POLETITE GOSPODO jer Svemirsko se pivo, naravno, pije u bestežinskom stanju

Prije svega napomenimo da se nagradni natječaj kojeg spominjemo u ovom članku prvenstveno odnosi na naše čitatelje u Australiji, Engleskoj i SAD-u.

Naime, samo će jednog sretnika iz spomenutih zemalja pivovara Vostok, poznata po svom Svemirskom pivu (Space beer), a koja je kolaboracija između australske 4 Pines Brewing Company i Saber Astronautics, lansirati s lica zemlje i ponuditi iskustvo uživanja u ovom pivu. U bestežinskom stanju, kako i priliči.

Naravno, lansiranje s lica zemlje ne znači da će vas odvesti u svemirska prostranstva već će vas poslati u jedan bestežinski let kojeg nudi tvrtka Zero G Corporation. Radi se o modificiranom Boeingu 727 koji se diže do visina od 10 kilometara te nakon toga u naglom spuštanju paraboličkom krivuljom kreira osjećaj bestežinskog stanja.

Tijekom zajedničkog pada sretni će dobitnik lebdeći u unutrašnjosti zrakoplova uživati u spomenutom pivu.

Sve što je potrebno da bi ušli u ovo natjecanje je ispuniti obrazac, napisati mali esej od 50-ak riječi o tome kakvu vrstu Svemirskog piva želite te uplatiti, donirati 90 dolara (što je ekvivalent jedne boce Svemirskog piva) za Vostokovu Indiegogo kampanju koja kreće u travnju.

Vostok, koji je na tržištu već sedam godina, testirao je već različite aspekte Svemirskog piva. Primjerice da li je alkohol siguran za konzumiranje u svemiru? Može li se uopće stvoriti pivo koje se može piti u svemiru? Hoće li to pivo biti ukusno kao i zemaljsko.

Odgovori na ova tri pitanja su, naravno, da.

I tako je tvrtka došla do posljednje faze proizvodnje Svemirskog piva i trenutno radi na osmišljavanju i proizvodnji boce koja će sadržavati to pivo. Upravo tu na scenu dolaze Indiegogo kampanja i vaše donacije.

Glavna pak nagrada, a koja se procjenjuje na 20 000 dolara, uključuje povratni let od jedne od spomenutih lokacija do Cape Canaverala u Floridi, smještaj s tri noćenja te jedan bestežinski let u ZERO-G letećem laboratoriju.

Ako pak Indiegogo kampanja ne ispuni uvjete, odnosno ne postigne minimalni prag financiranja, pobjednik će dobiti utješnu nagradu od 1 000 dolara, što ako se pretvori u Svemirsko pivo iznosi negdje oko deset boca.

LEPI DEČKI BREWERY U Čakovcu i Međimurju je uvijek bilo finog piva

Čakovec je već neko vrijeme dio obitelji nezavisnog pivarskog svijeta. Više od godinu dana pak u industrijskom zdanju Stari Hrast uspješno funkcionira pivovara Međimurski Lepi Dečki.

Uz pivnicu Stari Hrast i istoimeni restoran tako se smjestio pogon kapaciteta 28 000 litara koji također izrađuju domaće snage, Letina. Svi pak dobro znaju tu čakovečku lokaciju upravo zbog vrhunskih burgera i rebara s roštilja.

Što se tiče klasičnom American pale ale stila tu se na tapu, u flaši, ali u limenki može pronaći Kaj-el.

Dok se ljubitelji pšeničnog piva griju ili hlade, a ovisno o vanjskim uvjetima, uz Nikola Zrinski čakovečki.

Nedavno je njihov pivski opus bogatiji za još dva stila, i to brown ale Mina, kao homage nekadašnjoj rudarskoj industriji ponajviše na području grada Mursko Središće. Radi se o tamnom aleu kuhanom iz 6 vrsta slada te obogaćeno samo cvjetnim i citrusnim hmeljem Amarillom.

Uz Minu pivovara je bogatija za još jednog poznatog Međimurca, Rudolfa Steinera. Steiner je organsko pivo kuhano iz dva organski uzgojena slada koji je posebnim prijevozom dovezen iz Belgije te obogaćeno s dva organski proizvedena hmelja iz Engleske.

Steiner pivo se zbog svoje malo specifičnije proizvodnje kuha kao sezonsko pivo, a kad i hoće li jednog postati stalni rezident ovisi o gladnim i žednim grlima.

Lepi dečki su najavili svoja izdanja u kegovima, flašama i limenkama koje će sami puniti u mobilnoj punionici limenke. Tu će punionicu moći koristiti i drugi proizvođači piva i sokova. Dečki dogovaraju i pokusne nasade ječma s međimurskim poljoprivrednicima. Cijela je priča jako dobro zaokružena, krediti su dignuti, a ono što posebno veseli jest da u razgovoru s Radekom osjećate da pokušava nabavljati lokalno i podržati lokalne priče – kad govori o restoranu, mesu, siru, vinu…

Što pak se tiče planova, sve je vrlo ležerno.

[perfectpullquote align=”full” bordertop=”false” cite=”Danijel Radek, LDB” link=”” color=”” class=”” size=””]Vizija je jedan dobar bavarski biergarten. Opušteno, uz dobro pivo i pozamašne količine kvalitetne hrane.[/perfectpullquote]

DŽIN-TONIK Tragičan završetak jedne epske marmelade

Džina se uvijek imalo, a tonik, on je uvijek i bio varijabla, od mineralne vode, pa sve do drugog džina. Ili viskija.

No, netko se sjetio ovo piće pretočiti u marmeladu. I stvoriti džin-tonik mameladu, koju baš poput svake druge u frižideru stavljate na toast s maslacem.

Jedna tvrtka koja je kreirala takvu marmeladu zove se Firebox, a slogan koji su osmislili za ovaj proiozvod glasi: “Namaži je, popij je, peci s njom ili je jedi direktno iz staklenke.”

Znamo da nema dostave u Hrvatsku, nije ni bitno, poanta ovog članka nije da kupujete neku nestašnu marmeladu, već da je stvorite sami, a njezina sva nestašnost u vašim je sigurnim rukama.

Primamljivo u svakom slučaju.

No, predviđate i nesretan završetak njihove priče, a to je da nema alkohola. Kako kažu u kompaniji, tijekom kuhanja sav su alkohol iskuhali te je ostala samo ona najfinija esencija osvježavajućeg alkoholnog koktela, ali naravno bez alkohola.

Drugi pak su se dosjetili tome te stavili pravi džin u ovu nestašnu marmeladu. Jest da je nestašna, no njihov predviđeni omjer od 3% džina je nekako, još uvijek nedovoljno. Ali lako popravljivo.

Kako smo rekli, džin je piće koje svatko u svom baru ima, u nekom obliku, tako da postotak alkohola u marmeladi ovisi isključivo o vama. A marmelada je nešto što je sastavni dio frižidera. Neka baci kamen prvi onaj koji nema džem/pekmez/marmeladu/voćni namaz u hladnjaku.

BONUS RECEPT

Vjerojatno sve imate.

  • džin (ili viski, travarica je ok)
  • toast (od jučerašnjeg bijelog kruha zbog boljeg upijanja)
  • maslac
  • marmelada od aronije (ili bilo koje druge)

Na toast, po mogućnosti još topli, namažite malo deblji sloj maslaca, tako da kad se dio rastopi dio još ostane u izvornom bijelom stanju. Na maslac stavite džem od aronije kojeg obogatite džinom. Jedete i ponavljate proces dokle god mislite da imate kontrolu nad sobom.

Ne jesti ujutro.

Nije za mlađe od 18 godina.

Sadrži alkohol. Dosta alkohola.

 

 

Zmijski otrov je, gospodo, najjače pivo na svijetu

Postoji jedna pivovara u Škotskoj koja je još 2013. godine rekla da nije prihvatljivo pijuckati, ali ni kuhati, pivo od svega 4,5% alkohola. Barem ne njima.

Radi se o pivovari Brewmeister i njihovo pivo Snake Venom najjače je pivo na svijetu i nešto je što će posramiti većinu vaših viskija u kolekciji.

Zmijski otrov, kako ćemo je nazvati od milja ima 67,5% alkohola i isporučuje se s uočljivom žutom naljepnicom koja naprosto vrišti da se radi o doista snažnoj pivi.

Pivo je to koje pijuckate tjednima, nikako, ali nikako preporučujemo da je konzumirate kao svako drugo pivo, jer doživljaj će više ličiti ispijanju cijele boce Absolut votke nakon koje doista nemate što za sakriti.

Spomenimo samo da većina viskija ima postotak alkohola između 40 i 46% dok Gin ide od 40 do 50%

Evo i top 10 alkoholno nestašnih piva koje vam nikako ne preporučujemo da pijete prije izlaska na ove niske temperature.

1. BREWMEISTER SNAKE VENOM
Pivovara Brewmeister, Škotska
ABV: 67.5%

2. BREWMEISTER ARMAGEDDON
Pivovara Brewmeister, Škotska
ABV: 65%

3. KOELSCHIP START THE FUTURE
Pivovara Koelschip, Nizozemska
ABV: 60%

4. SCHORSCHBRAU SCHORSCHBOCK 57
Pivovara Schorschbräu, Njemačka
ABV: 57%

5. THE END OF HISTORY
Pivovara BrewDog, Škotska
ABV: 55%

6. KOELSCHIP OBILIX
Pivovara Koelschip, Nizozemska
ABV: 45%

7. SCHORSCHBRAU SCHORSCHBOCK 43
Pivovara Schorschbräu, Njemačka
ABV: 43%

8. BREWDOG SINK THE BISMARCK
Pivovara BrewDog, Škotska
ABV: 41%

9. BALADIN ESPRIT DE NOEL
Pivovara Baladin, Italija
ABV: 40%

10. STRUISE BLACK DAMNATION VI – MESSY
Pivovara De Struise Brouwers, Belgija
ABV: 39%

Kava je prije nego je postala popularni napitak konzumirana kao hrana

Prvi poznati tragovi konzumiranja kave datiraju negdje iz 1000. godine nove ere. Kavu su otkrila plemena Istočne Afrike kada su na ispaše vodili ovce. Ovce bi se najele, tada ljudima nepoznatih, bobica kave te bi, kako su pričali, bile vrlo živahne, skakale bi i plesale od viška energije.

Pastirima je to bilo interesantno te su uvidjevši da se konzumiranjem tih bobica ovce nisu otrovale i sami probali konzumirati bobice kave tako da bi ih kao takve žvakali i jeli, što pak je vrlo vjerojatno bilo jedno neugodno iskustvo pošto je sirova kava iznimno trpka i gorka.

Konzumirajući takve sirove bobice kave ustanovili su da imaju viška energije te da mogu jako dugo izdržati bez da se umaraju ili spavaju te su osmislili prve takozvane energetske pločice, točnije kuglice.

Kuglice su se proizvodile tako da bi ta zrnca pomoću hladne vodene fermentacije pretvarali u svojevrsnu smjesu koji bi oblikovali u kuglice i jeli. Smjesa svakako nije bilo nimalo ukusna, ali opet bolja od žvakanja sirovih zrna kave. S vremenom bi tu smjesu fermentiranih zrnaca pomiješali sa životinjskom masti.

Kasnije se kava kao takva proširila na Arapski poluotok, konkretno do Jemena, a gdje se ista u ono vrijeme najviše proizvodila i konzumirala te je nakon dosta eksperimentiranja lokalnog stanovništva, ali i raznih putnika, odnosno misionara koju su također kavu konzumirali kako bi cijele noći mogli moliti, napravljen i prvi topli napitak od kave što pak je bila preteča današnjoj kavi kakvu znamo i svakodnevno uživamo u njoj.

[separator type=”thin”]

Sve što trebate znati o kavi

OVO JE PREVIŠE Osim čokolade, ponestaje nam agave, što znači da nema više tekile

Gospodo, dobro znamo da nam hipsteri nisu donijeli ništa dobra. Od modnog izbora koji nema nekog stila, preko šljokica u bradu, pisaćih mašina umjesto tableta, starih bakinih bicikala i tko zna čega sve ne, sad su nam još popili svu tekilu.

Ok, možda i nije to krivica samo hipstera, ali činjenica je da je potrošnja tekile u posljednjih godina znatno porasla, a zajedno sa značajnijim porastom hipster generacije. A kad još nadodamo činjenicu da se najviše tekile posljednjih godina popilo u New Yorku i Tokiju više smo nego sigurno da krivicu možemo prebaciti na njih.

Uglavnom, značajnijim porastom potrošnje tekile (ovo je jedino alkoholno piće koje autor ovih redaka sa samo jednim pomoćnikom može popiti u količini jedne cijele boce, a da pritom nije mrtav pijan, što vjerojatno zahvaljuje pametnom načinu konzumiranja uz limun i sol) desila se nestašica istoimenog pića, što je sasvim logično, a sukladno tome dogodila se i nestašica agave tequilane, plave šiljaste kaktus biljke esencijalne za proizvodnju ovog alkoholnog pića.

Naravno, tržište smo si postavili tako da kad nečeg nema ili se bliži kraju onda i cijena drastično raste. No, nije ovdje toliko pitanje same cijene i ljudske pohlepe da zaradi što više na nečemu što se bliži kraju, već je problem u tome što agave biljci treba do 8 godina da naraste i bude zrela za proizvodnju tekile.

A i problem je što prije 7 ili 8 godina nitko nije znao da će potrošnja tekila tako znatno porasti. Stoga kad bi sad i zasadili nove nasade agave (što i rade) prve će kapi tih nasada poteći tek 2026. godine.

Direktor tvrtke Patron, Francisco Soltero, za Reuters je izjavio:

[perfectpullquote align=”full” bordertop=”false” cite=”” link=”” color=”” class=”” size=””]Rast potražnje nas je pregazio. Ovo je kriza uspjeha u industriji. Predvidjeli smo da ćemo se širiti do određenih kapaciteta, no potražnja je već sada duplo veća.[/perfectpullquote]

Uglavnom, cijena biljke agave je drastično porasla, s cijene od 3,85 pesosa za kilogram ove biljke narasla je na 22 pesosa, što je oko 1,18 dolara.

Gospodo, svijet se doista bliži kraju, redovito izumiru rijetke životinjske i biljne vrste, polarni se kape topi, ozonski omotač propada, šume uništavamo i pretvaramo u pašnjake za stoku koja svojim ispušnim plinovima zagađuje atmosferu stakleničkim plinovima gore nego mi vozilima, a sve da bi vi sjedili u omiljenom fast foodu ili još gore drive-inu te se trpali hamburgerima, a neki svjetski ligori nemaju kapacitea shvatiti pojam klimatskih promjena

Nestaje nam čokolade, sad i tekile.

Fantastičan spot za Absolut votku u kojoj sudjeluje pregršt golih Šveđana

“Votka koja ništa ne skriva” uvodne su riječi domaćina ovog spota Gunnara. Naime, on će nas sljedećih skoro tri minute potpuno gol upoznati s cijelim procesom dobivanja votke. Naravno autori spota su se pobrinuli da pikselizacija uvijek pokriva ono što treba sakriti

Prvo nas Gunnar upoznaje sa lokalnim Åhus žitom iz kojeg rade votku, te nas upoznaje s Larsom, glavnim farmerom, koji je naravno gol.

Nakon toga kreće kratka tura jezerima Åhusa, zatim Absolutova biciklistička stanica usred najveće gužve te polako ulazimo u pogon same tvornice, točnije destilerije. Zajedno s, naravno golim, kolegama Gunnar nam predstavlja procese neutralne CO2 destilacije, samoodrživi etos te progresivni pristup destilaciji votke.

Na kraju okružen svojim golim kolegama, Gunnar doslovno objašnjava i najbitniji sastojak koji ide u Absolut votku, a to su sami ljudi.

U dodatnoj objavi za javnost iz tvrtke su objasnili da je spomenuta golotinja tu kao metafora te da svi radnici destilerije Åhus u normalnim okolnostima nose odjeću.

Spot je režirao Sam Hibbard, a proizvodnju potpisuje londonska agencija BBH London.

DUO COCKTAIL Gospodo, ovo je savršena čaša za svako alkoholno piće, a pogledajte zašto

Evo nekoliko, pa nazovimo, problema koje rješava ova čaša. Prvo dulje zadržava željenu temperaturu tekućice, odnosno dozvoljava da svoje piće držite u ruci, a da ga pritom ne grijete svojom temperaturom. Drugo je što će led u piću biti postojaniji i kvalitetnije će rashladiti piće bez topljenja i razvodnjavanja istog.

Nadalje rješava problem kondenzacije s vanjske stijenke i ostavljanje tragova na podlozi. Na kraju rješava problem konzumiranja toplih pića, što znači da netom kuhani vrući čaj s rumom možete držati u ruci bez da se opečete.

Naime, ove su čaše ručno rađene od borosilikatnog stakla. A to je staklo koje sadrži nekoliko postotaka borova oksida te se odlikuje malim temperaturnim koeficijentom linearnoga rastezanja te je vrlo je postojano prema naglim promjenama temperature. Da pojednostavimo, radi se o vatrostalnom staklu.

Uz korištenje vatrostalnog staklo ova je čaša rađena tako da ima dvije stijenke između kojih se nalazi zraka koji služi kao izolator temperature. Čaša je dizajnirana da se može u nju staviti kugla leda promjera 50 milimetara, a za što dobivate i pripadajuće kalupe za izradu leda.

A dobro znamo da su takve kugle leda idealne za hlađenje piće bez naglog topljenja leda.

Unutarnje stijenke čaše također imaju prigodne oznake za svakih 30 mililitara pića tako da će vam priprema raznih koktela ići kao od šale.

Čaše se isporučuju u paru, s pripadajućim kalupima za led, a iste možete naručiti po cijeni od 36 dolara, plus 15 dolara dostave za Hrvatsku, ako poduprete njihovu Kickstarter kampanju, koja je već sada, 17 dana do isteka, dosegla skoro pa deseterostruku traženu vrijednost, što pak nam govori da se doista radi o odličnom proizvodu.

Gospodo, predstavljamo savršeni Skalpel za uživanje u savršenom steaku

Upitamo li bilo kojeg kuhara ili chefa koji je najvažniji alat u kuhinji, odgovor će biti nož.

No, isto tako nema goreg kada nam serviraju savršeno pripremljeni odrezak, steak dakle, ili bilo koju drugu deliciju, pizzu, a nož koji nam daju je u najmanju ruku nepraktičan ili tup. Kolik su vam puta ponudili nož u nekom restoranu, hotelu u kojem ste trebalo prvo otkriti koja je to manje tupa strana noža?

Noževa ima raznih oblika, namjena pa ih tako sukladno njihovoj namjeni moramo i koristiti. Nema baš smisla rezati ili uništavati fini steak nožem za mazanje maslaca na kruh.

Predstavljamo vam stoga Skalpel, savršeni nož za steak. Ovo je nož koji je, a vidimo po nazivu, inspiriran kirurškim skalpelom. Oblikovan iz jednog komada nehrđajućeg čelika te doveden do samog savršenstva što se tiče balansa.

Nož je namjerno izrađen da liči na skalpel, a prema riječima njegovog kreatora, iskusnog majstora izrade noževa, Stuarta Mitchella, ovaj je nož odličan za započinjanje razgovora tijekom uživanja u steaku. Doduše treba se malo priviknuti na njega, ponajviše ako su vam bolničke asocijacije prilično snažne.

Kampanja podrške će krenuti 19. ovog mjeseca na Kickstarteru i trajat će 30 dana, a ako skoknete na službene stranice i pretplatite se na newsletter imate šanse osvojiti potpuno novi, opasno oštar i personalizirani Skalpel.

Samo nemojte njime mazati maslac na tost. No, isto tako nećete puno pogriješiti ako ga namažete na steak.

Prisjetimo se malo kako izgleda steak dostojan ovog noža.

 

Hinoki S1 Gyuto noževi dostojni profesionalaca u kuhinji

Naravno ako na kuhinju gledamo kao jedno kreativno mjesto ili ako smo kojim slučajem profesionalno odabrali ovaj poziv. Stoga ako se iz bilo kojeg razloga želite istaknuti svojim kulinarskim umijećem, svaki će vam chef savjetovati da nabavite barem jedan kvalitetni kuhinjski nož.

Ako pak ste se pritom odlučili za japanske Hinoki S1 Gyuto noževe onda ste odabrali više nego odlično. Naime, ovi se noževi proizvode u Osaki od strane treće generacije majstora proizvođača noževa, a cijeli proces izrade od početka do kraja sadržava 103 proizvodna koraka.

Oštrice se proizvode od visoko karboniziranog čelika poznatijeg kao bijeli čelik #1, a materijal je to koji ja najsličniji onima koji su se koristili kod izrade Samurai mačeva. Nakon što bi se čelik zagrijao na 1 000°C te udarcima čekića doveo deo samog savršenstva oštrice, ista bi se stavljala na minimalističke ručke izrađene od raznih drva, a po izboru naručitelja. To može biti pougljenjeni orah, europski hrast ili američki orah.

Ovo finalno i maksimalno upotrebljivo umjetničko djelo ima i svoju cijenu, što pak znači da ćete za jedna nož izdvojiti nemalih 400 dolara. Upitate li profesionalce u kulinarstvu, odnosno chefove to ni nije tako velika cijena.

21 slasna, sočna, masna, slatka i za prste polizat ideja za idealni ljetni roštilj na otvorenom

Prvo pitanje, što je vama idealni ljetni roštilj? Količina hrane? Vrsta hrane? Količina pića? Odlično društvo? Atmosfera? Ili sve navedeno? Meni je dovoljno da su ispunjena samo dva navedena uvjeta da bih druženje na otvorenom uz namašćenu žeravicu mogao nazvat – idealni ljetni roštilj

Netko mi je bio spomenuo da već lagano kasnim s prijedlozima, odnosno člankom na temu ljetnih roštilja, ali ako uzmem u obzir da je iza nas tek nekoliko potpuno sunčanih dana, mišljenje sam da je više nego idelano vrijeme da izbacimo ovaj članak, a vi ga stavite u bookmark i po potrebi učitate par sati prije roštiljanja, ili jednostavno googlate – idealni ljetni roštilj.

S portala Countryliving posudio sam dvadeset i jednu ideju za ljetni roštilj, s poveznicama, naravno, do punih recepata. Ljetni provod na otvorenom dostojan pravog gospodina i njegovog društva. Nije sve u kobasicama i čevapima, ima nešto i u ražnjiću s mesom od sabljarke, zar ne?

[separator type=”space”]

1. Steak sa zapečenom koricom, premazom od kave i smeđeg šećera te prilogom od grilane bamije i Jalapenos paprićica

21 slasna, sočna, masna, slatka i za prste polizat ideja za idealni ljetni roštilj na otvorenom

[separator type=”space”]

2. Vegetarijanski ražnjići na roštilju s tabasco umakom

21 slasna, sočna, masna, slatka i za prste polizat ideja za idealni ljetni roštilj na otvorenom

[separator type=”space”]

3. Ljuti, začinjeni račići s preljevom od češnjaka i limuna

21 slasna, sočna, masna, slatka i za prste polizat ideja za idealni ljetni roštilj na otvorenom

[separator type=”space”]

4. Pileći burger s glazurom od mizo umaka te salatom od kupusa i jabuka

21 slasna, sočna, masna, slatka i za prste polizat ideja za idealni ljetni roštilj na otvorenom

[separator type=”space”]

5. Piletina i rimska salata s roštilja uz pesto od peršina i limuna

21 slasna, sočna, masna, slatka i za prste polizat ideja za idealni ljetni roštilj na otvorenom

[separator type=”space”]

6. Mladi kukuruz s roštilja

21 slasna, sočna, masna, slatka i za prste polizat ideja za idealni ljetni roštilj na otvorenom

[separator type=”space”]

7. Krumpir na roštilju i dresingu od slanine

21 slasna, sočna, masna, slatka i za prste polizat ideja za idealni ljetni roštilj na otvorenom

[separator type=”space”]

8. Salata od špinata i ječma uz svinjetinu s roštilja

21 slasna, sočna, masna, slatka i za prste polizat ideja za idealni ljetni roštilj na otvorenom

[separator type=”space”]

9. Piletina na roštilju s nektarinom, crvenim lukom i bosiljkom

21 slasna, sočna, masna, slatka i za prste polizat ideja za idealni ljetni roštilj na otvorenom

[separator type=”space”]

10. Sendvič od kobasice na roštilja i kriškama jabuke

21 slasna, sočna, masna, slatka i za prste polizat ideja za idealni ljetni roštilj na otvorenom

[separator type=”space”]

11. Vješalica u kuminu s graškom i kruhom s roštilja

21 slasna, sočna, masna, slatka i za prste polizat ideja za idealni ljetni roštilj na otvorenom

[separator type=”space”]

12. Sendvič od Buffalo piletine s roštilja

21 slasna, sočna, masna, slatka i za prste polizat ideja za idealni ljetni roštilj na otvorenom

[separator type=”space”]

13. Glazirani burger punjen sirom i slaninom

21 slasna, sočna, masna, slatka i za prste polizat ideja za idealni ljetni roštilj na otvorenom

[separator type=”space”]

14. Svinjski odrezak s marelicom

21 slasna, sočna, masna, slatka i za prste polizat ideja za idealni ljetni roštilj na otvorenom

[separator type=”space”]

15. Grilani pileći ražnjići

21 slasna, sočna, masna, slatka i za prste polizat ideja za idealni ljetni roštilj na otvorenom

[separator type=”space”]

16. Povrtna salata s roštilja sa kus-kusom i pestom od bilja – idealni ljetni roštilj za vegetarijance

21 slasna, sočna, masna, slatka i za prste polizat ideja za idealni ljetni roštilj na otvorenom

[separator type=”space”]

17. Ramstek na roštilju

21 slasna, sočna, masna, slatka i za prste polizat ideja za idealni ljetni roštilj na otvorenom

[separator type=”space”]

18. Rep jastoga s umakom od limete i nektarine

21 slasna, sočna, masna, slatka i za prste polizat ideja za idealni ljetni roštilj na otvorenom

[separator type=”space”]

19. Ananas na roštilju preliven cimetom i medom

21 slasna, sočna, masna, slatka i za prste polizat ideja za idealni ljetni roštilj na otvorenom

[separator type=”space”]

20. Mini portobello burgeri

21 slasna, sočna, masna, slatka i za prste polizat ideja za idealni ljetni roštilj na otvorenom

[separator type=”space”]

21. Batat na roštilju preliven umakom od češnjaka

21 slasna, sočna, masna, slatka i za prste polizat ideja za idealni ljetni roštilj na otvorenom

Zašto festivali craft piva to zaista i nisu?

Craft revolucija još uvijek nije nikakva revolucija. Barem ne u Hrvatskoj. Pitanje je hoće li ikada i biti. O tome sam pisao u nekim ranijim tekstovima. Mali pivari i određen broj ljubitelja dobrog piva voli vjerovati da se događa nešto više od pukog trenda – da radimo stvari koje su važne; iako često ni sami ne znamo kome su važne.

Trendovi vrlo brzo u sebe uvuku medije, a mediji zatim dalje šire te trendove. I tako to ide jedno tri tjedna, možda tri mjeseca, možda šest, a onda dođe novi trend. Trendovi su kratki baš poput tekstova u medijima koji trebaju trendove.

Ja nisam protiv trendova. Ja sam protiv gluposti.

Glupost je recimo proglašavati revoluciju, a ne dotaknuti se ekonomskih i političkih odnosa koji ju tvore. Možemo govoriti i o odnosima moći. O hegemoniji. O autoritetima i odnosima dominacije. O kapitalu. O ulaganjima. O radnicima i uvjetima rada. Kojim god misaonim sustavom baratali, želite li razumjeti, lako ćete razumjeti da tamo gdje se ne propituju temelji nema revolucije.
Revolucija okusa je revolucija Coca Cole. Revolucija Fante. Pepsi đir za društvene mreže.

Pivski festivali su trend. To je dobro. Ima ih mnogo. Gotovo svako selo ima svoj pivski festival. Postoji pozornica na kojoj ljudi mogu doći u kontakt s kvalitetnim pivom. Ili kvalitetnijim. To je i loše. Na mnogo njih malo je ljudi. To malo ljudi voli na tim istim festivalima piti industriju, izdvajati svoj novac u džepove multinacionalnih korporacija. Za koga se organiziraju ti festivali? Osim dakako za organizatora. Koji često ima neki kafić pa usput napravi i promociju vlastite birtije. Zašto na pivskom festivalu i dalje toči se loše, generičko pivo koje je sušta suprotnost onom pivu koje festival promovira? Kakve veze ima festival craft piva s industrijskom pivom? To nije trend. To je glupost.

To je prevara. Prevara svih osim organizatora.

Prijepori oko toga što craft jest, a što craft nije lako se riješe jednostavnim uvidom u rječnik engleskog jezika. Nema tu mnogo razmišljanja. Riječ dolazi iz engleskog jezika i rječnik jasno opisuje što craft jest. To je obrt, zanat… ako ćemo suvremenom terminologijom, onda su to mala poduzeća… možda i poneko srednje… I tu je kraj priče.

Craft nije APA ni IPA ni američki hmelj ni gorko niti ale niti bilo koja druga besmislica koje su potucaju okolo. Craft je ekonomija. Ako želiš podržati craft, podupireš male poduzetnike. Svejedno je proizvode li oni pritom west coast IPA-u, pilsner, berliner weisse ili milk stout.

Festival craft piva

Craft je poduzetništvo. Malo. To malo nije u svakoj državi jednako malo. To valjda je jasno. Tu važni su ekonomski odnosi. Ne boje. Ne mirisi. Ne IBU niti gravity. Važne su vrijednosti koje ti ekonomski odnosi za sobom povlače i koje promiču. Suradnja, kvaliteta, odnos s kupcima (ne onaj lojalnosti temeljen na nagradnim bodovima), solidarnost, umrežavanje. To su jedini načini da mali poduzetnici i mali pivari opstanu u korporacijskom dobu. Mali vodoinstalater ili automehaničar ima samo jednu priliku da te prevari. Nakon toga je pitanje kada će propasti. Jednako je s malim pivarom. Žele li uspjeti, neizbježno je da gaje pravične odnose.

Festivali. Mnogi će propasti. I to je dobro. Ostat će samo oni koji će shvatiti da dobra zarada može ići godinu, dvije… dok je za ostalo potrebno biti fer prema ljudima koji prave pivo i ne točiti industriju pokraj njihovih piva. Barem ne ta dva, tri dana koliko festival traje. Na taj način će dolaziti i publika koja će cijeniti ono što se nudi. Jednako tako, najvažniji moment festivala bi trebala biti edukacija. Predavanja, okrugli stolovi, razgovori… mogućnost da se s kuharima i pivarima popriča o tome što rade i kako rade. Educirana publika je najvjernija publika. To su fanovi. Armija koja stoji iza tebe.

To je doduše i prva rečenica svakog ekonomskog i marketinškog udžbenika tiskanog u posljednjih dvadeset godina. Znamo da rijetki čitaju.

Pivski festivali su trend. Rijetki posvećuju pažnju edukaciji. Šteta. Jer tako mnogo ljudi troši toliko mnogo novaca na vlastitu edukaciju da je zaista neshvatljivo da na svakom festivalu nema dva, tri edukativna događaja koji će informirati i educirati pivoljupce. Svaka čast onima koji ne odbacuju edukaciju i trude se posjetiteljima ponuditi nešto više osim pijanstva.
Šteta što tako olako odustajemo od edukacije, a okrećemo se propovijedi. Potrebni su nam opisi, a ne propisi. Tek educirani potrošači postaju slobodni u vlastitome odabiru onog i onih koje će podržati i u čijem će pivu uživati. Digitalne propovijedi te palčevi gore i dolje kao da su dokinuli živu riječ, razgovor, javno izlaganje sadržaja i samog sebe, javno zagovaranje onog do čega nam je stalo.

Craft nisu korporacije. Craft je manifest.

[PR] Drugo izdanje najvećeg pivskog festivala u Sjeverozapadnoj Hrvatskoj – Beerfest Sjever – Beergardening

Čakovec će za desetak dana ponovo biti mjesto gdje se jednostavno mora biti! U Stari Hrast vraća se najveći sjevernohrvatski festival CRAFT i vrhunske pive Beerfest Sjever.

Beerfest Sjever #2 – Beergardening proljetno je izdanje ovog festivala pive, svetog mjesta svakog ljubitelja odlične klope i hmeljnog napitka. Od popodne u petak 20. svibnja pa sve do kasnih noćnih sati u subotu 21., Stari Hrast je meka i poprište brojnih događanja u sklopu #Beergardening proljetnog izdanja festivala.

Petak 20. 05.
15:00 – 17:00 After Work warmup @ Beergardening .w/ American BBQ
17:00 – 20:00 Beertasting / Indiegogo Beer – Crowdfunding by Pulfer / tribine / radionice
19:00 – 19:30 Otvaranje festivala vrhunske i craft pive Beerfest Sjever
19:00 – 21:00 Pivsko fotkanje by Mario Jakšić before/after
20:00 – 02:00 Chill out zone by Timo G (Slo)

Subota 21. 05.
10:00 – 12:00 Full pivski doručak @ Stari Hrast
12:00 – 13:00 Pivo prijateljstva – sadnja starog hrasta u Starom Hrastu + kumstvo drvu
13:00 – 18:00 Beertasting / tribine / radionice
13:00 – 22:00 Pivsko fotkanje by Mario Jakšić
18:00 – 21:00 Stand up by Goran Vugrinec Goc + gost iznenađenja
21:00 – 04:00 Ogenj + Acoustic Souls + The Voice guests

Bogat program upotpunit će izdašna ponuda domaćeg i regionalnog craft piva, ponajviše iz kuhinja Nove Runde, Zmajske pivovare, Pivovare Daruvar, Križevačke pivovare, Pivionice, Pulfera, Kahli Beer, Varionice, Aircraft Brewery, svjetski poznate pivovare Medvedgrad i mnogih drugih. Za odličnu atmosferu brinu se Brale, Aba, LeLa, Pulfer, Fulir, razna tamna, stout, lageri i IPA, APA i ostale ukusne i drukčije craft pive.

  • Ovo je u suštini treće izdanje Beerfesta, po prvom u studenom i drugom, zločestom bratu u ožujku, ovo je naš najveći Beerfest Sjever. Kako se po prvi puta selimo na novouređenu terasu tako smo odlučili ovaj događaj i prigodno nazvati – Beergardening započeo je u ime organizatora Krešimir Biškup.
  • Pivski festivali su nešto uobičajeno, no naš je drukčiji jer prezentiramo isključivo CRAFT pivu, odnosno pivu malih pivovara. Sve to smo ukombinirali sa vrhunskom gastro ponudom, vođenim kušanjem piva, odličnom festivalskom ponudom zabave i glazbe. Iako smo prošli puta ugostili preko tisuću posjetitelja pomalo smo nervozni jer je ovo ipak da prvi puta radimo punokrvni višednevni festival. I sami jedva čekamo da to sve počne, a ponajviše čekamo vrhunske craft pive iz kuhinja naših majstora. Iz posebne kuhinje dolazi i stand up show Gorana Vugrinca Goca i njegovog visokog lokalnog prijatelja, gosta iznenađenja.
  • Želimo da Beerfest Sjever – Beergardening ponovo bude događaj o kojem će se pričati danima zaključio je Biškup.

Za festival i sve popratne događaje ulaznica neće biti, već je ulaz slobodan.

Poklanjanje bez matematike: Pivska revolucija

Postoje zatim pojave koje su zarazne. Poput bolesti, ovisnosti, popularnosti… i recimo gluposti te političkog šarlatanstva u vrijeme kada drugi proizvodne električne automobile, istražuju sreću i zatvaraju pokvarene revizore banaka. Postoje i pojave koje su samo prisutne. Svjedočimo im u njihovu začetku i nemamo pojma što će se s njima dogoditi. Njihov daljnji razvoj ovisi o nama, njihovim konzumentima. Takva je pojava craft pivarstvo u Hrvatskoj.

Teško je predvidjeti tko će preostati od svih tih novootvorenih pivovara i čija ćemo piva piti za pet godina. Osobno bih volio da prežive svi, ali nam statistika o preživljavanju start-upova nije u prilog. Kaže da bi preko 80% novootvorenih tvrtki trebalo zatvoriti vrata do pete godine poslovanja. Kaže i da to neće imati mnogo veze s nama potrošačima koliko s kvalitetom proizvoda, distribucijom, cijenama, stvaranjem branda i vojske sljedbenika. Ono što će imati veze s nama jest pozicija koju će craft pivarstvo imati u našim umovima, a time i životima. Hoćemo li craft kupovati kao što kupujemo generičko pivo i gledati na svoju omiljenu APA-u, IPA-u i saison kao jednu u nizu stavki u mjesečnom proračunu? Hoćemo li od nečeg prekrasnog napraviti jednosmjernu kapitalističku ulicu u kojoj on proizvodi, ja kupujem i tu prestaje sva naša interakcija? Ako će biti tako i ako ćemo samo razmišljati o tome na koliko će polica pivo stići i koliko će ga ljudi popiti, tada craft neće biti nikakva revolucija, a revolucija će postati termin jednoznačan terminu cool, super, jebenica… kako god govorili.

Poklanjanje bez matematike: Pivska revolucija

Da bismo zaista govorili o revoluciji, tad je potrebna promjena stavova, ali i ponašanja. Polazište svega su pivari i njihov odnos prema zajednici koja ih podržava. Mala je to zajednica u kojoj se tračevi i loše informacije šire brže nego u kakvoj maloj stambenoj zgradi. Zbog toga je potpuno nerazumljivo i neshvatljivo da ima pivovara koje ignoriraju svoje kupce. Pošaljite mail ili poruku, nazovite bilo koju industrijsku pivovaru i uvijek ćete dobiti odgovor. Kakav god bio, stići će. Pokušajte stupiti u kontakt s malim pivovarama i neke će vas od njih iznenaditi. Tako što uopće neće odgovoriti. Takve treba prekrižiti s popisa sudionika pivske revolucije. Njihove proizvode treba ignorirati. Jer ako ćemo odnos svesti isključivo na tržišni, tad one ne predstavljaju nikakvu novost. Tu su da iskoriste našu znatiželju i naknadu za svakodnevni rad. Ako se odričemo mnogočega drugog da bismo podržali proizvod koji je dvaput, triput skuplji od konkurencije (jer na klasičnom tržištu postoji samo konkurencija), onda bi bilo lijepo da taj proizvod nije samo proizvod. Potreban mu je sadržaj. Potrebno mu je značenje.

Repetiranje pjenušca nikad nije bilo jednostavnije

Kad netko kome je nepotrebni luskuz i razbacivanje novčićima svakodnevica ima ideju onda to obično bude nešto još više luksuznije i društvu nepotrebnije.

Uzme taj netko, a inspiriran Don Corleonom, kombinaciju gangsterske mašinke i običnog tuša te ugradi na flašu šampanjca. Uz to kao materijal koristiti, naravno, zlato.

I što dobije? Dobije zlatnu mašinku, kod nas poznatiju kao šmajser, pomoću kojeg skupim šampanjcem može zalijevati društvance do 6 metara udaljenosti i do 45 sekundi, a ovisno kakvo punjenje koristi i koliko dobro ga protrese.

Da ipak ovo ne bi bilo potpuno uzaludno bacanje novaca, ova mašinka za šampanjac, nazvat ćemo je Pjenušava pucaljka ili Zlatni šmajser za šampanjac ima i jednu korisnu funkciju – može koristiti kao stalak za boce pretjeranog luskuza.

Ako pak na sve to trebate ideju gdje bi vam ovo moglo koristiti, posjetite Champagnegun.com i pronađite svoju inspiraciju.

Najbolje knjige o pivu – God save the queen and her fascist regime!

world beerTim Hampson. World beer: outstanding classic and craft beers from the greatest breweries. DK, 2013. 304 stranice.

Svaki pivoljubac i svaka pivoljupka treba imati barem jednu jedinicu referentne građe koja se odnosi na pivo. Tvrde korice, šivani uvez, glossy papir, prekrasne fotografije, neke i preko cijele strane. Prijelom koji čitanje čini ugodnim i opuštenim. Izvrsno opremljena – sadrži pojmovnik i kazalo. Prekrasna knjiga koja svaku policu čini ljepšom. Kao što i sam naslov govori, knjiga je pregled najznačajnijih pivovara širom svijeta. Građa je organizirana prema državama, zatim je svaka država predstavljena kroz najznačajnije pivovare, a svaka je pivovara predstavljena kroz najznačajnija piva. Kad završi predstavljanje važnih pivovara jedne države slijedi popis ostalih važnih pivovara opisanih kroz nekoliko rečenica. Najzastupljenije su naravno pivske države – Engleska, Belgija, Njemačka i Amerika, a ostale ovisno o pivovarama. Ujedninjeno je Kraljestvo predstavljeno kroz izvrstan klasik Fuller’s i novo craft ludilo Brewdog, još veće ludilo The Kernel, zlatni standard Thornbridge plus dvadesetak ostalih istaknutih pivovara. Norveška je primjerice kroz jako dobru craft pivovaru Nogne, dok dio o Njemačkoj donosi Cambu uz bok Schneideru. Izvrsna knjiga koju preporučam svakome tko je zakoračio u svijet piva i treba kvalitetan vodič za kupnju i kušanje najboljeg što postoji. Teško ćete naći bolji vodič od ove knjige koja se čita svakodnevno i temeljito. Doduše, čitanje povlači i naručivanja mnogo toga. Uz sve što sam probao, rijetko je što bolje od onog što se preporuča. Recimo, od Brewdoga preporuča Libertine, Punk IPA i Tokyo – može li bolje? Meni osobno najdraže pivsko štivo u kućnoj biblioteci.

complete beer courseJoshua M. Bernstein. The complete beer course: boot camp for beer geeks: from novice to expert in twelve tasting classes. Sterling Publishing, 2013. 320 stranica.

Tvrde korice. Ovitak. Uvez šivani i lijepljeni – tehnički nije besprijekorno izveden, ali je i dalje jako dobar. Mnoštvo fotografija. Obiluje informacijama i zanimljivostima iz pivske povijesti, povijesti pivovara i stilova. Sadrži pojmovnik i kazalo. Lijepo dizajnirana. Knjiga je podijeljena u 12 poglavlja. Prvo je poglavlje uvod u svijet piva – povijest, proces proizvodnje, hmelj… dok je završno poglavlje o čuvanju/zrenju piva i sparivanju piva s hranom. Poglavlja između se odnose na pivske stilove te donose popis i opis temeljnih i dodatnih obilježja svakog stila, zatim piva koja su reprezentativna za određeni stil (uvijek u paru) te popis back-up piva koja ga također dobro predstavljaju. Svaki je stil opisan iz povijesnog i razvojnog aspekta, ne toliko iz aspekta proizvodnje, ali i iz senzornog aspekta – što stil nudi našim osjetilima, tko je uveo i uvodi inovacije, koja su piva odmak od stila i po čemu, koja su inspiracija novim pivovarama i stilovima. Tako se u poglavljima nađu i stranice na kojima se opisuju lokalni rariteti poput leipziškog gosea ili pak pripovijeda nastanak pivovara (Grenn Flash), dok se u poglavlju u pale ale govori i o Cascadeu – sorti hmelja koja obilježava ovaj stil – te o pivu zahmeljenom svježim hmeljem. Posljednje poglavlje donosi preporuke za sparivanje s hranom, ali i popis najboljih piva za čuvanje/zrenje, kao i savjete za što bolje čuvanje piva. Sveobuhvatan pogled u pivski svijet, obilje korisnih i zanimljivih informacija. Potkrijepite li ih pivom koje se preporuča uz tekst, zaronit ćete korak dublje u mirise, okus i filozofiju piva te će vam ovo biti jedan od najdražih udžbenika. Nema smisla čitati bez kušanja. Recimo, poglavlje o trapističkom pivu možete krasno apsolvirati uz posjet nekom od hrvatskih pivskih dućana.

craft beer revolutionSteve Hindy. The craft beer revolution: How a Band of Microbrewers Is Transforming the World’s Favorite Drink. Palgrave Macmillan Trade, 2014. 250 stranica.

Tvrdo/meko izdanje. Lijepljeni uvez. Kazalo. Knjiga osnivača pivovare Brooklyn donosi detaljan pregled razvoja craft pivarstva u Sjedinjenim Američkim Državama. Od samih početaka krajem šezdesetih pa borbe sa zakonskim propisima u različitim saveznim državama preko prvog vala značajnih pivovara do konačne afirmacije crafta i dolaska velikih igrača na područje dobrih piva. Klasična povijesna naracija s obiljem podataka i detalja odigranih u zapećku službene pivske povijesti. Autor je čovjek koji je pokrenuo vrlo uspješnu pivovaru te je s mnogim akterima ove priče surađivao proteklih desetljeća. Kako su prolazili susreti pivskih divova i mali pivara, zašto su surađivali, tko je koga napadao, a tko podržao? Što je donijelo osnivanje zajedničkog Udruženja američkih pivara, a što digitalni mediji i društvene mreže? Koliko je značaj festivala? Sve ono što se događa na ovim prostorima ovdje je već opisano, samo kroz prizmu nemjerljivog većeg i bogatijeg tržišta i posve drukčijeg mentaliteta i poduzetničke klime.

Brewing up a businessSam Calagione. Brewing up a businnes: Adventures in Beer from the Founder of Dogfish Head Craft Brewery. Wiley & sons, 2011. 312 stranica.

Meko izdanje. Dovoljno je vidjeti tko je izdavač da biste već znali o kakvoj je knjizi riječ. A pak niste upoznati s izdavačem, dovoljno je reći da su izdali sjajne naslove o društvenom marketingu (to nije ono na društvenim mrežama), društvenom poduzetništvu, društvenim promjenama i inovacijama, vodstvu, upravljanju… Svaki je njihov naslov inovacija u području. Jednako je i s knjigom Sama Calagionea, osnivača nevjerojatne pivovare DogfishHead. Ova je knjiga prije svega namijenjena svima koje zanima poduzetništvo, posebno start-upovi. Pisana je prema klasičnim poglavljima poduzetničkih udžbenika, a od njih je razlikuje stil. Autor je studirao englesku književnost, skužio da to nije to i odlučio otvoriti pivovaru. Kako? Sam je napisao poslovni plan i počeo skupljati novce. Možete li zamisliti studenta Filozofskog fakulteta da na taj način postane sam svoj gazda? Obavezna literatura za one koji razvijaju nove proizvode, stvaraju zajednice korisnika, žele biti sami svoji gazde te zajedno sa (su)radnicima razvijati tvrtku. Na koji način zaposlenici sudjeluju u raspodjeli dobiti? Kako ih uključiti u razvoj? Kako postići predanost? Kako uopće doći do baze korisnika? Zašto nikad ne proizvesti koliko tržište traži? Kako raditi sam svoj marketing? I što je danas marketing? Zašto surađivati? Inspirativno. Poučno. Pametno. Primjenjivo. Lektira. Još samo treba reći da je odluka o pivovari pala kad je Sam pobijedio na seoskom festivalu bundeva s pivom od bundeve.

lagunitas bookTony Magee. So you want to start a brewery? Lagunitas story. Chicago Review Press, 2014. 224 stranice.

Meki uvez. Naslov sve govori. Priča o nastanku i razvoju Lagunitasa. Prije nego okrenete očima jer je riječ o pivovari koja je danas u 50% vlasništvu Heinekena, imajte na umu da u vrijeme pisanja knjige to nije bilo tako te da je Tony imao potpuno drukčije mišljenje o tome. Lagunitas je bio inspiracija mnogim pivarima i pivovarama, a njihova Lagunitas IPA slovi kao ona koja je stil podigla na današnju slavu. Sierra je to napravila s pale aleom pa njima nije preostalo drugo nego IPA, kaže Magee. Stilski je ovo prilično zbrkano, kaotično štivo koje je na momente asocijativno poput kakva književna djela. Pojedini odlomci pružaju fantastičan uvid u ključne momente u razvoju pivovare, u krucijalne poslovne odluke i poteze, a nije ni nesimpatično kad piše o povezanosti svoje pivovare s ljubavi prema marihuani, kako i na koji način odugovlačiti s plaćanjem poreza, kako se zajedno razvijati s dobavljačima na uzajamnu korist i na koji način savezništvo s dobavljačima pretvoriti u ulaganje u druge procese i opremu. Mnogo toga Tony kaže i o izgradnji branda, ali i o rušenju tabua, prelaženju granica, posebno onih umnih. Svako njihovo pivo ima svoju priču, a ona je ispričana na etiketama. Pretisak mnogih etiketa nalazi se u knjizi. Ludo. Kaotično. Nevjerojatno. Prkos i pobuna izlaze iz svake stranice ove knjige. Tony je pivovaru otvorio kad mu je bivšoj tvrtki loše krenulo, bio je dužan porez pa nije znao što bi radio. Skuhao je pomoću homebrew kita i zaključio da bi to mogao raditi. Službeno je muzičar. Nikada i baš nikada nemojte sniziti cijenu svoga proizvoda. To je garantirani put u propast. Temeljni postulat malog poduzetništva.

beer bibleJeff Alworth. The beer bible. Workman Publishing Company, 2015. 656 stranica.

Meko, tehnički prilično loše izdanje, što je velika šteta. Knjiga je obilna i potrebno ju je mnogo puta uzimati s police i listati da biste je pročitali, kamoli pročitali kako treba – uz kušanje. Do kraja čitanja će, nažalost, biti prilično oštećena zbog  nezadovoljavajuće tehničke izvedbe. Sadržaj ove pivske biblije je točno takav – biblijski obimom i pričama koje donosi. Knjiga je organizirana prema pivskim rodovima, a zatim prema varijacijama tih rodova (stilovima). Povijest, razvoj, inovacija iz perspektive društvenih, političkih i ekonomskih okolnosti, ali i iz perspektive tehničkih dostignuća i tehnika proizvodnje – kako žitarica, kvasca i hmelja, tako i samih faza proizvodnog procesa piva. Obogaćuje razumijevanje ovog nama svetog pića. Obogaćuje doživljaj, širi vidike i prava je pljuska svim uskogrudnim fanaticima koji teško razumijevaju kontekst procesa. Knjiga sadrži i prekrasne narativne dijelove poput onog o tome kako je pivovara Dupont svijetu sačuvala saison (potkrepljeno brojkama o rastu prodaje i novim proizvođačima). Nešto najbolje što sam čitao. Arhetipska piva su zasluženo istaknuta, a sva sila premreženih informacija i priča potvrđuje njihovu važnost. Svatko tko želi razumjeti, shvatiti, dalekosežno i duboko, taj mora ovo pročitati. Svatko tko cijeni Dupont, Schneider, Sierra Nevadu… taj mora ovo pročitati.  Onaj kome je to nevažno, tko je rukovođen kratkoročnim simpatijama i interesima, taj će i dalje tvrditi kako postoji sto boljih saison od Duponta, da je najbolje pšenično njegovo i sve ono što je kul i drukčije. Ova je knjiga potvrda teze da učeni i dalje čitaju knjige, dok napaljeni ozbiljnu literaturu ignoriraju i čitaju tek komentare na društvenim mrežama.

business for punksJames Watt. Business for punks: break all the rules – the Brewdog way. Portfolio Penguin, 2016. 256 stranica.

Tvrdi uvez. Prekrasan punk dizajn! God save the queen and her fascist regime! Traženje rupa na tržištu je za idiote. To ne postoji. Plaćanje reklama je za velike korporacije i bezveznjake. To ne treba. Poslovni planovi su za dinosaure. Danas ne vrijede ništa. Samo pozitivu komuniciraju oni koji ne znaju što čine. Važno je da vas mrze. Važno je da vas vole. Imajte fanove i suvlasnike, a ne klijente. Educirajte. Informirajte. Pravite kvalitetno pivo. To je otprilike filozofija Brewdoga i ove knjige u kojoj pobijaju sve udžbeničke postavke, posebice marketinške, klasičnih poduzetničkih priručnika. Biznis za pankere je savršeno osmišljena marketinška strategija o kojoj profesori na fakultetu ne mogu ni sanjati. Kad bi je negdje čuli, vjerojatno bi je otpisali kao promašenu. Sve što su nas učili, punk poslovnjaci su satrli do temelja. Osim financija. Tu nema odstupanja želiš li uspjeti. Iako je i Lagunitas prilično obilježen svjetonazorski, kod Brewdoga je to stepenicu više. Brewdog je angažirana pivovara – od traženja manjih trošarina i mogućnosti posluživanja manjih piva do lansiranja piva imenom Hello, my name is Vladimir, koje su reklamirali kao pivo koje nije za gejeve. Sve skupa je bio protest protiv homofobne politike Kremlja. Njihova je crowdfunding kampanja najuspješnija u Britaniji. Naravno da su punkeri imali što reći i kontra klasičnog crowdfundinga. Smatraju da je to samo oblik naručivanja unaprijed, dok oni nude nešto više, opipljivo – komad tvrtke. Osim pivoljubaca, knjigu bi svakako trebali pročitati i poslovni konzultanti, kao i svi oni koje zanima biznis i misle da znaju nešto o njemu. Kratko, britko, jasno. Nema tu mnogo razmišljanja. Na najvećeg kupca im otpada 7% prodaje. Naprosto genijalno!