ZLO PASIVNOG PUŠENJA Usred noći došla vatrogascima s napušenim rakunom

Vatrgosaci iz Indiane objavili su da im je oko 2 ujutro na vrata pokucala prilično usplahirena žena koja je u rukama donijela dosta neobični problem – rakuna napušenog k’o stoka.

“Toliko je puta pritisnula zvonce na vratima vatrogasne postrojbe da su vatrogasci bili sigurni da se vani događa nešto jako loše”, rekao je za WTHR-TV zapovjednik vatrogasne uprave Mike Pruitt.

Žena je vatrogascima pokazala svog rakuna i objasnila da je u velikim problemima.

“Rakun se napušio previše trave”, tvitali su vatrogasci. “Da, to se dogodilo. Ma koliko voljeli životinje, nismo mogli puno toga učiniti.”

Pruitt kaže da je žena rekla vatrogascima da je rakun bio “previše” izložen “nečijoj” marihuani.

Rekao je da su vatrogasci mogli “vidjeti da je rakun letargičan i da ima sve one simptome koje obično vidimo na osobi koja je popušila previše marihuane”.

Pruitt je dodao da nisu mogli ništa napraviti, samo čekati da marihuana prestane djelovati.

“Nije bilo puno toga što smo mogli učiniti, ali smo znali da će mu trebati nešto vremena da dođe k sebi”, rekao je za WRTV.

NEOBJAŠNJIVO BOLESNI Zbog ‘čudne bolesti’ i Kanada odlučila vratiti obitelji diplomata s Kube

Iako su “zvučno oružje” i napadi nepoznatim virusima odbačeni kao mogući uzročnici, još uvijek nema objašnjenja za vrtoglavice, glavobolje i druge kognitivne probleme koji pogađaju neke američke i kanadske diplomate i članove njihovih obitelji.

Sada je kanadska vlada proglasila da je njihovo veleposlanstvo “ispostava bez pratnje”, priopćili su dužnosnici u ponedjeljak (16. travnja).

“To znači da kanadske diplomate koji su poslani na Kubu neće pratiti članovi njihovih obitelji”, navodi se u priopćenju Global Affairs Canada.

U priopćenju se dodaje kako će se obaviti revizija svih kanadskih diplomatskih pozicija na Kubi “s ciljem uravnoteženja naše dužnosti za brigu za članove našeg osoblja i njihovih obitelji, uz neprestano pružanje usluga Kanađanima na Kubi te promicanje i zaštitu kanadskih interesa u toj zemlji”.

Na jesen 2016. zaposlenici veleposlanstva smješteni u Havani rekli su da čuju glasne i čudne zvukove, koji su u članku Washington Posta opisani “kao cvrkut, zujanje i grebanje” te da su oko sebe “osjetili sablasni povjetarac”.

Ubrzo nakon toga žalili su se na gubitak sluha i zvonjenje u ušima. Ostali simptomi uključuju “kognitivne teškoće, glavobolje te probleme s ravnotežom i spavanjem”, pisao je Live Science.

Associated Press je 2017. izvijestio da su liječnici pronašli promjene u mozgu onih koji su imali simptome, osobito u regiji bijele tvari mozga. Bijela materija sastavljena je od vretenih dodataka na nekim moždanim stanicama koje prenose električne signale i omogućuju međusobnu komunikaciju tih stanica.

Liječnici sa Sveučilištu u Pennsylvaniji ispitali su 21 zaposlenika američke ambasade u Havani i zabilježili različite kognitivne simptome. U toj studiji, koja je objavljena u časopisu JAMA, istraživači su zaključili da nabrojani uzroci, uključujući i sonično oružje, ne mogu objasniti simptome.

U rujnu 2017. godine američki State Department naredio je da sve nekritično osoblje i njihove obitelji napuste Kubu – što je oko 60 posto zaposlenika, izvijestio je CNN. Ministarstvo je također pozvalo Amerikance da zbog “tajanstvenih bolesti” izbjegavaju putovanje na Kubu.

No, kanadska vlada se za sada nije odlučila na taj korak jer “nema dokaza koji ukazuju da su kanadski putnici na Kubi ugroženi”.

DOBAR POLJUBAC LIJEČI SVE Ljudi koji se više ljube zdraviji su i sretniji

Evo kako poljupci djeluju na našu psihu i mentalno stanje.

Tijekom istraživanja koje je vodio Kory Floyd sa Sveučilišta Arizona, psiholozi su se fokusirali na poljupce s romantičnom/seksualnom konotacijom, a rezultati… poželjet ćete se ljubiti još više.

Znanstvenici su istraživali kako ljubljenje djeluje na stres i opće mentalno stanje, a u studiji su sudjelovali parovi koji su u braku ili još izlaze, ali žive zajedno.

Tijekom šest tjedana pola parova koji su sudjelovali u istraživanju dobilo je “uputu” prema kojoj se trebaju ljubiti češće nego što to inače rade, piše YourTango.

“U početku možete jednostavno ciljano sjesti tijekom dana i ljubiti se. Nakon nekog vremena verojatno ćete primijetiti da vam je to postao ‘rutinski’ dio vaše interakcije. Očekujemo da će se to dogoditi u trenutku kada se budete ljubili češće i duže nego što to trenutno radite”, zaključuje Floyd.

Ostali parovi su se trebali nastaviti ponašati uobičajeno.

Zadovoljstvo, stres, kolesterol…

Iako je proučavano i mnogo drugih faktora, ključna promjena koja je uočena među sudionicima istraživanja ticala se njihovog zadovoljstva u vezi, stresa i razina kolesterola.

Konkreno, tijekom šest tjedana kod partnera koji su se češće ljubili zabilježena je niža razina stresa i viši stupanj zadovoljstva u vezi.

A ono što je također jako važno, opala im je i razina kolesterola u krvi. Niži kolesterol značajan je zato što je povišeni kolesterol faktor rizika za kardiovaskularne bolesti.

Izgleda da bi na listu onih općih uputstava koja izdaju kardiolozi uz “budite fizički aktivni, hranite se zdravo” trebalo dodati i “ljubite se što više”.

Sljedeći put kad budete nervozni i pod stresom, nemojte se svađati s osobom koju volite. Ljubite se.

 

BORILAŠTVO Tipične ozljede u borilačkom sportu

Možemo reći da je svaka ozljeda koja je tipična za dotični sport, ili ona što se dogodila na sportskom terenu, s pravnog stajališta sportska ozljeda.

Jedna od najjednostavnijih definicija glasi – ozljeda je svako oštećenje tkiva nastalo naglo u određenom,definiranom i ograničenom vremenu.

S medicinskog stajališta sportske ozljede pripadaju području traumatologije koja se bavi ozljedama bez obzira na to kako i gdje su one nastale. Ako se govori o sportskim ozljedama odnosno oštećenjima, uglavnom se misli na one uzrokovane mehaničkom silom. Pri tome se mehaničkim silama ne smatraju samo one koje djeluju izvana kao na primjer – udarac nekog predmeta, udarac protivnika ili udarac o tlo pri padu, nego i mehaničke sile nastale kontrakcijama vlastitih mišića kao na primjer-puknuće Ahilove tetive zbog snažne kontrakcije mišića m. soleusa.

Ako se govori o očekivanoj vjerojatnosti tj. određenom riziku ozljeđivanja u pojedinom sportu, pa tako i u borilačkom sportu, tada se u prvom redu prikazuje statistika i evidencija sportskih ozljeda, a baš je ona problematična. Rezultati statističke obrade ovise o mnogim faktorima, a ovi opet o zdravstvenoj ustanovi u kojoj su prikupljeni. Razumljivo je da ako tom prilikom nije udovoljeno svim potrebnim zahtjevima, to može prouzročiti mnogo pogrešaka koje daju netočnu sliku o realnoj situaciji. Drugačije će se prikupljati podaci u nekoj općoj bolnici nego u nekoj specijaliziranoj ustanovi za sportske ozljede.

Također, u specijaliziranu ustanovu dolaze određene selekcionirane skupine sportaša (osobito po težini ozljeda),pa se ne može očekivati stvarna statistička slika. Stvarna slika ili bolje rečeno realnija slika o broju ozljeda u pojedinom borilačkom sportu dobiti će se ako se broj ozljeda dovede u omjer s brojem sportaša. Pri tome je vrlo teško, a praktički i nemoguće, prikupiti sigurne podatke o broju aktivnih sportaša. Možda je jedino moguće usporediti broj osiguranih sportaša (posebno protiv ozljeda u sportu) s brojem prijavljenih sportskih ozljeda.
Prema ozbiljnosti ozljede se mogu razvrstati ovako:

  1. Najteže ozljede – smrtne,
  2. teške ozljede – s trajnom invalidnošću za rad i sport,
  3. srednje teške ozljede – s duljom nesposobnošću za rad i sport,
  4. lakše ozljede – s kratkotrajnom nesposobnošću za rad i sport,
  5. sasvim lagane ozljede – s kratkotrajnom nesposobnošću ili bez smanjenja radne i sportske sposobnosti.

Proučavajući slučajeve invalidnosti i broja ozljeda prema broju aktivnih sportaša, po nekim statistikama, utvrđene su ove mogućnosti rizika od ozljeda:

  • na 40 sportaša godišnje – 1 sportska ozljeda,
  • na 4 000 sportaša godišnje – 1 slučaj invalidnosti,
  • na 40 000 sportaša godišnje – jedan smrtni ishod.

Po trajanju sportske nesposobnosti poslije ozljede, prema statističkim podacima, pokazuje se da su sportske ozljede najčešće lakše naravi (80% s trajanjem nesposobnosti manjim od šest tjedana).

Najčešći uzroci koji sudjeluju pri pojavi sportske ozljede su:

  • sama osoba (umor, nepažnja, nedovoljno zagrijavanje, loša tehnika, postojeća ili preboljena bolest, nehigijenski i neuredan život, precjenjivanje vlastitih mogućnosti, strah ili trema na takmičenju, neozbiljnost u radu, slaba motivacija)
  • druga osoba (hotimično nanesena ozljeda u sportskoj borbi, nehotično nanesena ozljeda, neozbiljnost u radu, loša tehnika, nepažnja, grubost u sportu, protivnik koji ima bolju tehniku, protivnik prekomjerne tjelesne težine)
  • borilački sport je sport u kojem je prema utvrđenim i dogovorenim pravilima dozvoljeno hotimično nanošenje ozljeda protivniku
  • sportska oprema (neispravna tj. neprikladna odjeća ili obuća, dotrajala oprema, loša ili nedostatna zaštitna oprema)
  • neispravan pod u dvorani (klizav, oštećen i sl.)
  • sigurnosne mjere (loša asistencija kod vježbanja tj. nedovoljna pažnja od strane instruktora)

Najčešće ozljede u pojedinim borilačkim sportovima

Jedna od tipičnih ozljeda za borilačke sportove (karate, ju jutsu, judo, hrvanje, MMA i sl.) je ozljeda zglobova među člancima prstiju šake. Među prijelomima najčešći su prijelomi članaka prstiju te prijelom kosti šake os scaphoideum, kao i prijelom kosti ispod malog prsta (posebno pri izvođenju tehnika lomljenja – tameshi wari). Tipične ozljede u boksača (kao i u kick boksingu, savate, MMA, muay thai i sl.) jesu razna iščašenja (pomaci) i puknuća prstiju i ručnog zgloba s oštećenjem zglobnih ploha.

Prikladnom bandažom, dobrom tehnikom udaraca i dobrim rukavicama mogu se umanjiti ozljede zglobova prstiju šake. Jedna od čestih ozljeda je i ozljeda poznata kao – boksački palac. Ozljeda boksački palac je posljedica opetovanih iščašenja palčanog zgloba.

Iščašenje najčešće nastaje zbog loše tehnike kod izvođenja udaraca rukom ali i loše stavljene bandaže. Ovisno o težini ozljede, sposobnost za radnu tj. sportsku aktivnost bit će tek nakon jedan do dva mjeseca kod manjih ozljeda prstiju pa i do šest mjeseci kod nekih prijeloma šake.

Kao tipične ozljede u hrvanju i judu (ju jutsu, grappling, sumo, MMA i sl.) treba ponajprije istaknuti mnogobrojna nagnječenja leđnih i prsnih mišića. Među ozljedama mišića tipično je za hrvanje i judo (ju jutsu, grappling, sumo, MMA, UF i sl.) oštećenje mišića ruke – bicepsa. Učestale su i razne ozljede ramenog ali i lakatnog zgloba. Pri padu i bacanju protivnika, glava može udariti o tlo, pa ako je udarac jak, nastaje potres mozga.

Tipična ozljeda uha kod hrvača (MMA, grappling i sl.) je takozvani othematom (ozljeda uške), a učestali othematomi uzrokuju deformacije uške pa se govori o – hrvačkom uhu. Othematom je nastanak hematoma u uški koji se potpuno ne resorbira pa stvara karakteristične nepravilnosti.

Iz toga razloga hrvači koriste zaštitne maske sa štitnicima za uši. Česta pojava kod hrvača je i iritacija kože na stražnjoj strani vrata. I lakat je u judu (hrvanje, MMA i sl.) izložen raznim ozljedama, osobito ako se prije pada ne uspije ispraviti ruka u laktu. Nadalje u judu (hrvanje, ju jutsu, MMA i sl) su česti i prijelomi ključne kosti, kao i česti prijelomi palčane kosti i to na tipičnom mjestu, a jedna od čestih ozljeda su i prijelomi rebara.

Ovisno o težini ozljede, sposobnost za radnu tj. sportsku aktivnost bit će za deset do petnaest dana kod potresa mozga. Za saniranje ozljede mišića nadlaktice trebat će od tri do pet tjedana, za ozljedu zgloba lakta od osam do deset tjedana, a kod prijeloma ključne kosti od dva do tri mjeseca, ovisno o težini ozljede. Kod prijeloma palčane i lakatne kosti vrijeme za saniranje ozljede može biti od tri do šest mjeseci. Kod prijeloma rebra vrijeme sanacije je najmanje od četiri do šest tjedana.

Jedna od tipičnih ozljeda ili bolje rečeno oštećenja kod mačevalaca (moderno mačevanje, Kendo, Iai do, ko- budo, kali, arnis, kate s oružjem i sl.) smatra se upala nervusa medijanusa. Zbog mnogih pokreta u ručnom zglobu, usmjerenih prema dolje, kao i učestalih pokreta rukom prema dolje, nastaje oštećenje u laktu često opisan kao – lakat mačevalaca.

Takvo oštećenje nastaje kao rezultat prekomjernog progresivnog naprezanja mišića podlaktice. Rezultat tog prekomjernog naprezanja su mikrotraumatske promjene u području prelaska s mišića u tetivu, u samoj tetivi i u području tetivnog hvatišta na kost. Glavni je simptom takvog oštećenja bol, koja može biti i toliko jaka da sportaš zbog bolova probdije noć. Za saniranje takve ozljede potrebno je da sportaš prekine aktivnost od jednog pa i do tri tjedna. Jedna od čestih povreda kod mačevalaca je i ozljeda mišića natkoljenice, zbog čega se često javlja bol u preponama. Kod takve pojave bolova u preponama sportaš treba prestati s aktivnošću od dva tjedna pa i do mjesec dana.

Jedna od tipičnih povreda u borilačkim sportovima kao što su tae kwon do, karate, muay thai, kung fu, MMA i sl. je i uganuće nožnog zgloba. Kod takve ozljede vrlo će brzo doći do otekline nožnog zgloba, zato je važno odmah staviti hladni oblog. Za saniranje takve povrede bit će potrebno da sportaš miruje od dva do tri tjedna. Ako je došlo do prijeloma gležnja vrijeme za saniranje ozljede trajat će od tri do četiri mjeseca.

U tae kwon do sportu (capoeira, kao i neki stilovi kung fua i karatea i sl.) česte su i ozljede pri raznim skokovima, u kojima su ozljede mišića quadricepsa femoris učestalije, a često dolazi i do puknuća Ahilove tetive zbog snažne kontrakcije mišića m.soleusa. Također, i zglob koljena može biti pri doskoku uganut, a čak se može ozlijediti i menisk. Kod ozljede meniska, kao i kod puknuća Ahilove tetive vrijeme za sanaciju povrede može trajati od tri do četiri mjeseca.

Razne ozljede glave prevladavaju u borilačkim sportovima. Glava je poželjan cilj jer dobro usmjeren udarac u glavu često obara protivnika. Također, udarac koji prouzrokuje kratkotrajni gubitak svijesti kod protivnika, često nam osigurava pobjedu. Udarac u boksu koji pogađa glavu uzrokuje ponajprije pomicanje glave, a zatim i pomicanje moždane mase. Ta pomicanja nisu istodobna. U prvoj fazi pomiče se kostur lubanje, a tek zatim moždana masa slijedi to kretanje. U drugoj fazi lubanja dolazi u stanje mirovanja, a moždana masa se još kreće u smjeru djelovanja sile. Tako mehanizam ozljede nužno uzrokuje oštećenje moždane mase na mjestu udarca ili na suprotnoj strani (contrecoup), ili oštećenje krvnih žila između moždanih ovojnica i mozga.

U borilačkim sportovima najčešća je posljedica udarca u glavu potres mozga (commotio cerebri) koji se očituje funkcionalnim poremećajima moždanih funkcija, a da pritom nema dokazanih morfoloških promjena. Udarac u glavu koji je dovoljno jak uzrok je stanja tipičnog za borilački sport zvanog – knock outa (K.O.). To je stanje borbene nesposobnosti (uglavnom dolazi i do kratkotrajne nesvjestice tj. gubitka svijesti i poremećene motorike ) koje traje oko deset sekundi ili više, a uzrokovano je raznim udarcima u glavu, vrat, a može i u tijelo tj. u lijevu stranu prsnog koša ili u predio oko jetra (tada se ne javlja nesvjestica već snažna bol).

Nakon potresa mozga sportaš se može vratiti sportskoj aktivnosti već za deset do petnaest dana,a takmičiti se može ovisno o težini ozljede već za dva do tri mjeseca. U borilačkom sportu su vrlo česte i ozljede oka. Ozljede oka mogu biti različite a njihov ishod ovisi o vrsti ozljede, kao i o raznim mogućim ranim i kasnim komplikacijama. Ozljede vrata tj. vratne kralježnice također nisu rijedak slučaj.

Ako se sportaš bori bez ispravne zaštite zubi koja je obavezna , mogu nastati ozljede zubi, jezika, usana, kao i razni prijelomi kostiju ,posebno donje čeljusti. Jedna od tipičnih ozljeda kod sportaša različitih borilačkih sportova je i ozljeda iznad oka znana kao puknuće arkade. Također, i razni udarci u nos mogu prelomiti nosnu kost, pa i nosnu pregradu. Takve opetovane i nepravilno liječene ozljede deformiraju nos pa nastaje tipičan – boksački nos. Ponekad i česti udarci u ušku uzrokuju ozljedu sličnu kao kod hrvača – othematom tj. deformaciju uške. Utvrđeno je i da kod nekih sportaša zbog učestalih ozljeda glave, kao i većeg broja primljenih udaraca u predjelu uha, to uzrokuje djelomičan gubitak sluha.

U toku dugogodišnje sportske karijere neki profesionalni borci u pojedinim borilačkim sportovima prođu stotine borbi u kojima zadobiju tisuće što jačih ili slabijih udaraca u glavu. Slično, iako u nešto manjoj mjeri se događa i amaterima. Posljedica čestog potresanja mozga jesu sitna oštećenja moždanog tkiva. Značajka je pak moždanog tkiva da ima vrlo malu sklonost cijeljenju, a regeneracije specifičnog tkiva uopće nema.

Zbog učestalosti svih tih oštećenja kod nekih boraca kasnije postupno nastaju promjene u moždanoj strukturi, što u konačnici uzrokuje poznato stanje koje je prvi opisao dr. Martland, a zatim i dr. Carrel, dr. Muller, dr. Jokl, dr. La Cava, kao i mnogi drugi sportski liječnici, pa se danas obično govori o – posttraumatskoj encefalopatiji boksača.

Nekada se je smatralo da je to oštećenje vezano uglavnom samo uz boksače, ali danas se zna da isto oštećenje zahvaća i savate borce (francuski boks), kick boxing borce, borce muay thai, MMA borce (UFC) kao i neke druge borce (takmičare). Prema dr. Steinhausu čak oko 7% svih boraca (takmičara) pokazuje znakove blaže, a oko 5% boraca znakove kronične posttraumatske encefalopatije.

Razni stručnjaci za borilačke sportove, kao na primjer, razni treneri, sportski liječnici, sportski djelatnici, sportski novinari, a i sami sportaši u raznim zemljama svijeta davali su toj pojavi, odnosno sindromu, različita više ili manje opisna imena. Tako primjerice u Americi se za tu pojavu kod boraca koristi termin – punch drunks, Nijemci spominju naziv-weiche Birne (meka kruška), Francuzi – d’ebriete traumatique (traumatska opijenost).

U osoba (takmičara) u početnoj fazi nastupaju glavobolje, povraćanja, pospanost i dr., a u tijeku tog prvog stadija borac pokazuje i značajne promjene karaktera. Borac (takmičar) postupno postaje euforičan, arogantan i razdražljiv. Također, borac postepeno gubi autokritičnost. Kod većine boraca koji imaju taj sindrom mogu se naći pojačani tetivni refleksi, tromija reakcija zjenica, kao i poremećaj ravnoteže.

Svaki imalo bolji stručnjak za borilačke vještine ili borilački sport, kao i bolji trener, sportski liječnik ili iskusan borac (takmičar) prepoznaje te psihičke promjene u borca (takmičara), ali ih često ne zapaža, pogrešno ih tumači ili pak hotimično zanemaruje njihovu spoznaju. Prijelaz u drugi stadij obično je neprimjetan, a označen je duševnim, odnosno neurološkim pogoršanjem.

Borac (takmičar) koji je bio brzih kretnji i refleksa postaje znatno tromiji. Također, prevelika osjetljivost na udarce je očita pa se govori o pojavi koja je poznata pod nazivom – staklena čeljust.

Treći i konačni stadij oštećenja (sindroma) obično nastaje kad se takmičari (borci) prestanu aktivno baviti borilačkim sportom i potpuno napuste taj sport ili kada već postanu treneri. Česta glavobolja je najvažniji simptom. Poremećaji u mišljenju i shvaćanju znatno su pojačani, a primjećuje se i nagluhost kao i česte vrtoglavice. Takve su osobe sklone melankoliji, zbog čega se često odaju alkoholu ili raznim antidepresivnim tabletama.

Govorne smetnje kao mucanje ili teže izgovaranje složenih riječi, učestala su pojava. Značajno je za takve osobe refleksno obavljanje tipičnih borbenih pokreta pri uzbuđenjima. U konačnom stadiju proces obično stagnira, ali poboljšanja nisu zapažena. Jedina ispravna mjera koju valja primijeniti kod tog stanja je potpuni prekid bavljenja borilačkim sportom i kao takmičar ali i kao trener (trener tada može biti samo u određenom svojstvu – trenera savjetnika).

DA NEMATE ČEROFOBIJU? Čerofobija je strah od sreće, a ovo su simptomi

Neki ljudi se jednostavno ne mogu osloboditi tog osjećaja, a riječ je o iracionalnom strahu od sreće, koji se naziva i čerofobija.

Izraz je izveden iz grčke rijeli “chairo”, što znači radovati se, a moglo bi se reći da osobe koje pate od ove fobije imaju strah od sudjelovanja u bilo čemu zabavnom.

Nisu njima strašne same aktivnosti, već se plaše da će im se, prepuste li se toj sreći i bezbrižnosti, dogoditi nešto loše.

Čerofobija nije široko rasprostranjena i taj strah nije ni službeno priznat kao mentalno stanje koje zahtijeva liječenje. Međutim, neki medicinski stručnjaci smatraju da je čerofobija vrstu anksioznosti. (Slično stanje, ali koje se odnosi na strah od užitka i uživanja naziva se hedonofobija).

Osoba koja pati od čerofobije nije stalno tužna, već jednostavno izbjegava događaje i aktivnosti koje bi je mogle usrećiti ili joj pričiniti zadovoljstvo.

Evo što kažu stručnjaci, koji su simptomi straha od sreće:

– anksioznost kada ste pozvani na neko društveno okupljanje

– propuštate prilike koje bi mogle dovesti do pozitivnih životnih promjena iz straha da će se nešto loše dogoditi

– odbijate sudjelovanje u “zabavnim” aktivnostima

– mislite da će se dogoditi nešto loše ako ste sretni

– mislite da ste zbog sreće loša ili lošija osoba

– smatrate da su pokušaji da budete sretni čisto gubljenje vremena

 

Psihijatarica Carrie Barron na Psychology Today piše da je nekoliko potencijalnih razloga zbog kojih ljudi mogu razviti čerofobiju.

“Postoji toliko toga što treba reći o traženju sreće. Možda nekome zvuči neobično da bi netko mogao imati strah od pozitivnih emocija. Ako je razlog za to povezanost između sreće i kažnjavanja u djetinjstvu, iza toga bi se moglo kriti mnogo više nego što mislimo”, piše liječnica.

Na primjer, to bi se moglo povezati sa strahom od konflikta s voljenom osobom, s lošim iskustvom koje povezujete s nekim događajem. Ako vam se nešto loše dogodilo nakon nekog sretnog događaja, možda ćete se odupirati tome da ponovo budete sretni.[perfectpullquote align=”full” bordertop=”false” cite=”” link=”” color=”” class=”” size=””]   “Ukoliko imate averziju prema sreći, to može biti zato što je negdje usput kazna, poniženje ili zloba ubila vašu sreću. Sada se bojite da to ponovo osjetiti jer bi ‘balon’ mogao puknuti i uslijedit će brutalnost”. [/perfectpullquote]

‘Osjećaj bespomoćnosti’

Blogerica Stephanie Yeboah je u razgovoru za Metro opisala kako izgleda živjeti s čerofobijom.

[perfectpullquote align=”full” bordertop=”false” cite=”” link=”” color=”” class=”” size=””]”To je osjećaj bespomoćnosti, koji vodi do anksioznosti i priječi vas da aktivno radite neke stvari, da se prepustite sreći jer iz straha da neće potrajati”, kaže.[/perfectpullquote]

Stephanie dodaje da to ne znači da je ona stalno tužna, već da događaji poput proslave nečega, recimo, kod nje izazivaju neugodnost.

Mnogi misle da se strah od streće može liječiti antidepresivima, ali Stephanie kaže da njoj to ne pomaže.

Zapravo, ne postoji mnogo toga što možete napraviti, osim da se potrudite oduprijeti se strahu i “pogurate” sami sebe, dopustite si uživanje u trenutku i jednostavno budete sretni.

Jer sreća nije nešto što dođe i prođe, sreća je uvijek oko nas. Pitanje je samo koliko znamo prepoznati sreću i koliko smo joj se spremni prepustiti.

VAŽNA PORUKA ZA MUŠKARCE Golišavim fotografijama poziva na promjenu života

Autor stranice je Ben, 36-godišnji tehnološki poduzetnik iz Londona, a na profilu se može vidjeti obilje njegovih golišavih fotografija na brojnim lokacijama, često snimanjih na gradskim ulicama.

Ben kaže da ne pozira gol kako bi privukao pažnju, već kako bi svojim pratiteljima poslao vrlo važnu poruku.

Na neobičnu ideju došao je nakon što mu je dijagnosticirana anksioznost.

https://instagram.com/p/BciDRAnHni1/

“U zadnje tri godine vodim jednu tehnološku startup tvrtku, a posao ne ide onako kako sam prvobitno zamišljao”, izjavio je za Indepednent.

“U jednom trenutku počeo sam se osjećati kao da je veći dio mog života bio u tuđim rukama. Tada je nastupila anksioznost”, dodao je.

https://instagram.com/p/BYBtxNYjSpF/

Ben kaže da je njegov cimer u njihovom stanu jednog dana trebao ugostiti hipnoterapeuta, koji mu je trebao pomoći da se oporavi od ozljede.

Cimer je kasnio, pa je, prije nego što je stigao, Ben popričao s njegovim gostom.

“Počeli smo razgovarati i ubrzo je postalo jasno da želim promjenu. Uzrok svemu je najvjerojatnije bila seksualna neispunjenost. Smatrao sam da imam neki fizički problem, ali sam vremenom shvatio da je razlog za to bio moj način razmišljanja i činjenica da sam bio odsječen od svojih emocija”, objasnio je.

https://instagram.com/p/BZjpXMJHlhT/

Ben kaže da je želja za promjenom na ovom području otvorila cijeli novi svijet mogućnosti za njega po pitanju učenja kako preusmjeriti vlastite misli.

Postao je životni trener, počeo je pisati o kreativnom načinu života i polako postajao sve strastveniji u vezi s dijeljenjem svoje poruke.

Ipak, znao da je da će morati pronaći način da se izdvoji iz gomile.

Tada se sjetio fotografije koju je prije četiri godine objavio na svom Instagramu. Na fotografiji je s osmjehom pozirao gol sa svojim prijateljem u Nacionalnom parku Yeosemite u Kaliforniji.

“Primijetio sam da su, bez obzira na reakcije, moji prijatelji svakako uočili tu fotografiju!”, rekao je.

“Ali, još važnije, na toj fotografiji nalazilo se sve o čemu sam pisao. Bio sam slobodan, ranjiv i radio sam nešto kreativno, nisam pratio gomilu”, dodao je.

Upravo tada rođen je “Goli profesor”, koji je do sada stekao više od 16.000 pratitelja.

https://instagram.com/p/BY81K2pnDBb/

Ben kaže da je do tada, poput mnogih drugih ljudi, živio “unutar svoje glave”, teško opterećen društvenim utjecajem i mišljenjem drugih ljudi.

“Bio sam vrlo nesiguran, pratio sam gomilu i moj život nije bio nimalo inspirativan. Osjećao sam se prazno”, rekao je.

Jednom kada se počeo izražavati na pravi način, sve se promijenilo.

Ben zato sada želi da i drugi učine isto.

“Želim inspirirati svoje pratitelje. Potaknuti ih na razmišljanje, pomoći im u tome da žive bolje i ispunjenije živote. Želim da skinu svoje maske, otkriju to što su i budu ponosni na sebe. Želim da postanu svoji”, zaključio je.

https://instagram.com/p/BhMhxlJnQrP/

GOSPODIN MASAZO NONAKA U 113. godini postao najstariji muškarac na svijetu

Masazo Nonaka preuzeo je titulu najstarijeg živućeg muškarca na svijetu u dobi od 112 godina i 259 dana.

“Vrlo nam je drago objaviti da imamo novog nositelja rekorda za najstarijeg živućeg muškarca. Postignuće gospodina Nonake je izvanredno – sve nas može poučiti važnoj lekciji o vrijednosti života i kako se pomniču granice ljudske dugovječnosti”, rekao je glavni urednik Guinnessove knjige svjetskih rekorda Craig Glenday.

Nonaka rođen je 25. srpnja 1905. i ima šestero braće i jednu sestru. Bio je poljoprivrednik i drvosječa. Sa svojom suprugom Hatsunom oženio se 1931. godine, a par je imao petero djece.

Svoju dugovječnost zahvaljuje velikim količinama slatkiše i čestim izletima u toplice, dok njegova kći tvrdi da tako dugo živi jer je uglavnom vodio bezbrižan život.

Nonaka je titulu preuzo od Francisca Nuneza Olivere iz Španjolske, koji je umro u siječnju u dobi od 113 godina.

Gospodin Nonaka dobio je certifikat, kojime se potvrđuje njegov rekord, i tortu, na što je odmah veselo rekao: “Njam”, iako sada još samo može uživati u šlagu.

 

DO SADA 7 MRTVIH Smrtonosne dinje šire se svijetom

U Australiji je nedavno umrlo sedam osoba, zabilježen je i jedan pobačaj, a sve osobe su jele zaražene dinje.

Dinje su izvezene u Hong Kong, Japan, Maleziju, Oman, Katar, Singapur, Ujedinjene Arapske Emirate i Bahrein, a mogle su stići i do Sejšela, navodi se u priopćenju.

U Australiji je sredinom siječnja potvrđeno 19 slučajeva oboljelih od listerije, čija bakterija Listeria monocytogenes ima dugo razdoblje inkubacije – od tjedan do 90 dana.

Početkom ožujka australske vlasti su otkrile da su dinje izvožene, zbog čega su poslale detaljne notifikacije kupcima preko međunarodne mreže za sigurnost hrane.

“Vjeruje se da je uzrok širenja kombinacija uvjeta u okolišu i vremena zagađenja površine ploda, uz bakteriju koja opstaje i nakon pranja vodom”, navodi se u priopćenju SZO.

METAR U RUKE Imate opseg vrata veći od 38 cm? Imamo lošu vijest za vas

Muškarci s većim obujmom vrata imaju veći rizik od srčanih oboljenja, pokazala je studija provedena u Brazila.

U istraživanju je sudjelovalo gotovo 4.000 muškaraca, nakon čega su istraživači utvrdili da je idealni opseg vrata za muškarce 38 centimetara.

Muškarci čiji je opseg vrata za samo 2,5 centimetara veći od prosjeka imaju imaju veću šansu da budu rezistentni na inzulin, da imaju povećani krvni pritisak kao i da imaju povišene trigliceride ili “dobar” kolesterol.

Masnoće koje se nakupljaju oko vrata mogu prouzročiti pojavu upalnih procesa koji dovode do nakupljanja viška masti u karotidnim arterijama na vratu, što otežava rad srca, navodi se u studiji.

Muškarci koji vježbaju često imaju razvijenija ramena i veći obujam vrata, ali oni neće imati iste probleme jer je riječ o mišićima, a ne masnoćama.

Idući korak koji bi, dakle, trebalo napraviti je da uzmete krojački metar i izmjerite opseg vrata.

Ukoliko broj bude bio veći od 38 centimetara, dobro bi bilo da zbog prevencije posjetite liječnika. On će provesti sve neophodne analize, izmjeriti krvni pritisak, kao i šećer u krvi te kolesterol.

Rezultati studije pokazali su da osobe s većim obujmom vrata od prosjeka najčešće imaju tri i više puta veći rizik od srčanih oboljenja.

BEZVOLJNI STE, NEMATE ENERGIJE? Najbolji prirodni načini za popravljanje raspoloženja

Australska nutricionistkinja Jessica Sepel kaže da postoje daleko prirodniji načini za podizanje energije i bolje raspoloženje, čiji su učinci pritom dugoročni.

“Mnogi od nas se bude umorni, loše volje i bez imalo energije. Naši životi su sve zauzetiji i stresniji, a to može ostaviti posljedice na mentalno i fizičko zdravlje”, kaže.

Zato, kada je riječ o prehrani, Jessica savjetuje izbjegavanje kave, gaziranih i energetskih napitaka, a ako baš ne možete bez kave, sajvetuje da popijete samo jednu šalicu, i to ujutro prije deset sati.

[perfectpullquote align=”full” bordertop=”false” cite=”” link=”” color=”” class=”” size=””]”Adrenalin iz kofeina loše utječe na raspoloženje. Ako ste pod stesom ili ste neraspoloženi, to može pogoršati stanje”.[/perfectpullquote]

Jesica savjetuje da izbjegavate obrađenu i gotovu hranu jer je to “kao upala u tijelu”. Preporučuje i da ne koristite umjetne zaslađivače jer su “povezani s lošim raspoloženjem”, a njen je savjet i da potpuno izbacite rafinirani šećer iz upotrebe i okrenete se šećeru iz voća.

Manje alkohola, više vode

Još neke taktike koje preporučuje za bolje raspoloženje i više energije je da u svakom obroku povećate unos proteina, dobrih masti i složenih ugljikohidrata. Smanjite unos alkohola i pijte više vode.

[perfectpullquote align=”full” bordertop=”false” cite=”” link=”” color=”” class=”” size=””]”Serotonin se proizvodi u crijevima pa je važno da smanjite toksine i pustite tijelu da se odmori od kemikalija tako što ćete napraviti sezonsku detoksikaciju”, savjetuje nutricionistkinja.[/perfectpullquote]

Kada je riječ o životnom stilu, Sepel savjetuje da redovito vježbate jer je to prirodni način za poboljšanje raspoloženja, da se pametno organizirate i spavate sedam, osam sati tijekom noći.

Također preporuča da povećate unos vitamina B, da svakodnevno provodite barem 15 minuta na suncu te da svakog jutra uzmete dva ili tri grama ribljeg ulja.

[perfectpullquote align=”full” bordertop=”false” cite=”” link=”” color=”” class=”” size=””]”Važno je da i unosite probiotike, kako bi crijevna flora bila zdrava, a tijelo moglo proizvoditi serotonin, hormon sreće”.[/perfectpullquote]

I jedite puno voća i povrća jer biljke imaju izuzetno pozitivni utjecaj na naše raspoloženje.

A za kraj preporuča da se više smijete. Znanstveno je dokazano da više smijeha znači i bolje raspoloženje.

SVRBI, SVRBI… UŽASNO SVRBI! Neugodni problem koji muči mnoge muškarce

Ako ste nedavno guglali ‘kako spriječiti svrbež u preponama’, imamo loše vijesti za vas – najvjerojatnije imate infekciju. Ili, po domaći, svrab.

“Svrab ili tinea curis je površna infekcija na koži prepona koju uzrokuje nekoliko različitih vrsta gljivica”, kaže dermatolog Evan Rieder sa Sveučilišta u New Yorku.

Iako svrab ne pravi razliku između muškaraca i žena, muškarci su podložniji ovom stanju zbog anatomije prepona, što dovodi do dodatnog trenja i vlaženja okoline.

Iako svrab nije ugodan, on je u većini slučajeva izliječiv.

Što uzrokuje svrab?

Gljivice, posebno ako nemate vremena za tuširanje nakon treninga. Znoj i bakterije obično su nerazdvojni par i izuzetno plodno tlo za gljivice. A vaše prepone su idelano okruženje za to.

Ako imate dijabetes, također ćete biti u riziku.

“Dijabetes povećava rizik od svraba na dva načina – višak šećera koji se izlučuje u vašem znoju je fantastična hrana za gljivice, a vaš imunološki sustav nije toliko jak, što znači da ćete lakše dobiti kožnu infekciju”, ističe Rieder.

Prvi znak kožne infekcije je obično svrab praćen crvenkastim osipom s lisnatim ljuskicama. Iako može početi na skrotumu ili pri bazi penisa, može napredovati prema bedrima i stražnjici.

“Ukoliko se ne liječi, osip će se nastaviti širi prema preponama, a to osim do svraba može dovesti i do neugodnog mirisa”, kaže dr. Ross C. Radusky.

Kako liječiti svrab?

Srećom, tretman je prilično jednostavan. Ako su vaši simptomi samo svrab i crvenilo, počnite sa suhim prahom cink-oksida koji smanjuje vlažnost. Potražite i s protugljivičnim djelovanjem.

Iako kod nas vrlo uobičajene, kreme biste načelno trebali izbjegavati jer one imaju tendenciju zadržavanja vlage što nakon nekog vremena može samo pojačati svrab.

No, ukolik ose simptomi, crvenilo i neizdrživo pcekanje, ne povuku nakon nekoliko tjedna primjene protugljivičnih preparata, vrijeme je da skupite hrabrost i posjetite svog liječnika.

“Na žalost, svrab nekada može biti simptom nekog drugog stanja zbog čega je, ako prah i antigljivična sredstva ne pomognu, potrebno posjetiti dermatologa. Psorijaza i određene bakterijske infekcije također mogu biti uzrok svraba”, ističe dr. Rieder.

Osim u slobodnoj prodaji, preparate za liječenje svraba možete nabaviti i na liječnički recept.

Itch GIF - Find & Share on GIPHY

Kako spriječiti infekciju?

– tuširajte se odmah nakon treninga i osušite se
– trudite se nositi samo pamučnu odeću
– prvo obujte čarape, pa tek onda gaće. Iste gljivice koje napadaju stopala kriva su i za svrab u preponama

SAMO NEMOJTE PRETJERIVATI Ljudi koji uopće ne piju alkohol umiru mlađi

Dobro ste pročitali: magazin Time piše da ljudi koji se potpuno suzdržavaju od alkohola mogu imati kraći život od onih koji dosljedno, ali umjereno piju.

Iznenađeni? Strogo kontrolirana studija koja je pratila pojedince u dobi između 55 i 65 godina, trajala je dvadeset godina i obuhvatila je i varijable u rasponu od socioekonomskog statusa do razine fizičke aktivnosti.

Predvodio ju je psiholog Charles Holahan sa Sveučilišta Texas u Austinu i ustanovio da je stopa smrtnosti najviša kod onih koji nikad nisu ni primirisali alkoholno piće, niža za teške pijance, a najniža za umjerene pilce, koji su uživali u jednom do tri pića dnevno.

Od 1824 sudionika studije, samo 41 posto umjerenih konzumenata umrlo je preuranjeno u usporedbi s nevjerojatnih 69 posto trezvenjaka.

Čak su i teški pijanci prošli bolje od onih koji su se suzdržavali, sa stopom smrtnosti od 60 posto.

Alkohol potiče društvenost

Unatoč povećanim rizicima za cirozu jetre i nekoliko vrsta raka, a da ne spominjemo ovisnost, nesreće i lošu prosudbu povezanu s teškim opijanjem, oni koji se ubijaju od alkohola uglavnom žive duže od onih koji neće ni taknuti čašicu.

Moguće objašnjenje za to je da alkohol može biti odličan za društvene veze, a jake društvene veze bitne su za održavanje mentalnog i tjelesnog zdravlja.

Studija je otkrila i da trezvenjaci pokazuju veće znakove depresije od njihovih mokrih kolega, a uz potencijalne zdravstvene i cirkulacijske prednosti umjerenog pijenja (posebno crnog vina), alkohol također povećava društvenost.

Iako je uvijek važno piti odgovorno, ovo istraživanje ipak zaslužuje da mu nazdravimo visoko podignutim čašama.

Borilačkim vještinama protiv napada astme

Ova bolest u razvijenim zemljama zahvaća od 7-10% stanovništva, i ta se brojka stalno povećava. U 2014. godini u svijetu je bolovalo oko 300 milijuna ljudi od astme. Oboljelih od astme ima daleko više u gradskoj populaciji nego na selu. Samo u 2002. godini za liječenje od astme potrošeno je oko 14 milijardi američkih dolara.

Astma je kao bolest bila poznata već i u starom Egiptu, a sam naziv – astma, za tu je bolest dao  oko 450 godine prije Krista grčki liječnik Hipokrat. Sama riječ astma je grčka riječ za loš izdah. Astma je vrlo opasna bolest od koje samo u SAD  svake godine umre oko 5000 ljudi.

Astma je povezana s raznim oboljenjima alergijskih bolesti, kao na primjer, alergija na; prašinu, grinje, duhan, pa alergija na hranu, alergijski rinosinuitis, konjunktivitis, dermatitis, alergijski rinitis (peludna groznica). Oboljeli od astme se pri većem naporu zamara i tada mu ponekad svira (zviždi) u prsima.

Za liječenje astme liječnici propisuju uglavnom dvije skupine lijekova. Prvu skupinu lijekova čine lijekovi koji djeluju tako da suzbijaju upalu (protuupalni lijekovi), dok u drugu skupinu spadaju oni koji šire dišne putove i olakšavaju prolaz zraka kroz njih.

Broj astmatične djece u svijetu se učestalo povećava, a s time i broj djece sportaša koji se bore s tom kroničnom bolešću. Čak 80% djece koja boluju od astme imaju simptome bolesti pri imalo napornijem vježbanju. Djeca uglavnom pri vježbanju ili intenzivnoj igri, dišu brzo i plitko kroz usta, tako da zrak koji dolazi do pluća nije dovoljno ugrijan i ovlažen, što se inače pri disanju kroz nos, događa. Hladni i suh zrak nikako ne pogoduje oboljelima od astme.

Takav zrak uzrokuje sužavanje dišnih putova pluća, što sprečava prolazak zraka i otežava disanje. To se sužavanje dišnih putova događa tijekom intenzivnog vježbanja i kod oko 20% ljudi koji ne boluju od astme.

Svakako, ukoliko bi osoba imala simptome (astmatične napade) unatoč tomu što uzima lijek, treba podesiti dozu lijeka. Hladan zrak, suh zrak, smog, dim, prašina, trava, pelud, zagađenost zraka ali i umor, stres ili respiratorne infekcije pogoduju uzroku astmatičnog napada. To su faktori koji u kombinaciji s naporom povećavaju šanse za astmatični napad. Kraj astmatičnog napada završava uglavnom iskašljavanjem guste sluzi.

Mnogi znanstvenici, pulmolozi, razni liječnici ali i sportski treneri, kao i roditelji, već dugi niz godina pokušavaju naći odgovor na pitanje – smiju li se osobe oboljele od astme baviti sportom i ako smiju s kojim. Neosporno je da je  intenzivnije vježbanje u određenim okolnostima pokretač astmatskog napada, a u kombinaciji s još nekim od pokretača napada, povećava se rizik od napada astme.

Tek u novije vrijeme, početkom 21 st. prevladalo je mišljenje kako određena fizička aktivnost pomaže u savladavanju bolesti, i naveliko ublažava te smanjuje simptome bolesti.

Tako danas gotovo svi liječnici preporučuju sportske aktivnosti poput; plivanja u toplijoj vodi, vježbanja u toplijoj te vlažnijoj okolini, preporučuju hodanje, vježbe yoge, određene gimnastičke vježbe, trčanje na kratke pruge, laganu vožnju biciklom i sl.

Normalno, oboljeli trebaju čitavo vrijeme voditi računa o stanju okoline ali i vlastitom fizičkom stanju. Također, većina liječnika preporučuje i druge sportove pa između ostalih i bavljenje borilačkim vještinama.

No ono što većina njih ne zna je činjenica da su upravo vježbe iz borilačkih vještina najpogodnije za oboljele od astme. Svi znamo da u mnogim  borilačkim vještinama ima  i mnogo  yoga vježbi, a koje je još Bodhidharma sastavio oko 520 godine u Shaolinu.

U borilačkim vještinama najčešće se izvode brzi i eksplozivni pokreti, između kojih se uzima kratka, ali za oboljele od astme vrlo korisna pauza. Često se u vježbanju izvode vježbe poput trčanja na kratke pruge ali i određene gimnastičke vježbe.

Kod većine borilačkih vještina posebna se pažnja polaže na posebnu tehniku disanja. Tako se posebna tehnika ispravnog disanja izvodi pri vježbanju kung-fua (tai chi chuan, pa qua i sl.), u karateu (kod izvođenja kata), u tae kwon do-u (kod izvođenja formi), ali i u aikido, hapkido, judu, kao i kod mnogih drugih borilačkih vještina. Kada govorimo o ispravnom disanju mislimo na duboko disanje, a koje pokreče dijafragma, kao i pokretanju cijelog grudnog koša.

Svakako da se tijekom takve sportske aktivnosti povećava dubina disanja, smanjuje se broj respiracija, poboljšava plućni kapacitet, poboljšava cirkulacija i rad srca. Tehnikom pravilnog disanja, smanjit će se napetost u mišićima, što je preduvjet pravilne raspoređenosti mišićnoga rada. Učestalim vježbanjem borilačkih vještina, kod osobe  se smanjuje i gojaznost. Kod gojaznih ljudi zbog povećanja masnog tkiva dolazi do smanjenja dišnih funkcija, jer masno tkivo dovodi do čestih sklonosti razvoju upale dišnih putova.

Također, vježbanje borilačkih vještina se može izvoditi  kako u zatvorenom tako i na otvorenom prostoru. Vježbanjem borilačkih vještina djeca jačaju mišiće prsa čime se poboljšava funkcija pluća. To se ne odnosi samo na vještine; Kung-fu, Karate, Tae kwon do  ili  Aikido ,koje pri vježbanju zahtijevaju određenu posebnu tehniku disanja. I u drugim borilačkim sportovima i vještinama poput juda, bjj, samba, boksa, kick-boxinga, hrvanja ili mješovitih borilačkih vještina i sl., vježbači razvijaju gornji dio tijela, posebno ruke i ramena, ali i jačaju mišiće prsa, a što pozitivno utječe na funkciju disanja.

Često se određene vježbe izvode i na otvorenom, bilo uz obalu mora ili vježbajući na planini. Takav način vježbanja posebno pogoduje oboljelima od astme koji  imaju alergiju na grinje ili prašinu, pa im godi vježbanje na svježem zraku. Nekim oboljelima s tako zvanom sezonskom astmom, vježbanje u prirodi se ne preporučuje u određeno godišnje doba. Takve osobe trebaju izbjegavati otvoreni prostor u vrijeme cvjetanja biljaka zbog peludi u zraku. Napad astme ih tada može uhvatiti i ako izvode umjerenije vježbe poput thai chia ili nekih kata, a što bi im se inače svakako preporučilo. Svakako treba izbjegavati izlaziti van i vježbati na hladnom zraku.

Oboljeli od astme se za razliku od drugih sportaša moraju dugotrajnije, pažljivije i postupnije zagrijavati prije vježbanja. Vježbanje borilačkih vještina tu svakako ima prednost pred drugim sportovima jer je samo zagrijavanje dugotrajnije, raznoliko i temeljitije izvedeno. Takvo zagrijavanje uvelike će spriječiti stezanje u prsima. Kako su se temeljito i postupno zagrijali isto tako oboljeli trebaju polako i postupno ohladiti tijelo, a kako ne bi došlo do napada astme neposredno poslije vježbanja. Nakon treninga je dobro tuširati se toplom vodom,jer će ona olakšati eventualne simptome bolesti i pomoći kod opuštanja mišića.

Također, oboljelima od astme upravo odgovaraju sportovi  i vježbanje s kratkim i  intenzivnim naporima, nakon kojih slijedi faza odmora. Odmaranje nakon vježbanja je nužno kako bi se sporije izmijenila temperatura zraka u plućima oboljele osobe.

Oboljeli svakako trebaju uzeti neki od brzo djelujućih lijekova neposredno prije vježbanja. Također svakako treba uzeti  pauzu –predah, ako se počinju javljati simptomi bolesti. Tijekom vježbanja lijek treba uvijek imati pri ruci te ga uzeti ako je potrebno. Ono što treba posebno naglasiti je da već na prvom treningu skrenete treneru pažnju za vašu bolest te ga i upoznate s metodama pružanja pomoći u slučaju eventualnog napada.

Većina trenera ima neka saznanja o astmi, ali nije na odmet i ponovo im reći za određene metode prve pomoći kod oboljelih od astme. Prednost trenera borilačkih vještina i sportova u odnosu na neke trenere iz drugih sportova je i u tome što je on  uglavnom bolje upućen u razne povrede nastale u sportu.

Mnogi roditelji se pitaju hoće li trener pravovremeno reagirati i znati pomoći njihovom djetetu u trenutku napada astme. Treneri borilačkih vještina zbog svoje hladnokrvnosti, ali i poradi toga jer su razne povrede već vidjeli, svakako će biti spremni pomoći vašem djetetu.

Neki treneri znaju pobrkati napad astme s napadom panike. Ponekad se zna dogoditi da dijete dobije napad neposredno prije borbe ili nekog takmičenja pa neki treneri to pripisuju nervozi ili strahu koji je prisutan kod djeteta. Svakako da određeni stres, a u kombinaciji s nekim drugim faktorima može biti jedan od uzročnika napada astme kod djeteta.

Ako se tako nešto dogodi, nemojte da vas taj prvi dojam prevari, nemojte odmah zaključiti da se dijete koje je bolesno boji borbe. Uglavnom, većina takve djece kasnije postaje vrlo uspješna na takmičenjima.

Vrlo je važno da takvom djetetu već na prvim treninzima ukažete na važnost discipline i samokontrole u borilačkom sportu. Važno je da dijete dobije dobre smjernice zdravog načina života i važnosti tjelesnog vježbanja. Također je dobro da trener i svojim primjerom daje dobre smjernice djetetu. Trener borilačkih vještina često će lakše i od djetetovog roditelja, svojim primjerom i utjecajem, uputiti dijete na određeni strogi režim života kojim se dijete mora podvrgnuti, također ga i uputiti, na za njega obavezan način zdrave prehrane.

Takva djeca uglavnom mnogo lakše i bolje, u odnosu na drugu djecu, prihvaćaju disciplinu na treninzima, kao i određeni sportski režim života. Nemojte se iznenaditi ako takvo dijete nakon određenog vremena treniranja učestalo traži da ga trener stavlja u borbu. Takvo dijete želi sebi ali i drugima pokazati da ne samo da je jednako dobro kao i drugi, već da može biti i bolje od drugih.

Pazite da djeca koja boluju od astme unose pri treniranju veću količinu tekućine jer oni vodom hidriraju sluznicu dišnih putova i razrjeđuju nakupine sluzi. Time oni sprečavaju eventualni napad astme. Trener treba posebno naglasiti potrebu za zdravom prehranom kod takve djece i ukazati im na loše navike konzumiranja brze hrane (razni hamburgeri i sl.).

Dobro je takvu djecu poslati i u određene kampove, a koje klubovi znaju organizirati.

Nažalost, ako dijete i otiđe u određeni kamp,nemojte očekivati nakon mjesec dana neke velike promjene. Da bi došlo do promjena osoba koja boluje od astme mora promijeniti klimu i tamo boraviti najmanje oko tri mjeseca da bi se tijelo priviknulo.

Najbolja je klima sa suhim i toplim zrakom bez zračnih zagađenja (na primjer Egipat ili Izrael i sl.). Loše je takve osobe voditi na planinu pa na more, jer tada oni dva puta mijenjaju klimu što za njih nije dobro. Također ako vježbate na otvorenom nije preporučljivo da takve osobe vježbaju u blizini velikih rijeka, ili u udolinama, kao i mjestima s velikom vlažnošću zraka.

Preporučuje se vježbanje i boravak na moru ili planini, ipak za takve osobe je najbolje mjesto za vježbanje na određenoj nadmorskoj visini gdje se sudaraju morska i planinska zračna strujanja.

Treneri borilačkih vještina trebali bi znati da žene u starijoj dobi češće obolijevaju od astme.

Pazite, ženski hormoni poput estrogena mogu utjecati na dišne putove jednako kao alergeni ili pelud. Povećanje ili snižavanje estrogena kao i njegova fluktuacija mogu biti okidač za napad astme. Stabilizacija razine estrogena može imati pozitivne učinke na astmu.

Razina hormona kod žena drastično se mijenja za vrijeme menstrualnog ciklusa, a najopasnije razdoblje za napad astme je taman prije početka mjesečnice. Svaka žena koja boluje od astme, a želi vježbati i biti aktivna trebala bi voditi računa o tom periodu. Također, poželjno je za znati da  žene koje vježbaju u periodu menopauze mnogo češće dobivaju napad astme.

Svakako da se oboljelima od astme preporučuje bavljenje sportom i to pogotovo borilačkim sportom, a koji ima mnoštvo prednosti u odnosu na druge sportove. Ne treba tu spominjati  samo određene yoga vježbe, posebnu tehniku disanja,ili izuzetno korisne određene gimnastičke vježbe kao i vježbe fleksibilnosti, a koje uvelike pomažu oboljelima od astme.

Vježbajući hrvanje, judo ili bjj (MMA), oboljeli od astme jačaju i vrat te vratne mišiće, a što također pozitivno utječe na funkciju disanja. I u tim borilačkim vještinama ima puno vježbi fleksibilnosti, kao i vježbi istezanja, a koje jačaju mišiće koji pomažu u funkciji disanja.

Bavljenjem tim borilačkim vještinama, vježbač posebno jača gornji dio tijela kao i prsne mišiće, a koji pomažu kod disanja.

U  klubovima borilačkih vještina vlada određena disciplina, a koja je osobama oboljelim od astme nužno potrebna. Trener mora imati čitavo vrijeme kontrolu nad treningom osobe koja boluje od astme. On je taj koji dozira opterećenje oboljeloj osobi i vodi računa o njenom stanju. Na treningu se ništa ne može izvoditi bez dopuštenja trenera, pa tako ni oboljela osoba neće smjeti izvoditi vježbe koje nisu primjerene za nju ili ako ih trener nije odobrio.

Za trenere borilačkih vještina dobro je znati i sljedeće.

Osobe koje boluju od astme a treniraju judo, hrvanje, sambo, bjj, MMA i sl., moraju voditi računa i o tome, da će u dvorani biti i određena količina prašine ili grinja. Kod svakog bacanja tj. pada, podiže se i određena  količina prašine. Drugim vježbačima ona neće smetati ali oboljeli od astme će je osjetiti.

Nemojte se začuditi ako osjete i sredstvo za osvježenje zraka u dvorani ili sredstvo kojima su čišćene strunjače. Ono što drugi vježbaći neće ni primijetiti njima može smetati kod vježbanja. Nemojte ni da vas iznenadi, ako se osoba koja boluje od astme za vrijeme vježbanja odmakne od neke ženske osobe u dvorani. Tu se ne radi o nepristojnosti ili nesimpatičnosti prema dotičnoj osobi, već  ta osoba na sebi zasigurno ima neki cvjetni parfem koji oboljelog od astme može iritirati.

Oboljelima mogu smetati i razni dezodoransi, šamponi, pa čak i materijal od čega je napravljen određeni kimono. Sve prije navedeno,  u kombinaciji s nekim drugim alergenima, mogu biti uzrok napada astme kod oboljele osobe.

Osoba,a koje boluju od astme ima i među vrhunskim sportašima. Tako, među njima ima i osvajača najvećih sportskih takmičenja, poput svjetskih prvenstava ili olimpijskih igara. Neki od njih su oboljeli zbog genetske predispozicije, ali većina njih je oboljela jer su bili izloženi  učestalom dugotrajnom izlaganju određenim alergenima tijekom dugotrajnog i napornog vježbanja.

Ima i onih sportaša koji su oboljeli od astme neposredno nakon prestanka sportske karijere. Nažalost, među sportašima koji uzimaju lijek za astmu ima i onih koji varaju sistem.

Lijek za astmu se vodi kao doping sredstvo, a koristiti ga na takmičenju, mogu samo oni sportaši koji imaju liječničku potvrdu o bolesti. Nažalost, u želji za pobjedom, neki sportaši izigravaju bolesnike. No ono što oni ne znaju, je da ti lijekovi i nisu baš neopasni po zdravlje, pogotovo za zdrave osobe.

Nadam se da sam barem dijelom odgovorio na pitanje koje se često postavlja; smiju li se osobe oboljele od astme baviti sportom i ako smiju s kojim. Također se nadam da sam pomogao upotpuniti znanja o bolesti i  time olakšao vježbanje osobama oboljelim od astme.

Treneri borilačkih vještina, roditelji, kao i njihova djeca, osobe oboljele od astme, korisno je da se informirate o bolesti kako vas napad astme ne bi iznenadio.

Budite spremni, jer u borilačkim vještinama učimo – kako nas ništa ne smije iznenaditi.

ZNALI SMO! Znanost potvrdila ono što ste oduvijek sumnjali – nitko nije normalan

Milijuni ljudi širom svijeta svakodnevno u Google ukucaju neku varijaciju pitanja “Jesam li normalna/an?” Zbog srama se okrećemo internetu da bismo shvatili je li naše ponašanje, jesu li naša tijela i naši najdublji osjećaji znak da nismo poput drugih.

Činjenica da tako mnogo ljudi kasno noću pita internet “Je li normalno razgovarati sa sobom?” ili “Koliko često se parovi seksaju?” sugerira da, bez obzira koliko mislili da ste uvrnuti, ima i puno drugih ljudi koji se pitaju isto.

No, ako rezultati s tražilica izgledaju kao slaba osnova za utvrđivanje koliko ste pomaknuti, imamo dobre vijesti za vas. Istraživanje na Yaleu znanstvena je potvrda svih vaših slutnji.

Nova studija dvojice psihologa s Yalea objavljena u časopisu Trends in Cognitive Sciences otkriva da smo svi pomalo čudni i biti čudan je zapravo potpuno normalno.

Ne postoji normalno

Da biste se osjećali kao čudak/inja, najprije morate vjerovati da postoji nešto što je normalno – standardno ili optimalno stanje u bilo kojem području koje vas brine.

Ili drugim riječima, ako vas brine da je razgovor sa samim sobom čudan, onda mora biti istina da je ne razgovarati sa sobom objektivno bolje.

Isto vrijedi i za pitanje poput: “Koliko se često većina parova seksa?” Da bi imalo smisla, vi već pretpostavljate da postoji niz seksualnih ponašanja koji su zajednički i idealni za sve ljude. Cilj ove studije je razumijevanje toga i otkriva da svijet nije uredno podijeljen na zdravo ili nezdravo, idealno i nepoželjno.

Analizirajući niz osobina – od oblika kljunova određenih vrsta ptica do psiholoških karakteristika kao što je stalna glad za rizicima – autori pokazuju da te kvalitete postoje uzduž kontinuuma, a razdvajanje “normalnog” od “čudnog” je uglavnom nemoguće.

Postoje, naravno, ekstremni slučajevi u kojima su neka obilježja ili ponašanje očito nezdravi. Ako kljun ne može probiti ljusku oraha i ptica je gladna, kljun je problem. Ako je vaša tjeskoba toliko loša da ne možete izaći iz kuće, trebali biste potražiti liječničku pomoć.

Ali za sve, osim najočitijih pogrešnih prilagodbi, gotovo uvijek postoji mješavina ili dobrih i loših rezultata u bilo kojoj danoj varijaciji.

Uzmite tjeskobu, na primjer. Je li čudno i loše ako ste skloniji brinuti nego više ili češće od većine drugih ljudi koje poznajete? Pa, znanost pokazuje da vas tjeskoba vjerojatno drži sigurnijima, potiče vas da se bolje pripremite u važnim područjima svog života i poboljšava sjećanje, čak i ako se često ne osjećate dobro. Kad se sve zbroji i oduzme, je li to je dobitak ili gubitak?

Ili uzmite skolonost riziku. Ako ste malo dalje na neustrašivom kraja spektra, vjerojatno ćete imati veće šanse da se dovedete u neke situacije opasne po život, ali isto tako imate i šanse za pokretanje tvrtke koja će promijeniti svijet. Naše snage i slabosti tijesno su povezane.

Tvrdim da nema fiksno normalnog, komentira jedan od autora studije Avram Holmes sažimajući zaključke studije. “Postoji razina varijabilnosti u svakom od naših ponašanja” i “bilo kakvo ponašanje nije isključivo negativno ili isključivo pozitivno. Postoje potencijalne prednosti za oboje, ovisno o kontekstu u kojem se nalazite.

Pustite svojg unutrašnjeg čudaka da poleti

Ta je stvarnost izazov za kliničke psihologe, ističe se u istraživanju, jer uvelike komplicira zadatak zaključivanja o tome što čini mentalnu bolest koja treba liječenje.

No, za nas ostale, tjeskobne, čudne, uvrnute, pomaknute, posebne… to je dobra vijest. Bez očite disfunkcije i patnje, gotovo ste sigurno puno normalaniji nego što mislite da jeste. Ili da se izrazimo drugačije: čudni ste, ali su isto tako čudni i svi ostali, stoga nemojte brinuti.

To znači da biste vjerojatno trebali biti pozitivniji i prema vlastitim “pomacima” i prema “čudnovatosti” ljudi oko vas.

Svi težimo nekom umjetnom, arhetipskom idealu, bilo da je to fizički izgled ili mladost ili inteligencija ili osobnost ili… Ali moramo prepoznati važnost varijabilnosti, kako u sebi, tako i u ljudima oko nas, zaključuje Holmes.

Uglavnom, svi smo mi čudni. Zar to nije baš lijepa spoznaja?

DA, UMRIJET ĆETE 20 Brutalno iskrenih činjenica koje nitko ne želi čuti

Na žalost, što više vremena provedete pretvarajući se da konačne istine ne postoje, to više vremena gubite da budete istinski svoji i maksimalno iskoristite svaku sekundu svog života.

Vrijeme, a ne novac, je ono najvrednije što imate. Samo se vrijeme ne možete vratiti i samo vremena imate sve manje svakim sljedećim udisajem, treptajem oka.

Dopustite sljedećim činjenicama da upale iskru motivacije koja vam možda nedostaje kako biste bolje iskoristili vrijeme koje imate na ovom planetu.

Ponekad moramo hrabro zakoračiti u mračnu oluju da bismo opet mogli cijeniti prekrasni sunčani dan i obnovimo strast za ljepotom života.

Evo 20 brutalnih istina koje svaka osoba treba čuti.

1. Umrijet ćete i nemate pojma kad.

Prestanite se pretvarati da ste neranjivi. Prihvatite činjenicu vlastite smrtnosti i počnite strukturirati svoj život na smisleniji način.

2. Svi koje volite će umrijeti, a vi ne znate kada.

Ova na prvu može biti uznemirujuće, ali vam također daje dozvolu za uklanjanje poteškoća iz prošlosti i ponovno uspostavljanje značajnih odnosa s osobama koje su važne u vašem životu.

3. Vaše materijalno bogatstvo neće vas učiniti boljom ili sretnijom osobom.

Čak i ako ste jedan od sretnika koji su ostvarili svoje materijalne snove, novac samo pojačava ono što je već bilo prisutno.

4. Vaša opsjednutost pronalaženjem sreće je ono što priječi njezino postignuće.

Sreća je stalno prisutna u vašem životu – samo je pitanje koliko ste povezani s njom, a najveći je izazov dopustiti joj da poteče kroz vas.

5. Pokloniti novac vrijedi manje od poklanjanja vremena.

Davanje vlastitiog vremena je način da promijenite svoju percepciju i stvorite uspomene za sebe i druge koje će trajati zauvijek.

6. Ne možete sve usrećiti, a ako pokušate, izgubit ćete sebe.

Prestani pokušavati ugoditi, i počnite poštivati ​​vlastite vrijednosti, načela i samostalnost.

7. Ne možete biti savršeni, a nerealna očekivanja stvaraju patnju.

Mnogi perfekcionisti imaju nepopustljive unutarnje kritičare koji su toliko puni bijesa i samozadovoljstva toliko da ih to razdire iznutra. Borite se protiv tog negativnog glasa, pojačajte svoju intuiciju i počnite mijenjati ​​svoja nerealna očekivanja.

8. Vaše misli su manje važne od osjećaja, a vaši osjećaji trebaju potvrdu.

Intelektualno razmišljanje o vašim problemima nije korisno kao izražavanje osjećaja koji vam stvaraju vaše poteškoće.

9. Vaša djela govore glasnije od riječi, stoga morate biti odgovorni.

Budite odgovorni i učinte sve da povećavate pozitivnost i ljubav u ovom svijetu.

10. Postignuća i uspjesi neće biti važni na vašoj samrti.

Kada vam dođe vrijeme za napuštanje ove stvarnosti, nećete razmišljati što ste stekli; razmišljat ćete o odnosima koje ste uspostavili – pa počnite djelovati u skladu s tim.

11. Bez dosljednog truda i prakse, vaš talent ne znači ništa.

Neki od najtalentiranijih ljudi na svijetu nikad ne isele iz roditeljskog doma.

12. Sada je jedino vrijeme koje je važno, stoga prestanite žaliti za prošlim ili planirati budućnost.

Ne možete kontrolirati prošlost, niti možete predvidjeti budućnost. I dokle god to pokušavate samo se skrivate od jedine stvari koju možete kontrolirati – sadašnjosti.

13. Nitkog ne zanima koliko vam je teško u životu i samo vi ste autor svoje životne priče.

Prestani tražiti ljude koji će biti sućutni prema vama i počniti pisati životnu priču koju i sami želite pročitati.

14. Vaše su riječi važnije od vaših misli, pa počnite nadahnnjivati ljude.

Riječi imaju moć potlačiti, povrijediti i posramiti, ali imaju i moć osloboditi i nadahnuti – počnite ih koristiti mudro.

15. Ulaganje u sebe nije sebično. To je najviše što možete učiniti.

Najprije morate staviti svoju gas-masku kako biste iz požara spasili spasili osobu koja se onesvijestila pored vas.

16. Nije važno što se događa, važno je kako vi regairate na to.

Vježbajte kako biste reagirali na način koji vodi do boljeg ishoda.

17. Morate poboljšati svoje odnose da biste imali trajnu sreću.

Odnosi imaju veći utjecaj na vašu dobrobit i sreću od vaših prihoda ili vaše zanimanja, stoga pazite da svojim odnosima dajete pažnju i ulažete radom koji zaslužuju.

18. Zadovoljstvo je privremeno i prolazno, stoga prestanite ganjati vatromet i počnite stvarati galaksije.

Nemojte trenutno zadovoljavati ​​ego kada možete odgoditi ugodu i doživjeti dublje ispunjenje.

19. Vaša ambicija ne znači ništa bez truda – vrijeme je da se primite posla.

Ako želite promijeniti svijet, onda izađite van i učinite to!

20. Vrijeme je najvrednije što imate – morate odrediti prioritete kako ćete ga potrošiti.

Imate moć i odgovornost da odlučite što ćete s vremenom koje imate, stoga odaberite mudro.

PAŽNJA MUŠKARCI Ako vaš ‘alat’ izgleda ovako možda bi se trebali zabrinuti

Ako kojim slučajem imate Peyroniejevu bolest zbog koje penis prilikom erekcije bude zakrivljen, a zbog nakupljenog ožiljnog tkiva, imate također veći rizik od dobivanja raka, odnosno karcinoma želuca, kože i testisa.

Rezultat je to istraživanja i studije koja je sprovedena na preko milijun i pola muškaraca.

A od ovog slučaja koji se još naziva i penile fibrosis, slobodno možemo reći da boluje preko 155 tisuća Britanaca.

Nažalost, ovdje se još uvijek radi o prilično konzervativnoj pretpostavci zbog toga što muškarci koji i imaju taj slučaj zakrivljenog penisa rijetko isti i prijavljuju svojim liječnicima, a bolovanje od te bolesti može dovesti do bolnih erekcija kao i potpune nemogućnost prakticiranje spolnih odnosa.

Studija je pokazala sljedeće zabrinjavajuće brojke za sve one koji imaju Peyroniejevu bolest, naime kod njih je:

  • 40% veći rizik od raka testisa,
  • 29% veći rizik od melanoma,
  • 40% veći rizik od raka želuca.

Peyroniejeva bolest je čak i genetski nasljedna.

Genetska analiza oca i sina koji boluju od Peyroniejeve bolesti pokazala je da dijele određene gene koji su poznati da povećavaju rizik od nekog oblika uroloških karcinoma.

Tim znanstvenika stoga savjetuje da oboljeli od Peyroniejeve bolesti budu redovito provjeravani kako bi se potencijalni karcinom otkrio u što ranijoj fazi.

No, prema pisanju The Telegrafa, Ema Shields s britanskog Instituta za proučavanje karcinoma iznijela je i neke sumnje glede ove studije:

[perfectpullquote align=”full” bordertop=”false” cite=”” link=”” color=”” class=”” size=””]Još nije sasvim jasno što uzrokuje Peyroniejevu bolest i moguće je da samo dijeli slične čimbenike rizika od karcinoma.[/perfectpullquote]

Gospodo, svejedno, ako kojim slučajem imate spomenuti simptom Peyroniejeve bolesti, a spomenuli smo kako se manifestira, svakako nije na odmet da porazgovarate sa svojim liječnikom, on će ipak najbolje znati što vam je činiti.

Foto: Freepik