Kategorija: Znanost

No, bismo li znali jesu li prije više milijuna godina neki drugi oblici života stvorili ogromne gradove, mijenjali krajolik i stvarali vlastitu civilizaciju? Koja bismo od njihovih dostignuća mogli pronaći?

Ovo je misaoni pokus kojim se bave ravnatelj NASA-inog Goddardovog instituta za svemirske studije Gavin Schmidt i Adam Frank, profesor fizike i astronomije na Sveučilištu Rochester.

Oni žele shvatiti može li neki dokaz jedne izuzetno napredne civilizacije trajati desetke milijuna godina. I, ako može, u kojem bi obliku mogao opstati tako dugo vremena? Rezultate svog eksperimenta objavili su u časopisu International Journal of Astrobiology.

[perfectpullquote align=”full” bordertop=”false” cite=”” link=”” color=”” class=”” size=””]”Gavin i ja nismo pronašli nikakve dokaze neke druge industrijske civilizacije”, kaže Frank.[/perfectpullquote]

Što ostavljamo?

Budući da nisu pronašli nikakvu pred-ljudsku civilizaciju, onda su gledali kakav utjecaj kao vrsta imamo na planet i koliko dugo će se dugo taj utjecaj zadržati u budućnosti.

“Ova pitanja nas tjeraju da o budućnosti i prošlosti razmišljamo na potpuno drugačiji način, uključujući i način na koji bi se globalna civilizacija mogla razviti i nestati”, kaže.

Iako imamo dosta dokaza o prošlim civilizacijama u obliku arheoloških ostataka, koji najdalje u prošlost sežu možda nekoliko tisuća godina, stvari postaju mnogo složenije vrati li se sat nekoliko milijuna ili stotina milijuna godina unatrag.

Nazivajući to “silurijskom hipotezom” – prema tehnološki naprednim gmazovima iz serije Dr. Who – oni nagađaju što bi moglo ostati iza civilizacije, a što bi potrajalo između 100.000 godina i 60 milijuna godina.

Iako to djeluje kao nezamislivo puno vremena, u povijesti Zemlje to je samo treptaj. Međutim, vjerojatnost da bi ostali fosili je mala. Pa što drugo možemo tražiti?

Od blata do zvijezda

Kao vrsta, trenutno ostavljamo sve vrste tragova koji će biti vidljivi sljedećih 100 milijuna godina. Kako bismo nahranili 7 milijardi ljudi, potpuno smo promijenili ciklus dušika, većina kojeg se sada nalazi u sedimentu na dnu oceana i vrhovima planina.

S druge strane, rijetkim elementima koji su nekoć bili zakopani duboko ispod površine Zemlje sada se slobodno trguje na površini dok razvijamo sve složenije tehnologije.

Ne treba ni spominjati promjene u ciklusu ugljika uslijed izgaranja tolikih količina fosilnih goriva ili milijunima tona plastičnog otpada kojim gušimo planet. Neki čak tvrde da plastika koju proizvodimo stvara novu vrstu stijene, a sve će te promjene i dalje biti moguće otkriti u dalekoj budućnosti.

U ovom trenutku sve je ovo očito hipotetski, ali ima i barem jednu praktičnu primjenu. To su vrste tragova koje možemo koristiti za traženje izumrlih naprednih civilizacija na drugim planetima.

“Znamo da su Mars i možda Venera nekada bili pogodniji za život nego što su sada, i lako zamislimo da ćemo jednoga i tamo bušiti kroz stijene”, kaže Gavin Schmidt. “Ovo nam pomaže da razmišljamo o onome što bismo trebali tražiti na drugim planetima”.

O njemu sada piše i britanski Independent. Razlog je nevjerojatna tvrdnja – da je uz pomoć vremenskog stroja uspio otići do 45. stoljeća.

Muškarac, koji se predstavio samo kao David, za Apex TV je izjavio da ga je inspirirao Nikola Tesla i ispričao je svoje avanture koje je navodno doživio na putu kroz prostor i vrijeme.

Kaže da je svoj vremenski stroj počeo izrađivati prije osam godina i da je upoznao mnoge “vremenske putnike” iz drugih zemalja, koji su mu pomogli da ostvari svoj san.

Jedan od tih ljudi, tvrdi David, bio je i Francuz po nadimku Jack Lion Cousteau, koji je navodno putovao kroz vrijeme 40 puta.

[perfectpullquote align=”full” bordertop=”false” cite=”” link=”” color=”” class=”” size=””]”Iskreno, vremeplov sam napravio od daljinskog upravljača, kaže David. Nakon napornog posla, putovao sam s njim. Sa svojim sam vremeplovom putovao dvadesetak puta”.[/perfectpullquote]

Bilo kako bilo, David je nakon opsežnih priprema i konzultacija uspio, navodno, napraviti vremeplov, koji izgleda više kao hard disk računala, ali kako mi nismo “vremenski putnici”, tko smo mi da išta govorimo o tome?

Može samo u budućnost

David tvrdi da njegov stroj može ići samo u budućnost, ne i u prošlost, a da je prvo putovanje trajalo samo 20 sekundi. Kasnije je, kaže, počeo produžavati svoj boravak u budućnosti, što mu je omogućilo da vidi mnoge čudesne stvari.

“Čak sam vidio i vanzemaljce koji žive u nama. Komunicirao sam s ljudima budućnosti. Toliko sam želio sve otkriti čovječanstvu, ali sam onda shvatio da bi im moj izum mogao naškoditi i donijeti zlo”, kaže David.

Također tvrdi da je vidio zgrade više od 500 katova i leteće automobile.

Evo cijelog razgovora s Davidom pa sami procijenite je li “putnik kroz vrijeme” ili čovjek izgubljen u vremenu:

Dakle, imamo malo manje od tjedan dana. Tulumarite kao ludi. Ostavite se dijete, odajte se alkoholu, seksu, drogama, ne plaćajte računa, kradite slatkiše po trgovina… jer ovo je napokon “pravi” kraj.

Ili možda ipak nije.

Kao da mu nije bilo dovoljno najvaljivati smak svijeta za 23. rujna 2017. godine – pa kada se ništa nije dogodilo, mrtvo-hladno je svoje proročanstvo pomaknuo na listopad – isti lik, David Meade, u svojoj je Bibiliji otkrio novi datum.

Svi smo još uvijek ovdje i njegovo proročanstvo se nije ispunilo pa se Meade vratio na početak. I prorok je uskoro, prema pisanju britanskog Expressa, u svojoj BIbliji otkrio novi datum.

Meadeovo predviđanje ovaj put ima malo više nijansi nego što se čini na prvi pogled. Prema njegovim riječima, planet X (poznati i kaoNibiru) pojavljuje se 23. travnja. A zapravo je prošao pored Zemlje još u listopadu prošle godine.

Potom započinje biblijska Apokalipsa u kojoj će eruptirati gotovi svi vulkani na planetu, a zatim će usljediti potresi i nesnosne gužve u prometu.

Čak nije ni prvi s ti datumom

Meade zapravo nije prvi čovjek koji je predvidio da ćemo 23. travnja čuti trubu arkanđela Gabrijela.

Live Science izvještava da je ta čast pripadala propovjedniku Williamu Milleru, koji je uspio uvjeriti svoje sljedbenike da će svijet nestati 23. travnja 1843. godine. Očito je pogriješio pa je ponovno zakazao smak svijeta za listopad 1844. godine. I to je promašio, a u povijesti je njegovo proročanstvo ostalo upamćeno kao Veliko razočaranje.

NASA-ini znanstvenik Jim Green, koji je ismijao zadnje predviđanje, već godinama se bori protiv tih gluposti. Njegov video koji se bavi ludošću smaka svijeta 2012. godine, malo je stručan, ali također potpuno primijenjiv i na ovo “proročanstvo”.

NASA-in satelit LRO koji kruži oko Mjeseca već dugih devet godina i na Zemlju redovito šalje topografste podatke, informacije o temperaturi, potencijalnim resursima, Sunčevom zračenju i lunarnoj geologiji.

Izbor najboljih fotografija i podataka sažet je u novom 4K videu pod nazivom Tour of the Moon.

Na našem virtualnom putovanju, do Mjesečevog sjevernog do južnog pola, vidimo Shackletonov krater, krater Tycho, geološki bazen Mare Orientale, geološki bazen Aitken, ravnicu Aristarchus i mjesto slijetanja misije Apollo 17.

Svi… OK, većina nas je vidjela video u kojem ljudi uporno broje dodavanja, toliko da ne vide gorilu koji mirno prošeće među dodavačima lopte. E, možda zato niti ne vidimo ono još očitije. Kažu neki.

Novo istraživanje upućuje da na našu sposobnost prepoznavanja izvanzemaljskog života – ako uopće postoji – jako utječu naša vlastita neuropsihilogija, psihologija i svijest.

Zapravo, znanstvenici sa Sveučilišta u Cádizu u Španjolskoj tvrde da je ono što se naziva “učinak gorile” može biti prepreka u “prepoznavanju” izvanzemaljskog života.

Učinak gorile odnosi se na poznati eksperiment u kojem se od mladih ljudi traže da broje dodavanja i koliko je puta odskočila košarkaška lopa. Kada se sudionici pokusa usredotoče na prebrojavanje, gotovo nikad ne primijete glumca u odijelu gorile.

Kao dio najnovijih istraživanja, detaljno opisanih u časopisu Acta Astronautica, znanstvenici su osuvremenili upavo taj eksperiment gorila učinka.

Znanstvenici su ovaj put od sudionika tražili da uoče razlike između zračnih fotografija prirodnih “elemenata” poput planina i rijeka te zračnih fotografija s “umjetnim elementima” kao što su zgrade i ceste.

Skroz u kutu fotografija, istraživači su “sakrili” male figure u obliku gorila.

“Procjenjivali smo sudionike nizom pitanja kako bismo utvrdili njihov kognitivni stil – jesu li intuitivniji ili racionalniji – i pokazalo se da su intuitivni pojedinci više puta uočili gorilu na našim fotografijama nego oni racionalniji i metodičniji”, kaže istraživač Gabriel de la Torre.

[perfectpullquote align=”left” bordertop=”false” cite=”” link=”” color=”” class=”” size=””]   Većina ljudi primijetit će gorilu među ljudima – vanzemaljca također. Osim ako, naravno, toj osobi ne odvlači pažnju svjetlucanje milijardi zvijezda. [/perfectpullquote]

“Ako prenesemo ovo u potragu za drugim ne-zemaljskim inteligencijama, postavlja se pitanje može li naša trenutna strategija rezultirati time da ne vidimo gorilu”, pita de la Torre. “Naš tradicionalni koncept svemira ograničen je našim mozgovima, a mi možda imamo dobivamo signale i znakove, ali ih ne možemo prepoznati. Možda ne gledamo u pravom smjeru”.

Pareidolija, kada naš mozak vidi lica gdje ih nema

Često je puta u rasprave o izvanzemljaskom životu upletena i psihološka pojava koja se naziva pareiodolija, zbog koje vidimo “lica” kojih zapravo nema, kao i koječega drugog čega zapravo nema, ali mi to i dalje uporno “vidimo”: (ah, ti oblaci koji su zapravo pahuljasti zečevi; srca koja nekuda po nebu plove; vitice koje se nikada ne spoje…)

Zato, tvrde znanstvenici, možda postoje signali i znakovi ravno ispred našeg nosa, a mi ih ne vidimo niti ih znamo protumačiti.

[perfectpullquote align=”full” bordertop=”false” cite=”” link=”” color=”” class=”” size=””]”Ako se nešto takvo zaista događa, to bi bio savršeni primjer kozmičkog gorila efekta”, kaže de la Torre. “Zapravo, to se već moglo dogoditi ili događa upravo sada”.[/perfectpullquote]

[poll id=”6″]

TESS, skraćeno od Transit Exoplanet Survey Satellite, ponijet će u svemir SpaceX-ova raketa Falcon 9. Uz malu pomoć gravitacije Mjeseca, satelit će doseći visoku Zemljinu orbitu, otkrivajući široku, neometanu panoramu noćnog neba. Sonda će za svaku Mjesečevu orbitu dvaput okružiti Zemlju.

Dok je TESS-ova znanstvena misija u velikoj mjeri jednaka Keplerovoj – snimanje egzoplaneta – sonda će koristiti drugačiji pristup. Kepler se fokusirao na malo vidno polje krož duže vrijeme, a TESS će imati puno širi i sveobuhvatniji pogled.

“TESS je projektiran tako da snima gotovo cijelo noćno nebo – koristeći četiri širokokutne kamere”, izjavila je Natalia Guerrero, znanstvenica i istraživačica s MIT-a.

Cijelo nebo u 26 sektora

Znanstvenici koji sudjeluju u misiji TESS podijelili su nebo u dugačke trake zvane sektori. Svaka polutka sadrži 13 sektora, a tijekom sljedeće tri godine TESS će ih pregledati jednog po jednog – najprije južnu hemisferu, a zatim i sjevernu.

Tijekom svakog skeniranja sektora, četiri TESS-ove kamere snimat će sa po 30-minutnom ekspozicijom. Zatim će računalo ugrađeno u satelit složiti četiri slike jednu na drugu i poslati ih na Zemlju.

Osim podjele neba u sektore, znanstvenici misije TESS identificirali su 200.000 izuzetno svijetlih zvijezda za koje vrlo vjerojatno da imaju tranzitne egzoplanete. Svaka od tih svijetlih zvijezda označena je tzv. poštanskom markom.

TESS će ih snimati svake dvije minute, slagati jednu na drugu i slati na Zemlju. Očekuje se da će ove promatranje ovih “poštanskih marki” pomoći u otkrivanju planetarnih sustava koji se nalaze bliže Zemlji od onih koje je pronašao Kepler.

Računalo uočava, ljudi proučavaju

Podaci koje je će prikupljati TESS prolazit će kroz isti proces za obradu fotografija koji se koristi za Keplerova opažanja. Osnovni algoritmi obrađivat će slike i prepoznavati obrasce prigušenja svjetla koji nastaju kada egzoplaneti prođu ispred svoje matične zvijezde.

Znanstvenici će pregledavati te tranzite koje će otkrivati računalna analiza te označavati ciljeve za daljnja promatranja.

“Iz dubine tranzita i krivulje frekvencije svjetla možemo proračunati veličinu planeta i njegovu udaljenost od matične zvijezde”, kaže Guerrero.

Ali, poput Keplera, i TESS je projektiran za istraživanje neba, a ne provođenje dubinske analize. Znanstvenici će se i dalje oslanjati na druge teleskope, kako one na Zemlji tako i svemirske, kako bi detaljnije promatrali tranzitne objekte.

Tek nakon tih promatranja, astronomi će moći procijeniti masu egzoplaneta i sastav njegove atmosfere, kao i mogućnost da na njemu ima života.

Fotografije će biti dostupne javnosti

Iako će se znanstvenici većinu vremena baviti analizom ritma dvominutnih fotografija ciljeva “poštanskih marki”, TESS će najveća iznenađenja vjerojatno otkrivati na fotografijama totala. Osim snimanja tranzita, fotografije širokog kuta bilježit će tisuće zvijezda.

“Fotografije punog okvira poslužit će kao izuzetno bogato spremišta podataka”, kaže Guerrero. “Bit će dostupni javnosti i bit će sjajna prilika za astronomsku zajednicu i sve zaista zainteresirane”.

“Jako nas veseli što će te fotografije moći analizirati i astronomi amateri”, zaključuje.

Razlog za veliko razočaranje lovaca na vanzemaljce su rezultati nove znanstvene studije, koja je pokazala da je jedan od elemenata zastupljenih na našoj planeti – fosfor, izuzetna rijetkost u svemiru, piše ZME Science.

Ovaj element igra ključnu ulogu u skladištenju energije u stanicama i njenom transferu, a također je esencijalan u nastanku DNK, staničnih membrana te za razvoj kostiju i zuba kod ljudi.

Fosfor je jedan od šest elemenata za koje se smatra da su ključni za funkcioniranje sveg života na Zemlji. Ne može ga se proizvesti niti uništiti, a ne postoji ni umjetno proizvedena zamjena za fosfor.

Zato je vjerojatnost razvoja izvanzemljaskog života nalik ovome na Zemlji upravo još uvelike smanjena.

Znanstvenici tvrde da fosfor nastaje tijekom supernove – ogromne eksplozije umiruće zvijezde. Ipak, novi podaci ukazuju na to da tipična supernova ne garantira nužno uvjete za stvaranje fosfora.

Zemljani su možda imali izuzetno puno sreće, s obzirom na to da se naš planet nalazi dovoljno blizu “odgovarajuće” supernove.

“Prenošenje fosfora na novonastale planete često predstavlja neizvjesni proces”, kaže astronomkinja dr. Jane Greaves sa Sveučilišta u Cardiffu.

Veliko iznenađenje

“Smatramo da je samo nekoliko minerala koji su sadržavali fosfor, a koji su dospjeli na Zemlju, najverojatnije meteoritom, postalo dovoljno reaktivno da sudjeluje u stvaranju bio-molekula”, dodala je dr. Greave.

Znansvenici su do ovih zaključaka došli promatrajući ostatke dvije supernove – Kasiopeju A (Cas A) i Rakove maglice (Crab nebula).

Zanstveni tim je pomoću teleskopa William Herschel na Kanarskim otocima tražio tragove fosfora i željeza u Rakovoj maglici 1 – ostatku supernove iz sazviježđa Bika, udaljenog 6.500 svjetlosnih godina.

Istraživači su u prethodnoj studiji tražili tragove fosfora u Kasiopeji A, ostatku supernove udaljenom 11.000 svjetlosnih godina od Zemlje.

Usporedbom dobivenih rezultata ove dvije studije astronomi su shvatili da se u Rakoj maglici 1 nalazi puno manje fosfora nego u Kasiopeji A, što je bilo veliko iznenađenje.

Nova otkrića predstavljena su na Europskom tjednu astronomije i svemirskih znanosti u Liverpoolu, a istraživači će pokušati utvrditi nedostaje li fosfor i u ostacima drugih supernova.

Po prvi put u više desetljeća NASA aeronautics mrdnuo se s mrtve toćke i konstruirao X-avion, projektiran od nule kako bi letio brže od zvuka, a istovremeno bio puno tiši od ostalih supersoničnih letjelica.

NASA ovim projektom želi letove nadzvučnim brzinama opet omogućiti civilima, a Lockheed Martin je dobio ugovor vrijedan 247,5 milijuna dolara za proizvodnju sljedećeg X-Planea, mlažnjaka projektiranog za probijanje zvučnog zida bez zaglušujčeg “bum!”

[perfectpullquote align=”full” bordertop=”false” cite=”” link=”” color=”” class=”” size=””]Ključ uspjeha za ovu misiju – poznat pod nazivom Low-Boom Flight Demonstrator – bit će pokazati sposobnost nadzvučnog, a ipak tihog letenja. Toliko tihog da ga ljudi na zemlji neće ni primijetiti, ako će ga uopće čuti, piše NASA.[/perfectpullquote]

Za razliku od Concordea, koji je letio iznimno ograničen broj ruta zbog brojnih protesta zbog buke, X-Plane će biti dovoljno tih da putuje bilo kuda.

Wired piše da protorip prikazuje avion duljine 28,6 metara, s rasponom krila od 8,9 metara, koji može letjeti brzinom od 1,42 Macha ili 1593,25 km/h.

Čak i na visini od 16.700 metara zrakoplov će letjeti brzinom većom od 1500 km/h, što je kudikamo brže od bilo kojeg putničkog aviona u komercijalnom zrakoplovstvu.

Na žalost, trebat će puno vremena prije nego netko od nas kupi kartu za nadzvučni putnički let. Najnoviji X-Plane trebao bi započeti probne letove za “test odgovora zajednice” iz pojedninih američkih gradova tek 2022. godine.

Ukoliko im nova tehnologija tihog nadzvuučnog leta dobije odobrenje građanja, ubrzo nakon toga karte za letove pri brzinama većim od Macha bit će opet u prodaji.

Slovo “g” prilično je uobičajeno. Posvuda je. Glava. Gol. Gledati… No, prema novoj studiji, ljudi su stvarno jako loši pri prepoznavanju tog slova.

Vjerojatno znate kako napisati malo slovo “g” (i vjerojatno ga svatko piše na svoj način), no otisnuto ili na monitoru nije jednako. U tisku se često pojavljuje kao, tzv. trbušasto g. Ovo se g pojavljuje svugdje od knjiga, novina, letaka do fontova Times New Roman ili Calibri.

Unatoč tome što ga svakodnevnom gledamo, psiholozi sa Sveučilišta Johns Hopkins otkrili su da ga većina ljudi ne može prepoznati i često nisu potpuno svjesni da uopće postoje dva oblika malog slova g.

Za istraživanje, koje je objavljeno u časopisu Journal of Experimental Psychology: Human Perception & Performance, istraživači su najprije pitali 38 volontera da navedu slova za koja misle da imaju dva oblika kada su otisnuta.

Svi junaci nikom ponikoše

“U eksperimentu 1 većina sudionika se nije uspjela sjetiti da postoji trbušasto g kada smo ih pitali ima li G dva oblika malog slova”, napisali su u studiji. “Gotovo nitko nije mogao napisati trbušasto g točno”.

Zapravo, to su učinila samo dva volontera.

Istraživači su tada od sudionika tražili da prelete preko teksa i potraže trbušasto g. Odmah nakon toga su ih zamolili da ga napišu. Samo je jedan od sudionika to učinio, a polovica sudionika samo je napisala uobičajenu “devetku”, koju nas je većina navikla pisati.

U završnom dijelu eksperimenta sudionici su zamoljeni da između nekoliko sličnih g-ova probaju pronaći slovo g. Samo je sedam od 25 osoba ispravno identificiralo “pravi” g.

Ukratko: “Oni uopće ne znaju kako ovo pismo izgleda, iako ga mogu pročitati”, izjavio je suautor studije Gali Ellenblum.

Što se to događa?

“Ono što mi mislimo da se ovdje događa je da naučimo oblike većine slova dijelom zato što ih moramo pisati u školi. Trbušasto g je nešto što nas nikada nisu poučavali da pišemo, stoga njegov oblik ne možemo naučiti dobro”, rekao je Michael McCloskey, glavni autor studije.

“Općenito govoreći, naši nalazi postavljaju pitanja o uvjetima pod kojima masivna izloženost donosi, ili ne, iscrpni, točno i dostupni pristup znanju”.

Autori nagađaju da djeca koja odrastaju uz monitore mogu biti u nepovoljnijemm položaju kada uče čitati.

“Imaju li malo problema s ovim oblikom g jer nisu bili prisiljeni obratiti pozornost na to i napisati ga? Mogli bismo se upitati imaju li djeca nekakve poteškoće s čitanjem ovog oblika slova g”, pita se McCloskey.

Ako vam još nije jasno zašto su ljudi zbunjeni, evo zornog primjera:

g

i g

Postoje pristalice teze da je zemlja ravna ploča okružena nekim čudnim plavkastim ledom zbog kojeg je nebo plavo.

Diljem svijeta sve je češće fama o tome kako je zemlja ravna ploča, a najzanimljivije pak je što, mladi ljudi, na kojima svijet ostaje, sve više preispituju svoja uvjerenja o tome da li je zemlja kugla, geoid zapravo i počinju naginjati tezama o ravnoj zemlji.

Danas još postoji sasvim dovoljno takozvanog kolektivnog zdravog razuma da, znanstveno, logički, realno se demantira i odbije bilo kakva teza o ravnoj zemlji, ili, da budemo onako korektni, postoji li danas bilo kakav znanstveni, logički, realni dokaz, za obje strane, da je zemlja ravna ploča, frizbi ili što god drugo.

Doduše kolektivni razum kao da ne radi dovoljno snažno. Posljednje ankete sprovedene na mladim u SAD-u, dakle jednoj tehnološki i socijalno razvijenoj i naprednijoj državi svijeta, sve  je otvorenije prema tezi ravnozemljaštva.

Studija koju je sprovela organizacija YouGov na 8 215 mladih osoba otkrila je da je samo 66% mladih u dobi od 18 do 24 godine uvjereno da je zemlja okrugla. Doduše moguće da se klinci samo igraju i trolaju takve ankete, a moguće je i da su ti lako povodljivi klinci samo siluete svojih popularnih uzora i razloga života.

I kao što vidite, izgleda da nije problem u starijim osobama, koje nas navodno staromodne u razmišljanju, već to rade mlade osobe.

Doduše starije osobe su obično i mudrije osobe, dok su mlade naivnije i lako povodljive od strane starijih osoba.

No, srećom s godinama dođe i pamet. Ukupno, da nam mladi ne kvare toliki prosjek, imamo samo 83 % žena koje su uvjerene da je zemlja kugla, te 86% muškaraca.

Politički, u SAD-u, mada slobodno povučemo paralele i s našim društvom, više je republikanaca uvjereno da je zemlja okrugla, njih 89%, dok je demokrata samo 83 %.

Što pak se tiče financijski oni koji imaju manje prihode, do 40 000 dolara godišnje manje vjeruju u zakrivljenost zemlje, njih svega 79 %. Oni s većim prihodima, 80 000 i nadalje, više vjeruju u geoid, 92 %.

I naravno, religija za kraj. Više od 50 % ravnozemljaša smatra se da imaju snažnije religiozne poglede, a samo je 17 % njih izjavilo da uopće nisu religiozni.

I onda se dogodi ovaj čovjek, Mike Hughes, koji je, a taman kad je Elon Musk lansirao Teslu u svemir, imao neuspjelo lansiranje rakete čijim bi letom dokazao da je zemlja ravna ploča.

Raketa je naime, ovih dana, poletjela.

I naravno nije rezultirala ničim konkretnim osim što je, kako je kasnije i priznao, poslužila kao zabavna točka za skretanje malo pažnje pokretu raznozemljštva.

No, svejedno, matematika priča svoju priči, a kako su je prenijeli mnogi, da bi Hughes uopće vidio zakrivljenost zemlje morao bi se dignuti na visinu od najmanje 11 kilometara.

[perfectpullquote align=”right” bordertop=”false” cite=”Mike Hughes” link=”” color=”” class=”” size=””]”Ne vjerujem u znanost…”[/perfectpullquote]

Pogledajte kako je Noize ovdje odradio prijenos uživo. Mladima je to, prije svega, zabavno.

Uglavnom, kad smo već kod 11 kilometara visine, to je nešto što će nam Mike Hughes pregaziti uskoro jer čovjek ide u svemir. Planira se balonom dignuti do atmosfere i tamo će se raketa odvojiti od balona te dignuti Hughesa na visinu od 110 kilometara.

“Da li vjerujem da je zemlja u obliku frizbija? Vjeruje. Znam li zasigurn? Ne. Zato i želim otići u svemir.”

Iskreno, osim ako se ne dogodi revolucionarna promjena ili poleti nekom od postojećih letjelica koje mogu čovjek dignuti u te visine, sumnjamo da će Mike preživjeti let u svemir.

Da ima muda, ima, ali što će opet time dokazati? Kome?

Prestižni medicinski fakultet Johns Hopkins traži dobrovoljce koji su barem jednom u životu uzeli toliko dimetiltriptamina (DMT) da su “otišli” u drugu stvarnost i sreli blagonaklone mehaničke vilenjake koji žive u središtu svemira.

Istraživač Roland R. Griffiths je neuroznanstvenik koji je zadužen za studiju, inače desetljećima vodi znanstvena istraživanja psihodeličnih iskustava.

Sudjelovanje u studiji je anonimno i prijaviti se može svatko tko ima iskustva sa “zadanom temom”. Preciznije, istraživače zanimaju “iskustva ljudi koji su nakon uzimanja DMT-a imali susrete s naizgled autonomnim bićima ili entitetima”

Anonimni internetski upitnik uključuje pitanja o iskustvima te kratkoročne i dugoročne učinke droge.

Neki ljudi koji su uzimali DMT, koji je inače halucinogeni sastojak ayahuasce, tvrde da su “probili stvarnost” i susreli se sa stvorenjima “s druge strane”. Neki ih opisuju kao anđele, demone, pa čak i vilenjake. To je dovoljno zajedničkih iskustava da Griffiths i Johns Hopkins žele saznati više.

‘Zastrašujuća bića mramorne teksture’

Anketa traje oko 20 do 40 minuta, ovisno o vašim odgovorima i koliko ste temeljiti. Od sudionika se traži da detaljno opišu svoje iskustvo, kao i dozu DMT-a i metode uzimanja.

“Jeste li ikada uzeli ‘probojnu’ dozu N, N-DMT-a; što je doza koja proizvodi vrlo jake psihoaktivne učinke”, pita vas anketa. “Pod ‘probojem’ mislimo na iskustvo prolaska kroz ulaz u drugi svijet ili alternativnu stvarnost”.

Jedan od anketiranih tvrdi da je nakon “vulkanske doze DMT-a” prešao na “drugu stranu” i susreo zastrašujuća bića mramorne teksture.

“Bili su zastrašujući, ali dobronamjerni. Pozdravili su, primijetili da sam prije bio s njima, a zatim me poslali natrag na Zemlju”, piše.

Ako ste i vi imali slična iskustva, pomozite znasntvenicima da vam pomognu razumijeti što vam se dogodilo.

https://youtu.be/LtT6Xkk-kzk