Kategorija: Stil

Jutarnja kava, odnosno kako je zovem prijepodnevna kava dnevna mi je rutina i navika bez koje mi jednostavno dan nije dan. Obično je to bio topli jutarnji napitak od nekih 2-3 decilitara koji me drži negdje do ručka. Kavu sam prvenstveno pripremao takozvanom turskom metodom – ugrijao vodu do vrenja, maknuo s vatre, umiješao kavu, stavio na vatru do ponovnog vrenja i to je to. Druga metoda koju sam često koristio je i press metoda. Nisam pio čisto kavu već s mlijekom.

No, ono što me zadnjih godina počelo mučiti kod konzumiranja kave je upravo njezina kiselina. Odnosno dizanje želučane kiseline, takozvane žgaravice. Pokušavao sam razne metode, doručak prije kave, doručak nakon kave, pijenje kave malo kasnije, više mlijeka u kavi, manje mlijeka u kavi, sa šećerom, bez šećera, pa sve do toga da sam tu kavu razdijelio na tri kave, jedna ujutro, jedna oko 10 i jedna oko podneva. No, žgaravica je bila postojana i s vremenom sve gora.

I onda sam naišao na kuhanje hladne kave. Iz prve sam mislio da se radi o nekoj posebnoj metodi pripreme, no u suštini nazvao sam taj proces namakanje grubo mljevene pržene kave u hladnoj vodi kroz 12 do 24 sata.

Prvo i osnovno što sam primijetio nakon već prvog dana konzumiranja te hladne, ledene kave je što više nemam žgaravice, odnosno ta kava ne utječe na dizanje želučane kiseline, a što mi je kako sam i naveo bio iznimno veliki problem.

Općenito govoreći, ako osoba ima probleme sa želucem nakon konzumiranja kave, prva krivnja uvijek ide u smjeru “kiselina” u samoj kavi. Iako ona može biti jedan od faktora, to ne mora nužno biti jedini uzročnik situacije.

Manje poznati spoj u kavi, N-metilpiridinium (ili NMP) je vrlo vjerojatno jedan od najboljih preventora boli u želucu od pijenja kave. NMP nastaje tijekom procesa prženja kave, te je dokazano da ima nekoliko zdravstvenih benefita po organizam. Jedna od tih zdravstvenih prednosti je da inhibira izlučivanje želučane kiseline, što uzrokuje manje bolnim želucem nakon pijenja kave.

Za hladnu pripremu kave preporučuje se stoga lagano pržena kava. Naime prženjem kave povećava se doza NMP, no s druge strane jače pržena kava teže pada na osjetljivi želudac tako da se anulira i sama veća količina NMP.

Stoga zlatna sredina je lagano pržena kava, koja je nježnija za želudac te ima dovoljnu količinu NMP-a.

Hladno kuhana kave uz to sadrži i do 67% manje kiselina u sebi.

Hladna kava je bogatija antioksidansima.

Vruća kava sadrži oko 60 mg kofeina na 100 grama kave te nema nikakvih značajnih hranjivih tvari su sebi. Hladna kava je slična toploj kavi, ali samo po tom pitanju.

Zelena kava je važan izvor fitokemikalija, koje se nakon pripreme i konzumiranja pretvaraju u antioksidanse. Nedavna otkrića pokazuju važnost upravo fitonutrijenata u našem zdravlju.

Međutim, izlaganje kave visokim temperaturama uništava antioksidanse; što je veća temperatura, što je duže izlaganje temperaturi to se više uništavaju antioksidansi.

Kava pripremana na niskim temperaturama ima veću količinu antioksidanata.

Kod lagano pržene kave takozvana klorogena kiselina, a koje je snažni antioksidans u kavi, bude uništena i do 60%, dok je kod jače pržene kave uništena i do 100%, a što je izuzetno veliki gubitak za naš organizam prilikom konzumacije kave.

Hladna priprema kave ima i svojih nedostataka, a to je okus i aroma kave na koju su mnogi kavopije navikli. Razlog tome je što se hladnom pripremom ne izlučuju takozvani terpeni (aromatična ulja), a koja su razlog onog okusa i mirisa kave koji volimo.

No, svi koji su kušali hladnu kavu pomalo će ostati zaprepašteni bogatstvom i kompleksnošću okusa i mirisa. Hladna kava ima svoj delikatan okus, slatka je, s cvjetnim i zemljanim aromama. Bez gorčine. Nije joj potreban dodatni šećer te je vrlo blagog okusa.

Hladno kuhana nešto je slabija kofeinom, odnosno sadrži oko 20 mg kofeina manje na 100 grama kave od kuhane kave – sadrži oko 40 mg.

No, kako je nježnija za želudac, kako je bogatija antioksidansima, kako je na kraju krajeva blaža i ukusnija od vruće, tako možemo popiti i veće količine hladne kave, a kako bi nadomjestili potrebnu količinu kofeina koji nam treba. Naravno to je slučaj ako nama kava služi isključivo za onaj jutarnji kick iz poluuspavanog stanja.

Otkako sam prešao na hladnu kavu, doista nemam potreba ni namjera vratiti se toplim kuhanim kavama.

Kavu si pripremim na tjednoj bazi, stavljam je u frižider gdje drži svoju svježinu okusa i mirisa i do dva tjedna.

Bit ćete sretniji jer neće biti krvarenja po košuljama, majicama, jaknama, kravatama. Neće biti nadražene i osjetljive kože, a samo brijanje neće biti mukotrpan proces. Držite se stoga ove dnevne rutin, naravno ako se brijete, a barem jednom mjesečno vam savjetujemo da skoknete do brice na cjelokupni tretman, znate ono – vrući ručnik, britva, druženje…

1. Oštra britvica. Bez obzira na to što ste vlasnik novog Fusion® Proshield Razora s Flexball tehnologijom vaša će se britvica lagano zatupiti nakon četiri do pet brijanja. Da, draga brijača gospodo i Gillette koji košta suhog zlata može zatupiti. Stoga vodite brigu da je britvica, odnosno žilet oštar jer onda i samo onda je brijanje glatko, nježno i temeljito. Naravno, postoje tajne i trikovi kako da vaša britvica drži i bude oštra praktički zauvijek. No, za to morate biti psihički i fizički spremni jer većim dijelom uključuje dvije stvari – prestanak brijanja i držanja britvice u originalnoj ambalaži van dohvata svih koji bi je mogli koristiti.

2. Zaustavite krvarenja. Korištenjem oštre britvice smanjit ćete iritaciju kože, ali i mogućnost krvarenja. No, ako je vaša koža već polako erodirana i sva pomalo izmućena od svakodnevnog brijanja onda možete koristiti stipsu u olovci koju stavljate direktno na mjesto krvarenja. Olovka djeluje antihemoragijski, odnosno zatvara krvne žilice. Ako nemate takvu olovku pri ruci, možete staviti malo dezodoransa na čisti štapić za uho i nanijeti (napominjem čisti, jer sam vidio da su neki, jest da je to bila vojska, stavljali losione na korištene štapiće) i pritisnuti ranicu. Dezodorans sadrži aluminijev klorid koji zatvara ranice. Krvarenje također možete izbjeći – prestankom brijanja.

3. Isperite lice nakon brijanja. I mi bradonje koji svakih 2-3 tjedna obrijemo tih 10-ak nepoželjnih dlaka nakon tog procesa koji ne možemo zvati baš brijanjem, ispiremo temeljito lice. Nažalost mnogi taj proces ispiranja izbjegavaju te samo obrišu lice ručnikom. Nakon brijanja najbolje je dakle lice temeljito oprati hladnom vodom, a jer ste muškarac i zato što hladna voda zatvara pore, a što pak sprječava ulazak prašine u zmazanoće u njih. Nježno ručnikom obrišite lice i nanesite antibakterijski losion ili još bolje aloe veru.

4. Nanesite losion. Navlažiti kožu nakon brijanja jedan je od ključnih faktora da bi vaša koža bila čista i hidratizirana. Pritom bacite oko na sastav i odaberite losion koji ne sadrži alkohol, jer sve što ima alkohol isušuje kožu. Navlažite tu kožu jer ona to doista treba.

Naravno jednog dana kad se odlučite na puštanje brade, ovi procesi vam postaju kao ono nešto što vas čini sretnim jer se na njih sjećate kao na nešto što ste radili kad ste bili mlađi.

Sa stilovima kose i brade kod muškaraca krenulo je 2014. godine kada je Ana otvorila svoj frizerski studio, nakon svojih desetak godina staža i rada kod svoje majke Marine Živko. Odlučila je probati sama nešto stvoriti – imati svoju radnju i specijalizirati se za brade.

U svom studiju napravila je jedan gentlemanski kutak koji je vrlo vjerojatno u svakom muškarcu probudio želju da sjedne na stolicu i prepusti se u ruke naše barberice. Tako je studio New Order postao kutak za muškarce sa stilom i mjesto od kojeg ga oni čine vise brijačnicom za muškarce nego običnim frizerskim salonom.

Najčešće bude muška spika unutar salona, jer znaju čekati po nekoliko sati da dođu na red, a uz toliko vremena stvori se takva atmosfera da vrijeme provedeno u prostoriji prolazi kroz zabavu i mjesto na kojem se ne misli na probleme.

Svim tim novopečenim bradonjama netko nekad mora dati i pokoji savjet i uputu kako da od svoje brade napravi svoj stil, koji će mu najbolje stajati. Naša prva brada hrvatske Igor Pezelj, inače Osječanin koji unazad pet godina radi kao barmen u Rock Caffeu u Puli, svoje prve savjete upravo je dobio od Ane jednom prilikom kada je na godišnji odmor došao u rodni grad, i odlučio pustiti bradu.

Uz puno iskustva, uz raznorazne edukacije i seminare koje je pohađala, u 11. mjesecu 2016. godine Ana (˝New Order˝) i dva poznata barbera iz hrvatske Krešimir Španić (barbershop ˝Španić˝) i Siniša Sunjić (XXL Frizer za muškarce), pohađali su edukaciju u ˝The old school Schorem˝ brijačnicu u Rotterdamu. Tamo su proveli sedam dana kvalitetnog usavršavanja uz najpoznatije brice u svijetu, kroz dobru zabavu i druženje.

Iz ˝The old school Schorem˝ akademije izlazite kao usavršeni barber, ilitiga barberica, s vrhunskim znanjem i fantastičnim vještinama, koje vam mogu pomoći da budete priznati i cijenjeni u svome poslu i zanatu, i to bilo gdje se pojavite! Ana u samo mjesec dana nakon Rotterdamske akademije dodaje pojačanje u svoj studio, i zapošljava mladog bricu Tonija Vlaškovca (22).

U nadi da stvori svoj tim, Ana ga usavršava i uči svojim vještinama iz Roterdama. Dokaz da je poslije akademije uspjeh bio očigledan je da su Ana,Krešo i Siniša pozvani na Hairstyle news, najveći frizerski festival u regiji, već nekoliko mjeseci poslije Rotterdama, kako bi održali seminar, pokazali male tajne nizozemskih brijača, te pričali o povijest brijačke tradicije uz reference iz prošlosti.

Ana, Siniša i Krešo su prvi u hrvatskoj bili na the ˝Old school Schorem˝ akademiji, i usavršili su načine i vrste šišanja, brijanja i fazoniranja brade iz poznate brijačnice. Taj neki stil koji se vidi u Schoremu je iz 80-tih i 90-tih godina prošloga stoljeća, a u svijetu je vrlo popularan tek posljednjih godina. Na look&learn seminaru koji su vodili na Hairstyle News-u, ulaznice su rasprodane u vrlo kratkom roku. Jako puno ljudi je zainteresirano, i želi se okušati u malo drukčijim vrstama šišanja, te naučiti nešto novo.

Ana je pokazala kako pravilno i uredno fazonirati bradu s mašinicom i škarama. A kao model na njezinoj stolici, sjedio je Igor Pezelj. Iako se svoju bradu usudi prepustiti rijetkima, a među prvima je baš Ana, on je čovjek koji se barem pola sata dnevno brine o svojoj bradi, što je u biti i potrebno za odličan izgled i kvalitetu. Obišao je nekoliko svjetskih barbershopova i sjedio u stolicama izvrsnih barbera, no kako nam kaže, uvijek ostaje Anin bradonja.

I publika je bila znatiželjna i uzbuđena što će napokon vidjeti tu bradu o kojoj se toliko pričalo, dok su uz Anu, Krešimir i Siniša na pozornici pokazivali vrste roterdamskog šišanja na profesionalnim modelima. Također, svaki salon je na seminar vodio svoj tim, odnosno zaposlenike koji su sa zadovoljstvom uz puno truda pokazali svoje radove. Događaj je doista bio upotpunjen, i zaista se imalo što vidjeti i naučiti. Od šišanja i brijanja do različitih frizura i brada.

Do sljedećeg puta, ostajte bradati i pazite na svoju bradu, njegujte je i vidimo se na stolici kod Ane, Kreše i Siniše.

Džentlmenstvo je vrlina koja se uči. Uči se od malih nogu. To nije nešto što nam je urođeno i što nam je u genima. Svaki osoba može biti džentlmen u onoj mjeri koliko on to želi. A na sljedećim fotografija pogledajte prekrasne primjere pravih džentlmena.

Slijedeće fotografije jednostavno ne trebaju nikakvih opisa ni pojašnjenja.

Arhitekt Ricardo Bofill 1973. godine kupio je staru tvornicu cementa iz koje je kasnijih godina nastala, a još uvijek nastaje jer je to svojevrsni work in progress, La fabrica. Struktura same tvornice u 45 je godina u potpunosti transformirana, a kako bi zadovoljila sve visoke uvjete i standarde jednog luksuznog i jedinstvenog doma.

Kažu tako mnoge studije da muškarci koji puno gledaju porniće su generalno nesretniji i nezadovoljniji u aktivnoj im vezi. Što i nije toliko čudno jer očito jedina prava ljubav koju održavaju je između njih i internet providera.

Znanstvenici sa Sveučilišta u Indiani i Sveučilišta Hawai (i sami naziv ovog Sveučilišta zvuči egzotično i primamljivo) analizirali su 50 studija koje su uključivale preko 50 000 ljudi diljem svijeta, a kod kojih je promatrana veza između gledanja pornografije i zadovoljstva u vezi u kojoj su bili.

Studija naziva Pornography Consumption and Satisfaction (u slobodnom prijevodu Konzumacija pornografije i zadovoljstvo) okupila je široki spektar raznih drugih studija i metoda, a vezanih uz aktualnu temu. Metoda koje su provođene u svakoj pojedinačnoj studiji idu od klasičnog intervjua odnosno ispitivanja sudionika, pa sve do toga da su sudionici gledali pornografiju u laboratoriju gdje bi ih se promatralo. Malo čudno.

Došli su tako znanstvenici do podatka da što je više pornografije konzumirao to je muškarac bio nezadovoljniji u vezi. Kod žena ta veza nije pronađena i količina pornografije nije utjecala na zadovoljstvo u vezi.

No, ono što su znanstvenici otkrili je i to da muškarci ne samo da su bili nezadovoljniji i vezi već je to utjecalo i na njihovo spolno zadovoljstvo, jer odjednom nisu bili previše zadovoljni ni svojim seksualnim dijelom života.
Da ne bi sve bilo tako crno, ima i jedan pozitivan zaključak te studije, a to je da gledanje pornića nije utjecalo na vlastiti izgled, odnosno svi su participanti prilično realni sa činjenicom da je današnja pornografija ipak fikcija i idealiziranje koje nerijetko ima veze s realnošću.

Eto gospodo, ako želite biti sretniji u vezi, malo smanjite gledanje pornografije, a više se posvetite gledanju…ipak nekog stranog dokumentarnog programa, jer domaći nam televizijski program upravo izgleda kao jeftina i fiktivna pornografija i može prouzročiti generalno nezadovoljstvo i nesreću u životu.

Kad smo bili u pubertetu govorili su nam da što se češće brijemo to će nam brada biti čvršća i jača. Na kraju krajeva govore danas i za malu djecu da ih treba šišati na kratko kako bi imali jaču kosu. Naravno takve narodne pripovijetke ne drže vodu zbog mnogo očitih razloga, ali opet i dalje roditelji šišaju djecu da bi imali bujniju i snažniju kosu, a tinejdžeri se briju kako bi imali bujniju bradu.

No, činjenica je da ne mogu svi imati bradu, a i među onima koji je imaju postoje mnoge varijacije kod rasta i razvoja brade te naravno ukupnog uspjeha puštanja i održavanja brade.

Danas postoje razni trikovi, savjeti pa čak i dodaci prehrani, lijekovi koji bi trebali utjecati na nedostatak brade. No, realno gledajući ljudska vrsta još uvijek nije dovoljno pametna da bi se mogla nositi sa svim nedostacima koje nam pripreme evolucija ili vlastita genetika.

Prvi faktor koji se stavlja na tapetu kod onih koji ne mogu imati bradu je nedostatak testosteron, odnosno muškarci s više testosterona mogu pustiti bolju bradu.

To i nije najtočnije objašnjenje jer sami testosteron je dio grupe hormona koju zovemo androgeni, a koji reguliraju naš spolni razvoj. Konkretno testosteron regulira, a među brojnim drugim stvarima, ono što zovemo muške sekundarne spolne (ali i seksualne) karakteristike.

Sekundarne karakteristike pokrivaju sve one fizičke atribute koji su obično obilježja muškaraca, a koja nisu direktno vezana uz samo reprodukciju, seks. Brade jesu seksi, ali nisu baš praktične za seks, je l’ da?

Dakle, testosteron je razlog zašto muškarci, ali i neke žene, imaju bradu, razvijenije mišiće, dublji glas i tako dalje. No, to nije odlučujući faktor zašto neki muškarci ne mogu imati bradu.

Testosteron kao takav ne može predvidjeti i direktno utjecati na rast brade. Ono što tražimo, onaj krivac u kojeg ćemo uprti prstom naziva se dihidrotestosteron odnosno DHT.

DHT je u principu iznimno potentni oblik testosterona koji potiče rast brade, ali s druge strane, potiče i gubitak kose. No stvar se tu još dodatno komplicira.

Naime, mogućnost rasta brada, kao i činjenica hoćemo li ćelaviti ili ne isključivo ovisi o broju takozvanih androgenih receptora koji se nalaze u površinskom dijelu kože.

Znači, što imamo više androgenih receptora, to će se više DHT-a vezati za njih, a direktni rezultat toga je više kose na donjem dijelu glave (brada), a manje kose na gornjem dijelu, tjemenu, glave.

Razlog tome, odnosno razlog zašto isti kemijski spoj rezultira suprotnim učincima je u tome što su sami genski zapisi različiti za različite folikule kose. Geni brade nisu isti genima kose.

Što se tiče androgenih receptora, nažalost tu još ne postoji efektivno i praktično rješenje koje bi utjecalo na njihov broj i sama količina tih receptora u potpunosti je predodređena našom genetikom.

Iako postoji sve više lijekova koji će smanjiti recimo količinu DHT-a u tijelu, koji se danas koriste u pokušajima rješavanja ćelavosti u muškaraca, doista u ovom trenutku ne možemo mnogo toga učiniti kako bi povećali broj androgenih recepata, a kako bi se konačno mogli pretvoriti u bradatog drvosječu.

Naravno, to ne znači da nije moguće, a što potvrđuju i studije, no u ovom trenutku doista je teško postignuti brojku koja bi imala neki ozbiljniji utjecaj na rast brade.

Naravno, uvijek postoje i iznimke. Pa tako muškarci s puno androgenih recepata i DHT mogu u jednom trenutku razviti takozvanu alopecia areatu, kožnu bolest koja utječe na folikule kose te rezultira gubitkom dijela brade ili kose, odnosno rezultat je takozvana djelomična (patchy) brada. No, kao i većina mnogih bolesti, ona je izlječiva.

Još jedna iznimka su žene koje mogu pustiti tamnu i gustu bradu, a što pak je posljedica stanja nazvanog hirzutizam. Hirzutizam se javlja kod žena, koje kao i muškarci, imaju veći broj androgenih receptora kao i povećanu količinu testosteron, a kojeg žene već ionako proizvode u manjim količinama.

Hirzutizam inače nije toliko rijetko stanje, čak 5% žena može komotno pustiti bradu, za kakvom će zavidjeti mnogi muškarci.

No, ne baš dobra vijest je da ako ste u dvadesetima i mučite se s puštanjem brade, odnosno brada vam baš i ne raste, onda je vrlo vjerodajno da ćete se s time mučiti i ostatak života. S druge strane, vrlo vjerojatno nećete baš ni tako brzo oćelaviti.

Ako pak ste među onima koji ćelave i ne mogu pustiti bradu, žao nam je.

Kažu da vrijeme i prolaznost vremena ne možemo ponovno otkriti, ali svakako možemo otkriti razne metode praćenja prolaznosti vremena. To je doslovno shvatila ekipa iz HYT Watches koja je za mjerenje vremena na svom najnovijem satu umjesto kotačića i opruga koristili hidromehaničku snagu.

Koristeći precizno točnu količinu tekućine i dobro poznavajući mehaniku fluida, moguće je mjeriti vrijeme, a potrebna je, između ostalog, pumpa, u pratnji dva mijeha, izrađena od najfinijih legura, a što sve skupa omogućuje sažimanje i širenje tekućine u utvrđenom vremenskom intervalu.

Kućište ovog sata tamne je boje koje pak u kombinaciji s fluorescentnom tekućinom stvara određenu harmoniju. Iako je samo dio ovog minijaturnog i kompleksnog sistema otvoren za poglede znatiželjnika, upravo ga minimalizam i eliminacija svega nepotrebnog iz samog mehanizma čini doista savršenim.

Kolekcionari imaju na izbor šest glavnih kolekcija.

Gospodo, ovo su revolucionarne vijesti koje se neće baš svidjeti vašim damama, osim ako su one meta naše apsolutne požude. Malo dramatiziranja za početak, no doista znanstvenici sa Sveučilišta Sapineza u Rimu, a u suradnji s Medicinskom školom u San Diegu došli su do apsolutno najboljeg načina za produljenje naših života.

A tajna dugog življenja, na zaprepaštenje svih dama, je u gledanju grudi. Da, buljenje u ženske grudi produljuje naše živote.

Britanski The Sun, a kako prenosi AskMen, nedavno je došao do podataka da prosječni životni vijek muškarca iznosi oko 79 godina. Što i nije tako loše, no svakako možemo mi to i bolje.

Neki od savjeta za dugovječniji život su da se oženimo i osnujemo obitelj, da imamo što više divljeg i razuzdanog seksa te da se hranimo zdravo. No, apsolutni hit, broj jedan je – gledanje u ženske grudi.

Istraživanje citira jedno drugo istraživanje iz 2012. godine, koje je obavljeno na Sveučilištu Columbia, a koje govori o tome da pozitivan stav može blagonaklono djelovati na pacijente s kroničnim oboljenjima. The Sun tako ističe kako za to postoji i realan znanstveni dokaz, a koji dokazuje da postoji veza između fizičkog i psihičkog zdravlja.

Drugim riječima, ako ste sretniji, fokusirani na pozitivno onda ste i zdraviji. A gledanje grudi čini nas sretnijima i svakako fokusiranijima na pozitivno.

Studija tako i navodi jedan primjer istraživanja u kojem se 55% srčanih bolesnika, a koji su se oboružali pozitivnim stavom te sami su sebe afirmirali za povećanu fizičku aktivnost, znatno bolje osjećalo, sa zdravstvene strane. Za razliku pak od 37% njih koji su odlučili da nemaju vremena za pozitivna razmišljanja.

Povećana fizička aktivnost pretvorila se tako u mnoge zdravstvene dobrobiti.

Uglavnom zaključak je sljedeći – kako prolazite kroz dan, primjećujte one sitnice koje vas usrećuju, oraspoložuju i uzmite si trenutak za uživanje u njima. Na tragu toga, razmišljanje o grudima, te samo gledanje ženskih grudi znatno će vas oraspoložiti i uljepšati dan.

Stoga uz često vježbanje i prakticiranje ovog savjeta mogli bi poživjeti još mnoštvo godina, a mi vam možemo pomoći u tome malim znakom pažnje.

Da li ste se ikada zapitali čemu služi onaj mali peti džep na trapericama? Kad pak još uvidite da vam u njega stanu samo dva prsta te da je apsolutno nepraktičan za bilo kakvu namjenu doista se upitate čemu?

Danas možda ničemu, ali u neka prijašnja vremena doista je imao praktičnu ulogu.

Naziv tog džepića je džepić za sat jer je inicijalno zamišljen da bude jedno sigurno mjesto u kojem će muškarci držati svoje džepne satove. Ideja je nastala davne 1879. godine kada su proizvedene prve popularne levisice. A Levi’s je danas pojam za kvalitetnu odjeću.

Prema onome što je objavljeno na Levi’s blogu prve su levisice imale četiri džepa – jedan džep nalazio se na stražnjoj strani, dok su naprijed bila dva džepa i jedan mali džepić za sat.

No, iako je zamišljen da bude džepić za ručni stan, prava namjena mu je bila malo šarenija, da se tako izrazimo.  Džepić se koristio kao džepić za džepni nožić, pa džepić za kondom, džepić za sitno, džepić za šibice ili upaljać, džepić za Zippo…

A danas se, kako stvari izgledaju, džepni satovi vraćaju u modu.

Da vrijeme je da se ploča malo okrene. Prije svega, za razgovor o ovoj temi čak ne postoji ni adekvatan vokabular u muškaraca. Uglavnom bezimena je to bol, neizgovoreno nezadovoljstvo koje proždire mnoge dobre muškarce. Isto je kao i kod žena kada je se definira samo po onome kako izgleda i koje joj je duljine haljina.

Muškarci su naime naučeni da njihova vrijednost proizlazi iz njihovih karijera, njihovog bankovnog računa i njihovog uspjeha.

Sve te šale o žrtvama takozvanih sponzoruša upravo jesu šale, no ima i nešto istine o tome. Znate onu – Pa nema veze ako je nizak, ima debeli novčanik pa može stati na njega? Duboko u sebi znamo da to nije samo bezopasna šala. Isto tako nas muči i stereotipno razmišljanje da je muškarac, a kao glava obitelji, zaslužan što donosi hranu na stol, što plaća račune i onaj koji se brine za financijsku i egzistencijalnu dobrobit svoje djece i supruge. Ok, to možemo prihvatiti, ali zar su to doista jedini pokazatelji dobrog muškarca?

Zar se naša atraktivnost, naša vrijednosti i naš doprinos obitelji direktno poistovjećuju s količinom novaca koji donosimo u naš dom? Pomalo iscrpljujuće, zar ne?

Neki muškarci su prilično ogorčeni, jer znaju da ih čak i njihove voljene osobe vide kao jedan veliki novčanik. Neki su već umorni i polako odustaju, jer bez obzira koliko zarade, nikad neće biti dovoljno. Neki cijeli život provedu posramljeni jer ne zarađuju dovoljno ili očekivano. Znaju da vrijede samo onoliko koliko imaju na tekućem računu.

Situacije su to koje mnoge muškarce izjedaju iznutra. Na dnevnoj bazi. Što su li sve činili muškarci, a da nikad ne iznude iz ustiju njezinih onu “nisi dovoljno dobar”, a u biti trebali su čuti “nisi dovoljno bogat”.

Žene inače jako malo znaju o iskustvu muškog proživljavanja tinejdžerskih dana. No, to nas ne iznenađuje. Danas doista ni nema realističnog prikaza tinejdžerskih dana u medijima. Za oba spola.

Zapitajte se kada ste posljednji put vidjeli tinejdžera koji se ponaša upravo kao ona stereotipna mu inačica za TV emisije i filmove?

Uglavnom, testosteron je opaka droga. Oni koji ga uzimaju kao dio promjene spola, odnosno prilikom tranzicije spola, vrlo često govore o žudnjama za fizičkom katarzom, o epizodama neobjašnjivog bijesa i slično. Uzmimo još i činjenicu da su to izjave i osjećaji odraslih, odgovornih osoba koje su uzimale testosteron.

Sada si drage dame, pokušajte zamislite da vas taj testosteron doslovno opere bez ikakvog upozorenja i to kad imate 13 godina, a bez blage ideje što se stvarno događa.

Skoro svaki odrasli muškarac, današnjice, proveo ja zadnje doba svoje adolescencije, u većoj ili manjoj mjeri, boreći se s neobjašnjivom te ničim prouzročenom ljutnjom, agresivom i željom za nasilnom katarzom. To je kao da nam na ramenu sjedi mali zločesti vrag i stalno nam daje sugestije koje nam nimalo ne pomažu u životu.

I tako smo kroz godine razvoja i odrastanja naučili da ne smijemo odmah reagirati na onu inicijalnu emocionalnu provokaciju koju doživimo ili proživimo. Reakciju na onaj prvi emocionalni impuls moramo spriječiti, drugim riječima, najbolje je da takve emocije ignoriramo i potisnemo u sebi. Muškarci koji to nisu naučili, na vrijeme, vjerojatno su bogatiji za nekoliko kriminalnih ili prekršajnih dosjea.

Jednom kad odrastemo, sazremo i izađemo iz faze adolescencije, naši se hormoni smire i opet smo po tom pitanju normalni. No, tu onda odjednom na pozornicu dolaze one narodni postulati i pripovjetke u kojima muškarac emocionalnu bol ne doživljava, a sve ostale boli podnosi kao muškarac,dok je plakanje za curice i malu djecu.

Ono što nam je bilo određena sigurnosna mjera za vrijeme puberteta odnosno adolescencije to ja sada, a kada smo stariji, postala svojevrsna iskrivljena društvena norma.