životinja u stanu nije samo velika radost i zadovoljstvo za ukućane već je to istovremeno i velika obaveza. Naročito je delikatno držanje psa, jer se radi o životinji koja zahtjeva posebnu brigu i njegu u skučenom stambenom prostoru.

Psa treba voditi u šetnju na uzici, a ako je sklon nervoznim reakcijama prema drugim ljudima poželjno mu je staviti i brnjicu. Vlasnik je dužan održavati čistoću ne samo svog ljubimca već i okoline kojom ga šeće, a ponajviše ako se radi o parku u kojem se igraju djeca.

Uvijek kada vodimo psa u šetnju, ponesimo i odgovarajuću lopaticu, odnosno vrećicu gdje ćemo pokupiti njegov izmet. Vlasnik psa, također, treba biti spreman nadoknaditi eventualnu štetu koju može učini njegov ljubimac, a nekom drugom, prilikom šetnje parkom ili ulicom.

Kada idemo u posjetu ili nam dolaze gosti nemojmo inzistirati na prisutnošću naših ljubimaca. Dobro se upoznajmo o eventualnim alergijama, antipatijama, strahovima drugih ljudi. Možda nama izgleda smiješno, ali ne i onima koji su ih osjetili na vlastitoj koži.

Bilo da su gosti prisutni ili ne, ne dozvolimo da naši ljubimci borave previše u kuhinji ili da se vrte oko postavljenog stola za jelo.

Ne zanemarujmo sve drugo zbog telefonskih poziva. To što telefon zvoni ne znači da se moramo javiti. Telefonsko zvono je opcija, a ne obaveza.

Brzina širenja mobilnih komunikacija zatekla nas je pomalo nespremne. Iz kratke faze oduševljenja ili svojevrsnog strahopoštovanja prema vlasnicima mobilnih telefona neprimjetno i brzo smo prešli u fazu netrpeljivosti prema onima koji vjeruju da je bilo koje vrijeme prikladno za telefoniranje.

U nekim zemljama u restoranima, vlakovima, čekaonicama, kraj prostora za pušače, postoje i prostori za one koji žele, moraju pričati telefonom. Dok ta kultura ne stigne i do nas, proučit ćemo neka osnovna pravila ponašanja.

Prvo, proučite uputstvo korištenje vašeg uređaja.

Mobilni telefoni posjeduju mnoštvo funkcija koje omogućavaju komforno i bezbrižni korištenje. Jedna od tih funkcija je i prilagodba zvonjave. Zvonjavu treba podesiti na što manju jačinu, taman koliko je dovoljno da ga čujemo. Zvono podešavamo na neku neutralnu, neuznemirujuću i relativno kratku melodiju. Ako zvuk pretjerano odskače od ostalih, skrećemo na sebe nepotrebno pažnju.

Razmislimo o dodatnoj opremi kao što su slušalice za razgovor bez korištenja ruku, tzv handsfree.

Uvijek vodimo računa o tome gdje se nalazimo kada pričamo na telefon. Ako će naš razgovor (pa i sama zvonjava telefona) smetati aktivnost drugih ljudi u okruženju, bolje je telefon isključiti, odnosno zvonjavu staviti na bešumno ili samo vibriranje. Ako očekujemo hitan poziv koji ne može čekati, izađimo iz prostorije u kojoj se nalazimo i nađemo neko prikladnije mjesto za razgovor.

Telefon nikako ne treba koristiti u kazalištu, na koncertu, književnoj večeri, knjižnici, školi (pogotovo ne na satu), u crkvi, na groblju, itd. Na mnogim mjestima će nas upozoriti da telefon nije poželjan (kino, bolnica, škola), da može biti i opasan (avion), a ponegdje će nas “zamoliti” da ga ostavimo kod primjerice portira (ambasade, neke državne ustanove i slično).

U javnom prijevozu pronađimo mjesto gdje nećemo smetati ostalim putnicima, a ako takvog mjesta nema, uzdržimo se od razgovora ili, ako baš moramo, razgovarajmo izuzetno kratko i tiho. Ovo posebno vrijedi za liftove u kojima je korištenje telefona često i tehnički nemoguće. Razgovor završimo prije ulaska u lift.

Ako smo na sastanku, isključimo telefon. U suprotnom, vrijeđamo ostale prisutne. Ako očekujemo važan poziv, najavimo ga prije početka sastanka, ali imajmo na umu da smo se time tek unaprijed ispričali za nadolazeću nepristojnost.

Telefoniranje u restoranu je nekulturno. Stručnjaci za bonton preporučuju da se (ako se već moramo odazvati) ispričamo, udaljimo od stola i potražimo mjesto u restoranu gdje se primjerice nalazi i fiksni telefon (pretpostavka je da se tamo slobodno može razgovarati). Naravno, prethodno se odazovemo na poziv i zamolite sugovornika da se malo strpi jer nije preporučljivo šetati restoranom s telefonom koji zvoni.

Ako se nalazimo na ulici, nađimo neko mesto gdje nećemo ometati kretanje drugih prolaznika. Hodanje i pričanje, pored toga što se smatra nepristojnim, može biti i opasno.

Mobilni telefon možemo nositi svugdje, što pak ne znači da to trebamo i činiti. Imajmo granice i ograničimo si upotrebu telefona. Ako smo krenuli u prirodu s namjerom da se opustimo, možda je bolje da telefon ostavimo kod kuće, ili ga barem isključimo. Telefon bi trebao služiti nama, a ne mi njemu.