Kategorija: Zdravlje

Prije dva tjedna vratio sam se kući s dvodnevnog boravljenja u bolnici, a u kojoj sam završio nakon prijema u Hitnoj pomoći. Prije neki dan pak sam odlučio u sklopu Gentlemana pokrenuti blog, osobni blog, u kojem ću voditi svojevrsni dnevnik mog življenja s problemom kojeg imam. Pisati ću ono što radim, što jedem, kako živim, što mi liječnici savjetuju te kako se nadalje razvijaju ili nestaju moje dijagnoze vezane uz rad srca. Proučavati ću hranu za konzumaciju, pića koja su dobra, a koja nisu te uglavnom pisati o svojem osobnom iskustvu.

Tog sasvim normalnog i opuštenog dana radio sam neke standardne poslove na računalu. Oko 12 sati otišao sam do dnevne sobe i stola za jelo. Sjeo sam. Nakon ni minute sjedena sjetio sam se da sam nešto zaboravio spremiti na računalu. Na pola puta do radne sobe osjetio sam neku nelagodu u području prsnog koša, nagli osjećaj vrtoglavice te nakon nekoliko sekundi onaj poznati neugodni osjećaj u srcu – nekontrolirano i brzo kucanje uz pritisak. Boli nema.

Legao sam na kauč i prisjetio se savjeta liječnika kad sam prije četiri godine završio također na hitnoj, a zbog brzih otkucaja srca, tahikardije. Prije četiri godine najveći broj otkucaja je bio negdje između 180 i 200, a izmjeren u kolima hitne pomoći, no srećom nakon dva sata provedenih u hitnoj otkucaji su se stabilizirali na normalnih 80-ak.

Ovog puta nije bilo 200, već je bilo 160, no ono što je bilo problematično i meni, ali i dežurnoj doktorici je nepravilno kucanje – aritmija. Nakon dva sata dobivanja lijeka kroz infuziju i ležanja na hitnoj stvar se nije nimalo popravljala te sam primljen na bolničko lječenje u koronarni odjel bolnice.

Bila je to velika prostorija sa više kreveta složenih i polukrug. Svaki krevet je okrenut prema centralnom mjestu, stolovima na kojem 24 sata na dan dežuraju minimalno dvije medicinske sestre. Svaki pacijent je spojen na monitore koji stalno prate svačije otkucaje srca i ostatatak meni nepoznatih informacija. Monitor mi je bio kraj glave, i svaki pogled u njega mi je pokazivao da nemam ni dva sinkronizirana, ujednačena otkucaja srca.

Monitor mi je bio kraj glave, i svaki pogled u njega mi je pokazivao da nemam ni dva sinkronizirana, ujednačena otkucaja srca.

Saznao sam kasnije i svoju dijagnozu – Fibrillatio atriorum, Hypertensio arterialis i Hyperlipidaemia.

Naravno da je svakom pojedincu koji nije u nekom obliku zdravstva ova dijagnoza teško shvatljiva, stoga evo kratak opis onoga što sam pronašao online za Fibrillatio atriorum:

U bolesnika sa strukturnom bolešću srca najčešći su pojedinačni preskoci ili, pak, trajan i „potpuno“ nepravilan rad srca –fibrilacija atrija (lat. dg. Fibrillatio atriorum) – ranije nazivana i apsolutna aritmija (lat. Arrhythmia absoluta) koju prilikom praćenja perifernog bila obilježava nepravilan ritam s izmjenom brzih i sporijih frekvencija.

Izvor: Ordinacija.hr

Ono što sam saznao po pitanju apsolutne aritmije je da ona nija stalna već epizode mogu dolaziti i javljati se s vremena na vrijeme. A tu informaciju mi potvrdila i doktorica.

Zatim imam Hypertensio arterialis:

Arterijska hipertenzija je stanje trajno povećanog krvnog pritiska iznad vrijednosti normalnog krvnog pritiska. Hipertenzija je, uopšteno govoreći, stanje bez simptoma pri kojem nenormalno visoki pritisak u arterijama povećava rizik nastanka problema kao što su moždani udar, aneurizma, zatajenje srca, srčani udar i oštećenje bubrega.

Izvor: Vaš doktor

Dakle, povišen tlak. Glavni krivac za sve ovo.

Hyperlipidaemia predstavlja stanje krvi prezasićene masnim tvarimakao što su fosfolipidi, trigliceridi, kolesterol ili slobodne masne kiseline. Ova dijagnoza je vrlo vjerojatno jedan od uzročnika ili u najmanju ruku pospješitelja visokog tlaka. Dakle, kod kasnije eliminacije simptoma i ponovnih epizoda, napada ili nepravilnosti rada srca morat ću krenuti od prehrane.

Prve noći sam bio priključen na monitor te sam kroz cijelu noć dobivao infuziju odnosno lijek, ne znam kako se zvao, za normaliziranje otkucaja. Tijekom cijele noći broj otkucaja nije padao ispod 130, a disao se i do 160. Sinusni ritam je bio samo pusta želja.

Te noći se dogovodilo i nešto još gore. Pacijent do mene, također srčani bolensik, naime svi smo bili srčani bolesnici u tom intenzivnom odjelu, je odlučio napustiti ovaj svijet. Oko ponoći je prestao disati te je krenula reanimacija. Cijeno njegovo umiranje koje je trajalo nekih sat vremena događalo se svega dva metra od mene, odvojeno bijelim paravanom.

Čuo sam sve razgovore doktora, ali od svega su mi u glavi ostale samo dvije riječi – tahikardija i aritmija. Pacijent je bolovao od ta dva poremećaja rada srca.

Dva poremećaja koja su u 34 godini života krenula i kod mene. Prvo tahikardija i sad u 38-oj i aritmija.

Ujutro negdje oko pola sedam sati sam zaspao. Posljednje što sam vidio na monitoru bilo je 140 otkucaja, ritam nepravilan. Stanje nepromijenjeno. Umor me shrvao.

Nakon pola sata sna, probudio sam se, začudo odmoren. Radoznalo sam pogledao na monitor. 82 otkucaja i sinusni ritam! Gledao sam monitor cijele minute. I ritam i otkucaji bili su postojani.

Tok su me jutra skinuli s monitora, maknuli s infuzije, ali još uvijek zadržali u bolnici. Preslili u sobu.

Imao sam samo još jedan problem. Visoki krvni tlak. Prvo mjerenje je bilo 220/160. Slijedeća tri zaredom 160/120 – taj tlak mi je bio kroz cijelo vrijeme bolničkog prijema.

Taj tlak mi je kad se osjećam najnormalnije, zdravo i to je ono najgore. Sad sam shvatio zašto ga zovu “tihi ubojica”.

Popodne tog dana sam išao na ultrazvuk srca. Hipertrofija lijeve klijetke. Naime to je zadebljanje mišića koje dolazi zbog dugog izlaganja srca visokog krvnog tlaka. To zadebljanje ne dolazi odjednom, ono se gradi, ono raste, a što znači da sam već duže vrijeme živio s visokim krvnim tlakom.

Slijedeći dan sam pušten doma uz preporuku uzimanja lijekova za tlak i srce do kraja života. To i radim.

Sad je sve ok, tlak 115/70, otkucaji maksimalno 80-ak. No ne želim provjeravati što bi se dogodilo kad bi prestao s terapijom lijekova.

Što sam odlučio nakon ovog drugog upozorenja?

Prvi korak je sniženje i vođenje stalme brige oko krvnog tlaka. Nešto što mi je bilo normalno uopće nije normalno. Imao sam česte glavobolje, da bilo je i dana kad nisam imao glavobolju. Osjećao sam i najmanju promjenu vremena. Najbolji prijatelj mi je bio Neofen forte.

Danas nakon dva tjedna od otpuštanja iz bolnice, u kojoj sam usput zaradio i prehladu te upalu grla koju sam liječio desetodnevnom terapijom antibiotika, nisam imao ni jedne glavobolje.

Očiti uzrok glavobolja nisu bili stres, negibanje, loša prehrana več visoki tlak. A visoki tlak je većim dijelim bio izazvan upravo spomenutim – stresom, negibanjem i nepravilnom i lošom prehranom. Da se razumijemo jeo sam onako kako i što jede 2/3 ljudi u Hrvatskoj zbog toga je i moja dijagnoza jedna od najčešćih dijagnoza kod, moram si priznati, nas srčanih bolesnika.

Aritmija kao takva se ne može izliječiti. Ona se uvijek i nenajavljeno može vratiti u većoj ili manjoj mjeri. Ono što mogu učiniti je minimalizirati njezine učinke kad se pojavi, a prije svega i minimalizirati mogućnost da se vrati.

Ovaj blog će biti ujedno i dnevnik mog života s aritmijom te se nadam da će mnoštvu, koje je u sličnom stanju kao i ja, pomoći.

Proučavati ću prehranu, gibanje, jogu, pratiti ću razvoj situacije kod sebe, bilježiti sve što radim, što smijem raditi, što ne smijem raditi, a da budem opet bezbrižan te siguran u svoje srce.

Nova studija je dokazala da nas – kao i u slučaju seksa – samo zamišljanje vježbanja čini jačima, oblikuje mišiće i odgađa ili potpuno zaustavlja atrofiju mišića.

Znanstveni tim na Sveučilištu Ohio postavio je dvije skupine vrlo zdravih sudionika da sjede na mjestu 11 minuta dnevno, pet dana u tjednu tijekom četiri tjedna.

Jednoj su skupini rekli da “slažu mentalne slike jakih kontrakcija mišića” ili da se zamisle kako dižu utege.

Druga skupina nije imala takav zadatak, tj. mogli su misliti što ih je volja.

Istraživači su na zapešća ispitanika stavili monitore za praćenje aktivnosti mišića i mozga.

Otkrili su da su sudionici iz prve skupine jači, i psihički i fizički, od onih koji su sjedili i razmišljali o bilo čemu što im je palo na pamet.

Do isteka četiri tjedna mišići u prvoj skupini bili su dvostruko jači od onih u drugoj, a njihov je fokus ojačao vezu između mozga i njihovih mišića.

Dok sportaši već dugo koriste slične mentalne vježbe kako bi povećali djelotvornost svog vjebanja, istraživanje provedeno na Sveučilištu Ohio je prvi put ukazalo na da se mišićna atrofija može zaustaviti takvim tehnikama.

“Ono što naša studija ukazuje je da, kada zdravstveni problem ograničava ili potpuno onemogućuje mobilnost osobe, imaginarno vježbanje može biti vrijedan alat za sprečavanje ili usporavanje slabljenja mišića”, rekao je Brian Clark, profesor psihologije i neuroznanosti.

On vjeruje da koncentriranje na specifične slike može pomoći starijim osobama da zaustave propadanje mišića pa čak i usporiti starenje.

Clark je dodao da s takvim pritupom osoba može preuzeti potpunu kontrolu nad sposobnosti mozga da upravlja mišićima, kao da su lutke na koncu.

Rezultati studije znanstvenika sa Sveučilišta Ohio objavljeni su u Journal of Neurophysiology.

Depresija inače dolazi kroz faktore koje ne možemo kontrolirati – smrt voljene osobe, gubitak posla ili financijske teškoće. Međutim, oni mali izbori (odluke) koje možemo kontrolirati i koje činimo svaki dan imaju snažan utjecaj na nas.

Možda i više nego bi htjeli priznati. Navike korištenja društvenih mreža, vježbanje ili ne vježbanje pa čak i način na koji hodate može i utječe na to da iz vašeg oka nestaje žar. Srećom ova se ponašanja mogu promijeniti.

Hodanje

Kako se osjećamo utječe na to kako hodamo, ali vrijedi i obrnuto. Novo istraživanje potvrđuje ovu tezu. Objavljeno je u časopisu Behavior Therapy and Experimental Psychiatry, a riječ je o eksperimentu u kojem su sudionici trebali hodati spuštenih ramena, pognutih i s minimalnim pokretima ruku, nakon čega su se osjećali loše i bili lošeg raspoloženja. Bili su mnogo lošijeg raspoloženja od sudionika koji su hodali energičnije i ne samo to, već su se prisjećali negativnih stvari iz života. Eto od kud depresija još može doći.

Neprestano fotografirate

Kraljice i prinčevi Instagrama, selfieja i ostalih čuda, čujte i počujte: okidajući fotografije gdje god se našle može utjecati kako se sjećate tih mjesta, ljudi ili događaja. Prema nedavno objavljenom istraživanju u časopisuPsychological Science, sudionici su trebali prošetati muzejom i fotografirati određene izloške dok su druge samo promatrali. Nakon tog procesa teže su se prisjećali onih izložaka koje su fotografirali.

Time je dokazano kako bolje pamtimo detalje koje ne fotografiramo, kao da naš mozak zna da su trajno zabilježene pa ode na kraći odmor i ne zapamti što inače bi.

Objektiv je veo koji nam pokriva pogled, a da nismo ni svjesni koliko nas ometa u gledanju i upijanju onoga što promatramo, kaže je Diedra L. Clay, doktorica psihologije s katedre za savjetovanje i psihologiju zdravlja na sveučilištu Bastyr u Kenmoreu.

Postanite sretni! Fokusirajte se na objekte koje fotografirate ili još bolje, samo stanite sa svime na trenutak i uživajte u prizoru kako bi ga upili u svijest potpuno, fotografija neće pobjeći. “Ovakav pristup mentalno će vas ojačati”, zaključuje Clay.

Dopuštate nasilniku da upravlja

Bullying ne završava kad napustite osnovnu ili srednju školu. Oko 54 milijuna radnika ili 35% američkih radnih ljudi, trpe neki oblik nasilja na poslu u nekom razdoblju radnog vijeka. Institut za nasilništvo (ili bullying ) na radnom mjestu, došao je do ovih uznemirujućih podataka: “Više od 70% radnika svjedoči nekom obliku nasilništva na poslu”, piše Erin K. Leonard, psihoterapeut praktičar u svojoj knjizi Emocionalni terorizam: Trganje lanaca toksičnog odnosa.

Biti nemilosrdno napadan na mjestu gdje se potiče rad, kreativnost, odgovornost pa na kraju krajeva i ponos, može biti razarajuće. Emocije postanu toliko promjenjive da je nemoguće ujutro ustati i krenuti na posao, zaključila je Leonard.

Postanite sretni! Američki Institut nasilništva na radnom mjestu preporučuje da prvi korak bude posjet liječniku kako bi se utvrdilo kakvog ste mentalnog i fizičkog zdravlja, tada se svi ti podaci uredno dokumentiraju, nakon čega slijedi poduzimanje koraka koje postoje unutar organizacije u kojoj radite.

Ne vježbate

Razmislite o ovom, ako se prisilite biti fizički aktivni 3 puta tjedno, rizik od depresije se smanjuje za 19%, govore nam podaci istraživanja objavljeni u JAMA Psychiatry. Nakon što je praćeno 11.000 ljudi rođenih 1958. do 50 godina starosti te su bilježeni podaci vezani za depresivne poremećaje, znanstvenici s Londonskog sveučilišta su dokazali vezu između tjelesne aktivnosti i depresije.

Depresivni ljudi su mnogo manje aktivni, dok su oni koji su više aktivni rijetko kad depresivni. I svaki puta kad su bili aktivni, smanjili su rizik od depresije za 6%.

Postanite sretni! Samo izađite i krećite se. Ne morate obarati rekorde u trčanju ili hodanju, ali nastojte barem obaviti što imate hodanjem, a ne javnim prijevozom ili osobnim automobilom. Bicikl bi bio idealan. Svako kretanje pokreće i um – imajte to na umu.

Oklijevate

Razmislite o zadatku koji odgađate. Ako je tome razlog jer vam je zadatak dosadan ili naporan, ne možemo vam u tome pomoći. No, ako izbjegavate zadatak jer vas čini napetima ili vas je strah da nećete uspjeti, imajte na umu kako je odugovlačenje odličan način da vam do kraja uništi živce.

Postanite sretni! Prije nego se uhvatite takvog zadatka, radite nešto u čemu uživate i što vas opušta: slušajte glazbu, otiđite na trčanje, pogledajte film, čitajte knjigu, opustite se i uživajte. Preporučuje se ipak tjelesna aktivnost jer najbolje djeluje protiv anksioznosti. Tako ćete biti spremniji suočiti se s teškim zadatkom koji je pred vama.

U lošoj ste vezi

“Imam mnogo klijenata koji pate od anksioznosti i depresije, a da nisu toga uopće svjesni. To je zbog toga jer su u lošoj ili toksičnoj vezi”, kaže dr. Leonard s početka teksta.

Ta veza izjeda njihove sustave samopoštovanja i samopouzdanja. Njihovi partneri su ih s vremenom uvjerili da su nepouzdani, nesposobni, sebični. Nekada su potrebne godine psihoterapije da bi si osoba osvijestila da je anksiozna zbog odnosa koji na nju djeluje toksično, zaključuje.

Postanite sretni! Za ovo bi mogli trebati pomoć. Prvo, pročitajte što možete pronaći o komunikaciji u vezi i o pasivno-agresivnim modelima ponašanja partnera. Zatim, konzultirajte se s profesionalcem, članom obitelji možda ili bliskim prijateljem kako bi vam pomogli prepoznati znakove partnerovog negativnog ponašanja prema vama.

Preozbiljno shvaćate život

Popiknete se na izbočinu na pločniku i umjesto da momentalno zaboravite na to postane vam izuzetno neugodno jer su vas vidjeli ljudi. Ako ovo zvuči kao način na koji bi sami mogli reagirati, vrijeme je da pronađete razloge i načine da se više smijete u životu.

Postoje mnoga istraživanja koja su dokazala kako smijeh pozitivno djeluje na ljude, pogotovo na mentalno zdravlje, kaže Leonard. Smijeh je najbrži lijek protiv anksioznosti i depresije.

Postanite sretni! Potražite nešto smiješno svaki dan. Gledajte duhovite serije na televiziji ili još bolje: pogledajte komediju u kazalištu, možete pročitati knjigu humorističnog sadržaja ili provesti vrijeme s prijateljima koji vas nasmijavaju. Druženje s djecom pomaže jer oni govore i rade možda i najsmješnije stvari.

Ne spavate

“San djeluje na sve”, kaže dr. Clay, “od emotivnih i mentalnih kapaciteta, do tjelesnih funkcija. San je regeneracija tijela i uma i bez njega nema zdravog života”.

Postanite sretni! Pokušajte utvrditi zašto točno ne spavate kako treba te poduzmite korake kako bi si osigurali mjesto i atmosferu za odmor i san.

Nikad niste sami

Od silnih aktivnosti i obaveza, poslovnih i obiteljskih, nikada niste sami (zaključavanje u kupaonicu se ne računa). Leonard naglašava važnost vremena koje provodite sami sa sobom, pa makar i 10 minuta ili sat dnevno. Bez toga, razvija se plodno tlo za anksioznost i depresiju.

Postanite sretni! Dogovorite termin sa samim sobom i ne otkazujte ga nikako!

S nikim zapravo ne razgovarate

SMS poruke, Facebook, Twitter te drugi oblici socijalnih mreža mogu biti korisni na mnogo načina, ali udaljuju vas od pravog kontakta s drugim ljudima. Kraći razgovori u kafiću blizu posla se ne računaju jer su površni i više forma bez dubljeg sadržaja.

Facebook je laka zabava i nema pravih iskrenih razgovora tamo, koji bi nam omogućili da razumijemo ljude. Umjesto toga, umanjuje naša iskustva i emocije, slaže se dr. Clay.

Michael Mantell, doktor psihologije iz Kalifornije te dodaje: “Uređaji koje svakodnevno koristimo utječu na našu pažnju i trenutno nam omogućavaju zadovoljstvo te uspostavljaju direktnu vezu s drugima na zadanu naredbu. Naučili smo komunicirati virtualno i pomalo se gubi navika sjediti s nekim licem u lice i razgovarati”.

Postanite sretni! Na kraju krajeva, koliko nas ljudi prati na fejsu ili slično, nema nikakve veze ako smo usamljeni i otuđeni. Prijatelji koji su prisutni mogu to promijeniti. Njegujte prijateljstva i druženja.

Moguće je živjeti bez mobitela

Kada ste zadnji puta bili totalno bez nekog komada tehnologije u džepu ili u torbici? Ne možete se sjetiti, a to nije dobar znak. Dr. Clay kaže da nas spravice previše stimuliraju pa se nikad ne regeneriramo i odmaramo. To vodi ka depresiji i anksioznosti.

Postanite sretni! Stvorite elektronički post jednom tjedno na 24 sata ili barem na 12 sati. Učinak je zagarantiran!

Multitaskirate?

Svi smo krivi za multitasking, dok ručamo surfamo ili šaljemo poruke i mejlove i sl. Istraživanje pokazuje kako zbog toga zapravo nismo učinkovitiji nego samo lošije komuniciramo, nervozni smo i pod stresom, što onda negativno djeluje na naše sljedeće zadatke.

Postanite sretni! Jednostavno je, odložite telefon i ugasite TV ili računalo. Pratite gdje se nalazite, osluškujte zvukove, upijajte mirise i boje okolo. Dopustite mozgu da procesuira sve što se događa oko vas. To je put ka zdravom mentalnom životu i njegovanju uma.

Osim ovih savjeta što treba izbaciti iz života dodali bi još jedan – pokušajte meditirati, sugeriramo mindfullnes meditaciju. Odvojite par minuta i proguglajte o čemu je riječ i pokušajte. Samo prvi susret s samima sobom i tom procesu bit će vam dovoljan motiv za daljnje prakticiranje ove genijalne metode očuvanja uma i mentalnog zdravlja.

Dobrobiti i koristi od redovitog pisanja idu dalje od širenja vokabulara ili brušenja stila.

Nema veze kakve je kvalitete vaše pisanje, sam čin pisanja vodi do većih fizičkih i mentalnih koristi, kao što su dugotrajno popravljanje raspoloženja te niže razine stresa i simptoma depresije.

U studiji iz 2005. o emocionalnim i fizičkim prednostima izražajnog pisanja, istraživači su otkrili da samo 15 do 20 minuta pisanja tri do pet puta tijekom četiri mjeseca, koliko je trajala studija, čini itekakvu razliku.

Pisanjem o traumatičnim, stresnim ili emocionalnim događajima, sudionicima studije smanjio se broj bolesti i vjerojatnost za traumu. Sudionici studije na kraju su manje vremena proveli po bolnicama, imali su manji krvni pritisak, a popravila im se i funkcija jetre.

Ispada da pisanje može također i brže zacijeliti rane. Godine 2013. znanstvenici s Novog Zelanda pratili su zarastanje rana 49 zdravih odraslih osoba nakon medicinski nužne biopsije. Oni su zapisivali svoje misli osjećaje samo 20 minuta, tri dana za redom, dva tjedna prije zahvata.

Jedanaest dana kasnije 79% rana iz skupine koja je pisala su potpuno zacijelile. Istovremeno je 58% osoba iz kontrolne skupine još imalo rane.

Istraživači su zaključili da je pisanje o stresnim događajima pomoglo sudionicima studije da ih shvate i tako si smanje stres.

Čak i oni koji boluju od specifičnih bolesti mogu popraviti svoje zdravlje pisanjem. Studije su pokazale da ljudi s astmom koji pišu imaju manje napadaja od onih koji ne pišu. Osobe oboljele od AIDS-a koje pišu imaju više T-stanica od onih koji ne pišu. Oboljeli od raka koji pišu imaju optimističniju perspektivu i veću kvalietu života od onih koji ne pišu.

I što je to u pisanju tako super za naše zdravlje?

James W. Pennebaker na Sveučilištu Texas u Austinu godinama vodi istraživanja o liječenju pisanjem. “Kad ljudi imaju priliku pisati o emocionalnim preokretima, često im se popravlja zdravlje”, piše Pennebaker. “Manje idu liječniku. Dožive promjene u radu imunološkog sustava”.

Zašto? Pennebaker vjeruje da čin izražajnog pisanja omogućava ljudima da učine korak unatrag i vrednuju vlastiti život. Umjesto nezdrave ospjednutosti nekim događajem, mogu se usredotočiti na kretanje unaprijed. Time razine stresa padaju, a zdravlje raste.

Ne morate biti ozbiljni romanopisac niti stalno razmišljati o najtraumatičnijim trenucima života kako biste uživali koristi od pisanja. Za isti rezultat je dovoljno pisati i novinske ili tekstove za blog. Jedna je studija utvrdila dapisanje blogova može potaknuti lučenje dopamina, baš kao što ga oslobađa trčanje ili slušanje glazbe.

Od dugoročnih poboljšanja zdravlja, do kratkotrajnih, kao što je bolji san, pisci očito znaju što rade.

Vjerujemo da vam je prva pomisao na naslov nešto u stilu pa nećeš me valjda TI učiti kako se peru ruke ili kakve to veze ima s džentlmenstvom, ali kad malo bolje razmislite…

Naime, zimsko vrijeme je inače poznato po raznim virozama, gripama i sličnim sezonskim bolestima, ponajviše posljednjih godina kada su zime blage, vlažne i kada nema onih pravih niskih temperatura, a kako bi što više virusa i bakterija izginulo.

Blog Art of Manliness u suradnji s ilustratorom Tedom Slampyakom napravili su zanimljivu grafiku kako pravilno prati ruke, a što je prilično bitno u ova pomalo pandemijska vremena.

Uz to ako uzmemo i činjenicu da svega 5% ljudi pravilno pere ruke onda mislim da je sasvim prigodno i poželjno objaviti i mali vodič o pranju ruku.

U suštini ono što priložena grafika prikazuje je slijedeće:

1. Nije poželjno koristiti antibakterijska sapune jer nisu ništa efektivniji od običnih te još mogu dovesti do razvoja otpornih bakterija. Koristite običan sapun
2. Ruke perite oko 30 sekundi koristeći toplu vodu i sapun.
3. Posvetite pažnju točkama A – vršci prstiju, B – između prstiju i C – ispod noktiju.
4. Sušenje ruku je opcija, ali ukoliko postoji mogućnost koristite sušilo na topli zrak
5. Koristite maramicu ili ručnik kad izlazite iz nekog javnog wc-a, kupaone i slično. Imajte na umu da ćete kad tad morati uhvatiti nešto prljavo, stoga ne brinite previše oko toga.
6. Samo pranje dezinfekcijskim sredstvom može pomoći, no nije nikako primjenljivo kao zamjena pranju.

Prema gore navedenom istraživanju, ruke bi obavezno trebali prati:

• Prije, za vrijeme i nakon pripreme hrane
• Prije jela
• Prije i nakon što pomažete nekome tko je bolestan
• Prije i nakon što tretirate ranu
• Nakon korištenja sanitarija
• Nakon mijenjanja pelena ili nakon što čistite dijete koje je vršilo nuždu
• Nakon čišćenja nosa, kašljanja i kihanja
• Nakon što dirate životinje, hranite životinje ili čistite iza životinja (da, i Fifi, ali i ostali kućni ljubimci su životinje)
• Nakon što dirate i radite s hranom za životinje
• Nakon što dirate smeće

Nastavno na jučerašnji navodni najdepresivniji dan u godini išao sam malo dublje istraživati neke razloge zbog koji je to najdepresivniji dan u godini. Nema tu previše znanosti jednostavno to je proizvod ljudskog uma, odnosno stanja svijesti.

Ukratko netko se vratio s godišnjeg skijanja, netko je trebao krenuti na posao, kreće naplata dugova koje smo radili u prosincu, slijedi kontinuirani rad do Uskrsa kad kreću prvi slobodni dani i ostatak izgovora za ljenčarenje.

Meni osobno bio je umoran dan zbog negativnih iona koji su kružili zrakom, a kao najava promjene vremena, te djelomično i zbog vikenda i famoznog snimanja pilota Craft Beer Vloga, koji će ovog tjedna vrlo vjerojatno vidjeti svijetlo dana.

Uglavnom to stanje u kojem se nalazimo i stanje svijesti koje si organiziramo i uživamo isključivo ovisno o nama.

Ako ćemo se cijeli dan podsjećati da je depresivan dan, da smo nesretni, da nam slijede mjeseci rada bez odmora, šefova, partnera, klijenata onda sam došao do zaključka da bi puno pametnije bilo posjetiti nekog psihijatra da pokuša ustanoviti što to ne valja s nama.

Poneki Hrvati su depresivni jer idu na posao, jer moraju raditi, jer imaju šefove koji nam govore što moraju raditi, jer su praznici gotovi, jer ovo, jer ono.

Ja sam sve više i više zadovoljan i sretan iz više razloga. Prvi od njih je što sam polako počeo uvoditi instituciju gospodina u svoj život uz prateće manire, navike i stil života. I upravo putem ovog bloga rastem, uživam i doživljavam tu transformaciju samoga sebe.

Iako svakog dana postoji taj famozni podsjetnik negativizma i depresije, a to je najviše vezano jer živimo tu di živimo i prilično nesređenoj, nekoherentnoj državi bez neke budućnosti i zacrtane ideje kojoj bi stremili njezini žitelji, razmišljanje tipa da me ništa previše ne veže biti ovdje te da u potpunom fijasku uvijek mogu spakirati obitelj i krenuti u bijeli svijet je nešto što me drži normalnim i pogodnim temeljem za slijedećih 5 navika koje me usrećuju. Vrlo je vjerojatno da sam se skrasio u ovoj državi, ali mogućnost izbora je ono što je najbitnije za držat energiju i život na pozitivnom nivou.

Savjeti su to koje sam pronalazio na raznim lifestyle, how to be happy i sličnim portalima, pomalo su generičkog tipa, ali ono što je najbitnije, primjenjive su na svakoga.

Uglavnom prvo i osnovno što uvodimo u život je pozitivna razmišljanja. Nema goreg za psiho-fizičko zdravlje započeti dan i već samog jutra se naoružati negativom. Znam zdrave ljude oko sebe i susjedstvu koji rade upravo to – dan započinju svađom, vikanjem na djecu, nezadovoljstvom jer idu na posao i slično.

Onog trenutka kad samog jutra počnemo s pozitivom, život nam neće imati mjesta za depresije i svađe tog tipa.

Da bi uspjeli držati pozitivu kroz cijeli dan najbolje se okružiti ljudima koji također razmišljaju pozitivno. Primjerice ljudi iz moje okoline koji dan kreću s negativom, svađom i dernjavom jednostavno više nisu dio moje okoline. Nažalost želimo li biti pozitivni i u ovoj situaciji pomalo sebični moramo razmišljati selektivno.

Ako ne poznamo sretne i pozitivne ljude, možda je vrijeme za upoznavanje novih ljudi, kretanje u nove projekte, suradnja s novim partnerima, rad za nove klijente.

Nadalje je bitno iz uporabe izbaciti elemente osuđivanja. To je jedan od moćnih alata koji nas puni depresijom. Zašto ovaj ima veću kuću, bolji auto od mene. Znači da sam manje vrijedan, da nisam dovoljno dobar, da sam loš. Isto tako je loše po zdravlje osuđivanje drugih. Vjerojatno ovaj ima veću kuću i auto jer se ne osuđuje i ne puni jutarnjim pesimizmom.

Uglavnom osuđivanjem sebe i drugih ćemo uništiti i najmanji tračak zadovoljstva i sreće u životu.

Spomenuo sam prije nove prijatelje, nove partnere, nove klijente. Naime, mi možemo biti ispunjeni pozitivnom energijom od jutra do mraka, postoje ljudi u našoj okolini koji će se zbog svoje negativne energije svojski truditi da i vama život bude ispunjen negativnom energijom.

Tu svoju emociju će vam pokušati prenijeti, a na vama je da prepoznate tu emociju. Ukoliko niste u mogućnosti maknuti te ljude iz okoline, jednostavno očvrsnite i vratite paket primatelju.

Ljudi to mogu činiti iz više razloga – svog nesretnog života, zbog čiste zlobe, ljubomore, a neki to rade i nesvjesno – no na vama je da prepoznate te radnje te emocije i reagirate na način da to ne može utjecati na vas.

Naposljetku spomenuo bih i zahvalnost. Gdje je zahvalnost tu je i sreća.

Stoga umjesto negative i pesimizma uzmite si vremena i pronađite sve na čemu sami sebi možete biti zahvalni u životu. Recimo moja osobna mantra – zahvalan sam što imam obitelj, što smo si napravili uvjete za relativno ugodan život, imam zdravlje, imam vremena za igru i druženje sa sinom, imam dovoljno prijatelja s pozitivnom energijom, imam krov nad glavom (i toplinski izoliran stan), pokrenuo sam posao koji volim raditi, imam relativno sigurno planiranu budućnost.

Eto zbog tog sam sretan – no najviše sam sretan što je sve to rezultat mog truda i truda moje obitelji.

Na kraju krajeva kad odlučimo biti pozitivni i sretni, kad odlučimo ne osuđivati sebe i druge, kad odlučimo biti zahvalni biti ćemo kad magnet za ljude koji razmišljaju upravo kao i mi, a krug sretnih ljudi oko nas će biti sve veći i veći. 

Na odličnom smo putu do potpunog džentlmena.