Kategorija: Stil

Sjećam se jedne knjige o bontonu koju sam imao prilike čitati kao klinac, bilo je to prije skoro tridesetak godina i u njima je pod obavezna pravila lijepog ponašanja u društvu suprotnog spola bilo navedeno da muškarac uvijek otvara vrata ženi, bez obzira u kojem mu svojstvu ona bila. Bilo je to generalno poštivanje žena, bez obzira na sve. Uz ta sjećanja inspiraciju za slijedeće štivo našao sam i u ovom odličnom štivu.

Uglavnom, danas je sve to nekako palo u zaborav. Nismo ni približno gospoda kakva smo nekada bili i mislim da je vrijeme da barem na ovaj način pokušamo oživjeti neke manire koji će u najmanju ruku našu partnericu ostaviti u ugodnom iznenađenju.

Gospodin uvijek otvara vrata svojoj partnerici

Bez obzira tko je vaša partnerica, u kojem svojstvu i gdje se nalazili, vi ste muškarac, gospodin i na vama je da otvarate vrata. Danas se mnogi izvlače na činjenicu da se mnoga ulazna vrata otvaraju automatski, što je definitivno činjenica, no u tom slučaju, prije ulaska, malo zastanete, dozvolite partnerici da prva uđe i krenete za njom. Nije teško, pokušajte.

Gospodin hoda bliže kolniku

Razlog tome je kako bi je zaštitio od prometa, lokvica vode te ostalih urbanih prometnih ostataka.

Gospodin uvijek rezervira mjesto u restoranu

Sve je češći slučaj kod nas da restorani ili mjesta gdje želimo nešto pojesti budu puni. Nema goreg od čekanja u redu ili traženja slobodnih mjesta u nekim drugim restoranima. Jedan poziv par sati ili dana unaprijed je sve što je potrebno da vaše mjesto čeka vaš dolazak.

Gospodin ponudi svoju jaknu

Bez obzira što ona ima jaknu, kaput, ponudite joj svoju jaknu, kaput. Hladno je. Budite muško, izdržite to sitno zahlađenje.

Gospodin dolazi na vrijeme

Bez obzira da li se našli na nekom dogovorenom mjestu ili ste došli po nju ili pak se zajedno spremate na izlazak. Vi budite točni, na vrijeme i budite spremni par minuta prije. Gospodin uvijek pričeka damu. U uvijek će.

Gospodin se digne kad dama ulazi u prostoriju

Da, to je jedno staro pravilo bontona i svakako će se dami više nego svidjeti. No, ako vam to nije u prilici onda se barem dignite kad se upoznavate i rukujete. Nagledao sam se “modernih muškaraca” koji sjedeći nude ruku djevojci s kojom se uponzavaju po prvi puta. Ne samo da je nepristojno prema dami, već i ružno izgleda.

Gospodin daje iskrene komplimente

I redovite. Nije bitno o kakvim se komplimentima radi, ali neka budu prisutni i neka budu iskreni. Ako doista ima frizuru koja vam se sviđa recite to. Ako ima novi sat koji vam je zapeo za oko, podijelite to s njom – “Ovaj tvoj novi sat mi je baš zapeo za oko. Odličan izbor.” Teško?

Gospodin pomaže dami da sjedne za stol

Prvo, izvucite stolac pred nju. Kad bude već napola sjela polako pomaknite stolac prema naprijed držeći ga dvjema rukama. Ponovite si ako niste zapamtili iz prve.

Gospodin uvijek ustupi svoje mjesto

Nema veze gdje se nalazite, uvijek ponudite svoje mjesto starijoj dami, dami ili starijem gospodinu. Može i tim redoslijedom. Znao sam viđati mlađe muškarce u javnom prijevozu kako sjede, bulje u mobitel, glumataju da ne vide kako kraj njih stoji trudnica. Ružno za vidjeti i krajnje nepristojno.

Gospodin uvijek kaže “hvala” i “molim”

Nikad dovoljno. To su i osnovne riječi u bontonu.

Gospodin ima manire prilikom jela

Pravilno koristite pribor za jelo. Internet je pun savjeta te vrste. Ne govorite punim ustima, ne žvačite glasno i ne jedite kao da ste na svjetskom prvenstvu izjedanja. I naravno ne podrigujte se u društvu iako vam je doktor rekao da je to prirodno, zdravo i organizmu potrebno.

Gospodin nikad nije nepristojan prema konobarima i posluzi

Ako i doživite neugodnost od strane posluge restorana ili vam je servirao krivo jelo, hladno jelo, neukusno jelo zadržite stupanj pristojnosti i finim ugodnim tonom dajte do znanja vašem konobaru da je došlo do propusta, do pogreške. Pokušajte to odraditi uz smiješak i izbacite iz uporabe onu primitivnu uzrečicu “Ja sam gost, ja plaćam, ja sam uvijek u pravu”.

Gospodin plaća račun

Ne pita za cijenu i ne izvlači se izgubljenim novčanikom ili karticama. Podjela računa je danas moderna, ali ipak nije džentlmenski. Naravno kad platite račun za večeru ili piće ne tražite nikakvu protuuslugu od nje. Platite i idete dalje s izlaskom.

Gospodin će je ispratiti do kućnoga praga

Ponavljam, do kućnoga praga, ne do kreveta. Osim ako ona to traži. Na vama je da se nakon izlaska pobrinete i “osigurate” da je ona sigurno stigla u sigurnost svoga doma. Zahvalite se na izlasku i krenite kući. Naravno, ona će vam dati “dodatne upute” za skretanje s vašeg džentlmenskog puta ako zatreba i ako ste zavrijedili.

Gospodin sluša

Najgore od svega je, a bez obzira na situaciju, nepristojno upadanje u riječ, prekidanje nekoga u govoru. Gospodin koji sudjeluje u razgovoru, dijalogu sluša. Upija riječi. Upoznaje sugovornicu. Ne čeka samo svoj red na pričanje. U protivnom ispada kao loš političar na nekom televizijskom sučeljavanju.

Gospodin drži do svoje riječi

Ukoliko niste u stanju ispoštovati neku stvar onda nikako ne jamčite svojom riječju za to. Nemojta davati obečanja koja ne možete izvršiti. Dajte riječ za ono za što ste sigurni da ćete ispoštovati. Spustite stoga ljestvicu vaših mogućnosti malo niže i sigurni ste. Isto tako gospodin čuva tajnu.

Gospodin ne udara ženu

Ne razloga, nema povoda nema izlike. Nikad. Točka.

Gospodin pokazuje inicijativu

“Ti poklopi prva. Ne, ti poklopi prva. Ne, ti prvi. Ne ti prva…” – iako izgleda simpatično i slatkasto za učesnike ove dječje igrice telefonskih razgovora u suštiti ovo prikazuje da ste neodlučna jedinka ili ste pak samo zaljubljeni tinejdžer u pubertetu. Ako dogovarate večeru vi pokažite inicijativu, planirajte, a partnerici dajte samo mogućnost da se složi s vama – naravno to mora biti njezon izbor, a ne prisila. Imajte plan.

Gospodin pazi na detalje

Sitnice, mali sitni detalji koji će je baciti sa stolice kad vidi da ste zapamtili. Možda način na koji drži šalicu kave ili čaja. Njezina omiljena boja, poklon, bilo koja sitnica. Neka riječ, rečenica. Upamtite je. Ako je krizanteme podsjećaju na gubitak bliske osobe nema goreg od slanja krizantema za Valentinovo, a možda us njoj krizanteme najromantičnije cvijeće na sviejtu. Detalj kojeg morate znati.

Gospodin traži blagoslov njezine obitelji

Ova manira čak i postoji u nekim sredinama. Naime, nakon što je zaprosite, isto tako tražite blagoslov, dopuštenje njezinog oca i njezine obitelji. Time dajete dio znanja da i njezinu obitelj želite kao dio vaše nove obitelji.

Gospodin je snalažljiv i zna s alatom

Pritom ne mislimo na onaj alat, iako i to ima dosta veze. Dakle, popraviti sitnice u kućanstvu, odčepiti sudoper, zamijeniti žarulju, promijeniti gumu na automobilu, snaći se u kuhinji, snaći se u čišćenju stana, dakle sve te sitnice koja se mogu dogoditi na bazi svakog dana pravom gospodinu ne predstavljanju nikakvu prepreku.

Gospodin pokazuje do koga mu je stalo

Ponajviše ako se radi o životnoj partnerici. Daje joj pažnju, daruje cvijeće, slatke poklone, ljubavne poruke, komplimente. Na dnevnoj bazi.

Eto, nije puno osnovnih džentlmenskih manira za naučiti i primijeniti u životu. Neke navike su toliko prirodne i urođene u muški mozak da vam već nakon prve primjene postaju sasvim normalna stvar u životu.

I, koliki ste gospodin?

Casio G-Shock serija je satova koje su izradili Japanci i kao takvi ponosni su nositelji kulturološkoga otiska svojih stvoritelja. Ako set jedan od onih pravih ljubitelja satova Casio G-Shock seriju ćete izuzetno cijeniti. Casio G-Shock MR-G Hammer Tone pak je sat koji će ukrotiti i naj neukrotljivijeg avanturista.

Ova ograničena serija od svega 300 komada namijenjena je samo pravim ljubiteljima satova i ovog brenda. G-Shock je naravno sat koji svoju snagu crpi iz Sunca, dok se je GPS prijemnik sposoban ažurirati na bilo koju od 40 vremenskih zona u svijetu. Svakom ljubitelju sata kojem je funkcionalnost izuzetno bitna zna da se može pouzdati u Casio G-Shock, no kad se od sata traži o određena karizma onda u igru dolazi Hammer.

Casio G-Shock MR-G Hammer Tone je proizvod japanske tradicije

Ono što je bitno za ovaj sat je da nositelj zna način kako je zapravo i izrađen ovaj sat. Naime motivi klesanog kamena koji se nalazi na okviru, kućištu i remenu sata rađeni su posebnom metodom koju su su Japanci koristili i na svojim ratnim odjelima i njih nosili s ponosom. To su uzorci koji su se na metalne površine aplicirali udarcima čekića, a nazivaju se tsuiki.

Ideja za Casio G-Shock MR-G Hammer Tone proizlazi iz japanskog stila života u kojem se samo teškim radom i ustrajnošću dolazilo do onoga što pripada pravim muškarcima. Vežući se na tu analogiju Hammer Tone je upravo zbog toga ograničena serija namijenjena samo onima koje upravo ponizan duh i glad vode do uspjeha.

Kućište i remen izrađeni su od titaniuma premazanog DLC-om (ugljikom karakteristika dijamanata) dok je okvir tretiran završnim slojem oborogina (prašnjavo srebro). Materijal koji je korišten za izradu je u suštini legura srebra i bakra sa završnim oborozukiem što znači “mutan sjaj Mjeseca u proljetnoj noći”.

 

Casio G-Shock MR-G Hammer Tone je proizveden u kolaboraciji sa trećom generacijom majstora metalurga, Bihou Asanom. Očekuje se na tržištu negdje početkom srpnja, a cijena će biti između 5 000 i 10 000 dolara.

Kolege iz Genijalnog su neki dan pisali o jahti koja lebdi i koja je svojevrsna budućnost luksuznog splavarenja, no slijedi razočaranje, ako je nešto luksuzno i splavarenje onda je to Mega Yacht.

Mega Yacht, tvrtke Hareide Design Norway, ok, budimo konkretniji, koncept Mega Yachte spomenute tvrtke više je nalik plutajućem hotelu nego samoj jahti. Ovaj 108 metara dugačak koncept brod koji je javnosti predstavljen 4. srpnja ove godine u potpunosti je okrenut obnovljivim izvorima energije, a o tome najviše govori i preko 300 kvadratnih metara ugrađenih solarnih panela koji proizvode dovoljno energije da brod nesmetano plovi morima i oceanima do sudnjeg dana. Ukoliko pak je potrebno dati malo po gasu na raspolaganju su ugrađeni potisnici u kombinaciji sa dizel-električnim motorima. 

Na samu palubu je smješteno oko 20 metara bazena okruženom prekrasnim zelenim vrtom. Spomenimo i drugi bazen na pramcu broda, u obliku trokuta koji ujedno predstavlja harmoniju broda i vode, pardon mora. Tako barem kažu dizajneri.

Podignuta soba za objedovanje, odnosno blagovaona  je okružena staklenim površinama tako da u svakom trenutku pogled puca prema prekrasnim morskim krajobrazima u kojima se zateknemo.

Kako je ovaj brod namijenjen samo najbogatijem sloju naše populacije, a iz očitih razloga, dizajneri su isti opremili i malim heliodromom te helikopterom koji je zamišljen, baš kao, nekad klima ili centralno zaključavanje u autima, dodatna oprema. Dakle, dodatna oprema – helikopter. 

Ovaj brod još ne postoji, radi se o konceptu. Dizajneri u HDN trenutno istražuju da li uopće postoji dovoljno interesa da se ovakav brod izgradi. Ono što s velikom sigurnošću možemo reći je da isti neće graditi, ukoliko do toga dođe, neko od domaćih nam brodogradilišta. Nažalost.

 

Bilo da se radi o početniku ili ozbiljnom uživatelju ovog diljem svijeta raširenog i poznatog alkoholnog pića neka osnovna znanja moraju se znati, a osnovni zakoni poštivati. Stoga u nadolazećim člancima dopustite da malo prošetamo začaranim svijetom viskija.

Whiskey ili whisky?

Krajnjem kupcu svejedno? Možda i da. Uživatelju baš i ne. Da li postoji razlika između whiskey-a i whisky-a u samom okusu, mirisu, boji? Naravno da postoji. No, ta razlika nije definirana time da li sadrži slovo e ili ne. Naime, whiskey se koristi kod američkih i irskih brendova, dok se whisky koristi kod škotskih, kanadskih i japanskih brendova.

Postoji neslužbena definicija koja kaže: Zemlje porijekla koje imaju slovo e u nazivu (United States, Ireland) koriste naziv whiskey, dok zemlje koje nemaju e u nazivu (Scotland, Canada, Japan) koriste naziv whisky.

[separator type=”space”]

Whisky/whiskey

Viski je uglavnom alkoholno piće dobiveno destilacijom fermentiranih zrna žitarica. Razlike između različitih viskija ovise samo o tome koji se tip žitarica koristi u smjesi za destilaciju i u kojim omjerima miješanja. Viski se mora destilirati tako da ima najmanje 40% alkohola, a najviše 94,8% alkohola. Nakon destiliranja slijedi starenje/dozrijevanje koje obično traje najmanje dvije godine.

Jedina iznimka je viski proizveden iz zrna kukuruza te za njega nije čak potrebno ni starenje.

[infobox maintitle=”Top 10 viskija” subtitle=”Auchentoshan American Oak, Scotch Whisky
Hibiki 12 & 17, Japanese Blended Whisky
George Dickel Rye Whiskey
Bowmore Small Batch Single Malt Scotch Whisky
Green Spot, Irish Single Pot
Midleton Very Rare, Irish Blend
Balblair, Single Malt Scotch Whisky
WhistlePig Rye
Russell’s Reserve Single Barrel Straight Kentucky Bourbon
Macallan Rare Cask.” bg=”orange” color=”black” opacity=”on” space=”20″ link=”no link”]

[separator type=”space”]

Scotch

Scotch je kao i sav ostali viski nastao destilacijom fermentirane smjese žitarica. Da bi se viski nazvao scotch on mora biti destiliran od smjese sladnog ječma. Većina scotch alkoholnih pića se radi samo iz ječma, vode i kvasaca. Dozvoljeno je stavljanje i cjelovitih zrna drugih žitarica kao i bojanje karamelom (paljeni, topljeni šećer). Nikakvi drugi dodaci i aditivi u fermentaciji nisu dozvoljeni.

Alkoholno piće mora stariti/dozrijevati u drvenim hrastovim bačvama najmanje tri godine, a postotak alkohola mora biti manji od 94.8%.

Naravno, da bi ga mogli zvati scotch, mora biti proizveden u Škotskoj.

[infobox maintitle=”Top 10 scotch viskija” subtitle=”Bell’s
Label 5
William Lawson’s
Dewars
The Famous Grouse
William Grant’s
J&B Rare
Chivas Regal
Ballantine’s
Johnnie Walker” bg=”orange” color=”black” opacity=”on” space=”20″ link=”no link”]

[separator type=”space”]

Bourbon

Bourbon viski mora biti izrađen od smjese koja sadrži najmanje 51% kukuruza. Proces fermentacije za ovu smjesu počinje dodavanjem već stare fermentirane smjese iz prethodne fermentacije, a ta smjesa je poznata kao sour mash (kisela smjesa).

Slično kao scotch viski koji dolazi iz Škotske, bourbon viski je burbon jedino ako je proizveden u SAD-u. Piće se mora destilirati do najviše 80% alkohola, dok je najveći postotak alkohola prije samog stavljanja u bačve na starenje 62,5%.

Za starenje se koriste nove pougljenjene hrastove bačve. Ne postoji neki minimum koliko treba iznositi starenje, postoji jedino uvjet za dobivanje naziva straight, a to je starenje/dozrijevanje od minimalno dvije godine te se ne smiju dodavati nikakvi okusi, aditivi za bojanje ili druge vrste viskija.

Za razliku od straight burbona, blended burbon može imati aditive za bojenje, dodavanje okusa i može biti miješan s drugim viskijima/burbonima, ali sve dok je najmanje 51% udjela straight burbona. Starost blended burbona određuje se na osnovu najmlađeg viskija/burbona u mješavini.

[infobox maintitle=”Top 10 burbona” subtitle=”Jim Beam Single Barrel
Four Roses Small Batch
Old Weller Antique
Bulleit Bourbon
Widow Jane Straight Bourbon
E.H. Taylor, Jr. Barrel Proof
Pappy Van Winkle’s Family Reserve
Black Maple Hill
Elijah Craig 21-Year-Old Single Barrel
Jefferson’s Presidential Select” bg=”orange” color=”black” opacity=”on” space=”20″ link=”no link”]

[separator type=”space”]

Tennessee Whiskey

Generalno to je straight burbon proizveden u državi Tennessee u SAD. Proizvođači ovog viskija, primjerice Jack Daniels, ne žele da se isti naziva burbonom jer jedino njihovo piće prolazi proces filtriranja kroz ugljen (pougljenjeno drvo javora).

Što se ostatka procesa tiče, vrijede pravila kao i za druge burbone.

[infobox maintitle=”Top 10 tennessee viskija” subtitle=”Jack Daniel’s Silver Select
Jack Daniel’s No. 27 Gold
Jack Daniel’s – White Rabbit
Jack Daniel’s Single Barrel
Gentleman Jack
George Dickel No. 12, George Dickel Original Tennessee Whisky – 1980s
Jack Daniel’s Tennessee Whiskey 3l
Jack Daniel’s Master Distiller Series No.1 70cl
Jack Daniel’s Master Distiller Series No. 3 1l
Jack Daniel’s – 1980s.” bg=”orange” color=”black” opacity=”on” space=”20″ link=”no link”]

[separator type=”space”]

Rye

Načelno to je viski kod kojeg se za destilaciju koristi mješavina raža. Kanada prednjači u destiliranju raža, te se isti tamo destilira od samih začetaka ove države.

Neka strogo definirana pravila ne postoji, danas se proizvodi viski koji u smjesi za destilat ima kukuruz i raž u omjeru čak i do 9:1 (u korist kukuruza).

Jedino pravilo koje se ovdje primjenjuje je da smjesa za destilat mora sadržavati raž te da aroma mora biti specifična za kanadski viski (nije definirano kakva je to aroma, ali Kanađani vjerojatno znaju)

American Rye viski mora biti proizveden od smjese koja sadrži najmanje 51% raža. Ostali dodaci koji se koriste su kukuruz i ječam.

Slično burbonu, rye mora dozrijevati u pougljenjenim hrastovim bačvama te postotak alkohola ne smije prelaziti 80%, a kod samog stavljanja u proces dozrijevanja postotak alkohola treba spustiti na 62,5%.

Rye koji je bio na starenju dužem od dvije godine ima pravo biti straight.

[infobox maintitle=”Top 10 rye viskija” subtitle=”Collingwood 21-Year-Old Canadian Rye
George Dickel Rye
Leopold Bros. Maryland-Style Rye
Masterson’s 10-Year-Old Straight Rye
Michter’s US*1 Single Barrel Straight Rye
Prichard’s Rye
Rittenhouse 25-Year-Old Straight Rye
Sazerac 18-Year-Old Rye
WhistlePig 100/100 Straight Rye Whiskey
Willett 4-Year-Old Single Barrel Rye” bg=”orange” color=”black” opacity=”on” space=”20″ link=”no link”]

[separator type=”space”]

Irish Whiskey

Irish viski je manje više bilo koji viski koji je proizveden u Irskoj, a gdje postotak alkohola ne smije biti veći od 94,8%. Mora biti proizveden od fermentirane smjese kvasca i žitarica tako da aroma i okus proizlaze isključivo iz korištenih namirnica.

Mogu se dodavati i razne druge žitarice u smjesu, te ako se miješaju dvije ili više različitih vrsta žitarica onda ga treba okarakterizirati kao blended.

Ovaj viski treba dozrijevati najmanje tri godine u drvenim bačvama.

[infobox maintitle=”Top 10 irish viskija” subtitle=”Midleton 25 Year Old Pure Pot Still
The Irishman Cask Strength Blended
The Wild Geese Classic Blend
Greenspot 12 Year Old Pure Pot Still
Jameson 18 Year Old Master Selection
Kilbeggan Distillery Reserve
Danny Boy 15 Year Old
Green Spot 10 Year Old Pure Pot Still
Powers Irish Special 15 Year Old Whiskey” bg=”orange” color=”black” opacity=”on” space=”20″ link=”no link”]

Nevezano na gornju klasifikaciju ovog alkoholnog pića, viski se dijeli i na dva osnovna tipa. A to su single malt viski i blended viski.

[separator type=”space”]

Single Malt Whiskey

Single malt viski naziv znači da je viski proizveden u jednoj destileriji.

Pa je tako single-malt scotch viski također proizveden u jednoj destileriji, a što ne znači da je proizveden samo u jednom kuhanju ili samo iz jedne bačve.

Nadalje, single malt Lagavulin može biti mješavina više viskija iz različitih bačvi, ali ti sastojci moraju biti proizvedeni isključivo u destileriji Lagavulin.

Single-grain scotch viski prvenstveno sadrži ječam te još neku od dodatnih žitarica, najčešće kukuruz ili pšenicu. Single ovdje ne znači da je proizveden iz jednog tipa žitarice već također da je proizveden u jednoj destileriji.

Single vrlo često može biti zbunjujući u nazivu, no ono što je definirano je da je viski proizveden samo u jednoj destileriji.

[infobox maintitle=”Top 10 single malt scotch viskija” subtitle=”Springbank 10 Year Old 100 Proof
Royal Lochnagar 12 Year Old
The Balvenie DoubleWood 12 Year Old
Bunnahabhain 25 Year Old
Highland Park 18 Year Old
The Macallan Cask Strength
Jura 30 Year Old ‘Camas an Staca’
Glenkinchie 1991 Distillers Edition
Bowmore 25 Year Old
Glenmorangie 18 Years Old ‘Extremely Rare'” bg=”orange” color=”black” opacity=”on” space=”20″ link=”no link”]

[separator type=”space”]

Single Barrel Scotch

To je viski (scotch) koji je proizvod iz jedne bačve viskija. Ovdje se ne miješaju različite bačve istog viskija već se uzima alkoholno piće samo iz jedne bačve i flašira se kao takvo, bez miješanja.

Kako je starenje/dozrijevanje proces koji ovisi o mnoštvo faktora (o klimi, o bačvi, o zraku, o vremenu starenja) svaka bačva viskija jedinstvena je u okusu, mirisu i boji. Pa je tako i svaka flaša ovog viskija jedinstvena (ako je iz različitih bačvi).

Single barrel scotch viskija se ne proizvodi puno u svijetu te je svaki od njih jedinstvenog okusa i neponovljiv. Jedan od poznatijih primjera ove vrste viskija je Balvenie scotch.

Ovakvih single barrel viskija se češće susreće kod američkih brendova.

[separator type=”space”]

Blended Whisky

Tu postoje dvije definicije naziva blend. Za jednu kažu da je neslužbena, a druga službena. Neslužbena je da se radi o mješavini dvaju različitih viskija koji se flaširaju i prodaju kao jedan novi viski.

A druga službena je da se radi o mješavini single malt viskija (izrađenog 100% od sladnog ječma) koji je već bio na starenju u bačvama i bilo kojeg drugog viskija dobivenog iz alternativnih žitarica.

U suštini postoje tri vrste blended tipova viskija:

• blended malt scotch whisky (prije znan kao vatted malts) – je mješavina više single malt viskija iz različitih destilerija. Tvrtke poput Compass Box kupuju različite single malt viskije te ih miješaju da bi dobili novi viski određenih karakteristika.
• blended grain scotch whisky – mješavina više single grain scotch viskija.
• blended scotch whisky – to je mješavina malt i grain viskija dobivenih iz različitih destilerija. Ovaj tip pića zauzima ukupno 90% tržišta scotch viskija.

[infobox maintitle=”Top 10 blended scotch viskija” subtitle=”AD Rattray Cask Islay
Black Bull 12 Year Old
Buchanan 18 Year Special Reserve
Campbeltown Loch 21 Year Old
Compass Box Hedonism
The Dimple Pinch
Islay Mist 17 Year Old
Johnnie Walker Double Black
Sheep Dip
Usquaebach Rare.” bg=”orange” color=”black” opacity=”on” space=”20″ link=”no link”]

Izvori:

• Whisky for everyone
• Scotch addict
• What Is the Difference Between Single Malt and Blended Whisky?
• Know your Whisky: The difference between bourbon and scotch
• Whisk(e)y vs. Whisky: What’s the Difference?
• Blended or vatted whisky
• The Drinks Business
• Gayot
• 10 Great Whiskies For Every Whisky Lover

U pregovorima sam prolazila sve ove godine niz uvjetno rečeno drama jer sam za neke poslove ranije jako grizla I to mi je stvaralo nervozu. Nikad po babi I stričevima, uvijek transparentno I najviše sam se ljutila, naravno kad sam bila daleko mlađa jer je odabir pao na one za koje je I raspisan natječaj, a ne možeš ništa. To su lobiji meni nedostupni I okrećem se uvijek prema poslodavcima koji trebaju radnika da im rade a ne uhljeba, nažalost za uhljebničko mjesto nikad nisam bila podobna. Nadam se da će ova moja priča pomoći mnogima u korekciji samih sebe. Meni je trebalo dugo vremena da se profiliram I nijansiram prilagođavam situacijama u kojima sam se našla.

Iskustva u pregovorima za posao imam, zapravo ne mogu govoriti o svim povoljnim ishodima ali pokušat ću opisati uobičajene situacije, kako bi se svako na svoj način pripremio, znao bar otprilike kako to ide.

Sad pišem o sezonskom zapošljavanju kao da sam ekspert, nisam, samo ono što primjećujem, što sam na svojoj koži osjetila, doživjela, razgovarala, bila prisutna mnogim nezgodnim situacijama. Nadam se da ću svojim napisom pomoći svima koji kreću tim putem, kako kad se nađemo u nekoj novoj situaciji, kako reagirati ili još bolje, što nas čeka.

Do sada sam, unazad desetak godina imala vrlo intenzivne pregovore, traženja zbog seljakanja, malo idem raditi van kuće jer treba ih prehraniti sve a nema posla u rodnom mi gradu iako ne biram, doslovce kriterij odabira je nula, poslije se vraćam kako bih uz sve njegovala ukućane. Onda treba račune platiti zbog niza nepredviđenih okolnosti, nikad novca dovoljno, pa za poslom put pod noge, nakon mučnih online apliciranja, razgovora.

Drugačije je kad dođeš I vidiš. To je neprocjenjivo, sve ostalo mogu napričati kako žele, uglavnom bajke. Kad vidiš prostor gdje ćeš raditi, potom osobe s kojima razgovaraš-pregovaraš, okoliš, što im je fokus pitanja a nema veze s poslom koji trebaš raditi… svi oni su visoki profesionalci dok svako pitanje ima smisla I svoju pozadinu. Nitko ne treba partijanera koji će noć provesti tulumareći jer sutra dan nije za posao.

Do jučer sam između ostaloga na poslu koji sam obavljala I vodila razgovore za posao, primala ljude i telefonske pozive, dopisivala se s njima i tražila nužne podatke, za opću sliku. Doživjela sam i tu svašta. Zamolba u jednom redu I jednoj rečenici, do prepisanih tekstova koji nema veze s aktualnim javljanjem za posao.

Potom bez kontakta i imena, a svi dobro znamo na koji način se sve može mail adresa otvoriti. Bez naznačenih godina starosti i bez najosnovnijih podataka o sebi, kao što je završena škola, radni staž, znanje, sklonosti za još neki posao srodne grane. Naravno da nismo svi informatički pismeni, a nismo ni ovako dovoljno pismeni, ali kad pišemo zamolbu I životopis, treba se zamisliti da si ti osoba koja primaš, što bi sve pitao budućeg zaposlenika i u tom duhu napisati svoje podatke. Jer gdje ima posla, otvaraju se i druge pozicije. Imati uvijek na umu da za tih nekoliko mjeseci si u situaciji da kod istog poslodavca radiš i nešto drugo.

Prvobitno i prvo je poslati zamolbu. Važna je ta aplikacija, jako bitna jer na temelju nje te se poziva ili ne. Ponekad je dovoljno nazvati službu ostaviti svoje kontakt podatke, al si tad u zapećku s dugim čekanjem jer prednost imaju svi drugi, prvenstveno koji su na dohvat ruke.

Svaki poslodavac voli ispred sebe imati papir na kojem je uredno printano sve što si napisao, poslao mailom, poštom, faxom, često je taj tekst obišao nekoliko osoba jer se vidi rukom napisana primjedba, sve ovisi o sustavu gdje si se prijavio.

Uvijek se mora imati na umu da su to uhodani sistemi, da se moraš uklopiti ili nemaš tamo što raditi, samo si jedna od bar desetak za 1 mjesto pozvana a još stotinjak zamolbi čeka. Sada je vrijeme za uloviti dobro mjesto u sezonskom poslu, što znači da primaju baš sada i ona mjesta koja imaju visoke standarde, koja ipak paze na svoje zaposlenike, jer kad turisti krenu, sve mora biti kao ura, postaješ dio dekora, neprimjetna, tiha, nečujna, a prisutna obavljanjem posla. Sve više je visoko kategoriziranih turističkih objekata koji drže svoj renome, traže elokventne osobe, primjerenog ponašanja izgleda, stava, jer čistača, pomoćnog radnika imaju na svakom uglu, nije im svejedno kakvu sliku takav zaposlenik ostavlja. Još gore je ako u vrhu sezone ostanu bez radnika za bilo koje mjesto … sva su pomno rangirana I nužna, ništa viška taman koliko treba.

Zanimljivo je da svi prvobitno traže nove sezonce iako imaju listu starih, koje će vjerojatno pozvati ako ništa drugo ili drugačije ne riješe.

Sad kad sam opet u poziciji odlaziti na razgovore za posao, nailazim na druge koji nesvjesno griješe, pa rekoh, idem napisati nekoliko natuknica. Treba izabrati u kojem mjestu čekati na posao, a u ovom gradu gdje sam se i poziva, znači, važno je biti na izvoru informacija, jer niti jedna upućena zamolba nije bez osnova, nazovu te kad trebaju, kad imaju potrebu, ne biraju puno, kriterij im je da si tu negdje i da odmah možeš doći na razgovor i početi raditi kad oni kažu. Da si ljubazan, s osmjehom i da hvališ grad, naravno I mjesto gdje si upravo stigao.

To je ono što se mora imati prvo na umu, podrazumijeva se biti točan s dolaskom te čekati dok te se ne pozove, strpljivo bez brundanja. Uglavnom te se (p)ostavi na čekanje gdje su postavljene kamere pa promatraju kako se ponašaš. Nema kopanja nosa I namještanja kose, nema šminkanja niti naglih pokreta. Po mogućnosti imati kakvu knjigu uz sebe ili surfati na mob. Nije preporučljivo razgovarati. To je jedan od prijedloga a sve ovisi kamo, za koju poziciju je razgovor. Ono što nije pametno je da se zaposlenike koji su prisutni, ovisi gdje si smješten, išta pitaš o poslu i plaćama, samo ono osnovno, gdje je toalet, da je ugodno sjediti il boraviti baš na toj tvrdoj i neuglednoj stolici, hvaliti pogled, urednost, ljubaznost, profesionalnost.

Meni se obavezno dogode stvari koje ne bi trebale, imam peh. Tako sam baš jučer bila na razgovoru za posao. Iako sam manje više proučila gdje se mjesto nalazi, kad sam krenula, podugačak je to put hodanja bio. Moja gazdarica je objašnjavala, ali sam se držala neke svoje rute i dobro da nisam krenula sporednim putevima, zalutala bih, kad skreneš skalinama, ništa ispod 250 kom nema u tom dijelu grada, sve je dobro dok je riječ niz u opticaju. Jer niz je 5 do 10 min, a uz je bar 5 puta toliko, svako malo moraš stati i dušu ispuhati.

Dakle, bila sam na razgovoru u jednom od preko 60 hotela koji su smješteni nadomak, sve kroz dužu šetnju obiđeš, velika je koncentracija, prijavila sam se za sve pomoćne poslove i jučer su me nazvali i ponudili posao pomoćne kuharice, bolje rečeno održavanje higijene prostora i suđa s kojim se kuha, možda povremeno čišćenje blitve i kupusa, guljenje mrkve i krumpira. Radi se u 2 smjene, 7 sati dnevno, 1 dan slobodno, ne zvuči nimalo loše. Hotel je zabačen od svih pogleda, nema oznaka na putu, ekskluzivan i čiste ga I bojaju za otvaranje sezone koja počinje za Uskrs, zato sad ljude regrutiraju. Nemam sreće, kao za vraga su mi svi mobiteli počeli zvoniti, sva 3 u pol sata, stampedo poziva, kopam I tražim ih po torbi. Nisam ih utišala ni ugasila, drugi puta sigurno hoću. Ali, mlađe dijete zove jer je pukla cijev vode u dvorištu naše kuće, kolegica s aktualnog posla zove da je gazda došao i kad ću doći na dogovor o prestanku godišnjeg I prestanku rada a i prijatelj da vidi kako sam, zazvonio.
Zaboravih napomenuti da je po mene je došla voditeljica kadrovske, na ulaz jer jedva sam pronašla stakleni lift da dođem do ulaza u hotel, ama baš sve je uvučeno od pogleda s ulice, Sheherezade je blizu i slično smještena. Svi znaju za taj preskupi lokalitet dostupan samo osobama izuzetno dubokog džepa. Odvela me u jednu od soba a razgovoru je prisustvovao glavni kuhar. Mladi visoki I vrlo zgodni muškarac 40 tih godina, čvrstog stiska i vrlo oštrog pogleda, ništa mu ne promiče. Taman mi je zazvonio mob i javila sam se, rekla da molim da se malo kasnije čujemo, ne objašnjavajući ni gdje sam ni što radim ni kad će to biti kasnije.

Prvo pitanje je bilo što sam do sada radila, činjenica je da baš nisam striktno navela u svojim pisanim riječima. Nasmiješila sam se i rekoh da nije pametno da govorim sve jer me zasigurno neće uzeti u obzir, a oni meni da išta nije sramota, važno je raditi, nisu očekivali humornu građevinsku sliku po terenu i obiteljski život na daljinu, samo su zapanjeno gledali kad sam spomenula dio poslova, više sam nabrajala mjesta gdje sam radila, ali ne i što točno, onako lagano kroz priču sam prošetala opisujući moju 30 godišnju karijeru. Ostali su zabezeknuti kad su shvatili da imam diplomu fakulteta u džepu. Tko zna što su očekivali.

Još sam spomenula da sam vrlo disciplinirana, svjesna svojih mogućnosti, ograničenja, da sam voljna učiti i ako nešto ne znam da to odmah i kažem, jer me ništa nije sramota. Da nisam ptica noćna lutalica i sve slobodno vrijeme provodim čitajući i pišući u komunikaciji s prijateljima te da sam aktivna na jednoj stranici o svome gradu, pratim događanja, uređujem zajedno s ostalim administratorima. Da volim vodene sportove, al sad samo plivanje.

Zapitala sam koji bi bio moj posao jer ga nikad nisam do sad kao zaposlenik radila, da sam bila u profesionalnim kuhinjama restorana, konoba, hotela ali u drugom kontekstu, još sam nabrojala koje kuhinje u kojim objektima gdje smo vršili adaptacije, dogradnje i izgradnje novih, sve na području u krugu nekoliko kilometara, čisto da mogu provjeriti ako ih zanima. Onda sam se sjetila da im nisam za jednu godinu dala objašnjenje što sam radila, pa samo su zinuli kad sam još spomenula dadiljanje u Irskoj, jer sam bila u poziciji da sam morala zaraditi i platiti račune koji su se nagomilali za dugove od 3 sahrane koje sam u cijelosti platila, uz sve troškove tekućeg života moga malenog svemira, moje obitelji.

Na pitanje kad sam došla u grad, objasnila sam da sam došla u proljeće biti sobarica koja je završila napredovanjem u praonici, a onda sticajem okolnosti upala u svoju branšu, da mi je bila misija ostati 1 do 2 eventualno 3 mjeseca. Da mi je sad posao gotov I gledam što dalje jer mi je važno ostati i ovu sezonu na kupanju uz rad.

Kad su došli od trenutnog šoka, što imam diplomu fakulteta I poprilično staža s visokom spremom a javljam se za pomoćne poslove, glavni kuhar me pitao za godine starosti, mjerkao me je i kad sam rekla koliko, vidim da nije vjerovao da je toliko i rekao je da voli starije tete jer se s njima ugodnije osjeća i uvijek se napravi sav posao bez nervoze u kuhinji. Potom je upitao dal bi se prihvatila biti od 3 mj do 11 mj I radila u kontinuitetu. Oho, pomislih, znači prošla sam taj dio, bar taj dio da sam zanimljiva.

Naravno, rekoh da mi i odgovara takav ritam, a da ako nađem posao čija će plaća biti preko 10 000 kn da ga sigurno neću propustiti al i na vrijeme im najaviti. Opet su zinuli, ispadam kao pričateljica SF, pa kadrovica kaže da bi i ona takav posao za toliko novca, objasnila sam da imam rijetke certifikate koji su potrebni u građevinarstvu i da su se nekad ljudi plaćali samo da se potpišu i udare žig a ja još nusput i znam raditi. Te da još nije zamah građevinskog posla a uskoro će i zabrana rada zbog sezone. Isto tako da mi je novac potreban za obitelj a da me baš ništa nije stid raditi.

Pozdravili smo se srdačno, uz obećanje da će mi javiti u roku 2 tjedna rezultat ma kakav bio. Nisu znali da sam sutradan išla na razgovor za baš takvu plaću i poziciju koju sam spomenula.

Ali, biti žensko s puno godina je uvijek problem za pronaći posao. Ne treba odustati, viđam u pekarnicama, kioscima, fastfood restoranima, vodičice, u agencijama kao I na recepcijama… dobro držeće dame, malo manje držeće ali sve rade, imaju kute ili kecelje, dobivaju plaću I u kontaktu su s ljudima. Svako ima svoj razlog zašto u poodmaklim godinama radi. Osnova je financijska, međutim drugi niz okolnosti su također bitne, a to je iskustvo koje se prenosi I daje.

Nema dizanja ruku od sebe i odustajanja, samo treba pomno I dobro sagledati svoje sposobnosti, mogućnosti i potom aplicirati, neka vam ne bude teško napraviti nekoliko vrsta teksta koji ćete slati, prilagođenih poslovima na kojima ćete tražiti zaposlenje, to se napravi jedan puta pošteno i tada se mijenjaju bitne note, ostalo što je važnije ostaje. S malo riječi zainteresirati da te pozovu. Nitko ne voli čitati romane o nebitnim stvarima.

Ne odustati, pronalaziti rješenja, svakoj prepreci doskočiti. Prijatelji će vam uskočiti, sigurno. Ne plaćajte osobe koje se nude napisati vam ono što prepisuju. Taj novac čuvajte za put do posla, za prvu kavu.

Vrlo nužno je znati, a što je moja preporuka da se ne govori, a to je ružno o bivšim poslovima, šefovima, gazdama. Jer to samo o nama govori više.

Suzbijte sav bijes, ljutnju, budite korektni, ako ništa drugo prema sebi.

Tvornica je to snova gdje će se 2017. godine proizvesti 70 novih Bugatti Chiron luksuznih jurilica. Prva vozila će već sad u prvom kvartalu 2017. godina krenuti putem budućih sretnih vlasnika. Atelier, kako u Bugattiu zovu ovu tvornicu prostire se na oko 1000 kvadratnih metara prostora, a svoja je vrata otvorila 2005. godine.

Christophe Piochon, član uprave Bugattia i čovjek odgovoran za proizvodnju izjavio je:

Ovdje u Molsheimu imamo malu tvornicu s malim skladištem. Međutim, ni oprema ni proces proizvodnje ne mogu se uspoređivati s onima u drugim tvornicama.

Naime, u ovoj se serijskoj proizvodnji svaki automobil izrađuje ručno te je potrebno u prosjeku punih 6 mjeseci da se jedno vozilo proizvede od početka do kraja. Što uključuje i rigoroznu kontrolu kvalitete te samo testiranje vozila. Na sklapanju jednog Chirona radi 20 zaposlenika koji moraju u tih 6 mjeseci od preko 1800 individualnih dijelova kreirati svojevrsno jedinstveno remek djelo.

Svaki kupac, odnosno naručitelj, budući vlasnik na raspolaganju ima mnoštvo mogućnosti prilagodbe i utjecaja koji će se materijali koristi te koje će boje biti njegov Chiron. Na raspolaganju su mu i do 23 završne premaza odnosno boje te 8 vrsta karbonskih materijala. Što se pak interijera tiče na raspolaganju je 31 različita boja kože te 8 različitih boja materijala Alcantara. Tu je još 30 vrsta šavova, 18 vrsta tepiha, te 11 različitih boja pojasa.

Kako smo i naveli ovo najjače, najbrže, najluksuznije, ali bogami i najskuplje sportsko cestovno vozilo u potpunosti se ručno sklapa te prolazi iznimno rigorozne kontrole kvalitete.

Spomenimo samo da Bugatti Chiron u gradskoj vožnji potroši 35,2 litara goriva na 100 kilometara, dok mu takozvani extra urban način vožnje spušta potrošnju na 15,2 litara.

PS Posjetili smo ipak samo njihovu press službu, pozivnice još čekamo :)

Gotovo 150 godina ovog prevoznog sredstva bilo je potrebno da ono dođe u novu renesansu. Kriza srednjih godina opasno „šora“ bicikl i njegove vlasnike. U drugom desetljeću 21. Stoljeća bicikl je postao najvažnije prijevozno sredstvo Europe, statusni simbol starijih, buntovni predmet mladih i ključni faktor u sportu. Da ne spominjemo turizam zbog kojeg je bicikl i popratna oprema postala najbrže rastuće tržište rekreativnih proizvoda na svijetu.

Gospoda voze bicikl

Bicikl je u zapadnoj Europi postao glavno prijevozno sredstvo, dok oni istočnije na to gledaju još uvijek kao pokazatelj siromaštva građana. No, gospoda voze bicikl, na posao, brinu se za sebe i okolinu, odlaze provesti slobodno vrijeme i trenirat.

U Hrvatskoj je bicikl trend

Kad gospoda voze bicikl, Hrvati kopiraju. Iako je u malograđana još uvijek očigledan prijezir spram biciklista i njihovih ljubimaca, često skupljih od mnogih automobila na cesti, u Hrvatskoj gospoda voze bicikl. Turizam jača zbog biciklista, bilo onih tranzitnih koji svake noći spavaju drugdje ili destinacijskih koji istražuju okruženje odabrane lokacije. Stotine trka, događaja, natjecanja, rekreativnih, amaterskih i profesionalnih, samo je dio ponude Hrvatske koja se nudi. Još kada zaživi Total-Croatia-Cycling.com, portal na engleskom za strance namjernike, Hrvatska će u pravom smislu biti zemlja gospode i biciklista.

Zašto gospoda voze bicikl?

Bicikl je kao sredstvo specifično. U komunističko doba, bicikl je bio luksuz, a ujedno i simbol siromaštva i neimaštine. Djeca su njime išla u školu, radnici na posao, do vlaka, s vlaka kući. Devedesetih, za grabežljivog vremena opće otimačine i jeftinih kredita, taj trend se nastavio. Djeca su dobivala bicikle za pričesti, firme, a čim se došlo u doba sposobnosti vožnje automobila, zaboravljalo se na kretanje vlastitom snagom.

21. stoljeće donosi nam trend okretanja prema brigi za vlastito tijelo. Menadžeri, šefovi, poslovnjaci i radnici počinju trčati, odlaziti u prirodu, više ne rade kako bi radili, već odvajaju slobodno vrijeme kako bi testirali granice svog tijela, ali i uživali.

Odjednom, bicikl postaje sredstvo odabira, ali i prestiža. Biti šef koji dolazi na posao biciklom stvar je „hip“ trenutka i kao takav dodatan je poslovni bod. Odlazak i vožnja nakon posla odmara, pomaže ti da budeš fokusiran, spreman, ali i opušten. Solo vožnja ostavlja te s tvojim mislima i ako u 90-120 minuta ne rješiš sam probleme, bez mobitela, bez tehnologije, na dva kotača i u tišini, nema tog psihijatra koji ti može pomoći.

Kako gospoda voze?

Gospoda voze bicikl, gospoda ne diskriminiraju po vrsti, obliku ili vrijednosti. Današnje društvo iznimno je polarizirano, no gospoda to ne rade. Postoje oni koji voze MTB (montići i fulke, šume, brda i doline, blato i granje su im najbolji prijatelj), oni koji voze cestu (jurilice, specke, karbonce i čelične ili aluminijske, ekipa koja ne voli blato, makadam, ali obožava asfalt i brzinu), pa oni između sa trekkingom, ekipa na gradskim biciklima, bmx skakači, a svima je zajedničko da vole bicikl.
Gospoda vole bicikl, cilj im je voziti i biti što bolji u tome što rade. Cilj je gospodi biti čovjek. Mali susjed sa prvim biciklom jednako je vrijedan biciklist kao i onaj sa karboncom od više tisuća eura. I on će postati veliki gospodin, samo ako mu gospodin pokaže kako.

Kad gospoda voze, gospoda pozdrave

Nepisano pravilo motorista, trkača, biciklista je kad vidiš kolegu, pozdraviš. Digni ruku, kimni, vikni, daj podršku. Uvijek pozdravi, jer nikad ne znaš, možda će ti baš taj klega zatrebati pri defektu, puknutoj gumi ili nezgodi. Pozdravi jer je to ljudski. Ne diskriminiraj, jer gospodin ne diskriminira.
Cestovnjaci i MTB nisu u ratu, jedni druge moraju pozdravit, jednako kao što motorist na Harleyu pozdravi kolegu na skuteru. Svatko vozi prema svojim mogućnostima i preferencijama i zbog tog nije manji čovjek. Nekulturni su jedino zbog tog manja gospoda.
Digni ruku i pozdravi, vikni, ili kimni, budi gospodin.

Gospoda voze bicikl obzirno, pametno i kulturno

Jer gospoda su gospoda. Kad voze bicikl, voze po cesti, makadamu ili po šumi kulturno. Ne ostavljaju tragove osim trag gume na zemlji, ili asfaltu. Sve svoje nose sa sobom, a smeće odlažu gdje treba.

Gospoda kad voze paze na ostale u prometu, kad drugi ne misle, gospoda prednjače u tome. Na cesti su obazrivi, van ceste kulturni. Kad već vozači motornih vozila brzo zaborave osnovna pravila, gospoda su tu da pripaze i kulturno nastave.

S desne strane ceste, pažljivo i pametno, sigurno. Kad si u naselju, usporiš jer ne voziš Tour de France. Niti nikad nebudeš.

Gospoda daju savjet i poštuju svog mehaničara

Jer lokalni mehaničar će ti biti tu kad ti zatreba. Nećeš naručiti „online“ i žicat besplatnu montažu, a sve zbog nekoliko kuna uštede. Gospoda podržavaju lokalni posao i kulturu rada. Kad te manje iskusni pita, ne diskriminiraš, prilagodiš odgovor pitanju kolega i daješ sve od sebe. Jer si gospodin.

Gospoda kad voze, ne piju

Gospoda uživaju u ponekom piću, pivu ili čaši vina. Ali kad gospoda voze bicikl, gospoda ne piju, jer su i oni sad dio prometa. Jedno pivo nakon naporne vožnje ili dolaska na cilj pomaže u regeneraciji. Više pića tijekom vožnje povećava rizik od nesreće. Gospoda paze na ostale, ali i na sebe i pritom uživaju u predivnom osjećaju koji može pružiti samo vožnja na biciklu.

Gospoda voze bicikl jer to vole.

Budi kao gospoda, vozi bicikl. Zdravo je, lijepo je. Efikasno je. Ostavi auto u garaži i idi na posao biciklom. Budi gospodin.

Kupili ste svoju prvu lulu i odabrali prvi duhan. Ovo vam može biti donekle dovoljno za uživanje u luli, ali da bi lulu napunili, pripalili i očistili na pravilan način, trebat će vam nešto od lulaškog pribora.

Postoje razni lulaški dodaci, pribor i pomagala, mi ćemo nabrojati ono najosnovnije i objasniti njihovu primjenu.

Šibice ili upaljač?

Jedna od stvari koja će vam svakako trebati je nešto čime ćete lulu pripaliti. Na lulaškim forumima i druženjima vječno se vode rasprave što je bolje – šibice ili upaljač? I jedno i drugo ima svoje prednosti i nedostatke. Prvo trebamo objasniti što je točno pripaljivanje lule, kako se ono pravilno izvodi i zašto je bitno dobro ga izvesti.

Pripaljivanje lule je paljenje gornjeg sloja duhana napunjenog u lulu, pri čemu bi bilo idealno da duhan gori cijelom svojom površinom. Pravilno paljenje lule se izvodi na način da se izvor vatre približi rubu lule i duhanu te se vatru uvuče u lulu uvlačenjem dima u usta. Duhan će se odmah upaliti, počet će se dimiti, izdignut će se i tada najvjerovatnije ugasiti. To se zove “lažno paljenje”. Pričekamo par trenutaka da se lula potpuno ugasi, tada priborom za lulu poravnamo površinu duhana i sve ponovimo još jednom. U idealnim uvjetima (na natjecanjima u dugom pušenju lule) ovo je ujedno i zadnje paljenje jer svaki natjecatelj ima na raspolaganju samo dvije šibice. No uživanje u luli kod kuće nikada ne treba biti natjecanje, nego uživanje i lulu slobodno možete paliti koliko god puta je potrebno.

Paljenje je bitno dobro izvesti jer ono uvelike utječe na ostatak pušenja, a evo i zašto. Na tržištu postoje razni tipovi upaljača (s plamenom na plin ili benzin te plinski upaljači koji imaju mlaz), od kojih neki nisu pogodni za korištenje s lulom. Upaljači s mlazom imaju daleko najvišu temperaturu plamena te mogu jako oštetiti lulu, samim time ih nikako ne bih preporučio. Lulaški upaljači na plin ili benzin od običnih se upaljača razlikuju po tome što im je plamen nagnut pod 90 stupnjeva u odnosu na obične. Razlog tome je da plamenom ne oštetimo rub lule dok pripaljujemo duhan. Plinski upaljači imaju neutralniji miris od benzinskih, koji dosta lulaša ne vole jer se miris benzina ipak osjeti i donekle promijeni miris duhana. Lulaške šibice ne sadrže sumpor i imaju neutralniji miris od običnih. Prednost šibica naspram upaljača je niža temperatura plamena. Zašto je to važno? Veliki broj lulaša ima istančan osjet mirisa i žele uživati u što manje promijenjenom mirisu svoje omiljene duhanske mješavine. A temperatura plamena može promijeniti miris duhana na način da ako je previsoka zapravo sprži gornji sloj duhana koji palimo, a kako dim (radi konstrukcije lule) prolazi i kroz još nezapaljeni dio duhana – taj sprženi miris zapravo uništi onaj čisti miris mješavine koji želimo osjetiti. Dakle, šibice tu najmanje utječu na miris duhana jer imaju najnižu temperaturu plamena.  Nedostatak šibica je što ih je po vjetru gotovo nemoguće držati upaljenima dovoljno dugo da pripalimo lulu. Neke konstrukcije upaljača su izvedene s dvije fine mlaznice kroz koje sporo izlazi mala količina plina te tako imaju nižu temperaturu plamena.
Postoje i izvedbe upaljača koji imaju alat za lulu na sebi.

(Izvor fotografije: Smokingpipes.com)

 

Alat

Neophodan lulaški alat je nešto slično švicarskom džepnom nožiću, a najčešća konstrukcija sadrži tri dijela: iglu, žlicu ili strugalicu i dio za natiskivanje (tamper).
Najrašireniji je tzv. “češki alat”, koji se može kupiti u svakom bolje opremljenom kiosku, najčešće je cijeli od metala. Postoje i varijante alata s koricama od drveta, roga i sl.
Iglom možemo kopati po pepelu u luli te po potrebi razrahliti duhan (ako smo ga previše nabili pri punjenju).
Žlicom ili strugalicom možemo se poslužiti pri punjenju lule ili kasnije pri čišćenju tako da ćemo strugalicom lagano postrugati stijenke lule i eventualne ostatke neizgorenog duhana.
Tamperom nabijamo duhan prilikom punjenja i pušenja.
Preporučujem prije kupovine istražiti kakvih sve alata  ima na tržištu jer, pod pretpostavkom da svoj alat ne izgubite, imat ćete ga cijeli svoj lulaški staž pa je zgodno kupiti neki koji vam se zaista sviđa.

(Izvor fotografije: Smokingpipes.com)

 

Čistači za lulu

Čistači su nešto što ćete koristiti u velikim količinama, ako želite da su vam lule čiste i pravilno održavane. Barem dva čistača ćete iskoristiti prilikom svakog pušenja.
Čistač je zapravo žičani štapić duljine dvadesetak centimetara u koji su upletene pamučne i sintetske dlačice.  Postoje razne izvedbe, razlikuju se duljinom, debljinom i sastavom dlačica. Idealni su oni koji imaju upletene pamučne (za upijanje kondenzata) i sintetske dlačice (koje lagano stružu komadiće pepela ili nečistoću u kanalu za zrak). Za vrijeme pušenja čistač možemo gurnuti kroz otvor na kraju usnika kroz cijelu lulu kako bi upio eventualno nakupljen kondenzat koji se može stvoriti u luli. Nakon pušenja, nakon što se lula potpuno ohladila i nakon što smo iz nje istresli pepeo i ostatke duhana, čistačima očistimo cijeli sistem počevši od kraja usnika prema glavi lule, a zatim presavijenim čistačem u obliku slova “U” počistimo stijenke žarnice. Čistači su potrošna roba i nakon korištenja ih bacimo.

(Izvor fotografije: Smokingpipes.com)

 

Filteri

Ukoliko kupite lulu koja koristi filtere, tada ćete trebati kupiti i filtere u potrebnoj dimenziji. Postoje 6 i 9mm varijante. Filteri mogu biti punjeni aktivnim ugljenom ili mrvljenim meerschaumom (materijalom od kojeg se izrađuju lule). Nakon svakog pušenja filter se zamjenjuje novim.

(Izvor fotografije: Smokingpipes.com)

 

Torbice za lule i pribor

Kako bi nam lule, duhan i sav pribor bili zgodno i praktično složeni, na tržištu postoji mnogo različitih izvedbi lulaških torbica napravljenih najčešće od kože. Postoje izvedbe za jednu, dvije, tri i više lula. Torbice nisu nužan dio lulaškog pribora, ali olakšavaju prenošenje i spremanje svega što je potrebno za uživanje u luli.

(Izvor fotografije: Dotterpipes.com)

 

Pepeljara

Kao i torbica, ni pepeljara nije obavezan dio pribora. Postoje razne varijante, a razlika između običnih i lulaških pepeljara je u tome što lulaške na sredini imaju dio koji je najsličniji plutanom čepu. Taj dio služi da o njega lupkamo naopako okrenutom lulom, kako bi iz nje istresli pepeo za vrijeme pušenja.

(Izvor fotografije: Smokingpipes.com)

 

Stalci za lule

Dok imamo jednu lulu, stalak i nije nešto o čemu trebamo previše razmišljati, no kad nam kolekcija naraste na 20 ili 30 lula tada je zgodno imati stalak na kojem lule mogu biti lijepo složene, i što je najvažnije, zračiti se i sušiti između dva korištenja. Postoje izvedbe od jedne lule do cijelih zidnih ormara za 50 i više lula.

(Izvor fotografije: Smokingpipes.com)

 

Gumeni nastavak za usnik lule

Gumene nastavke koriste pušači koji lule drže isključivo zubima, kako bi im bio ugodniji osjećaj za zube i kako zubima ne bi oštetili usnike.

(Izvor fotografije: Smokingpipes.com)

 

Adapteri

Ako kupimo lulu koja koristi 6 ili 9mm filtere, te ako te filtere odlučimo prestati koristiti, možemo kupiti adekvatne plastične adaptere koji se u sistem umetnu umjesto filtera te tako popune komoru za filter u kojoj bi se, ako je prazna, mogao nakupljati kondenzat tijekom pušenja.

(Izvor fotografije: Smokingpipes.com)

 

Poklopci za lule

Ako lulu ne možemo popušiti do kraja, a želimo nastaviti nakon nekog vremena, možemo na nju staviti metalni poklopac kako nam duhan i pepeo ne bi ispadali. Posebno su zgodni ako napola popušenu lulu trebamo spremiti u džep. Donekle mogu poslužiti i za malu zaštitu ako lulu pušimo na vjetru, što nije nikako preporučljivo jer se lula može nepovratno uništiti.

(Izvor fotografije: Smokingpipes.com)

 

Ovlaživači duhana

Ako duhan dulje vrijeme ne koristimo, može se posušiti. Kako bi ga ponovno rehidrirali koristimo posebno dizajnirane ovlaživače duhana koji se na par trenutaka umoče u vodu, pobrišu i zatim stave u limenku s duhanom.

(Izvor fotografije: Smokingpipes.com)

 

Reameri (strugači) nakupina na stijenkama lule

S vremenom i korištenjem na stijenkama žarnice nakuplja se naslaga (eng. “cake”) koja se sastoji od smola iz duhana i pepela. Dok je lula nova taj zaštitni sloj je neophodan jer štiti drvo od visokih temperatura i pregaranja. No s vremenom taj sloj postaje predebeo i kod zagrijavanja i širenja može prouzročiti pucanje glave lule. Strugačem možemo taj zaštitni sloj “obrijati” na željenu debljinu, što je otprilike 1mm debljine. Još jedan minus debele naslage cake-a je i taj što nam se smanjuje kapacitet duhana koji možemo staviti u lulu.

(Izvor fotografije: Smokingpipes.com)

Domagoj Telisman, izrađivač lula
Dotterpipes

Crno je uvijek moderno, crno je uvijek okosnica stila. Crno je elegantno. Crno je muževno, crno je snažno. Crno je toliko dobro da nije ni boja. Crno je ništavilo, crne je sve. Crno je dijabolično i crno je potrebno u svakoj kolekcija čovjeka koji se smatra muškarcem, koji se smatra gospodinom.

Predstavljamo vam nekolicinu crnih ‘sitnica’ koje vam pristaju bez obzira na sve.

 

Dodge Challenger

Dodge Challenger model 2017 vizualno kao da je prerađeni legendarni model 1971, uglavnom posebna je to kategorija cestovnih snagatora koju razumiju samo zaljubljenici u ovaj da kažemo tenk. Uglavnom na raspolaganju je deset modela, a među njima je i T/A 392 sa 6,4 litarskim Hemi V-8 motorom koji proizvodi 485 konjskih snaga, a tu je i SRT Hellcat s turbopunjačem koji može proizvesti 707 konjskih snaga, što pak ga čini najbržim i najjačim produkcijskim automobilom ikad.

 

Husqvarna Svartpilen 401

The Svartpilen na švedskom znači Crna strijela i dolazi iz Husqvarne točnije i serije motora Real Street. Motor može proizvesti i do 44 konjske snage, okvir je izrađen od laganog čelika te je zamišljen za uspravni stil vožnje što pak mu daje izrazitu funkcionalnost. Izgleda da u Švedskoj ipak nisu zaboravili napraviti odličan motor.

 

DJI Inspire 2

DJI Inspire 1 bio je prvi dron koji je kombinirao 4K kameru, gimbal u 360 stupnjeva te HD prijenos videa. S novim Inspire 2 ovaj je kineski proizvođač lupio snažne temelje te se postavio na vodeću poziciju proizvođača dronova jer dvojka donosi još bolju kvalitetu slike, duže vrijeme letenja te razne inteligente načine letenja, što pak znači da i samo početnik vrlo lako može producirati profesionalne snimke.

 

Craftsman 20 inčna motorna pila

Snage 50 kubičnih centimetara, te oštrice od 20 inča ova motorna pila doista je odličan balans snage, komfora i iznenađujuće izdržljivosti. Anti vibracijski sustav uvelike pomaže u smanjenju zamora, ali i povećanju komfora prilikom upotrebe. Izdržljiva čelična konstrukcija uz sustav automatskog podmazivanja lanca doista će savladati najopasnije drvo.

 

Hublot Big Bang Unico All Black Sapphire

Ovaj sat pomalo dugačkog naziva The Big Bang Unico All Black Sapphire donosi onaj poznat “Swiss made” koji osigurava da na ruci nosimo nešto što je opravdalo mnoge uvjete kvalitete i preciznosti. Što upravo i je slučaj s ovim satom. Ne samo da je iznimno elegantan već je uz to i savršeno precizan, a za što je zadužen i pokretački sustav kojeg su razvijali u samoj tvornici.

 

GoPro Hero5 Black

GoPro Hero5 Black predstavlja 4K video i to pri 30 sličica u sekundi. Uz to može isporučiti iznimno oštre 12 megapikselne fotografije, a sve to uz glasovno upravljanje. Tu je i automatsko spremanje fotografija u oblak. Otpornost na vodu ide do deset metara dubine, odlična redukcija šuma vjetra pri snimanju zvuka te doista profesionalan stabilizacija slike. Uglavnom podnosi sve što joj je majka priroda namijenila.

 

Shinola All-Black Runwell gramofon

Iz Shinole su htjeli proizvesti nešto što će biti svevremensko, elegantno, iznimno upotrebljivo i naravno zanimljivo mnogim kolekcionarima. Odlučili su se za ovaj crni gramofon koji je spoj dobre stare analogne tehnike kao što su dvije brzine, korištenje remena te integrirani phono izlaz te modernih materijala izrade ako što su aluminij, čelik i drvo.

 

Slušalice Master & Dynamic x The Rolling Stones MH40

Za proizvodnju ovih slušalica udružile su se dvije glazbene legende – proizvođač luksuznih i kvalitetnih slušalica Master & Dynamic te sami Rolling Stonesi. Osim što su vizualno skoro pa savršene te proizvedene od ojačanog aluminija i nehrđajućeg čelika nude iznimno kvalitetan i čisti zvuk. Tu je još i kravlja i janjeća koža, naravno. Proizvedeno je svega 1962 komada i naravno dolaze u crnom.

 

Oakley Badman sunčane naočale

Iako nas Oakley asocira na razne skijaške instruktore i trenere raznih loptaških sportova, a poneka su popraćene i famoznim brčićima, ovaj put su doista napravili naočale koje će se svidjeti mnogim generatorima dobrog stila. Doista su jedinstvenog izgleda, a tu su još i polarizirajuće leće tako da naočale neće izgledati samo lijepo na vašem licu već će biti i znatno funkcionalnije od konkurencije.

 

Adidas Tubular x Primeknit

Za kraj, tu su i crne i moderne “adidaske“. Kako i zašto se ovo našlo na popisu? Uglavnom izrađene su od inovativnog materijala Primeknit. Navodno su moderne i svi ih vole.

Evo mene opet u traženju drugog ritma, ali privremenoga, jer je sve to prelazni period do nečega novoga koje će sigurno nastupiti I dogoditi se.

Nije lako bez rutine živjeti, nije nemoguće ali nije to to. A kako sam ga mijenjala zadnjih mjeseci vrlo intenzivno, a o nekom ranijem periodu da i ne govorim, sigurna sam u sebe da ću i ovo prebroditi, da ću pronaći rješenje svega što mi je nužno. Riječ potrebno ne upotrebljavam jer bih mogla puno toga nabrojati. Bolje je da to zaboravim, znači samo nužno.

A da ti kažem gdje sad trenutno sjedim i pišem, ne bi mi vjerovala. U foajeu, odnosno recepciji bolnice. Mogu reći samo američki stil, ali onaj Hollywoodski. Ugodni trosjedi, dvosjedi, fotelje, stolići, svjetlo, toplo, prozračno, pokraj je kafić i tisak prodavaona i pošta. Oni ne štede, oni su sebi napravili ugodnost i treba se ugledati na napredne. Poslije ću pješice do mjesta gdje mi je signal pokazao otključan WiFi, jedna prodavaonica i na zidu uz pločnik ću moći se nasloniti i poslati ti ovo pismo. Jednostavno je ovdje kava preskupa I gledaju na sat ako se duže zadržiš, dolaze i traže da naručiš još, tako da to nije dobro rješenje za spajanje. A tek mobilni interneti? Operateri su se urotili, nema druge, sve su to slične cijene i uvjeti i najgore je što traže ugovornu obvezu na koju kad su operateri ne pristajem jer je to ugovor s paklom. Ako je slobodan mjesečni promet, tad je cifra čista glavobolja. Mislim da će ovo sve ugodnije vrijeme biti pogodno za šetnje i potragu za otvorenim mrežama. Zašto toliko o tome pišem, pa da kad putuješ i ti kreneš tim načinom a možda mi predložiš i nešto drugo. Prepuna si ideja i iskustva jer cijeli život i ti negdje neprekidno hodaš i snalaziš se.

Osnovna bit je u tome da je bezobrazno skupo puno, previše toga. Treba potrošiti, treba si ugoditi, ali kako jedna kava negdje ima cijenu 3 kn a tu gdje sam, ništa nigdje bez minimalno 15 kn i to je kao jako povoljno. Čak i kava u instant automatima je skuplja, ono s kovanicama kad si uzmeš da ispereš grlo.

Dvosjed u kojem sam zavaljena je udoban, mislim da ću češće dolaziti ovamo, posebno jer nema presjedanja busom kad dolazim od sobe koju sam unajmila. Nazad slična situacija ali vozi okolo naokolo, pa mi je svejedno. Po ljeti će biti klimatizirano sigurno. Dakle, odabir je pao, a možda pronađem još zgodnije i bolje mjesto, gdje ću odmah imati i WiFI. Baš sam nezasitna u prohtjevima.

U zadnje vrijeme jutarnja priča slična, prerano ustajanje, toalet, kava, ili nastavim surfati na mob i zaspim. Prehladila sam mjehur zadnjih dana i posljedice su tu, a i popijem puno tekućine kad dođem. Jučer sam pojela mahune koje je gazdarica kuhala, nisam odbila, ukusno je al podosta začinjeno i budem žedna, ne mogu utažiti dugo žeđ. Možda je i to razlog oscilaciji tlaka. Kad je bilo bljutavije, takvih problema nisam imala, pazila sam se, odnosno nekakva navika mi je ostala jer zbog raznih bolesti pokojnog supruga smo prehranu prilagodili njemu.

Sada kad sam svjesna tog gotovog čina prestajanja posla kod ovog poslodavca čim završi zasluženi mi godišnji kojega koristim da napravim pretrage i izliječim se, opuštenija sam i više se sebi posvećujem. Dobro je što primjećujem te sitne male radosti. Na kraju, tko treba bolesnu osobu i još neuglednu i nervoznu? Uključila sam maksimalno samodisciplinu, autosugestija pod punom brzinom radi. Postavljam si pitanja i odmah odgovore pronalazim. Izračunala sam koliko mi je sadašnji poslodavac ostao dužan, potom koliko će morati isplatiti po zakonu a ostalo moram zaboraviti. S jedne strane ulaz novca a s druge strane izdaci koje imam i to ne samo za stanovanje i prehranu, već obveze koje imam za režije svoje kuće i ostale rate neophodnih stvari mom malenom svemiru, mojoj obitelji. Pa naravno da sam izašla u susret kad je oruđe za rad u pitanju. Peglanje moje kartice se podrazumijeva. Zato nema prostora ni malo za nekakve kave I sokove. Boca vode i slavina.

Probudila sam se prije plotuna karabinjera, jučer je bilo 3 puta i odzvanja a gazdaričin pas se zavukao sav nervozan od pucnjave. Za Novu godinu je bilo nervoze i morala mu je dati tablete za smirenje. Mali čupavi simpatični partviš, kupi sve smeće na dugoj dlaci, a okicama koluta i traži neprekidno jesti. Izjelica al sve pojede i traži još.

Slušam radio i dobro je jer saznaš bitne stvari. Najavljuju besplatni prijevoz gradskim busevima za proslavu svetoga Vlaha i to je lijepo i pametno jer i tako od auta se ne može baš prolaziti, bude i sad zagušeno, kako će tek biti poslije uz vrućinu, dobro znam, izgazili su me ljetos po busevima. S tim da je za vrijeme trajanja zimskog festivala mjesec dana bilo besplatna vožnja od 17 sati. Busevi su bili prepuni.

A sada ti uporno pišem, poslije kad se logiram negdje će ti otići ovo pismo, ne mogu reći poruka, više je mini roman. Tko bi rekao, da imam i malo sreće, to je mali laptop koji mi je zgodno nositi sa sobom. Jedna od dobrih odluka, koju još otplaćujem, al se nadam da će biti sve u redu i da ću pronaći posao i nastaviti živjeti bez pritiska i stresa. A zašto sam se odlučila za njega? Taj novac bi i tako morala plaćati, odjavila sam tv pretplatu i internet kući i eto rate, a uz to sam još i sjeckalicu i torbu za laptop uzela.

Ženska ručna torba mi je trebala, dugo sam birala na različitim mjestima, boja, oblik, veličina i na kraju uzmem koja me baš nije na prvu oborila, već kao da mi se zalijepila za prste. U početku nošenja je bila nespretna i nezgodna, a sada mi tako dobro dođe. Stane mi laptop, punjači, mobiteli, sva dokumentacija medicinska i ne gužva se… dobru odluku sam donijela, zapravo šesto čulo poslušala.

Kad sagledam unazad, instinktivno sam se uvijek ponašala i nisam baš imala neko razumno objašnjenje toga trena. Sad vidim da je bila dobra odluka preseliti u ovu sobu, jer kako god bila gazdarica zahtjevna, neću na cesti završiti. Naravno da ju zanima novac i stalno pita što će biti i što ću sad i kad raditi, koji su mi planovi, ali nije do sad rekla ako nema love van. i tako unaprijed plaćam. Odredila sam dan plaćanja da je dan useljenja, jer nisam došla na početku mjeseca, to je ipak tjedan jedan.

Nikad nisam shvaćala sve gotovim i kako se lijepo čini i prezentira, dobro da se nisam uljuljala u ovoj firmi, jer mi je u podsvijesti bio i ovakav ishod, al nisam pretjerano revno tražila novo mjesto rada, već diskretno obavila još jesenas razgovore na 2 mjesta za eventualan prelazak, ta mjesta mi se nisu činila boljima. Pa na kraju, na Mljet sam potegla zbog posla i prelaska. Treba se na licu mjesta uvjeriti u sve i opet puno toga promakne ili progutam. Čekam i vidjet ću sad što će biti, u interesu mi je obaviti sve pretrage koje pulmolog traži za kontrolu pa ću se tome ravnati, naravno tražiti posao ali kad budem se osjećala dobro, da ne kažem bolje, jer nikada više dobro. Već jučer kada sam otišla nakon bolnice prošetati sam se osjećala bolje, bez obzira na dosadnu kišu i vjetar, taj osjećaj slobode je neopisiv, nema više ureda koji me je pomalo gušio. Problemi nastaju kada se nema plana i ritma rada, gazda se ne snalazi najbolje u toj branši koja mu je bliska al ne i dovoljno pa ima krivih poteza, ne gleda dovoljno dugoročno, neke stvari da ali ne opću sliku.

Manje više život je takav da treba baš uvijek gledati širu sliku, nikad usko i sada, već i sutra i za mjesec dana. Treba na neki način pokušati sve varijante projicirati koje su posljedice za svaku odluku koju smislim. A put instinkt određuje ako imam izbora. Treba živjeti tako da se uvijek ima neka alternativa jer čovjek može puknuti brzo. Nikada se nisam predavala i neću ni sada. Već jučer sam obavila dva razgovora koja su bila samo spominjanje o mogućnosti da radim negdje dalje i nešto drugo.

Ovo je specifičan grad, ljudi, tako da ako nisi dobar u poslu, daleko se čuje, odnosno zna. Ovdje nema krivih poteza jer posljedice ostaju. Zna se tko je kakvu i kome štetu napravio, čemu je sklon. Naprosto kako diše. Mnogi sezonci griješe al najveće greške u životu sam napravila ja. Nikad se nisam postavljala na prvo mjesto. Prilagođavala se obitelji i bila hranilica, ispunjavala sve njihove potrebe i prohtjeve. I sad sam iz sličnih razloga dislocirana, treba sve platiti i održati kakav takav standard svima, ali, riječ ne i ne mogu su mi na repertoaru. Više cijene takav način komunikacije. Točno znaju da sam potpora i oslonac ma što god da treba, al sad kad su financije u pitanju, nemaju više sigurnosti hoću li sudjelovati.

Nije moja struka jedini posao koji mogu i znam raditi, dokazala sam se na niz nekih drugih, ma kako god se činili benigni poslovi, bili su to na kraju uvijek ogromni pomaci i samopouzdanju a o financijskoj injekciji je suvišno pričati.

I kad pogledam ponudu i potražnju i javim se, ali dobro razmislim što mogu a što ne raditi. Nije pametno prihvaćati baš sve što je otvorena pozicija jer nije moguće da to i obavljam. Ne bojim se posla, ali ne mogu uz svoju astmu biti u vreloj kuhinji kao pomoćni radnik niti sam u stanju teške terete cijeli dan nositi, pomno sam sve pregledala i budem dobro razmislila. Mjesto prodavačice sam iz svih uglova razmotrila, ovisi što je u pitanju. i nazvala prodavaonicu tekstilne odjeće, javila se gazdarica koja je odmah baš sve pitala što nema veze s poslom, ponajviše gdje sam i što sad radim, na što sam općenito odgovorila, a onda kad je čula da imam fakultet, a ne i trgovačku školu, tog je momenta rekla da treba trgovca. Pristojno sam pozdravila i povezala odmah sa saznanjima kako to ide, a ide da moraš biti glupast i nikako se protiviti bilo čemu i ne imati ni malo znanja van prodaje. Zaboravila sam taj neugodan razgovor a raditi u trgovačkom lancu je ravno samoubojstvu, meni s mojim ograničenjima, s tim da uvijek traže, znači imam vremena i za to. Viđam starije osobe, uglavnom žene i nije lako slagati police i nositi neprekidno na njih na rukama iz skladišta.

Napravila sam jednu varijantu financijske konstrukcije za preživljavanje i moram se slijepo toga držati inače sam u problemu. Dobro je uvijek imati malu, malenu zalihu, koja točno može biti samo za trošak puta do kuće I 2 dana preživljavanja. Uvijek, baš uvijek se u tom duhu ponašam i tako i djecu učim.

Od jučer dok hodam ulicom ili se vozim busom, držim otvorenu aplikaciju s pokazom dostupnim WiFI mreža i nisam vidjela igdje toliku koncentraciju, sve zaključano ali se nađe i otključano, tako sam jučer provela sjedeći na zidiću uz jedan hotel koji ima otvorenu mrežu a ne radi još. Baš me razveselilo i mogla sam pregledati svu poštu i poruke detaljnije. Ovako ovlaš pogledam putem moba i pojede, zapravo ždere MB kao sumanut. Sada mi baterija polako ističe.

Moram riješiti još puno toga, al kad imam popis, ide jednostavnije. dobro sam sve odvagala, vjeruj mi. Nisam za minus temperature i vlagu sada s ovom astmom. U našem gradu je još mrzlo i snijega ima, a noćne temperature su obvezatno minus i dobar dio dana, osim toga, da odem u drugu vrstu mirovine moram imati po zakonu 12 mj staža još, ali radnoga znači kako god znam moram se maltretirati sada da steknem uvjete koje ću tek za 2 god moći konzumirati ako se zakon ne promijeni do tad. Oduvijek nitko te ništa ne pita a najmanje što ti je želja ili potreba. Odavno sam shvatila da je to tako i nikako drugačije.

Razmišljam da ako mi je sad teško raditi, a nije, ovisi što, kako će biti to tek još kasnije jer godine nemilosrdno gaze, sve je teže raditi uz tegobe koje dolaze.

Niti jednog trenutka nisam imala namjeru i ne žalim se na išta nego iznosim gole činjenice koje mi se događaju i što me sve snašlo. vrlo je mučno i glupo. A i sad me dečki cijede kad stignu, kako bi to bilo da sam još pri ruci. Ovako ipak imam svoga mira, nije neki, al ga imam. Bilo bi bolje da sam s primanjima koja zadovoljavaju najosnovnije potrebe al toga nema

I ne predajem se, upoznala sam sve svoje moguće slabosti i preventivu sam odmah aktivirala. Nekako mi dođe da ti pišem kad god nastupa promjena. To je i dobro, jer pišući analiziram. Sad sam vjerojatno podsvjesno posložila prioritete. Baterija laptopa je na vrhu.

Stoj mi dobro, tvoja neuništiva legica.

Koliko god slobodni bili, ta sloboda ne treba ići na štetu drugome. Da bismo se držali osnovnih kodeksa pristojnosti potrebno je znati i koju garderobu je prikladno obući u kojoj prilici.

Bilo da se adi o odlasku u dućan, tržnicu ili školu, jutro je doba dana u kojem se ne nose štikle, mini haljinice, satenske haljine, šljokičasti materijali, velike količine šminke, ni gomila nakita.

Burek i jogurt, pa ni sendvič i klipić u kombinaciji s gradskim prijevozom, nikako ne traže glamuroznost.

Naime, jutro zahtjeva ležernost. A ležernost omogućavaju udobni komadi garderobe: haljine, hlače jednostavnog kroja, majice i bluze od ugodnih tkanina, meki i jednostavni džemperi, kaput ili jakna sportskog kroja te udobna obuća.

Također nam nisu potrebni ni jaki parfemi. Dovoljno je početi dan sa sapunom, šamponom, dezodoransom i čistom garderobom.

Ako ste zaposleni, za posao treba birati praktičnu odjeću. Kako ćemo se na poslu pojaviti ovisi, ponajviše, od toga čime se bavimo. Odjeća i obuća trebaju biti prilagođeni poslu, a pri izboru uvijek pred sobom imajmo ova tri pitanja:

1. Što radim?
2. Koliko imam godina?
3. Gdje radim?

Tim osnovnim pitanjima treba prilagoditi vlastiti izbor. Drugačije se oblačimo ako radimo u nekoj radionici, laboratoriji ili tvornici, gdje se, iz praktičnih razloga, nosi zaštitna odjeća, a drugačije ako smo u uredu gdje se susrećemo sa strankama ili, pak, ako smo zaposleni u nekoj prodavaonici.

Veliku osnovu stila i elegancije čini jednostavnost. Imajmo to uvijek na umu.

Za garderobu žene (ali i muškarca) na poslu važi opće pravilo: ona treba biti jednostavna u kroju, ali i ukusno dekorirana.

Mnoge tvrtke danas imaju propisan kodeks odijevanja ili bar neka nepisana pravila po kojima se na posao ne dolazi u majicama ili haljinama bez rukava, kratkim hlačama, mini haljinicama ili u papučama.

Sličnih pravila se treba pridržavati i kada iz bilo kojeg razloga odlazimo u školu, na fakultet, sud ili neku sličnu ustanovu prema kojoj treba pokazati poštovanje. Pojedine škole počinju polako uvoditi pravila odijevanja i za učenike, poneke škole uvode školske kute jer učenici često dolaze neprimjereno odjeveni na satove nastave, a kao što su garderobe za izlazak u disko klub, zabave i fešte ili ležerna odjeća za stadion.

Za šetnju, posjete ili putovanja prikladna je također sportska odjeća. Sve to može upotpuniti ukusno odabranom obućom, torbicom, rukavicama ili šalom.

I upamtite, nakit, šminka i parfemi ne slažu se sa sportskom garderobom.

Kada je riječ o garderobi za izlaske, to je sfera u kojoj možemo potpunosti dati mašti na volju. Izbor materijala je vrlo širok. Izbor nakita također. Šminka apsolutno dolazi u obzir. Ekstravagancija nije na odmet. Radite što želite, samo neka bude s mjerom i ukusom.

Pokloni se razlikuju ovisno o prirodi nekog odnosa i prilikama.

Ako se poklanjanje zbiva u okviru profesionalnih odnosa, dobro je da se isto odlikuje elegancijom i posebnim detaljima (penkala ili druge kvalitetne olovke, knjiga, ploča ili DVD klasične glazbe ili džeza koje odgovaraju ovoj situaciji). Uz takav poklon ide i poslovna karta, odnosno posjetnica.

Nemojte poklanjati preskupe poklone, ponajviše ako odnos nije dovoljno blizak da opravda tako nešto: to dovodi ljude u nezgodnu situaciju, a sam odnos postaje pomalo iskrivljen i manje spontan. Isto vrijedi i u suprotnom slučaju, kada se poklanja neka bezvrijedna sitnica.

Kod biranja poklona treba imati na umu ukus i eventualno želje osobe kojoj je namijenjen. Izuzetak su knjige, glazba i filmovi jer tim poklonom pružate nekome mogućnost da upozna autore za koje još nije čuo. Ipak, uvijek je bolje upoznati njihov ukus i možda želje.

Opća preporuka je da se poklanjaju “simbolični” pokloni koji pokazuju vašu pažnju na jednostavan i neposredan način, a umjesto takozvanih “korisnih” poklona, koje treba ostaviti za prilike kao što su vjenčanja ili useljenja, opremanje kuće.

Svakako je korisno za rođendan dobiti bušilicu, ali je isto tako sigurno da takav poklon neće izazvati toplinu oko srca. Izuzetak mamama, tetama ili bakama, koje su u stalnoj brizi hoće li njihovoj deci i unucima nedostajati nešto bitno (naročito sitnice za domaćinstvo i odjevni predmeti). Lijepo i korisno su ovdje u savršenom spoju.

 

Kada se poklanja?

Prije svega, Nova godina ili Božićni blagdani su sveopći, priznati i najmasovniji povod za poklanjanje. Zatim, tu su osobni praznici kao što su rođendani, godišnjice, svadbe, posjete novorođenoj bebi. Matura, diplomski i doktorat su također događaji koji se mogu obilježiti poklonima. Posjete prijateljima, dolazak u goste i posjete bolesniku su također povodi za poklanjanje. Malim poklonima možete izraziti svoju zahvalnost i doktoru koji vas je liječio, bolničarki koja vas je njegovala, tajnici ili službenici koja vam je iz dana u dan pomagala u nekom poslu.

Naravno, povoda za poklanjanje ima bezbroj, a vi morate sami procijeniti kada ćete nekome nešto pokloniti.

Kada i kome se ne poklanja?

• nadređenima (direktoru, šefu odjeljenja, šefu odsjeka i tako dalje)
• imućnim osobama kod kojih uživamo određene povlastice; dovoljan je telefonski poziv ili poruka zahvalnosti
• nastavnicima, osim ako je riječ o zajedničkom poklonu svih roditelja ili sve djece
• stručnjacima tipa liječnika, odvjetnika, koji nam nisu ispostavili račun (može pismo zahvalnosti ili poseban poklon za Božić ili neku sličnu priliku)
• javnim službenicima (policiji, općinskim i državnim činovnicima) koji su nam pomogli ili učinili neku uslugu: na kraju krajeva niti je adekvatno, a i zabranjeno je. Isto vrijedi i za osoblje robnih centara ili komercijalnih službi.

Što se nikada ne poklanja?

• bonovi, bez obzira na njihovu vrijednost (iako je poklon bon vrlo čest slučaj, to je samo jedan način da trgovina ostvari dobit)
• predmeti u direktnoj vezi s fizičkim nedostacima ili karakternim manama koje su nam dobro poznate ili očigledne (npr. cipele za trčanje srčanom bolesniku).
• predmete koji su na drugi način neprikladni (vino za nekog tko ne prije alkohol, knjige s erotskom tematikom za baku…)
• cvijeće vrlo jakog mirisa za bolesnike u bolnici, iako se radilo i o porođaju
• odjevne predmete ako ne znamo broj koji nosi slavljenik ili slavljenica ili ne znamo njihov ukus
• prehrambene proizvode koji se lako kvare
• “iznenađenja” u vidu životinja, a da ne znamo da li onaj tko ih dobiva uopće može prihvatiti te životinje

Novac se po pravilu nikada ne poklanja. Novčani prilog može biti nagrada, honorar, napojnica, nadoknada, ali poklon nikako. Onaj tko daruje novac u stvari demonstrira da iz puke indiferentnosti žali čak i vrijeme i napor da nešto odabere i kupi.

Ipak, kao i svako drugo, i ovo pravilo ima izuzetak. Novac ćete pokloniti nekome kome je u nesreći taj novac potreban, a tako mu možete pomoći.

U najužem krugu obitelji, novac se može pokloniti mlađim članovima, djeci ili studentima, za dobar uspijeh u školi, za rođendan ili pak mladim muškarcima prilikom odlaska u vojsku, što će opet biti aktualno.

Ako je riječ o proslavi nekog događaja, uz novac koji predajete u kuverti stavit ćete i prigodnu čestitku.