Kategorija: Stil

Istinskom zaljubljeniku i kolektoru ručnih satova pojmovi pametan, luksuzan i tradicionalan nikako ne ulaze u istu rečenicu, osim ako se međusobno nekako poništavaju. Barem što se tiče ručnih satova. Vrlo često su se pametni satovi među istinskim kolektorima nazivali samo glorificirani sakupljači aktivnosti.

No vremena su se promijenila. Moderni duh razvoja ručnih satova stigao je u Švicarsku, a vremena kada je Apple, sad već s drugom inačicom pametnog sata Apple Watch, držao apsolutni vrh polako su iza nas.

Stoga spomenuti Apple više neće biti usamljen kad će prodavati 18-karatne zlatnu inačicu Watcha za 17 000 dolara jer su Švicarci odlučni u tome da zauzmu veliki dio tržišta upravo zbog povoljnih cijena, ali i tradicijom im ustaljenog luksuza.

Osim povoljnih cijena tu je i odlična simbioza tradicionalne izrade satova te najmodernijih tehnologija, a prilog tome spomenimo šest pametnih satova koji nam poručuju da su tradicionalni proizvođači satova više nego spremni za ovo sve veće tržište.

Alpina Horological Smartwatch

Cijena: 1 115 do 2 600 dolara

Iako na prvi pogled izgleda kao tradicionalni mehanički sat, ispod površine krije sasvim pozamašnu pamet, a kompatibilan je s iOS i Android sustavima. Spomenimo samo da je ambasadorica Alpina Mellisa Arnot, žena koja se u svibnju ove godine popela na Mt. Everest, a bez dodatnog kisika, ovaj sat koristila kao sigurnosni alat.

alpine-watches.com

[separator type=”thin”]

[separator type=”thin”]

Breitling Exospace B55 Connected

Cijena: 8 685 dolara

Ovaj sat je zamišljen kao slijedeća generacija kronografa namijenjenih pilotima i svima koji se žele tako osjećati. Zamišljen je da radi u duetu s aplikacijom na pametnom telefonu što pak povećava funkcionalnosti ovog klasika.

breitling.com

[separator type=”thin”]

De Grisogono Samsung Gear S2

Cijena: 16 100 dolara

De Grisogono je uzeo Samsung Gear S2 sat te ga obukao i u 18 karatno zlato obavijeno crnim dijamantima.

degrisogono.com

[separator type=”thin”]

Frederique Constant Horological Smartwatch

Cijena: 1 000 dolara

Odlična kombinacija analognog stila i digitalne duše. Iako nije opremljen digitalnim ekranom, ovaj sat može funkcionirati i bez mobitela, a baterija koja ga pogoni izdrži i do dvije i pol godine.

frederiqueconstant.com

[separator type=”thin”]

Montblanc e-Strap

Cijena: 3 100 do 5 000 dolara

Kako i sami naziv kaže ovaj sat je ipak zadržao svoje mehaničke korijene, dok je svu digitalnu pamet karakterističnu za pametne satove premjestio u remen.

montblanc.com

[separator type=”thin”]

TAG Heuer Connected

Cijena: 1 500 dolara

Produkt kolaboracije TAG Heuera, Intela i Googlea koji sadrži tri digitalna brojčanika, pristojnu količinu aplikacije, Bluetooth i Wi-Fi povezivost, 4 GB memorije te mikrofon za kontrou putem Google voice.

tagheuerconnected.com

Unatoč svom imenu, Old Fashioned (staromodan) nikako ne stari. Njegovi sastojci su, prvi put, pomiješani još početkom 19. stoljeća. Od tada, Bourbon, šećer, Agnostura biljni liker i naranča, sastojci koji čine ovaj koktel, dio su menija svakog cijenjenog koktel-bara.

Nismo sigurni da li je tajna trajne privlačnosti ovog koktela u njegovoj narančastoj boji ili u slatkastom, voćnom okusu, no, koji god razlog njegove dugotrajnosti bio, svaki pravi gentleman trebao bi ovaj koktel znati pripremiti.

Izaberite viski pametno

Za početak, ne uzimajte prvu bocu na koju naiđete, pogotovo ne scotch. Old Fashioned zahtjeva viski koji nešto manje žari za grlo. Možete isprobati više različitih viskija, no najboljim se pokazao Bourbon, sastojak koji stoji u tradicionalnom receptu. Umiješati se mogu i Buffalo Trace, koji će se izvrsno uklopiti sa svojom javorastom slatkoćom, Woodford Reserve sa cimetnom notom podići će okus naranče ili Maker’s Mark’s koji se s notom vanilije dati “light” završetak.

Trebat ćete također i Agnostura, gorki, biljni liker koji se originalno proizvodi u Venecueli i jedan je od glavnih sastojaka mnogih koktela. Može ga se nabaviti i u Hrvatskoj. Uz liker, za Old Fashioned trebat će vam još kocke šećera, narančina korica za ukras i led.

Protresite svoj Old Fashioned

Stavite prvo nekoliko kapi Agnosture u čašu, zatim dodajte kocku šećera, te malo soda vode (ili obične). Miješajte dok se šećer ne otopi i tekućina postane poput sirupa. Nakon toga dodajte dvije kocke leda i  4 do 5 cl Bourbona. Odrežite dvije tanke kriške naranče, zajedno s koricom. Jednu ubacite u šejker i sve zajedno dobro protresite, barem 20 sekundi. Pripremljeno piće ukrasite drugom šnitom naranče i voilà, podijelite u dobrom društvu i uživajte.

Da, ova pomalo prljava rečenica naslova do kraje će godine biti uobičajena u jednom kafiću Ženevi, gdje ćete doista uz kavu i kroasan moći odabrati djelatnicu za oralno užitak.

Na prvu ruku nam je stvar izgledala pomalo čudno, neobično, odbojno no Švicarska je jedna od onih zemalja u kojima je prostitucija legalna i spada među ostale poslove gdje uredno plaćate poreze i živite od toga.

Kafić će se naravno zvati Fellatio Café, a prema riječima osnivača istog otvoriti će se još do kraja ove kalendarske godine, što je kao što i sami znate uskoro. Ideja je došla iz Tajlanda gdje već postoje slični kafići.

Iz tvrtke koja stoji iz Fellatio Café-a je, Facegirl, kažu da će gosti sasvim normalno naručiti svoju kavu, što će ga koštati 5 franaka, a za dodatnih 60 franaka će moći na iPadu odabrati djelatnicu koja će mu pružiti nezaboravno i orgazmično iskustvo ispijanja kave.

Bradley Chavet, čovjek iz Facegirla, za švicarske je novine Le Matin izjavio kako u Tajlandu već postoje slične ponude, te kako već uspješno posluju mjesecima. Ljubiteljima pak ovakve orgazmičke kave narudžbe mogu biti “poslužene” u vrlo kratkom roku.

“Za pet ili deset minuta sve je gotovo” izjavio je Chavet implicirajući da će usluga Fellatio Café-a biti besprijekorna.

Naravno diljem Švicarske pojavila su se negodovanja o ovom poslovnom modelu, optužujući da će samo vlasnici, baš poput svodnika, uprihoditi najviše. S jedne strane to je i istina, ali ti isti ljudi su referendumima izglasali da je prostitucija u Švicarskoj legalna stoga osnivači ne vide nikakve zapreke da u ponudu stave orgazmičnu kavu s kroasanom sve dok dozvole za taj posao budu zakonite i valjane.

Donosimo jednu priču koja je iznimno neobična za današnje pojmove, a u vremena kad se na neki način od pojedinih članova društva i očekuje da budu drugačiji, da učine nešto što nitko nije, te da na neki način daju temelje za nove pokrete u modi, nove trendove u društvu i slično.

Zadnji takav trend, ali i dugogodišnji stil pojedinaca, a koji je vezan uz našu priču, odnosno priču Josepha Palmera, su upravo bradonje koji svojim bradama odskaču od prosjeka mase.

1720. godine brade su bile stvar prošlosti, drugim riječima izašle su iz mode diljem Sjedinjenih Američkih Država. A bila su to vremena kada je bilo teško biti jedinstven, jer svatko tko se na ovaj ili onaj način, pa i puštanjem brade kada to nije bila društvena norma, isticao iz mase bio je proglašen luđakom, heretikom. Što pak se ticalo bradonja, svatko onaj tko bi je nosio u to vrijeme bio bi proglašen prljavim ekscentrikom s nedostatkom osobne higijene.

Iskopali smo jednu zanimljivu priču o Josephu Palmeru koji je nosio bradu, a u vremena kada to nije bilo poželjno. Naime, Palmer je bio ratni veteran iz 1812. godine, živio je mirnim farmerskim životom u malenome selu NoTown u blizini Fitchburga u Massachusettsu. Njegov mirni život prestao je s danom kada je odlučio pustiti bradu.

Palmer nakon toga više nije bio prosječan muškarac, sumještanin, naprotiv bio je meta ismijavanja, pa čak i meta fizičkih napada, a kako je vrijeme pokazalo i meta zakonodavstva onoga vremena.

Naime, on je 1820 godine nosio već podužu bradu. Pustio je i nosio bradu u vremena kada to nije bilo poželjno, a bilo je čak i uvredljivo za ostale sumještane.

Zvali su ga “Stari židov”, a smatrali su da zaudara, da je prljav i da je u najmanju ruku ekscentričan. Dolazilo je do toga da je bio česta meta maltretiranja, ispitivanja o njegovoj bradi, o razlozima, no to ga nije spriječilo da i dalje nastavlja njegovati svoj stil.

Kada ga je jedan uglednik iz Fitchburga pokušao nagovoriti da se obrije i sredi i to riječima:

Palmere, zašto se ne obriješ i ne prestaneš hodati okolo kao sami Vrag?

odgovor Palmera je glasio:

Gospodine Task, zar niste malo pobrkali usporedbe likova? Nikad nisam vidio sliku vladara sumpornih područja (Vraga) s bradom, ali ako se dobro sjećam, Isus je nosio bradu, baš sličnu mojoj.

Lokalno stanovništvo je bilo toliko ojađeno zbog Palmerove brade da su ga jednog dana u svibnju 1830. godine napala četvorica muškaraca opremljena britvama za brijanje te škarama, a s ciljem da ga obriju. Palmer je bio snažniji i krupniji muškarac te se uspio obraniti, ali je u obrani dvojicu muškaraca ranio u nogu svojim džepnim nožićem.

Kako Palmer zbog brade nije bio baš omiljeni žitelj svoga kraja, na kraju je optužen i osuđen za “ničim izazvan napad” te je kažnjeni s 10 dolara novčane kazne, 40 dolara sudskih troškova, te skoro 700 dolara novčanih obveza proizašlih zbog njegove kazne.

Palmer je naravno odbio platiti kazne, obveze i troškove suda jer je bio žrtva nepravde. Zbog toga je poslan u okružni zatvor pokrajine Worcester na služenje kazne od nešto više od godine dana.

Tijekom tih 15 mjeseci služenja nepravedne kazne u zatvoru, Palmer je vodio detaljan dnevnik o njegovom boravku iza rešetaka.

U svojem je dnevniku tako opisivao sadistička ponašanja tamničara te vlastitu ustrajnost da se protivi naporima društva koje mu želi oduzeti njegove nekonvencionalne navike i razmišljanja.

Prvih tjedana u zatvoru Palmer je bio jako bolestan. Kasnije je bio fizički maltretiran skoro do smrti od strane tamničara, po nekoliko dana nije dobivao hrane, a bio je smještan u samnice i po nekoliko mjeseci. Bio je također i meta napada ostalih zatvorenika koji su ga htjeli pod svom silom obrijati.

Palmer nije bio osoba koja se dala lako uplašiti te je ne samo sebi, već svima ostalima zagorčao život te otežavao njihove naume da ga obriju. Stalno je slao pisma šerifu pokrajine Worcester, Calvinu Willardu. Žaleći se na loše uvjete u zatvoru, slao mu je pakete sa svakim obrokom kako bi ukazivao na loše prehrambene uvjete. No, sve je to rezultiralo dodatnim bijesom tamničara koji su ga na tri mjeseca stavili u najdublju tamnicu.

Tijekom boravka u zatvoru, Palmer je branio svoje pravo na slobodu govoru, izražavanja, branio je svoju nevinost, te ako bi platio kaznu, a što bi ga izvelo iz zatvora, priznao bi krivicu za nešto što nije kriv.

Palmer se redovito obraćao lokalnim nositeljima vlasti koje su naposljetku bili svjesni da kazna koju odslužuje i način na koji se postupa prema njemu daleko premašuju njegovo takozvano kazneno djelo. Da bi izbjegli neugodne situacije lokalne su vlasti slale nekoliko izaslanika koji su trebali nagovoriti Palmera da plati kaznu. Čak su mu bili spremni poništiti 700 dolara obveze ukoliko plati samo novčanu kaznu i sudske troškove.

Ponuda je Palmeru dakako bila neprihvatljiva te je pomalo ironično rekao izaslanicima:

Ako doista nisam sigurna osoba (bolesna) da budem na slobodi, onda ne želim izaći van. Voljan sam ostati zatvoren dok ne budem sigurna osoba za društvo.

Palmer je bio toliko uporan u svojoj odluci da je došlo do toga da ga je sudac koji ga je zatvorio praktički molio da popusti u svome ustrajanju. Sudac je bio toliko već jadan da se obratio Palmerovoj 80 godišnjoj majci da napiše pismo u kojem ga moli da se vrati kući. Nakon ovog niskog poteza suca, Palmer je učinio ono što bi svaki normalan čovjek i učinio, popustio je i platio kaznu.

Joseph Palmer je postao naširoko poznat jer je svoja pisma slao i novinama Worchester Spy koji su vrlo rado objavili njegovu neobičnu priču. Društvo ga je i dalje zadirkivalo, no, sve to skupa, a najviše zatvor ponukali su ga da se aktivira kao politički i religijski reformist.

Joseph Palmer je umro 1873. godine baš u vrijeme kada su brade postale jako popularne diljem SAD.

Dignut mu je nadgrobni spomenik na kojem piše:

“Zakonski gonjen jer je nosio bradu.”

 

Ja sam vjernik. Barem se smatram jednim. Vjerujem u svog Boga. Za mene taj Bog nije slika ni prilika po kojem smo nastali, nije netko tko je stvorio muškarca, uzeo nam rebro i stvorio ženu. Za mene Bog nije neka svevišnja osoba koja nas gleda, upravlja nama. Za mene je Bog moje osobno duhovno oličenje dobroga, poštenoga. Oličenje oproštenja, tolerancije, prihvaćanja, ljubavi, smijeha, tuge. Osjećaj nečeg što je u meni, nečeg što mi govori da budem bolji čovjek, bolja osoba, bolji prijatelj, bolji otac, bolji suprug.

Odgajan sam u duhu i okruženju koje me učilo da budem prema svima jednak i da prihvaćam sve bez obzira dijele li tu moju vjeru, boju kože, spol. Bez obzira kako fizički izgledaju, imaju li mane. Bez obzira dijele li moje stavove, dijele li moja razmišljanja, intimno uvjerenje, spolnu orijentaciju.

Odgajan sam tako da ti, kao čovjek koji živiš samnom na ovom svijetu, ne moraš vjerovat u Boga u kojeg ja vjerujem, ti ne moraš zastupati iste stavove i uvjerenja koja ja zastupan, ali mi svejedno možeš biti i budeš mi prijatelj.

Smatram se vjernikom koji je napredniji. Smatram se vjernikom koji je prihvatio vrijeme u kojem živimo. Jedan sam od rijetkih vjernika koji je prihvatio da je Crkva kroz povijest živjela u velikom grijehu, radila zlokobne stvari. Prihvatio sam da ne moram odabrati stranu da bih sretno živio. Ne moram odabrati Boga da bih sretno živio.

Ono što me u posljednje vrijeme prilično plaši je sve veća koncentracija netolerancije i neprihvaćanja onoga što nas plaši, onoga što ne poznajemo ili onoga što nam je drugačije ili onoga što jednostavno odstupa od nametnutih nam svjetonazora.

Naše se društvo marginalno dijeli na lijeve, na desne, na vjernike, na ateiste, na muške, na ženske, na normalne, na drugačije, na snažne, na slabije.

Recentni primjeri koji su prilično podijelili društvo su slučajevi gdje pripadnici istospolnih zajednica jednostavno žele živjet u miru u društvu s nama vjernicima i onih koji to nisu. Mnogi od njih vjeruju u Boga, u svog Boga, uzorni su kršćani, muslimani, židovi. Česti su na misama, molitvama u dobrim dijelima.

S druge pak strane postoje, po meni, uplašene jedinke koje pod svom silom, silom zakona, silom “tko je jači taj i tlači”, pod lažnom isprikom vjere i samoga Boga žele spriječi, eliminirati bilo kakav suživot s tim ljudima.

Isto tako s druge strane pojedini zagovornici slobode govora, slobode izražavanja, ali i pojedini pripadnici spomenutih istospolnih zajednica vrijeđaju vjernike, ne prihvaćaju njihova uvjerenja, njihove stavove. Ne prihvaćaju vjeru kao takvu, a opet žele i bore se da se njihovi stavovi prihvate.

Nezahvalno je generalizirati i ne smijemo generalizirati, stoga ni nećemo.

Nazovimo tolerantniji dio našeg društva vrlo se često referira na povratak u 16. stoljeće kada su se progonile i palile vještice, kada je sama Crkva bez razloga zatvarala, mučila svakoga tko je razmišljao drugačije, živio drugačije ili jednostavno tko se nije poklonio društvu koje je nametalo svoje stavove drugima. Čak ni sama vjera i pozivanje na Boga nisu bili dovoljni. Ta ista Crkva danas promovira jedan stav tog društva te nije na usluzi Bogu, ali ni nama vjernicima. Srećom u toj Crkvi postoje i oni istinski vjernici i širitelji dobra.

Osobno poznajem nekoliko ljudi od vjere, nekoliko ljudi koji promoviraju vjeru, nekoliko njih koji žele dobro i koji znaju da i među njima ima kukolja koji će mise koristiti za promociju političkih stavova, koji će mise koristiti da bi vjernicima nametnuli da ono što je drugačije nije dobro.

Među tim vjernicima, nazovimo ih primateljima vjere, postoje i ljudi istospolnih zajednica, postoje vjernici otvorena uma, postoje vjernici koji ne žele slušati političke pamflete sakrivene u promociji vjere i Boga.

Pomalo mi je teško priznati, ali Crkva je danas ništa drugo već zemaljska interpretacija pojedinih ljudi željnih upravljanja i kontrole nad širokim masama vjernika, te onoga što bi trebala biti vjera u Boga. Crkva danas više nije samo zajednica ljudi koji vjeruju u nauk Isusa Krista. Crkva danas malo pomaže potrebitima. Crkva danas gradi zdanja u zlatu i platini. Crkva je danas produžena ruke politike. Crkvu danas vode imućni i netolerantni.

Crkva je danas prepuna kukolja i to je ono što smeta i vrhovnog nam poglavara katoličke Crkve, papa Franju.

Pogledamo li pak niže postoje pripadnici našeg društva koji samoinicijativno i bez imalo morala sebe prozivaju da brane obitelj, direktno su, a upravljajući masama, utjecali na život suprotne strane, ali i svih nas ostalih, te su, osim same agresivne propagande, utjecali i na Ustav države u kojoj žive te obje strane. To je krivo. Njihove namjere nisu časne. Ti pojedinci su direktno utjecali i na moj intiman život. Bez mojeg dopuštenja. To nije ni sloboda govora koju licemjerno zagovaraju. To je suđenje vješticama.

U svom sandučiću nikad nisam naišao na pamflete koji promoviraju spomenute istospolne zajednice, pamflete koji brane pobačaj, ali sam zato pronalazio pamflete koji su, licemjerno pozivajući se na vjeru, promovirali da to nije dobro za naše društvo, da je to zlo, da je to dijelo samog Đavla. Ja kao vjernik, a kao netko tko se spominje u tom kontekstu nikako se ne slažem s njima.

Jedno je moliti u miru i tišini, u vlastitoj intimi, jer molitva je intiman proces, te bez utjecaja na okolinu i društvo, dakle moliti za sebe, za bližnje, za druge. To nitko nikome ne zamjera i imamo svi pravo na to.

S druge strane je nedopustivo da pojedini djelatnici u zdravstvu tim istim “javnim moliteljima”, a pod iznimkom vjere, Boga odaju informacije kada će koja majka, obitelj stići na pobačaj u određenu zdravstvenu ustanovu, a kako bi je agresivni molitelji doslovce zaskočili i nametali svoje stavove. To je isto učinio Juda Iškariotski koji je izdao Isusa Krista.

Ako su ti ljudi koji su se odlučili na pobačaj vjernici, oni su tu njihovu odluku raspravili sa svojim Bogom, s Kristom i nitko od nas smrtnika, vjernika, nema pravo uplitati se u njihovu intimnu odluku. Razočaran sam u takvu vjeru i takve plitke ljude koji to upravo rade.

Ako pak ti ljudi nisu vjernici, pustimo ih da odluku donesu sami i pustimo ih da žive svoj život. Žive svoj teret. Razloge za pobačaj imaju oni sami i nikako nije na nama da se uplićemo u njihovu intimnu i tešku odluku.

To je nisko, to je podlo, to se protivi vjeri, to se radilo 1692. godine. To je nešto što će i sam Bog kazniti.

Ne smijemo tako nešto dopuštati, ali isto ne smijemo dopustit da se nevjernik, da se ateist upliće u moj život, ismijava moju molitvu, moje povjerenje Bogu jer upravo zbog toga njegovi su stavovi licemjerni, njegove su namjere licemjerne i zadnje što može očekivati je moje poštovanje njega i njegovih stavova.

Sukladno tome, obje bih strane podsjetio, ovim danas pomalo komičnim crticama, na suđenje vješticama u Salemu iz 1692. godine, a koje su se na sudu koristile kao dokaz kako prepoznati vješticu, nevjernicu, Sotoninu miljenicu:

1. Ti si žena.
2. Siromašna si te ne možeš financijski opstati.
3. Bogata si i financijski neovisna.
4. Imaš jednu ili više prijateljica/partnerica istog spola.
5. Imala si raspravu, svađu s jednom ili više svojih partnerica.
6. Imala si raspravu ili razilaženje mišljenja s nekim.
7. Starije si životne dobi.
8. Jako si mlada.
9. Srednjih si godina.
10. U obitelji si te imaš previše djece.
11. U obitelji si, ali nemaš djece.
12. Dokazano ti je tvrdoglavo, čudno i drugačije ponašanje.
13. Imaš madež ili treću bradavicu.
14. U kući ti se pokvarilo mlijeko ili maslac.
15. Imala si spolnu interakciju van braka.
16. Zamišljala si tko bi ti mogao biti budući suprug.
17. Prekršila si bilo koje pravilo Biblije te si time napravila pakt s Đavlom.

Casio G-SHOCK MT-G je jedan od onih satova koji bolje izgleda što ga više nosite. Iako nije opremljen sitnicama kao što su laser ili plin za uspavljivanje, ovo je sat kojeg bi vrlo rado odabrao i James Bond jer osim što izgleda robusno i opako on također izgleda elegantno.

Casio G-SHOCK MT-G je zamišljen da bude nošen u uvjetima kojih se mnogi proizvođači satova boje stoga i njegov finalni završni sloj koji je u laganoj roza zlatnoj nijansi izrađen tako da već na samom početku ostavlja dojam istrošenosti. No, nije sve u izgledu, ima nešto i u pameti, kažu mnogi, pa je tako Casio G-SHOCK MT-G opremljem GPS prijemnikom te automatskom kalibracijom pomoću radio valova.

Motiv koji se očito dizajnerima svidio prilikom dizajniranja ovo g sata je motiv potopljenog blaga, a to je vezano uz ono što smo naveli prije da je ovaj sat sve bolji što ga više nosite i trošite. Model je to koji namijenjen da preživi u raznim grubim uvjetima i atmosferilijama, a s druge strane upravo zbog nikada neće izaći iz mode. Casio je stoga namjerno izostavio fini završi premaz, odnosno finalni završetak kako bi upravo dobio taj odličan iznošeni vintage izgled.

Kazaljke su naravno premazane slojem koji svijetli u mraku, što pak odlično vizualno odgovara crvenkastoj nijansi zlatnog završetka. No, ono što će putnici i avanturisti najviše cijeniti kod ovog sata je njegova odlika za prikazivanjem izuzetno točnog vremena i to bilo gdje u svijetu, dakle različitim vremenskim zonama, te laganim i za nošenje ugodnim osjećajem na ruci.

Spomenimo još samo otpornost na pritisak do 20 bara, Triple G otpornost (otporan na udarce, vibracije i centrifugalne/gravitacijske sile). Energiju naravno dobiva iz sunca, ali isto nije mu strano ni pretvaranje svjetlosti fluorescentnih žarulja u električnu energiju.

Naprosto uz ovaj sat osjećati će te se kao Bond. James Bond.

Istraživanja su tako pokazala da jedan orgazam dnevno može smanjiti rizik od raka prostate. Uskoro će Movember, kojeg ćemo obilježiti na najbolji mogući način, pratite nas kako bi bili na vrijeme upoznati s cijelom pričom.

Orgazam u muškaraca osim spomenutog benefita donosi još i pojačani imunološki sustava, smanjuje opasnost od raznih srčanih oboljenja i naposljetku pospješuje san. Stoga sad je i znanstveno dokazano da muškarac kad misli samo na seks pritom prvenstveno misli na vlastito zdravlje.

Podaci koje su iznijeli američki znanstvenici govore o tome da muškarci koji u mjesec dana ejakuliraju više od 21 puta imaju smanjeni rizik od raka prostate i to za 22%. U nekoj slobodnoj interpretaciji jedan orgazam mjesečno vam donosi jedan postotak manje rizika.

“Rezultati ovog istraživanja su posebno ohrabrujući” izjavila je Jennifer Rider sa Medicinske škole u Harvardu.

Naravno, benefite orgazma muškarac ostvaruje bez obzira da li je u akciju postizanja istog uključen partner ili ne.

Spomenimo još samo da je rak prostate drugi uzrok smrtnosti u muškaraca diljem svijeta, stoga svakako preporučamo, evo što više orgazama, ali i svakako redovite preglede kod liječnika.

Barem jednom isprobaj nudizam, partijaj u stranom gradu, popni se na planinu …neki su ekscentrični, neki su konzervativni, duži ili kraći, ovakvi popisi su gotovo uvijek vezani za privatan dio života. No, što je s popisom stvari koje trebate do svoje tridesete obaviti na poslovnom planu? Našli smo sedamnaest iskustava bitnih za razvoj karijere, a ostatak …ipak treba nešto ostaviti i za život poslije tridesete:-)

1. Dobijte otkaz

Prvi otkaz najčešće je vrlo traumatično iskustvo, gotovo kao prekid veze, svaki slijedeći podnosimo nekako lakše. No, ukoliko prihvatimo da je to samo još jedno iskustvo u našem životu, otkaz može biti i vrlo dobar poziv za buđenjem, znak da smo u karijeri na “krivom” putu.

2. Dajte otkaz na poslu gdje ne dajete svoj maksimum

Život je prekratak da biste radili ono što vas ne veseli i gdje vaš kapacitet ne dolazi do izražaja. Dovoljno ste mladi da možete preuzeti rizik i probate pokrenuti vlastiti biznis.

3. Napišite svoju viziju

Kako ćete se kretati prema naprijed, ako neznate kamo želite ići. Napišite barem kratak manifest u kojem ćete navesti gdje se vidite za deset godina, kako se osjećate na svom poslu, što vas u vašem poslu veseli. Izbacite na papir sve svoje kriterije.

4. Pripremite strategiju za upravljanje stresom

Čini vam se možda da nije potrebna, no, i najizdržljiviji dožive burn-out ako ne paze na sebe.

5. Upravljajte svojim vremenom

Upravljanje vremenom je sve traženija vještina. Kad ste pripravnik i nije posebno bitno kako upravljate vremenom, no s odgovornijom pozicijom u tvrtci, svaka vaša neorganiziranost odrazit će se na poslovanje vašeg odjela ili čak cijele tvrtke.

6. Iskomunicirajte barem jednom svoju poslovnu ideju

Kad ste već shvatili što i kako želite raditi, naučite i kako to prezentirati drugima. Ne samo prezentirati, nego i osvojiti klijenta.

7. Postanite stručnjak

Tridesete su vrijeme kad već trebate biti isprofilirani u onom području koje vas zanima. Do tada imate dovoljno vremena isprobavati, ali i usavršavati se u određenom području.

8. Proslijedite dalje

Već dugo vam na srcu stoji ta jedna ideja? Vrijeme je da je prezentirate šefu ili podjelite s kolegama na sastanku.

9. Postanite majstor u komunikaciji

Mnogi to ne postanu nikad i to samo zato što su lijeni. Do svoje tridesete trebate usvojiti barem osnove dobre i efikasne poslovne komunikacije jer vam to neće biti oprošteno.

10. Naučite minglati

Neznamo niti jednu osobu kojoj je ova poslovna disciplina draga, no nužna je. Mislite li razvijati svoju karijeru, posjećivanje raznih konferencija i događanja postat će redovita stavka u vašem rokovniku.

11. Disciplinirajte se na društvenim mrežama

Na pragu tridesete ste već ozbiljna, poslovna osoba. Kako će vas šefovi, suradnici i partneri tako doživjeti, ako na svom FB profilu još uvijek objavljujete proste viceve.

12. Nastavite učiti

To što ste na pragu tridesete još uvijek ne znači da ste “pobrali svu pamet svijeta”. Sjetite se da je učenje cjeloživotna navika.

“Te tri slatke riječi, ja te volim” početak su općepoznatog šlagera iz 1971. godine, kojim je Kićo Slabinac stekao slavu. No, kad “volim te” treba ozbiljno reći osobi koju zaista i voliš, ne ispadne to uvijek tako pjevno i jednostavno kao kod Kiće. Sastavljen prema iskustvu nekolicine gentlemana, donosimo popis idealnih i malo manje idealnih trenutaka za izreći ove slatke riječi.

Kada reći “volim te”

Nije baš da se to broji, no ipak, kažu da je općeprihvatljivo reći “volim te” između tri do šest mjeseci veze. Neke osobe se zaljubljuju i odljubljuju češće nego što se mijenjaju plahte, s druge strane tu su osobe kojima treba cijelo jedno desetljeće da uopće priznaju da osjećaju barem naklonost prema nekoj osobi. Zato je nije u redu generalizirati. Najbolje je da se sami zapitate nakon nekoliko mjeseci što zaista osjećate prema osobi s kojom se viđate. Osjećate li zaista ljubav ili je u pitanju još uvijek samo zaljubljenost i požuda. A to ćete znati kad počnete voljeti i tuđe mane.

Nikad nemojte reći “volim te” samo zato što je to ona rekla

Hm, ovo je “tricky” situacija. Nakon što izjavi ljubav, nitko ne voli čuti odgovor poput “volim provoditi vrijeme s tobom” ili “hvala”. No, ipak reći “volim te” samo zato što je to rekla druga strana, nije dobar početak. Osim toga, ukoliko to kažete tek toliko da kažete, druga osoba će to osjetiti. Ionako ćete biti u nevolji, pa bolje onda biti iskren.

Izbjegavajte velike geste

Koliko god smatrali da su žene ovisne o romantici, život ipak nije holivudski film. Bez obzira koliko puta ona gledala Zgodnu ženu, nije to scenarij koji ona želi. “Volim te” je intiman čin, pa onda to tako i recite.

Ni slučajno izgovoriti pod utjecajem alkohola

Nakon što se inhibicija ugasi nakon tri duple tekile, definitivno ćete imati dovoljno hrabrosti da pod njenim prozorom urlate “volim te”. Međutim, želite li poslije slušati kako ste bili pijani i niste mislili ozbiljno?! Ili možda jeste, ali nije to bio način. Ili možda …recite to trijezni.

Niti nakon seksa

Nakon vrlo intimnog čina nekako se čini logičnim da intimno podijelite i svoje osjećaje. No, osjećate li zaista ljubav u tom trenutku? Ovo je zapravo vrlo slična situacija kao i kod pijanstva. Ponavljamo, recite to trijezni.

Jednog dana svima nama dođe kraj i dođe ono vrijeme da napustimo ovaj svijet. Kuda koji mili moji, svatko prema svojim uvjerenjima odnosno vjerovanjima, ali ono na što možemo utjecati je kako će izgledati ta posljednja vožnja.

Naravno, nama osobno u tome trenutku to nimalo neće biti bitno ili zanimljivo, ali opet ne možemo to tvrditi sa stopostotnom sigurnošću, ono svakako možemo je svima prisutnima na tom događaju pokazati kako se to radi sa stilom. A u tome će nam uvelike pomoći Maserati te talijanski graditelji automobila Ellena Autotransformazioni.

Maseratijeva kočija bazira se na Maserati Ghibli luksuznoj limuzini, a pokreće je 3.0 litreni V-6 dizelski motor. Unutrašnjost kočije, a gdje se ujedno i smješta tijelo pokojnika nevjerojatno je luksuzno. Ova kočija je svakako zamišljena da posljednju vožnju cijene i živi, ali i mrtvi.

Bilo kako bilo, poživjeli nam vi još stotinu godina.