Kao roditelja djeteta vrtićke dobi na raspolaganju imam još nekoliko godina, a sve to prije prvih odlazaka u školu i plasiranja djeteta u naš obrazovni sustav. Moram priznati da nisam baš nešto pretjerano sretan s time jer obrazovni nam sustav baš i ne odiše čvrstim povjerenjem, a i sami temelji sve su više poljuljani.
Nažalost, to ne mogu mijenjati, ali ono što bi mi se moglo dati na odluku jest odabir da li želim dijete upisati u takozvanu miješanu školu (muško-žensku) ili posebnu školu za dječake, odnosno uvesti ga u sustav jednospolnog obrazovanja.
Naime, od protekle je godine inicirano to vraćanje nekadašnjim načelima spolnog odvajanja djece prilikom obrazovanja. No, nije to samo privremeni hir pojedinaca u Hrvatskoj, već se i diljem svijeta polako počinju otvarati škole za dječake, odnosno škole za djevojčice.
Roditelji koji djecu upisuju u takve škole vrlo često su vođeni idejom i uvjerenjem da djevojčice i dječaci uče drugačije te upijaju znanje drugačije, a i same škole su onda više prilagođene određenom spolu. Tako odvojeno učenje navodno dovodi do boljeg napredovanja samog pojedinaca.
Jedna pomalo slična inicijativa razdvajanja djece, koja kreće iz pojedinih osnovnih škola u Međimurju je odvajanje razreda hrvatske i romske djece. Taj porez se opravdava iz jednoj jedinog razloga, a to je razlika u predznanju i načinu učenja. Naime, u prvom razredu osnovne škole pojedina romska djeca se tek po prvi puta susreću s hrvatskim jezikom, kulturom i načinom učenja te je njih tek potrebno učiti pravilno razgovarati, odnosno razgovarati uopće, na hrvatskom jeziku. To pak onda drugoj djeci otežava napredovanje, odnosno zadovoljavanje gradiva. Te ideje dočekane su na nož uz objašnjenje rasne diskriminacije.
S druge strane roditelji hrvatske djece ispisuju svoju djecu iz mješovitih razreda te ih nerijetko upisuju u druge škole gdje nema romske djece.
No, vratimo se na spolno razdvajanje djece (a mnogi bi se složili da je ovo spolna diskriminacija). Ono što nas znanost uči je da ne postoji takvo ponašanje, odnosno ne postoji razlika u učenju kod djevojčica i dječaka. I djevojčice i dječaci na isti način pamte, uče, prihvaćaju nove informacije, čitaju i rješavaju matematičke zadatke. Isto tako pronađeno je jako malo dokaza koji bi poduprijeli tezu da odvojeno učenje rezultira boljim napredovanjem i uspjesima pojedinaca.
Moje dijete u vrtiću, dakle koje nije pod utjecajem društvenih normi, načela i raznih principa upitnog izvora, jednako se tako igra s djevojčicama, kao i s dječacima. Ujutro kuhaju ručak, pripremaju hranu, popodne kopaju bagerima i grade gradove. I s djevojčicama i s dječacima jednako se voli i jednako se svađa.
Dakle, ne postoji u tim čistim i neiskrivljenim umovima raspodjela posla i zadataka na muške i ženske. Postati će onog dana kad će ih roditelji ili tete u vrtiću učiti da cure kuhaju i spremaju hranu, a dječaci grade gradove.
Spolna diskriminacija opasna je kao i rasna diskriminacija
Odvajanje razreda prema rasi, primjer u Međimurju, ili po spolu ne može nikako doprinijeti pojedincima po pitanju integracije. Problem s predznanjem romske djece jednostavno se može riješiti uvođenjem predškole ili dodatnih nastavnih aktivnosti gdje bi se ta djeca učila jeziku te bi tako bili na istom stupnju znanja kao i ostala djeca prilikom kretanja u školske klube. Dakle, konkretna integracija djece, ali ne i segregacija.
Ako djecu od samih početaka odvajamo u grupe prema spolu, prema rasi, prema materijalnom stanju ili stupnju znanja jedino što ćemo postići u tom slučaju je jačanje tog stereotipa i diskriminacije – dječaci su snažniji, bijelci su bolji, bogati su moćniji, a pametni su uspješniji.
Dokaz tome su i sprovedena istraživanja na nekoliko američkih sveučilišta, a koja su dokazala da su pripadnici određene grupe osjetljiviji prema članovima vlastite grupe, a na štetu onih koji nisu u toj grupi. To se događa u svim slučajevima odvajanja – prema spolu, prema rasi, ali i prema boji majice koju su nosili.
Slično tome još jedno istraživanje pokazalo je da su pripadnici škole samo za dječake pokazivali iznimno velike znakove seksizma, što pak je također isti slučaj i kod škola, odnosno kampusa samo za djevojčice. To je još jedno istraživanje koja doista dokazuje da se istinska jednakost među spolovima može postići samo zajedničkom edukacijom, odnosno koedukacijom.
Dodatna istraživanja ukazuju i na to da odvajanje djece prema spolu eliminiraju mogućnost da pripadnici jednog spola uče direktno od pripadnika drugog spola. Dokazano je da kod djece koja su pokazivala male znakove različitosti kroz ovaj vid obrazovanja samo su povećala tu raznolikost te daljnje onemogućila šansu da umjesto dodatnog odvajanja ta djeca budu integrirana, odnosno da se, one već one inicijalne različitosti, jednostavno eliminiraju učenjem, integracijom.
Primjerice, kad djevojka odrasta u obitelji s muškom braćom ona će pokazivati više interesa prema sportu, prema gradnji stvari od djevojčica koje nemaju braće. Isto tako je i kod dječaka u okruženju sestara gdje će oni više razvijati verbalne vještine i međusobne odnose, a isto tako postizat će bolje akademske uspjehe.
Kod spolnog odvajanje za vrijeme edukacije, mogućnosti međusobnog učenja su eliminirane te se povećava diskriminacija i razvoj stereotipa. Primjerice, kod polaznika odvojenih razreda sve se više pojavljuje stav da su “dječaci bolji u matematici”, a “djevojčice bolje u jezicima”.
Međutim, u mojoj obitelji, supruga je profesor matematike i fizike, ali muku mući sa sastavljanjem smislenih rečenica. Meni su, usprkos obrazovanju tehničkog smjera, integrali i derivacije daleko straniji od izražavanja ili pisanja. Ja bi u tom društvu bio dječak koji nije baš dobar u matematici, i bio sam, zato mi je bilo vrlo često ugodnije i prirodnije družiti se s curama.
Odvajanje dječaka od djevojčica nikako stoga neće pozitivno utjecati na obrazovanje, na smanjenje diskriminacije. Naprotiv tim će se pristupom ona samo pojačati. S druge strane jedan od razloga roditelja koji promoviraju spolno razdvajanje je strah da će “suprotni spol njihovom djetetu odvlačiti pažnju od učenja i bitnih vrijednosti života”.
To pak je naprosto smiješno.
