Kategorija: Stil

Da, dio prvi, jer za pripremu ove kajgane gdje se autor odlučio napraviti dva videa, tko zna možda i tri, potrebno je jako puno vremena, strpljenja, razgovora i namirnica.

Stoga gospodo, ako imate društvo na večeri, a potrebno vam je odugovlačiti, a da to nije očito, primite se kuhanja ovakve kajgane.

“Na planincah sončece sije” stara je narodna koju je odsad moguće slušati ni manje, ni više, nego na levitirajućem gramofonu. Prvom takvom u svijetu. Kako gramofon izgleda pogledajte u videu, a niže vam donosimo više o ideji i proizvodu.

Od slušanja ploča do poslovne ideje

Mlada ekipa na ideju je došla slučajno. Dok su izmjenjivali poslovne ideje slušali su ploče. Kad im je pala na pamet ideja zašto gramofonska ploča ne bi lebdjela, shvatili su da je to zapravo tehnički izvedivo. I tako su krenuli u realizaciju prvog u svijetu lebdećeg gramofona. Nakon nekoliko testiranja napravljen je prototip, te je pokrenuta Kickstarter kampanja. Svoj proizvod žele približiti ljudima koji općenito uživaju u zvuku vinila i žele nešto posebno, ali i onima koji žele najbolju kvalitetu zvuka na što se najviše pazilo pri izradi prototipa.

Elegantan i jedinstven dizajn koji prkosi gravitaciji

Koristeći inovativnu tehnologiju, slovenska ekipa sastavljena od dizajnera, inžinjera, proizvođača i logistike, uspjela je postići magnetsku levitaciju i istovremeno zadržati preciznu vrtnju tanjura. Gramofon se sastoji od ručice i glave koja se preko audio ulaza spaja na zvučnike. Tanjur na kojem se okreće ploča stoji na nožicama koje se automatski “uvlače” čim sustav počne raditi. Automatskim dizanjem ručice na kraju ploče, postignuta je zaštita od grebanja. Gramofon sadrži i UPS sustav koji štiti ploče i kod naglog nestanka struje – omogućuje dovoljno vremena korisniku da zaustavi ploču i ugasi gramofon. Naravno, tu je i adapter kojim možete namještati 33 ili 45 okretaja u minuti.

Svi smo bili u tom stanju, ležeći u krevetu, boreći se s mamurlukom i pitajući se čemu nam je to trebalo u životu. Htjeli mi to priznati ili ne, mamurluk boli. Boli tijelo, boli glava, a često i želudac. Pronađeno je rješenje, a gdje drugdje nego u Amsterdamu. Otvoren je prvi u svijetu bar za mamurluk – pop-up “Hangover Bar”.

Na ulazu u bar trebat ćete dokazati mamurluk

Inspektori, na ulazu u bar, su tu da provjere jeste li zaista i koliko mamurni. Ukoliko alkotester pokaže barem 0,5 ući ući ćete u bar i biti dočekani s udobnim krevetima, biljkama i palmama, bocama kisika i još koječim. Nije bilo teško doći na ovakvu ideju. Krvave oči, u ustima okus mrtve ptice i osjećaj barem pola kilograma čavala zabijenih u glavu i najizdržljivije bi natjeralo da pokleknu.

Utočište na kojem će vam jetra biti zahvalna

Vrlo zanimljivog naziva “Hangover bar” za početak pruža udobno, toplo, zeleno i relaksirajuće okruženje za odmor. Udobni kreveti na kojima možete ležati (ili lagano plakati zbog boli) u kombinaciji s palmama i ostalim biljem već donose osjećaj olakšanja. Zdravi sokovi i posebno kreiran anti-mamurluk meni pomoći će pri oporavku jetre. Obroci će biti dostavljeni u krevet, gdje možete spavati ili gledati film, u periodu od 10 do 18 sati. Tu su i boce s kisikom, koje će pomoći da pročistite pluća i osjećate se bolje.

Da, i ako slučajno dođete, a niste dovoljno mamurni, organizatori će rado ponuditi votku, tako da se možete “razvaliti” dovoljno da se vratite sljedeći dan mamurni. Kako brižno:-) Više pogledajte još i ovdje.

BMW je predstavio samobalansirajući koncept motora – Motorrad Vision Next 100, za kojeg kažu da je toliko siguran da s njega nikada nećete pasti. Motor s nultom emisijom štetnih plinova ima samobalansirajuće kotače dizajnirane da stoji uspravno čak i nakon što se u potpunosti zaustavi. Također, ovaj motor ne sadrži veliki dio raznih zglobova, kao standardni motocikli. No, to je tek manji dio noviteta. Vozači mogu komunicirati s vozilom putem naočala.

Dizajnom kao da je izrađen prema Batmanovoj narudžbi

Prema BMW-ovoj ideji, u ne baš tako dalekoj budućnosti, motoristi neće imati potrebu za kacigom ili zaštitnom odjećom. Također, neće trebati spustiti noge na tlo kada se zaustave. BMW, poznat po motorima jednako kao i po automobilima, svojim konceptom Motorrad Vision Next 100 dao je viziju budućnosti. U osnovi, motor budućnosti nudit će i dalje uzbuđenje, kao i današnja vozila, ali ne i opasnost. Osim samobalansirajućih kotača, motor ima i “elektronički sigurnosni kavez” odnosno motor komunicira s drugim vozilima i senzorima na cesti, a kad stoji nije mu potrebna “nožica”. Ne možete ga srušiti čak niti namjerno. Ipak ovo je koncept i pitanje je koliko od svega ovoga u praksi zaista je provedivo i koliko će dugo potrajati do prvog modela proizvedenog za cestu.

Vozač komunicira s motorom putem naočala

Koncept BMW motocikl pokreće električni motor, a ne benzinski. Elektromotor također ima poznati oblik BMW flat-twin motora s cilindrima koji vire sa strane.
Okvir motora je u potpunosti fleksibilan što omogućuje skretanje i općenito upravljanje, obzirom da su iz dizajna izbačeni standardni zglobovi kao u današnjim motorima. Količina struje koja je potrebna za kretanje mtora ovisi o brzini kojom se kreće. Kada se kreće polako, upravljač je lagan i jednostavan. Kako se brzina povećava, za upravljanje je potrebna veća sila.

Nema tradicionalnih amortizera. Gume su te koje omogućuju “glatku” vožnju. One, također, imaju promjenjivo gazište koja se prilagođava različitim uvjetima na cesti.
Uz motor, BMW je predstavio jednako ambicioznu odjeću i zaštitne naočale. Obzirom da kaciga nije potrebna, naočale će spriječiti vjetar, kukce i prašinu da smetaju očima vozača. Međutim, naočale će pružiti i sve informacije koje vozač treba. Vrsta podataka koji se prikazuju unutar naočala mijenjat će se ovisno o tome gdje vozač gleda. Kada se gleda ravno na cestu, podaci se neće prikazivati, osim ako se radi o hitnom slučaju. Odijelo ne sadrži dodatni punjenje, jer to nije potrebno. Ono može zagrijati ili ohladiti vozača po potrebi, a podržava mišiće vozača kako bi se umanjio umor. Vibriranje jedinica u rukavima i nogavicama daje povratnu informaciju za navigaciju ili da upozori vozača kada je motor previše nagnut.

Vezanje cipela mnogi smatraju nečim što nije toliko bitno i što se radi samo do sebe. No, zapitajte se kako se osjećate kad se nađete na nekoj zabavi, odnosno wc-u i primijetite, usred obavljanja posla, da se cipela odvezala, a žniranac se fino namaće u nečije tuđe otpadne tjelesne produkte. Grozno, zar ne?

A osim toga ukoliko naučite ovu odličnu metodu koja će vam uvelike uštedjeti vrijeme možete postati prava legenda u vezanju cipela.

Nedavno smo našli rješenje za sve kojima ni sto sklekova, tri puta na dan, ne bi bio problem, samo kad bi ta gravitacija malo popustila. Drugim riječima, za sve one koji bi vježbali, ali im je teško. Danas pogledajte vježbe za sve one koji žele nešto nesvakidašnje, čudno i pomalo “otkvačeno” – cyr kotač.

Za početak, što je to cyr kotač

Iako se na prvu može pomisliti da je riječ cyr skraćenica od cirkus ili nešto vrlo slično, nije, međutim ima veze sa cirkusom. Daniel Cyr, suosnivač cirkuske grupe Cirque Éloize, 1996. godine otkrio je kotač. Kao inspiracija poslužio mu je hulahop, a razvijao ga je nekoliko godina isprobavajući različite materijale za što bolji efekt. Godine 2003. osvaja čak i srebrnu medalju za svoju izvedbu na ovom kotaču.

Cyr kotač jedan je veliki hulahop u kojeg, kad raširi ruke i noge, stane čovjek. Najčešće je napravljen od aluminija ili čelika i može biti obložen PVC materijalom. Da bi ga se moglo koristiti na pravi način, kotač treba biti deset do petnaest centimetara viši od osobe koja ga koristi. Osoba koja koristi cyr kotač treba stati unutar njega, primiti ga rukama, te okretati se i kretati poput recimo žiroskopa.

Isaak Hou gospodar je prstena

Isaak Hou, 35-godišnji Tajlanđanin, ulični je performer i akrobat koji je obišao svijet “rolajući” se u svom Cyr kotaču. Nazivaju ga još i Gospodar prstena, a svojim performansom ulijeva strahopoštovanje i osvaja priznanja širom svijeta. Nije mu plan bio postati ulični performer, no nekako je to pokupio usput kad je s 18 godina odlučio da želi proputovati svijet. Jednog dana, naišao je na video performera na cyr kotaču i odlučio da želi postati majstor u “vožnji” baš tog kotača. I to je bio početak ovoga što možete vidjeti na videu.

Kao dječak trenirao je gimnastiku i kung fu, međutim ništa se ne može usporediti s učenjem korištenja cyr kotača. Kako sam kaže, u početku nije znao što točno čini. Treninzi su bili prilično teški i razlikovali su se od performansa. Pohađao je školu u Švedskoj, Danskoj, Rusiji i Kanadi, dok nije izučio zanat.  Tvrdoglavost i ljubav, kao glavni “začini”, učinili su da Isaak danas zarađuje isključivo od “vožnje” na kotaču i ne bi to mijenjao za bilo koji biznis.

Sigurni smo da vam razne ideje padaju na pamet, što biste sve mogli raditi s odjećom koja reagira na pogled. Međutim, majica naziva Caress of the Gaze, o kojoj je ovdje riječ, projekt je koji istražuje viziju budućnosti u kojoj postoji mogućnost nošenja druge kože koristeći razne materijale i 3D printanje.

Majica koja se pomiče gledanjem u nju

Caress of the Gaze, ili u našem slobodnom prijevodu “pomiluj me pogledom”, kreacija je losanđeleske umjetnice Behnaz Farahi. Koristeći 3D printanu plastiku i kameru stvorila je komad odjeće čiji se dijelovi pomiču ovisno o gledanjem u nju. Zanimljivo je gledati ovu majicu. Čini se kao da ima svoju volju, obzirom da se plastična pera pomiču neovisno o gibanju osobe koja ju nosi. Plastična 3D pera polufelksibilna su i mrežasto postavljena, strukturom bi trebali podsjećati na mišićna vlakna. Kamera koja prati poglede smještena je u predjelu prsa.

Pomiluj me pogledom, ali pazi gdje ti oči bježe

Farahi objašnjava da majica radi na način da mala kamera prepoznaje kada netko gleda prema njoj, a može čak prepoznati i spol osobe. Objektiv kamere manji od tri milimetra detektira “zurenje”, računalni algoritam mapira gdje je točno pogled uperen, a plastična pera se upravo na tom mjestu pomaknu i ukrute. Znači li to da trebate paziti gdje gledate, prije bismo rekli da trebate paziti kako gledate. Ova 3D majica zamišljena je kao produžetak kože i kao istraživanje potencijala interaktivnih okruženja i njihovih utjecaja na tijelo. No, zamislite koje bi sve mogućnosti ova tehnologija mogla donijeti u realnom, svakodnevnom životu.

Iako naslov sugerira na jednu kontroverznu reklamu za Najlonke, ovdje se radi o segmentu misije Gusa Worlanda da spasi australske muškarce. Mladićima su postavljena dva pitanja: “Jesi li dovoljno muško?” te “Znaš li uopće što to znači?”

Pokušajte si i vi odgovoriti na ta pitanja. Tim redoslijedom.

Projekt, štoviše razgovor, pod nazivom ManUp nastao je nakon što je jedan od Gusovih prijatelja počinio samoubojstvo. To ga je prilično shrvalo te je odlučio je pokrenuti projekt u kojem želi otkriti što to muči muškarce diljem Australije, dobiti odgovor zašto njih 2 000 godišnje počini samoubojstvo, te naravno kako to spriječiti.

Ovo je Gusova kampanja da spasi živote australskih muškaraca, jer to je problem koji ne nestaje. Imajmo također na umu, da to nije problem samo Australije.

Još uvijek se oporavljamo od prekrasnog steaka pripremljenog u samom srcu prirode, no ipak je vrijeme za jedna manje kalorični i nježniji obrok.

Pogledajmo jedan malo drugačiji, ali također odličan video uradak pripreme sendviča s povrćem, da budemo gastronomski korekniji – panini s povrćem.

Samo 2,5 milijuna dolara cijena je sata kojeg izradio Patek Philippe. No, koliko god ova cijena zvučala suludo čak i za jedan luksuzan sat, iza nje se krije gotovo u potpunosti ručni rad i nevjerojatno kompleksna izrada.

Najkompleksniji sat ikad

Tako barem kažu. Za svoju 175. obljetnicu, švicarski urar koji izrađuje luksuzne satove Patek Philippe, izradio je posebnu, ograničenu kolekciju pod nazivom The Grandmaster Chime. Kad pogledate video bit će vam sve jasno. Za početak, reći ćemo samo da se satovi sastoje od dva brojčanika i čak 214 dijelova. Sat je promjera 47,7 milimetara i sastoji se od 1366 pojedinačnih komponenti. Na osmišljanje i razvoj sustava pokretanja sata utrošeno je čak osam godina i sto tisuća radnih sati.

U Patek Philippe nazvali su ovaj sat inteligentnim obzirom na mogućnosti poput kompliciranog, mehaničkog dijela koji omogućuje da se otkucaju sata drukčije čuju u određenim intervalima. Jednostavnije podešenje podrazumijeva različit ton otkucaja na puni sat i četvrtine, a moguće je i podešenje da se različit ton čuje i za svaku pojedinu minutu. U povijesti ovo je bilo rješenje za prilagodbu satova slabovidnim osobama, danas je remek-djelo precizne mehanike koje svaki kolekcionar iznimno cijeni. Sat sadrži još i “vječni” kalendar, kao i druge vremenske zone, te dvije deluxe mogućnosti – akustični alarm i funkciju postavljanja alarma na točno određen datum.

Proizvedeno je samo sedam satova

Ovo je prvi sat s dva lica koji je prezentirao Patek Philippe, što doslovno znači da ga možete okretati, te nositi i prednju, i stražnju stranu na ruci. Jedna strana prikazuje točno vrijeme, dok druga strana prikazuje kalendar. Mogućnost jednostavnog i laganog okretanja sata, razvijana je čak četiri godine. Proizvedeno je samo sedam satova od kojih je jedan izložen u muzeju u Ženevi. Preostalih šest stavljeno je na raspolaganju za kupnju, međutim nije dovoljno samo imati 2,5 milijuna dolara na računu. Kupce će intervjuirati Thierry Stern, predsjednik tvrtke Patek Philippe, kako bi se uvjerio da su zaista ljubitelji satova i da će u ovom posebnom komadu uživati još godinama.

Zaslužuje li ovaj komad ovako visoku cijenu procijenite sami, ali morate priznati da izgleda zaista jako dobro.

Možda se sjećate tog sata hrvatskog jezika gdje je profesorica tupila kako se ne smije reći da “pijete iz šalice od bake”, već “pijete iz bakine šalice”. Toga se vrlo dobro sjećam, ne zato što je profesorica “tupila”, već mi se u pamćenje urezala slika šalice za koju je kao materijal za izradu, umjesto keramike, poslužila moja baka! Koliko god je meni ta slika i danas šokantna, postoje ljudi kojima se baš to sviđa. Jedan američki umjetnik napravio je pravi biznis izrađujući posuđe od bake. Da, doslovno od bake ili bilo kojeg drugog člana obitelji koji je kremiran.

Dizajnirani predmeti od pepela preminulih

Justin Crowe nagrađivani je umjetnik iz New Yorka, vlasnik studija Chronicle Cremation Designs. Istaknuo se s nekoliko umjetničkih instalacija, međutim poslovni model izgradio je na izradi posuđa od kremiranih ostataka ljudi. Kako je točno došao na ideju, nismo našli podatak. Krenulo je kao projekt, a nastavilo se webshopom u kojem se može naručiti posuđe izrađeno od kremiranih ostataka člana ili članova obitelji.

Iz Chronicle Cremation Designs studija kažu kako su razvili i patentirali metodu u kojoj koriste kremirane ljudske ostatke i glinu kako bi izradili keramičko posuđe. Pretvaranjem pepela preminulih u dizajnirani predmet, žele pomoći obiteljima preminulih da zadrže sjećanje na svoje najmilije u svakodnevnom životu. Posuđe koje izrađuju sto posto je sigurno pri korištenju za jelo ili piće, može se koristiti u mikrovalnoj i prati u perilici za posuđe. Pri izradi posuđa postupaju vrlo pažljivo i garantiraju da su koristili odgovarajući pepeo za odgovarajućeg naručitelja. Dio pepela arhiviraju na period od dvije godine, u slučaju da se posuđe razbije, može se naručiti novo.

Popijte čaj iz šalice od bake, doslovno

U webshopu imaju nekoliko dizajnom već definiranih predmeta, no mogu napraviti iznimku i izraditi posuđe prema dizajnu naručitelja. Mogu se tako naručiti šalice, boce, zdjela, urna, svijećnjak, nakit ili kompletan servis za jelo. Cijene se kreću od 199 dolara na više, a čini nam se da postoji mogućnost dostave i na naša područja. Tu je i dodatan trošak na koji treba računati, slanje pepela preminule osobe.

Ukoliko vam nije problem staviti usne na kremirane ostatke vaše bake, ako cvijeće, umjesto na grob, želite staviti u vazu koja je napravljena od ostataka vaše voljene osobe, ako vam neće prolaziti kroz glavu kako se kremirane kosti vaše tete sada “okreću” (peru) u perilici i cijela ova priča za vas nije niti malo “creepy”, posjetite Chronicle Cremation Designs.