Kategorija: Zdravlje

Neke od tih iznenađujućih zdravstvenih prednosti samo su plod napušene mašte, no prava pravcata znanstvena studija čiji su rezultati objavljeni na Nature.com otkrila je obećavajuće dokaze da marihuana stvarno može pomoći u oporavku ovisnika o drogama i alkoholu.

Znanstvenici na Istraživačkom institutu Scripps u San Diegu proučavali su “potencijal” kanabiola (CBD), ne-psihoaktivnog spoja koji se nalazi u kanabisu, kao anti-recidiva.

Kada su štakorima ovisnima o kokainu i alkoholu dali dnevnu dozu CBD-a, njihova žudnja za drogom ili alkoholom se smanjila. Osim toga, nisu upadali u žestoku apstinencijsku krizu.

Još više iznenađuje podatak da laboratorijke životinje nisu trebale drogu ni pet mjeseci nakon završetka jednotjedne terapije CBD-om.

Prema sažetku studije, “rezultati pružaju dokaz osnovnih pomoćnih potencijala CBD-a u prevenciji recidiva i to na dva načina: pomaže u smanjivanju ovisnosti, a učinci su dugotrajni i to nakon vrlo kratke terapije”.

Nakon dodatnih istraživanja i kliničkih testova na ljudima, i ukoliko CBD zaista uđe u terapiju liječenja ovisnosti, moglo bi se dogoditi da će osobe koje žele prestati pušiti travu to zapravo moći napraviti pomoću sastojka koji se nalazi u – travi.

A to je stvarno čudesno.

Ovaj podatak ne iznenađuje s obzirom na raširenost pijenja alkohola te njegov razorni učinak u kontekstu ovisnosti ili pretjerivanja.

Koristeći nacionalno reprezentativni uzorak sa sveučilišta u Michiganu, znanstvenici su dokazali kako marihuana nije primarni indikator korištenja težih i opasnijih psihoaktivnih supstanci. Drugim riječima, spoznaja da netko puši travu ne znači da će početi koristiti teške droge poput heroina, kokaina ili metaamfetamina.

Suautor istraživanja, Adam E. Barry, profesor na odjelu za zdravstveno obrazovanje i biheviorizam na Sveučilištu Florida, vjeruje kako je teorija o marihuani kao “opasnoj ulaznoj drogi”, koja je temeljenja na korporativnoj propagandi iz 1930-ih godina u Americi – zastarjela glupost.

“Iz rezultata našeg istraživanja vidljivo je kako se potvrđuje hipoteza ‘ulaznosti’, no hipoteza napredovanja prema težim drogama je oborena. Ono što smo dokazali jest kako je to napredovanje uvjetovano korištenjem alkohola, koji predstavlja najčešće konzumirano psihoaktivno sredstvo”, rekao je Barry.

“Zapravo, prema tome što netko govori ili misli o pijenju alkohola možemo predvidjeti njegov/njen stav o težim drogama ili s druge strane, ako netko konzumira heroin, možemo pretpostaviti da je konzumirao sve ostale droge”, dodao je.

Istraživanje je provedeno tako da je uzimana u obzir činjenica da nije svaki ovisnik konzumirao sve droge te je postotak pogreški kod predviđanja budućeg uzimanja droga vrlo nizak, dok je točnost istog predviđanja 92%.

Usporedbom zlouporabe psihoaktivnih sredstava među ljudima koji piju i ne piju alkohol, utvrđeno je da stariji učenici koji piju imaju 13 puta više šansi da puše cigarete, 16 puta više će pušiti travu i uzimati druge narkotike te 13 puta više uzimati kokain.

Ovi podaci pobijaju zastarjele teze o marihuani.

Barry dodaje kako je postotak uzimanja duhana i trave među srednjoškolcima doslovno jednak. Ovaj nalaz potvrđuje izvještaj Centra za kontrolu bolesti iz lipnja 2014. godine.

“Prema tom nalazu, trebalo bi više pažnje obratiti na prevenciju pušenja cigareta među mladima nego marihuane. Mislim da je problem u tome što je djeci i mladima alkohol dostupniji jer je ‘manje’ opasan od drugih psihoaktivnih tvari”, dodao je Barry.

Broj umrlih povezan s alkoholom je mnogo viši od istog broja vezanog uz marihuanu pa ovi nalazi iznenađuju.

U medicinskom časopisu Lancet 2010. godine objavljeno je istraživanje koje navodi alkohol kao vrh piramide što se tiče štetnosti, iznad heroina, cracka, metaamfetamina, kokaina i duhana.

Osim toga, u istom istraživanju je prikazano da učinak alkohola na osobe u blizini alkoholičara čini više štete od sekundarnog učinka heroina.

“U vremenima smanjenja buđeta socijalnih službi, važno je iskoristiti svaki dio proračuna te se treba usredotočiti na alkohol”, zaključio je Barry.

To je nešto što mnogi muškarci nemaju, nešto što pojedini muškarci imaju, ali su izgubili negdje tijekom puta prema zrelosti. A neki muškarci taj osjećaj uvijek imaju uz sebe. U sebi.

Odakle dolazi samopouzdanje?

Je l’ to nešto što imaju samo najjači, najuspješniji, najljepši muškarci? Da li muškarci koji nisu idealizirane slike i prilike alfa mužjaka imaju manje ili opće nemaju samopouzdanja?

Možemo li svi mi, a bez obzira tko smo i čime se bavimo, kako živimo, kojeg smo spola, roda, kako izgledamo imati samopouzdanje?

Dapače, moramo ga imati.

Samopouzdanje nije bazirano na tome kakvu frizuru imamo, kakav brk nosimo, koliko nam je velika brada ili koje pivo pijemo. Nije nužno da budem atraktivni, u trendu, uvijek lijepi, mirišljavi, savršeni da bi privukli, recimo, savršenu ženu za nas.

Savršena će žena ušetati u naš život kad osjeti da smo samopouzdani muškarac, da si ne tražimo mane, da se ne osuđujemo, da ne stremimo svakodnevnom održavanju idealizirane slike o sebi, već da budemo ono što jesmo, da budemo ponosni na to, da budem zadovoljni time i da prije svega budemo zahvalni sami sebi što smo to što jesmo.

Samopouzdanje je dakle nus proizvod odabira da budemo ono što jesmo.

Evo tri načina, gospodo, kako da si uspješno srozate samopouzdanje.

Glumite da ste netko tko niste

Danas smo na dnevnoj bazi bombardirani raznim savjetima, slikama, idejama kako biti pravi muškarac. Što to čini pravi muškarac, čime se izdvaja iz okoline, odnosno kako postati pravi alfa muškarac.

Uglavnom kad malo bolje sagledamo sve se svodi na dva tipa muškaraca koji ne pršte samopouzdanjem. Dvije su to slike i prilike pravih muškarca kojima streme svi oni labilniji među nama kojima nedostaje samopouzdanja i slike tko oni zapravo jesu.

Jedna slika je slika pravog alfa muškarca. Muškarca koji ima potrebe dominirati svijetom, biti prvi i biti najbolji u svemu. Muškarac je to koji je uvijek primijećen, muškarca kojeg čujete i za trećim stolom. Uvijek najglasniji, uvijek u pravu, uvijek sebi najbitniji i prvi u svemu,

Ako baš i ne želite biti takav kreten, onda vam ostaje opcija broj dva, a to je moderni, senzualni, osjećajni muškarac. Ako se izrazimo riječima gornjeg primjerka alfa mužjaka – morate biti pičkica.

Dakle, nikad ne povisiti ton, sve rješavati razgovorima, ugodnim tonom, baš nikad ne upotrebljavati fizičku snagu. Pod svaku cijenu izbjegavati bilo kakve vidove primitivnih okršaja.

Takav se muškarac nikad neće izboriti za svoje ja, on će uvijek biti u sjeni gornjeg alfa mužjaka. I kao takav, svijet po njima funkcionira savršeno. Svi sretni i zadovoljni. Znaju gdje im je mjesto.

No, gospodo, možete biti nešto treće. Nešto nedefinirano. Nešto što ni jedna gornja vrsta ne može pojmiti, ni prihvatiti. Možete biti upravo ono što jeste.

Nije nužno dakle biti samodopadni kreten u obliku alfa mužjaka da bi ostavili dojam snage, volje, sigurnosti, ali ni njegov nemesis – pičkica da bi bili osjećajni mali medo koji će se brinuti o bolesnoj baki.

Uvijek dakle imate opciju biti ono što jeste i činiti stvari prema vlastitom nahođenju.

Prihvatite gospodo, sebe kao takvoga, ne određujte si prije svega strane kojoj pripadate, što pak znači da u jednom trenutku možete biti najopasniji alfa muškarac kad je potrebno pokazati snagu i stati uz prijatelja, ispred dame te obraniti čast, svoju, njezinu, njegovi, ali isto tako već sljedećeg trenutka budite onaj mali, ranjivi medo za maženje.

Nema potrebe da glumite muško ako u tom trenutku niste baš muško, a samo vam je potreban nježni zagrljaj vaše drage osobe te sladoled iz frižidera. Budite puni samopouzdanja glasno to recite – želim taj sladoled.

Borite se za prava žena, poštujte ih, ali isto tako budite muško koje voli seks.

Nečija ideja, vizija da budete nešto što niste je bezvrijedno u usporedni s onime što doista jeste.

Jednostavno budite vi. A onaj alfa mužjak što je najglasniji, najjači za trećim stolom pokazat će se pravom pičkicom kad će trebati pokazati svoju pravu muškost.

Stvorite idealnu sliku o sebi

Mnogi će vas savjetovati da bi za neku vlastitu ozbiljnost u životu trebali stvoriti određenu sliku o sebi i održavati tu sliku. A kako vrijeme prolazi nadograđivati tu sliku.

Uzmite dakle najbolje svoje odlike stvorite tu sliku o sebi i živite po toj slici. Uspjeh zagarantiran.

No, oni uvijek zaborave reći da je održavanje te slike, a vrlo često idealizirane slike o sebi, iznimno teško i vrlo često nemoguće.

Recimo, ako ste određene stvari u svom životu bazirali na toj slici sebe, a bez obzira predstavlja li ta slika sferu obitelji, veza, posla, novaca, slave, tijela ili bilo čega drugog – onda da bi održavali te stvari na traženom nivou vi prije svega morate održavati tu sliku sebe na tom nivou.

To je jako puno posla, to je iznimno puno posla i vrlo često mnogi ne uspijevaju tome. I tu gube puno samopouzdanja.

Ranjivost, gospodo.

Ranjivost je anegdota održavanja slike o sebi.

Drugim riječima budite ranjivi, odstupajte od te idealizirane slike, no još bolje, eliminirajte tu idealiziranu sliku kao glavnu vodilju u životu. Izbacite tu ideju sebe u kojoj se osjećate sigurno, ponosno i neranjivo. Jer taj osjećaj možda i nije lažan, ali je vrlo labilan.

Ranjivost s druge strane je mjesto gdje nema osuđivanja, gdje je dopušteno sve. Dopušteno je da izgledate kako želite, dopušteno je da se družite s kime želite, dopušteno je da se događa što god poželite i kad god poželite. U ranjivost nema idealiziranih slika i shema, uzoraka ponašanja, uzoraka izgledanja, načina ophođenja.

Kad jednom postanete ranjivi vi se prestajete pretvarati u nešto što niste, prestajete prikrivati i sakrivati sebe i svoje “nedostatke”. Počinjete pronalaziti ideje, rješenja koja djeluju na vas, koja djeluju na vaše takozvane nedostatke, koja vas nadopunjuju.

Sjetite se, gospodo, kad ste bolesni, kada ležite u temperaturi, kad niste sposobni ni čaj skuhati, prisjetite se koliko dozvoljavate sebi biti tako ranjivim i koliko dozvoljavate drugima, bližnjima da vam pomognu kad ste ranjivi.

Osuđujte se

Svi samopouzdani ljudi diljem svijeta imaju jednu zajedničku karakteristiku – ne osuđuju se. Zahvalni su to što jesu.

Ako ste dosad imali problema sa samopouzdanjem, ako ste se često osuđivali, imali problema s održavanjem idealizirane slike o samome sebi ili ste jednostavno živjeli s osjećajem da ste u krivu, da su drugi bolji onda je vrijeme da tome stanete na kraj.

Ujutro, pred ogledalom, umjesto osuđivanja, umjesto traženja nedostataka, grešaka, problema upitajte se – Što je sve sa mnom u redu i što dosad nisam primjećivao?

Često si postavljajte to pitanje i često si dajte odgovore.

Jednostavno će se vam se pojaviti onaj osjećaj da nešto imate, da ste, kako je gore spomenuto, zahvalni na tome, samome sebi. Da doprinosite uvelike okolini, sebi, partneru, djeci, poslovnom okruženju. Samopouzdanje će porasti, a život će postati laganiji, ljepši, udobniji, pozitivniji.

Nitko, osim vas samih, vam ne može oduzeti samopouzdanje, koje već, možda niste znali, postoji u vama.

A najbolje od svega pak je što vas ni jedna konvencija, pa ni ona Istanbulska, neće plašiti ili definirati da budete ono što jeste. Kad ste muškarac sa samopouzdanjem onda ste muškarac sa samopouzdanjem. Muškarac koji brine i štiti slabije do sebe. Gentleman.

Postoje, doduše, rizici intoksikacije ili predoziranja i dugoročnih posljedica povezanih s uzimanjem droga. Ipak, većina ljudi će samo proći kroz taj svijet droga i otići dalje ili će naučiti uzimati droge te ih uklopiti u svoj životni stil, prilagoditi svoje kućne i društvene okolnosti tome kao što to čine s alkoholom.

Usporedimo li 3 milijuna konzumenata droga u Engleskoj s 300.000 heroinskih i crack ovisnika, dok je oko 30.000 uspješno pobijedilo ovisnost, vidljivo je da se radi o velikim brojevima koje ne treba shvaćati olako. Vrlo moćna kulturalna priča fokusirana je na dominantnu prisutnost ilegalnih droga koje ometaju, inače stabilnu, idiličnu kućnu atmosferu te oblikuju političke opcije, djelovanje medija i način razmišljanja ljudi.

Konzumacija droga je označena kao spirala van kontrole koja uništava individualnu mogućnost pojedinca da zarađuje te brine o svojoj djeci, transformirajući poštene produktivne ljude u ovisne o socijalnim i zdravstvenim službama kao kriminalne obitelji iz pakla.

Ovo je ključna komponenta za kritiku britanske države blagostanja i socijalnih mjera. Centar socijalne pravde iz Velike Britanije, pod vodstvom Iana Duncana Smitha potakao je tu raspravu. Smithova uloga državnog tajnika za mirovine i rad dovoljno je ozbiljna da se pitanja pokrenu s mrtve točke.

Međutim, priča je to koja nadilazi političku arenu te podcrtava medijski stil prikaza ovisnosti i popularnu suvremenu kulturu.

Većina konzumenata droga su…?

Budimo realni, vjerojatnost da će netko postati ovisnik o drogama, a nema predispozicije koje su ranije nastale za to, nisu velike. Osobe koje jesu ovisnici imali su različitih poteškoća u odrastanju, najčešće povezanih s obiteljima i sredinama iz kojih dolaze. Heroinski i crack ovisnici iz Velike Britanije nisu iznimka za ovu tvrdnju. Ovisnosti su u današnje vrijeme povezane sa siromaštvom, socijalnom isključenošću i obiteljskim disfunkcijama koje proizlaze iz toga.

Prema podacima više istraživanja opis osobe ovisnika jest muškarac iz radničke klase, slabije razine obrazovanja s malim ili nikakvim iskustvima zaposlenja, korisnik socijalnih mjera, dio rizične skupine kad su u pitanju psihičke bolesti te s narušenim fizičkim zdravljem.

Kad govorimo o kanabisu, manje je riječ o siromašnim slojevima stanovništva, ali se uvelike povezuje s indikatorima socijalnog stresa i rizičnosti psihičkih poteškoća. Važno je dodati da ovaj dio priče o kanabisu vrijedi u slučajevima pretjeranog, gotovo patološkog uzimanja.

Većina konzumenta droga su inteligentni snalažljivi ljudi s kvalitetnim životnim vještinama i iskustvima koji uživaju potporu svojih bližnjih te dolaze iz prosječnih obiteljskih prilika.

Ove okolnosti im omogućuju povremene izlete u svijet droga bez osobitih rizika za razvijanje ovisnosti. Oni pametno izbjegavaju najopasnije droge, čime smanjuju opasnost za sebe, a istovremeno maksimiziraju zadovoljstvo. Najvažnija stvar je u tome da imaju socijalnu mrežu koja će ih zadržati na površini u slučaju razvijanja problema. Osim toga, posjeduju znanja, iskustvo i vještine pa će se snaći ostanu li bez posla i sl.

Ako njih stavimo u odnos sa socijalno ranjivijim skupinama iz siromašnih slojeva koje nemaju tih vještina, znanja i iskustava, a nemaju ni socijalnu mrežu koja bi im mogla pomoći, možemo zaključiti da je droga zapravo najmanji problem.

Socijalno ugrožene skupine nalaze se na marginama društva te se iz svojih problema ne mogu iščupati bez nadljudskih napora uz intervencije socijalnih službi, ali čak i u idealnom scenariju, izgledi su im mali.

Zbog takve situacije, oni se prepuštaju stihijskom uzimanju droga te zapravo, apatični, razočarani i ljuti polako umiru jer kad razviju ovisnost ne mogu je se riješiti zbog tih okolnosti i nemotivirajuće sredine u kojoj žive.

Ukratko, ono što determinira ovisnost nije samo droga sama po sebi i uzimanje iste već socijalni, ekonomski i osobni kontekst osobe koja je uzima.

Glave u pijesku

Na žalost, jaki odnos među socijalnih problema i ovisnosti je uporno ignoriran na razinama donošenja odluka tj. politici. Mediji ne pomažu nimalo jer se ovisnost percipira kao nešto što se može dogoditi svakome.

To nije tako, koliko god da teoretski jest. U praksi, sve gore navedeno zaista čini ogromnu razliku između osoba s različitim životnim kontekstima i ignoriranje toga možemo označiti suludim. Na žalost, istom oznakom možemo okititi suvremeni način života nametnut izvrnutim vrijednostima. (tu sam mislio linkat svejed s tekstom o umijeću življenja moderna čovjeka, al ne znam jel pod tim naslovom, daj vidi pliz, uklapa se skroz)

Promatrajući ovisnost kroz distorzirane leće manje utječe na politike i mjere tako da se donose odluke koje su podređene novcu te se tijek kauzalnosti krivo shvaća i gura cijelu stvar prema intervencijama fokusiranim na mijenjanje individualnog ovisnika, umjesto da se ulaže u strukturalne promjene, smanjenje nejednakosti zbog kojih ranjivost kod ovisnosti može samo cvasti.

Dokle god se ovisnost ne stavi u okvir posljedica socijalnih zala, trošit će se novac i pamet u krivom smjeru, umjesto da se slabijima pruži mogućnost da se brane od istih tih zala, koje pokvareni aparat ne dopušta mijenjati jer poznato je da nije baš svima na pozicijama moći u interesu iskorijeniti trgovinu teškim drogama.

Slijedi nekoliko znanstveno potvrđenih činjenica koje dokazuju da spavati “k’o do majke rođeni” koristi vašem zdravlju:

Bolja kvaliteta sna

Studija provedena u Australiji utvrdila je da neke oblike nesanice može potaknuti nepravilna regulacija tjelesne temperature noću. Još jedna studija pokazala da bi regulacija noćne tjelesne temperature mogle značajno pomoći u postizanju dubljeg sna. U jednoj studiji, posebice, nizozemski znanstvenici obukli su sudionike u termoodijela kako bi im smanjili temperaturu kože bez utjecaja na tjelesnu temperaturu. Kao rezultat, sudionici su imali neprekinuti san i proveli su više vremena u dubokim fazama sna.

Dakle, koristite li teške pokrivače ili nosite toplu odjeću noću, to može negativno utjecati na vaš san.

Borba protiv masnoća na trbuhu i niže razine kortizola

Prirodno hlađenje tijela noću može vam pomoći sniziti razinu kortizola. Kortizol, ili takozvani hormon stresa, odgovoran je za niz bolesti, uključujući visoki krvni tlak i razinu kolesterola, poremećaj sna i povećanje apetita, hormonsku neravnotežu te slabljenje imunološkog sustava.

Između 22:00 i 02:00, kada se tijelo duboko odmara, razina kortizola dođe na svoj minimum. Nakon 02:00, žlijezde koje proizvode kortizol počinju raditi aktivnije kako bi pripremile tijelo za sljedeći dan i kako biste se osjećali puni energije kada se probudite.

Kada ne spavate dovoljno, probudit ćete se s abnormalno visokim razinama kortizola, što će vam vjerojatno potaknuti apetit (pogotovo za “utješnom hranom”, kao što su slatkiši i kolači) i povećati tendenciju ka prejedanju. Nepotrebno je reći da to može doprinijeti povećanju šalufa oko vašeg trbuha.

Potiče otpuštanje hormona protiv starenja

Držite li vaše tijelo ili spavaću sobu na temperaturi višoj od 21˚C priječite oslobađanje melatonina i hormona rasta, a to su najčešće vitalni hormoni protiv starenja.

Melatonin je oslobađa kada spavate u potpunom mraku, što potiče blago, ali značajno hlađenje tijela. Hormoni rasta se oslobađanju s padom tjelesne temperature.

Osim toga, studija objavljena u časopisu Sleep pokazala je da samo spavanje može potaknuti oslobađanje hormona rasta.

Zdrav sastav tijela

Povećanje tjelesne ili temperature spavaće sobe ometa oslobađanje hormona rasta, koji je kao što je spomenuto, neophodan za obnovu tkiva i zdrav sastav tijela.

Istraživači na Sveučilištu u Warwicku zaključili da oni koji spavaju manje od šest sati imaju tri puta veću vjerojatnost za razvoj dijabetesa i srčanih bolesti, a time i neželjene debljine.

Nedostatak sna povezan je s oslobađanjem kortizola i hormona gladi, koji uzrokuju odgovarajući porast inzulina; a također je povezan s manje aktivnom proizvodnjom hormona za sagorijevanje masti i kontrolu apetita.

Potiče oksitocin

Oksitocin je snažan hormon dobrog osjećaja (također se naziva “hormon ljubavi”), koji je uključen u orgazam i libido, stres, borbu protiv depresije, smanjenje crijevne upale poboljšanjem pokretljivosti crijeva i smanjenje krvnog tlaka.

Dakle, ako vi i vaš partner spavate goli, koža koja dotiče kožu može potaknuti oslobađanje oksitocina.

I naravno, ne možemo zanemariti najočitiju korist spavanja bez odjeće: to može potaknuti seksualnu želju kod vas i vašeg partnera i tako ćete imati više intimnih zajedničkih trenutaka.

Ako to nisu dovoljni razlozi da večeras odbacite onu jarku pidžamu, onda ne znamo.

Danas postoji velik broj studija koje govore o tome koliko je alkohol dobar ili loš za zdravlje, koje su to količine dobre, odnosno koje su količine loše i tako dalje.

Uglavnom, ono što smo sigurni je da je jedna čašica ljute ili još bolje viskija ujutro sasvim dobronaklona prema našem tijelu, s druge pak strane znamo da ako se upućujemo na ovu snježnu mećavu nikako se ne želimo ugrijati čašicom rakije, ali niti kojeg drugog alkoholnog pića.

Ako ste poput nas, koji vjeruju da je umjereno i povremeno konzumiranje nekog alkoholnog pića dobro za naše tijelo, dušu i život općenito onda imamo još dobrih vijesti.

Naime, jedna je studija dokazala da alkoholna pića imaju osnažujuća te anti-aging svojstva te su jedan od ključnih sastojaka dugovječnog života.

Istraživanje koje je vodila neurologinja Claudia Kawas, koja nam je odjednom postala jedna jako draga osoba, a koje je predstavila na konferenciji Američke udruge za napredovanje znanosti dokazuje da dvije čaše vina ili pive dnevno značajno smanjuju rizik od prijevremene smrti te je zdravije za naš organizam od redovitog vježbanja.

Da bi se došlo do ovog zaključka, Kawas i njezin tim analizirali su podatke iz dugogodišnjeg istraživanja provedenog na UC Irvineovom Institutu za oštećenja pamćenja i neuroloških poremećaja, zvanom 90+ studija, koje prati osobe starije od 90 godina i to od 2003. godine do danas, a kako bi se utvrdilo koje su to životne navike najbolje za njihovu dugovječnost.

Znanstvenici sa studije su ustanovili da je kod osoba koje su konzumirale dvije čaše vina ili dva piva dnevno rizik od rane smrti niži čak 18 posto, dok je kod sudionika koji su dnevno vježbali od 15 do 45 minuta isti rizik niži za samo 11 posto. To pak upućuje na to da je alkohol stvarna tajna dugog života.

“Iako nemam objašnjenje zašto, čvrsto vjerujem da umjereno uživanje u alkoholu pospješuje dugovječnost”, rekla je Kawas na konferenciji.

Iskrenom gospodo, nama ne treba neko dodatno objašnjenje da bi nastavili živjeti onako kako smo i navikli.

Osim toga, umjerena količina alkohola će nas opustiti i oprati većinu stresa iz nas, a koji se nakuplja tijekom dana.

Evo i nekoliko primjera koji potvrđuju ovu alkoholnu studiju o dugovječnosti.

• Mark Behrends poživio je do 110. godine tvrdeći da je svakog dana u 15 sati kao lijek popio jedno Brewski pivo.
• Agnes Fenton proživjela je 112 godina, a kako je sama tvrdila, uživajući tri Miller High Life piva dnevno
• Pauline Spangola pak je poživjela do 101. godine zahvaljujući, citiramo njezine riječi “puno alkoholnih pića”
• Richard Overton pak je doživio 110 godina zahvaljujući dobroj cigari i čašici viskija dnevno.

Gospodo, mi smo iznijeli neke činjenice, studije, istraživanja, dokaze, a odabir je vaš.

Naglasak pak je, ponavljamo, na umjerenosti. Jer sve što je previše nikako nije dobro, bilo da se radi o alkoholu ili svakodnevnom vježbanju.

Onaj osjećaj naglog grijanja i topline koji imamo u grlu nakon što popijemo neku žesticu svima nam je poznat.

Stari ljudi bi rekli da ih svako jutro jedna čašica rakije ugrije, osim toga ako vam je hladno, uzmite malo viskija, ruma ili gina i bit će vam toplo.

No, stari su ljudi, ovaj puta, bili u krivu.

Razlog tome grijanju, osjećaju topline nije sami alkohol već određeni toplinski receptori.

Etanol kao takav koji se nalazi u alkoholnim pićima te nije štetan za konzumiranje, ne grije tijelo ni u kom obliku, a ni grlo nakon što drmnemoo jednu kratku.

Naime, etanol kao i capsaicin koji se nalazi u ljutim papričicama, aktiviraju takozvane TRPV1 konkretno VR1 toplinske receptore u organizmu.

VR1 receptori se aktiviraju kada dolaze u dodir s nečim vrućim te tu informaciju šalju mozgu koji onda reagira osjećajem povišene topline.

Dakle, etanol i capsaicin se vežu na te receptore, no razlika je što capsaicin direktno javlja tim receptorima da se radi o ljutoj hrani te mozak reagira onim osjećajem pečenja i vrućine na jeziku i usnoj šupljin, a kanije i na onoj drugoj šupljini. S druge strane etanol ne javlja nikakve informacije VR1 receptorima već ih čini osjetljivijima na toplinu, drugim riječima smanjuje im prag tolerancije i uzbune.

Što to znači?

Toplinski VR1 receptori se u normlanim situacijama aktiviraju na 42°C te tek nakon što se pređe ta temperature šalju informaciju mozgu da je riječ o povišenoj temperaturi. Etanol pak tu granicu osjetljivosti sa 42°C spušta na 34°C. I time naša normalna temperatura tijela, koja iznisi oko 37°C, aktivira receptore koji odrade svoj posao informiranja mozga.

A mi imamo samo lažni osjećaj u kojem nas vlastita temperatura tijela dodatno grije.

Gospodo, činjenica je da nas niti jedna čašica alkoholnog pića neće doista ugrijati. Sve je to laž koju nam nameće alkohol.

Naprotiv, od alkohola će nam biti hladnije jer upravo zbog alkohola u krvi krvne se žile šire u procesu koji se zove vazodilatacija, što pak omogućava da više tople krvi odlazi pod kožu dajući nam lažni, odnosno privremeni osjećaj topline. Kožu pak možemo gledati kao jedan veliki radijator koji emitira našu toplinu u okolinu.  Posljedica tog emitiranje je pad ukupne tjelesne temperature.

Što pak je jako loše.

Stoga, ako ste se uputili na ovu mećavu koja je vani, ali i na -22°C koji tek dolaze, savjetujemo vam da umjesto rakijice popijete šalicu tople čokolade ili čaja.

Ne samo da će vas ugrijati već će vas i raspoložiti.

Jedan je muškarac tako nosio najlonke, kišni ogrtač te ronilački odijelo, dok je preko glave imao plastičnu vrećicu. Umro je u Hamburgu nakon što je sjedeći pokraj štednjaka pokušavao otopiti kriške sira na tijelu.

Drugi pak je muškarac u Halleu pronađen mrtav s ukrasnim božićnim žaruljicama pričvršćenima na bradavice, očigledno je pokušavao igricu začiniti s malo električne energije.

Forenzičar Harald Voß izjavio je kako je najčešći razlog za smrt tijekom samozadovoljavanja bila želja za vrhunskim orgazmom, ali na način su si muškarci smanjivali, zaustavljali odnosno ograničavali unos kisika u tijelo.

Njegova je studija pokazala da svake godine zbog rizičnih postupaka masturbacije pogine između 80 i 100 muškaraca, drugim riječima na svakih milijun građana postoje jedan ili dva slučajeva smrti godišnje, a u kojima je korišteno neki sredstvo ili uređaj za stimulaciju tijekom ovakve spolne aktivnosti.

U jednom pak je slučaju muškarac pronađen mrtav u podrumu svog doma u Hesseu, a gdje je bio omotan lancima po tijelu i vratu. Prema magazinu Bild, istražitelji su došli do zaključka da se radilo o činu samozadovoljavanju, a uzrok ove autoerotske smrti je bilo gušenje.

Za magazin The Local Voß je izjavio da je broj neprijavljenih slučajeva ovog tipa smrti bio iznimno velik, ali da je osobno bio prisutan na svega pet slučajeva i to u tri desetljeća.
Nadodao je još kako mnogi slučajevi budu neprijavljeni iz razloga samog srama obitelji pokojnika.

Institut pak za Medicinsko pravo u Hamburgu je zabilježio svega 40 slučajeva autoerotske smrti u sjevernij Njemačkoj i to u razdoblju između 1983 i 2003. godine, a gdje su žrtve bile u dobi od 13 do 79 godina. Dakle godine ne igraju neku ulogu. No, žrtve su ipak obično muškarci, budući da su žene opreznije te nisu toliko sklone kompliciranju samog čina.

Kazao je također kako su rizici uključeni u autoerotsku aktivnost podcijenjeno jer: “Gubljenje svijesti može se dogoditi brže nego što ljudi misle.” A kad ste sami u podrumu…

Nutricionistica Chelsey Amer nam nosi dobre vijesti. Naime, kao ljubitelj pizze nerijetko večernje kulinarsko istraživanje završi s barem jednom pizzom previše. To je ona učestala pojava, kako se kaže, kad su oči gledanije od trbuha. Te ostatke pizze obično spremamo u frižider i ostaju drugi dan za doručak. Nek dijelovi izdrže čak i do ručka. A prema posljednjim trendovima to je navodno ok.

Uglavnom, spomenuta nutricionistica tvrdi da je pizza ponekad bolji izbor za doručak od recimo raznoraznih žitnih pahuljica različitih okusa i dodataka. Naime, nerijetko takve pahuljice svoju tajnu uspjeha skrivaju u šećeru, a koji je vrlo često drugi najzastupljeniji sastojak takvog doručka. A šećer, znamo, nije baš kvalitetna namirnica, ponajviše za naše klince.

Pizza za razliku od tih pahuljica sadrži više proteina koji će vas napuniti energijom prijeko potrebnom za jutarnje razdoblje. Isto tako pizza ima više korisnih masnoća i manje spomenutih šećera tako da možete biti sigurni da ćete izbjeći onaj šećerni rush koji obično rezultira umorom i gubljenjem energije tijekom ostatka prijepodneva. Ako pak pizzu spremate doma, onda vrlo vjerojatno sadrži i pregršt povrća.

Osim toga za sir kažu da je nova super hrana.

Naravno pizza nije najkvalitetniji izbor, ali svakako je bolja od većine žitnih pahuljica koja konzumiramo za doručak.

Ipak, da ne bude zabune, šalica kvalitetnih prirodnih zobenih, žitnih ili kukuruznih pahuljica bez dodataka šećera, okusa i raznih pojačivača, a u kombinaciji sa sušenim voćem i dalje će biti znatno kvalitetniji izbor.

No, kad imate opciju raznih čokoladnih, s okusom meda, s okusom voća žitnih kuglica, školjkica, pahuljica i tko zna čega sve, prvo bacite oko na sastav pa kad uvidite šećere i razne dodatke prehrani slobodno posegnite za onim ostacima pizze od jučer.

No, vrlo je često, nažalost i normalno, da su žrtve te nepoštene prakse upravo muškarci.

Možda je na prvu malo teško to povjerovati jer žrtve su obično slabije osobe, dakle žene, djeca, stariji. Također uplitanje pozornosti gladnih medija sve više po strani ostavlja diskriminaciju prema muškarcima dok se, a vrlo često radi postizanja čitanosti, i naposljetku zarade, najčešće bave aktualnim i vrućim temama kao što su diskriminacija prema ženama, djeci, starijima ili pripadnicima druge rase.

No, svim mi živimo na istom planetu u istoj globalnoj zajednici i svi mi, i muškarci, smo nerijetko žrtve bilo kakvog oblika diskriminacije. Evo nekoliko primjera iz svakodnevnog života.

Muškarci imaju veće izglede za ozljedama pa i smrću na radnom mjestu

Iako prema zakonima o ravnopravnosti općenito poslodavac ne smije raditi razlike na osnovu spola, godina, invalidnosti, boji kože i slično to nažalost nije slučaj. Za određeni posao koji mogu odraditi sve nabrojene skupine, vrlo je velika vjerojatnost da će se poslodavac odlučiti za mlađeg muškarca.

Žene su najčešće diskriminirane tako da u prosjeku dobivaju manje plaće, no s druge strane muškarci su ti kojima se dodjeljuju opasniji i teži poslovi. Bez obzira na to što danas žene mogu odrađivati poslovne zadatke na svim područjima, nerijetki je slučaj da potencijalno opasniji zadaci pripadaju upravo muškarcima. To je, gospodo, znak diskriminacije.

Muškarci dobivaju oštrije i duže zatvorske kazne

Dosadašnje studije koje su se pozabavile istraživanjima duljina zatvorskih kazni pokazale su da u prosjeku muškarcu za isto kazneno djelo bude dosuđena i do 63% dulja zatvorska kazna nego ženi. Isto tako žene su znatno češće oslobođene raznih optužbi od muškaraca.

Dječaci lakše i češće dobivaju lijekove za smirenje od djevojčica

Po prirodi su dječaci znatno življi i aktivniji od djevojčica, što pak u današnje moderno doba nije baš zgodna situacija jer upravo zbog svoje “hiperaktivnosti” okolina češće poseže za lijekovima za smirenje kod dječaka nego kod djevojčica. To se vrlo često radi u modernijim sredinama gdje se dječake smiruje spomenutim lijekovima u razredima gdje najčešće dominiraju djevojčice.

Većina beskućnika su muškarci

Ako pogledate oko sebe, a nije vam potrebno ni istraživanje ni ikakvo dokazivanje, većina su beskućnika upravo muškarci. Razlog tome je što su oni diskriminirani prilikom primanja pomoći od strane socijalnih službi. Razlog tome je često što se podrazumijeva da su žene majke i time obveznije u čuvanju djeteta pa će tako lakše i jednostavnije doći do prijeko potrebne pomoći od muškaraca. Također postoji više skloništa i kuća pomoći za žene nego za muškarce koji su, također, izgubili sve.

Muškarci su isto tako i žrtve obiteljskog nasilja

Studije pokazuju da su muškarci, unatoč fizičkoj dominaciji, žrtve nasilja u skoro pa i 40% slučajeva. Iako su zakoni po tom pitanju neutralni što se tiče spola, njihova primjena većinom slučajeva ide u korist žena, dok muškarci ostaju diskriminirani. Muškarci budu uhićeni za skoro svako nasilje u kući, te će dobiti teže i duže kazne bez obzira na to što su u tom nasilju bili povrijeđeni ili pak su žrtve.

Stoga, gospodo, iako muškarci onako na prvu uživaju više društvenih privilegija od žena, isto su tako i sve više žrtve spolne diskriminacije.

Popularizacija feminizma stavlja muškarce i njegovu žrtvu u sjenu, no svakako oni imaju svoja prava i moraju tražiti bilo kakvu kompenzaciju za svu onu diskriminaciju koju doživljavaju na poslu ili bilo kojim drugim sredinama.

Kad sam prvi puta završio na hitnom prijemu zbog problema sa srcem doktor mi je pri naknadnim pregledima, uz terapiju, dao i do znanja da sam mlad, imao sam 35, za ovakve probleme te da imam sreće što još uvijek sve to mogu riješiti bez dodatnih terapija. Dovoljna je fizička aktivnost, eliminacija stresa i pravilna prehrana.

Prvih tri tjedna držao sam se tih savjeta i bilo mi je ok, no nisam dugo izdržao, kroz naredna dva mjeseca sve se polako vraćalo starom nezdravom modelu življenja – živciranje na poslu,  nezdrava fast food prehrana i rijetka do nikakva rekreacija tijela.

Nakon nešto više od tri godine ne pridržavanja tih savjeta, odnosno življenja po starom, završio sam i drugi put na hitnoj, ali ovaj put u malo ozbiljnijem problemu koji je rezultirao bolničkim prijemom na intenzivnom odjelu. Divno, zar ne?

Imao sam cijelu noć za razmišljanje, doslovno cijelu noć jer mi otkucaji srca nisu padali ispod 120, tlak se naravno nije spuštao, a aritmija je radila punom parom. Nebrojeno puta te noći su mi se riječi doktora od prije skoro četiri godine izvrtale u mislima – da bio je u pravu. Ovo je drugi alarm. Ovog puta, ako završi sve ok, ću se pridržavati toga.

Zadnje dvije noći u bolnici sobu sam dijelio s čovjekom od svojih 60-ak godina koji već dugi niz godina prolazi iste probleme kao i ja. Kad je bio mojih godina ponašao se također neodgovorno – nepravilna prehrana, nikakvo kretanje i posao u kojem je samo sjedio i stalno bio pod stresom – bio je profesionalni vozač.

Njegove riječi su mi ostale u sjećanju jer su naravno govorile isto ono što mi je rekao i moj doktor – svi ti problemi kreću iz želuca, prehrane. A moram mu vjerovat, već 20 godina živi s tim.

Kod njega je kao i kod mene krenulo žgaravicama. Prvo rijetke, pa onda sve češće. Želudac je polako postao osjetljiv baš na svu hranu. Razlog žgaravica – nekvalitetna prehrana.

Nikakvo trošenje energije unesene tom lošom hranom zajedno sa stresom dovelo je do toga da mu je to utjecalo na povišeni krvi tlak te skoro pa svakodnevne glavobolje.

Nakon nekoliko mjeseci preživljavanja pod visokim tlakom i glavoboljama dogodila mu se prva aritmija, odnosno srce je radilo pod opterećenjem i sve je rezultiralo spomenutim smetnjama.

Čovjek kao da opisuje moje trenutne probleme. Od riječi do riječi.

Danas ide treći tjedan otkako sam izašao iz bolnice. Drastično sam promijenio prehranu od prvog dana. Smanjio obroke, tri glavna obroka sam razdijelio na 5-6 manjih obroka kroz cijeli dan. Izbacio sam sol, bijeli kruh, svinjsko meso i općenito sve prženo. Polako proučavam i postepeno uvodim namirnice koje pogodno djeluju na tlak, krvnu sliku, rad srca i slično.

Smanjio sam i slatko, a sav onaj fast food koji mi je prije bio svakodnevica sveo sam na možda jedan obrok na tjedan, onako za želju.

Što se sve promijenilo u ta tri tjedna? Puno toga.

• Niti jedna glavobolja – prije bile svakodnevne.
• Niti jedna žgaravica – prije bilo normalno uz svaki obrok.
• Gubljenje viška kilograma bez nekakvih dijeta.
• Sve u svemu bolji osjećaj jer odradim svaki dan malo rekreacije.
• Tlak i rad srca su mi se normalizirali, skoro pa idealni.

Naravno moram spomenuti da sam do kraja života osuđen na terapiju lijekovima, ali srećom to su još uvijek one najblaže, no uvjeren sam da i prestanem s terapijom da bi mi stanje bilo normalno.

Ovaj puta ću slušati doktora te ne raditi po svom jer ne planiram treći boravak u bolnicu, barem ne zbog istog razloga.