Kategorija: Stil

Ne bavimo se vijestima, tako da vas unaprijed upozoravamo da se cijeli incident dogodio negdje 2009. godine u američko gradiću Bogu iza nogu, svojevrsni pandan raznih naših “zaleđa” diljem obale. Harvey (41) i Joseph (33) Westmoreland dva su brata iz gradića Lawrenceburg u pokrajini Anderson države Kentucky u SAD.

Njih su naime tog spornog dana, sumještani Troy F. Holt, (47) i James E. Hill, (51), oteli, zatočili u obližnjoj staji te prijetili nožem. Cijela je drama za dvoje braće trajala pola sata, a u jednom je trenutku Harvey pod prijetnjom nožem bio prisiljen jesti vlastitu bradu.

Razlozi ovom nedjelu nisu baš najčišći. Lokalne novine spominju samohodnu kosilicu kao izvor razmirice (koju je Harvey navodno kupio za 20 dolara), neki čak spominju i mističnu fatalnu ženu, no najrealniji razlog ovoj bradatoj prijetnji, a kako je jedan od napadača, Holt, izjavio je – “Popili smo malo i sve je otišlo van kontrole”.

Iako se ovaj napad na bradu dogodio 2009. godine tek je par godina kasnije isti dospio u javnost, a nakon osuđujuće presude lokalnog suda za napadače s time da su iz suda išetali slobodni, ali sljedećih 5 godina ne smiju ponoviti klasično djelo. Vjerojatno je sutkinja poznavajući žitelje ovog gradića došla do zaključka da zatvor ili neka druga kazna nemaju smisla.

Najzanimljivije u svoj toj priči pak je možda i pitanje novinarke lokalnom medija upućeno Harveyu: “Kakav je osjećaj jesti vlastitu bradu?” Harvey joj nije ostao dužan te odgovorio junački “Jesi li ikad žvakala spužvu? Osjećaj je točno takav”.

Harvey Westmoreland pak je i nakon ovakvog delikatnog novinarskog pitanja jedino želio zaboraviti cijeli ovaj incident. Iako ne planira oprostiti svojim napadačima, niti im dopustiti da se pojave pred njegovom kućom daljnje korake u kažnjavanju svojih mučitelja nije poduzimao.
Drama. Jednostavno drama.

Ako pak vam je dosadno čitajući ovaj nedjeljni humor, evo vam jedne ideje za zanimaciju:

Cijeli članak o prisilnom konzumiranju vlastite brade možete pročitati u ondašnjem lokalnom dnevniku u rubrici “local/crime”.

Samo najvrsniji kulinarski znalci znaju da je najbolji i najoriginalniji hamburger samo mljeveno goveđe meso između dva peciva. Prolaze majoneza i ketchup. Sve ostalo je kažu nepotrebno. Osobno bih stavio još malo luka, malo kajmaka, list salate i doživljaj je potpun.

Daniel Wilson, kulinarski chef iz Novog Zelanda napisao je cijelu knjigu, napisao je jednu cijelu znanstveno umjetničku disciplinu iza pripreme sočnog i ukusnog burgera.

Ako ste mislili da vam je priprema upravo burgera u malom prstu, prolistajte ovu knjigu, razuvjerit ćete se koliko toga ne znate.

Osim toga ovo je prava knjiga, s koricama, papirom, slikicama. Opipljivo. Već to nešto vrijedi. Nabavite knjigu na Amazonu.

Recimo ovaj…

Spremni za četrdesete gospodo? Ja nisam. Nisam nikad bio i izgleda da nikad ni neću. Dvadeset i neka godina u mojoj glavi. No, ipak kad se sjetim kakvu sam samo odjeću sve nosio, došlo je vrijeme da si nekako odredim, ne što ću nositi, nego što jednostavno neću ni pomišljati nositi nakon što prođem četrdesetu.

Iako odjeća ne čini čovjeka, neke odjevno modne kombinacije, koje bi pametnije bilo nazvati trendovski fadovi kratkog vijeka trajanja jednostavno će iz muškarca napraviti ono nešto. Nešto čerga će se kroz neko vrijeme sramiti.

“Joj stari sjećaš se kad smo nosili rompersice?”

Rompers odijela

Ovo je posljednji fad, trend. Mad i nije tako novi, samo je tek nedavno opet otkriven od strane nekog trendsetera pa ajmo nosit. Nosio ih je i sami Bond. James Bond, odnosno Sean Connory.

Pisao sam nešto o njemu prije par tjedana i iskreno me čudi što je još uvijek u nekom trendu. Bilo kako bilo, neko godi, ali meni nakon četrdesete ovo će biti veliko ne.

Barem ne u javnosti. Unutar četiri zida ovo bi se ponekad moglo nazvati i konzervativnim stilom, ali to je unutar četiri zida.

Manikini

Mankini je ništa drugo neko muški bikini, jednodijelni kupaći komplet koji će vas dodatno posramiti na plaži. Osim naravno ako se rado o nekom filmu u kojem ste jedan od statista u mankiniju, ne preporučujem da se ovako pojavljujete na plaži. Iako vas većina ljudi s plaže neće ni doživljavati, ipak imajte malo dostojanstva prema sebi.

Capri hlače

Baš sam jutro klincu u vrtić obukao bermude. Bio je prezadovoljan, sredio se onako. No, on je klinac, on nije ozbiljan gospodin u četrdesetima. Iako osobno nemam niša protiv bermuda nekako ne nude sliku ozbiljnog i odraslog muškarca.

Odrezane kratke traperice

NE. Bile one u inačici neurednih ili uredno sređenih rezova kao na posljednjem primjeru, ovaj stil je jednostavno ne. Čovjek u četrdesetoj godini nema što raditi u ovakvim hlačama.

Natikače (osim na plaži)

Nikad ih nisam ni volio. Osim na plaži, jer su praktične, ali tada sam radije bos, u biti nosim ih samo kad je asfalt, beton ili kamen kojim idem do kupanja vruć.

Previše nakita i bižuterije

U dvadesetima je kao ok, u četrdesetima je ipak malo previše. Umjesto u nakit uložit ću u ručni sat, nešto decentnije, nešto svevremensko.

Kratke kratke majice (topić)

Bez obzira na godine, muškarac ovo ne bi smio nositi. Čak ni dama.

Speedo kupaće

Kad nekom modelu alat ispada iz speedo gaćica to ne znači da će isto tako to izgledati i na vama. Osim toga Photoshop je ovdje glavni protagonist.

Ovako okrenute kape

Ne.

Uske traperice

Ne samo što su neudobne, nepraktične već su i nekako neozbiljne, zar ne? Nazovimo to uskost i prianjanje uz tijelo treba prije svega definirati od muškarca do muškarca. Moja konstrukcija ne dozvoljava ovakve hlače. I drago mi je zbog tog.

Eto, iako odjeća ne čini muškarca, ne čini čovjeka, ona svakako daje određenu sliku o tom čovjeku. A mi ljudi prvenstveno smo vizualna bića.

U našoj kulturi većina ljudi ne provodi vrijeme sama sa sobom u miru i tišini. Uvijek je netko tu negdje, uvijek se ima što raditi, a zapravo se udaljavamo od samih sebe. Možda se to ne radi uvijek svjesno ali nameće se zaključak da nitko ne želi biti sam sa sobom.

Bojimo se sebe

Zašto ljudi imaju potrebu udaljiti se od sebe?

Možda radi toga što su se toliko uživjeli u razne uloge koje igraju tijekom dana da više ne znaju tko su bili zapravo.

Od kada smo bili djeca, mnogi od nas su se susreli s raznim teškoćama u životu od kojih su neke bile obilježene velikom patnjom, gotovo traumom.

Kasnije, mnogi su naučili kako izbjeći tu patnju skrivajući pravog sebe negdje duboko u nutrini. Isto tako je i s emocijama koje povremeno isplivaju ali se opet potisnu. Stvar je u tome da one ne odu, uvijek ostaju sa nama do časa kad ih se nekako proradi i posloži tamo gdje im je mjesto.

Toliko se bojimo svojih emocija da nastojimo izbjeći suočavanje s njima gotovo pod svaku cijenu.

Zapravo, nastojimo pobjeći od sebe samih. Pa tako, kad god se nađemo negdje sami sa sobom u tišini, okupiramo se brže bolje nečim kako se ne bi susreli sa samima sobom.
Ovo je jedan od glavnih razloga zašto toliki gledaju televiziju toliko mnogo. Ili surfaju internetom do iznemoglosti. Ili su radoholičari. Ili se ne odvajaju od grupe ljudi ma koliko naporna bila.
Mnogi piju pilule da bi brže i bezbolnije zaspali. U smrtnom strahu od sebe, sve će učiniti da se ne susretnu sa sobom.

Ljekovita svojstva samoće

Izbjegavanje susreta sa svojom nutrinom, onemogućuje nas u namjeri da budemo zadovoljni, mirni i dobri sa samima sobom.

Zbog toga smo često nesigurni, pod stresom, depresivni te ne postižemo harmoniju u svome životu. Zato se treba suočiti sa svojim “ja” ma koliko strašno se to činilo ili koliko bolno bi moglo biti. Ljudi si često misle kako će se, ako se suoče, raspasti i nitko ih više nikada neće sastaviti.

Ovo je pogrešno. Naše misli, dijelovi nas kojih se bojimo, gnušamo ili slično, vrte se u našim glavama i svakim “okretom” se čine zapetljanijim i strašnijim.

No, to je samo u našim glavama. Kada se ta razmišljanja podjele s nekim kome se može vjerovati, kad se razlože činjenice, kad prvi stres od toga prođe, slika je bistrija i stvari više ne izgledaju tako nerješive. Evo nekoliko razloga zašto će se vrijeme provedeno u samoći isplatiti:

• Osjećat ćete se ne opterećeni toksičnim mislima zbog kojih potiskujete emocije
• Bit ćete usklađeniji s vašim unutrašnjim svijetom
• Bolje ćete razumjeti sebe
• Sprijateljit ćete se s prošlošću
• Bit ćete prisutniji u sadašnjosti ili “sad i ovdje”, umjesto sutra ću… ili jučer sam…
• Realnije ćete razmišljati
• Savladat ćete osjećaj usamljenosti
• Osjećat ćete manje stresa i biti mirniji
• Imat ćete više snage i biti manje prestrašeni
• Bit ćete iskreniji sa sobom i drugima
• Pronaći ćete mir u sebi i svijetu koji vas okružuje
• Naučit ćete biti sami

Kako bi stigli do ovih učinaka samoće trebate napraviti mjesta za sebe u svom životu. Svakoga dana provedite neko vrijeme sami (najmanje pola sata). Najtiša prostorija u kojoj možete boraviti, sjediti, ležati bez elektroničnih naprava. Najbližima objasnite da vam treba mira i tišine kako vas ne bi ometali.

Dok ste sami u tišini, obratite pozornost na vaše misli, osjećaje pri tom imajući na umu da su to zaista samo mili i osjećaji, sjećanja i dojmovi. Ne mogu vam nauditi samo zato jer su vam tog trena u fokusu. Razmišljajte o tome što vam se događa u tom času.

Možda ćete zaplakati, možda se uznemirite nekako drugačije. Nije ugodno ali morate znati da s tim započinje proces “ozdravljenja”. Nakon toliko vremena bježanja od sebe mora postojati i neugodan dio tog susreta.

Vaša podjeljena svijest, ona koju svakodnevno koristite i on koju ste potisnuli, spojit će se. Za to će trebati vremena ali ne previše.

Uz to dolazi i fizička opuštenost i smirenost. Prestat ćete glumiti nekoga tko niste zbog čega ćete biti autentičnija osoba.

Odaberete li ovako se osamiti jednom dnevno te stvoriti naviku, prestat ćete bježati od sebe i potiskivati osjećaje. Zbog toga ćete biti iskreniji prema sebi i drugima, pametnije ćete izabirati odluke, živjeti s manje stresa. Sve to otvara razne pozitivne mogućnosti za daljnji napredak. Biti prisutan ovdje i sad, omogućuje življenje života punim plućima.

Veze i brakovi često se raspadaju iz mnogih, a vrlo rijetko bez ikakvog razloga. Ako razlozi nisu jasni i ne razumiju ih obje strane, uključujući i onu koja je odabrala otići, zamjerke i krivnja će uništiti lijepe uspomene, donosi Genijalno.

Loš razlaz mogao bi završiti kao prtljaga koja će utjecati na buduće veze, piše pshologinja dr. Marcia Reynolds.

Veze donose radost i tugu, užitak i patnju. No, ono čega se sjećate o vezi često ovisi o tome kako je završila. Ako razmišljate izaći iz odnosa, postoje načini da se to učini s ograničavanjem kolateralne štete.

1. Budite sigurni da želite prekinuti vezu. Nemojte prijetiti odlaskom u nastojanju da se vaš partner promijeni. Budite sigurni da zaista postoji nedostatak ljubavi, poštovanja, ili radost – te da se to ne može oživjeti.

Ako postoji još makar malo nade, odlučite se za savjetovanje kako bi se utvrdilo postoji li način da se spasi odnos. Bolje je da se osjećate sigurno umjesto ljuti kada napravite svoj konačni izbor i kažete posljednje zbogom.

Ono što nam se sviđa, čemu se nadamo i ostavljamo iza sebe prolazi kroz faze naših života. To može stvoriti zbunjenost, razočaranje i ljutnju kada je uzrokovano odvojenim partnerovim rastom. Razgovarajte o tim promjenama s partnerom. Čak i ako imate problema artikulirati ono što osjećte, proces pokušaja podjele svojih misli je jako bitan.

Sve zadovoljavajuće veze imaju čestu i iskrenu komunikaciju kao ključ njihovog uspjeha. Znamo da dijeljenje negativnih osjećaja može biti rizično. Vaš partner može zauzeti obrambeni stav. To je razlog zašto može biti pametno obratiti se i većem broju savjetnika ili terapeuta kako bi se olakšao razgovor. Mnogi završavaju veze uz pomoć terapeuta. Mnogi se, na žalost, raziđu nakon savjetovanja, ali se tada rijetko tko osjeća slomljeno. Takve osobe najčešće nakon nekog vremena mogu opet komunicirati, vrlo često kao prijatelji.

2. Nemojte ubiti vezu prije nego je završite. Krivnja, kritike, optužbe, gunđanje i tajne mogu vas dovesti do kraja koji želite, ali proces će biti nepotrebno bolan. Nemojte tražiti greške u partneru nastojeći prikriti svoju krivnju zbog toga jer želite otići. Preuzmite odgovornost za svoj izbor. Prepoznajte ono što želite od partnera i od vašeg života. Ako ste sigurni da to ne možete pronaći u vašem trenutnom odnosu, odredite datum odlaska.

Mnoge veze razvlače godinama nakon što se energija iscijedi. Nakon te spore erozije nešto što se dogodi, a jedan se partner “probudi” kao duboko nesretna osoba. Obično možete pratiti put pritužbi, nepoštivanja i zanemarivanja koji su doveli do ove spoznaje. Pokušajte prepoznati te znakove i razgovarati o njima prije nego što je veza ubijena. Jednom kad je izgubljeno poštovanje, teško je vjerojatno da taj odnos može biti oživljen.

3. Ako morate otići, počnite s opraštanjem. Oprostite vašem partneru što je ljudsko biće. Oproste sebi jer se odabrali otići. Ako to učinite, možda još uvijek nećete biti u mogućnosti napraviti čisti rez, ali će biti manje vjerojatno da ćete nanijeti veliku štetu kad se okrenete i odete.

Nemojte se iskradati iz veze – osim ako se bojite nasilnog ispada. Odaberite privatno mjesto za podijelu svoje odluke sa svojim partnerom. Pripremite se da morate ostati mirni, pogotovo ako će odgovor biti ljutnja ili manipulativno ponašanje.

Nadamo se da ste već razgovarali, možda se čak i sastali s terapeutom, prije nego što ste došli na ovo mjesto, tako da vaš partner ne bi trebao ostati šokiran. No, još uvijek može biti emocionalne reakcije. Nemojte pokušavati smiriti svog partnera. Budite iskreni. Odgovorite na pitanja s dobrotom. Ispričajte se zbog boli koju osjećaju, ali ne i zbog svoje odluke. Tek nakon svega toga pitajte kad može naći vremena za podjelu imovine i troškova.

Unatoč svemu ovome, još uvijek se možete suočiti s teškim prekidom ili razvodom. Vjerojatno nećete biti prijatelji. Ali pokušaje pokazati poštovanje prema osobi koju ste jednom ljubili – i koju možda još uvijek duboko volite.

Nakon što ste započeli proces razdvajanja, postavite granice: ako ste objasnili svoje razloge za odlazak, ne morate to učiniti opet. Možda ćete kasnije uspostaviti prijateljstvo, ali morate imati vremena za pouzdanu uspostavu novog života. Osim toga, možda ćete morati pronaći načine kako se nositi s usamljenošću, ne samo kako se pomiriti s bivšim partnerom.

Na kraju, zapitajte se što ste naučili iz tog iskustva. Zapišite svoje odgovore, tako da im se možete često vratiti kako idete dalje sa svojim životom. Otišli ste s razlogom. Pobrinite se da to pomogne definirati, a ne ugroziti vašu sljedeću vezu.

Gotovo 353 godine nakon pogibije Nikola Zrinski Čakovečki, ili njegov duh, vraća se u Čakovec! Pivovara Međimurski Lepi Dečki pripremila je novi proizvod koji odaje počast ovom čakovečkom vojskovođi, hrvatskom banu i pjesniku. Pšenično pivo, pivo kojim se iznimno ponose ime je dobilo upravo po Nikoli, a po premijeru će doživjeti u petak 26. svibnja kao uvod u pivski, čakovečki. vikend u sklopu Dana grada. Pucanje prve bačve očekujemo točno u 16:00 sati, a premijeru ćemo začiniti i premijernim degustiranjem. Nikola Zrinski VII. Čakovečki je praunuk Nikole Šubića Zrinskog, sigetskog junaka, a unuk Jurja IV. Zrinskog, bio je sedmi po redu s tim imenom. Kao naše treće pivo, drugi iz domaće radinosti pivovare Međimurski Lepi Dečki, Nikola Zrinski Čakovečki naš je novi #LepiDečko

Ime obitelji Zrinski kao nositelj marke i brenda

Obitelj Zrinski već je stoljećima brend, ne samo u Međimurju, već i diljem Europe. Ime Zrinski nosit će našu paletu proizvoda proizvedenih u gradu Čakovcu u mladoj pivovari “Međimurski Lepi Dečki”. Prvo u nizu piva pod tim imenom bit će “Nikola Zrinski Čakovečki”, prvo čakovečko pšenično pivo. Predstavljanje ostalih proizvoda pod imenom “Zrinski” očekuje se u narednim tjednima stoga dođite na Beerfest Sjever i budite prvi koji će probati ovo čudo za nepca.
A da ne ostane sve na legendama, u Čakovec dolazi i naš superheroj Kaj-El. Samozatajni mladić, međimurski superheroj s Kriptona, Kaj-El je svima ostavio odličan dojam. Imenom “Kaj-El” nazvali smo naše drugo pivo, mladi American Pale Ale i, ako je sudeći prema onima koji su ga probali, vrhunsko, ali stvarno vrhunsko Ale pivo! Naš je American Pale Ale pivo prekrasnih citrusnih aroma koje ostavlja snažan, gorak i pun okus u ustima. S notama manga i grejpa svakako je pivo nakon koje se teško vraćaš blažim aromama. Cascade, Amarillo i Columbus i malo kriptonita “krivi” su za odlične okuse.

Vidimo se na #Beerfest Sjever i prvim degustacijama Zrinskog i Kaj-Ela!

Asolar Laser Slingshoot. Za vrijeme moje mladosti, praćke cu bile iračke. Radili smo ih sami, kreirali svakakve lansere hladnog oružja. I to je bilo normalno. Normalno, da su to igračke. Danas su to ubojita oružja. Nađete li pak se s ovime u šumi s imalo života, gladni sigurno nećete biti. Jedino što nije, nikako, je igračka za djecu.

Ili bilo koga. Osim njega.

 

Da, kako smo i naveli u uvodnom dijelu, narcisi su majstori manipulacije, a kolege s Genijalnog su se raspisali o njima. Na prvi pogled vrlo su inteligentni i šarmantni. U početku imate visoko mišljenje o njima, čega su oni jako dobro svjesni, i obožavaju vaše dodvoravanje.

No, jednom kad ulovite njihovu taktiku i počnete propitivati ponašanje koje je suprotno njihovom nekadašnjem šarmu, osjete se duboko ugroženima. Tada će se prikazati kao žrtve, a vas kao agresora i ekspertno vas okriviti za raspad veze i sve nesreću koja ih je snašla u životu.

I vi pokušavate raspravljati, promijeniti njegovo mišljenje ili raščlaniti svaki verbalni napad riječ po riječ u nadi da će se trgnuti iz tog svog iracionalnog ponašanja.

“Možda će ovaj put razumjeti”, mislite. “Objasnim li to na ovaj način, shvatit će. Ne može biti TOLIKO ograničen. Reći ću mu to još jednom”.

No, što vi više objašnjavate, narcis postaje sve hladniji i sve manupulativniji. Može vam se obraćati kao djetetu, kao da ste glupi. A vi ne može vjerovati da osoba može biti tako bezdušna. i objašnjavate još, pokušavajući sve više i sve jače natjerati narcisoidnu osobnu da “shvati” – ali što se više trudite, više pothranjujete njegove narcističke fantazije da je bolji i pametniji od svih.

Stalni pokušaji da se objasni ili dobije bilo koja vrsta emocionalne reakcije na koju nema nikakvog odaziva neki stručnjaci nazivaju narcistički vrtlog, duboka, mračna rupa bez izlaza koja uvlači.

I sve dok to ne shvatite, mislit ćete da ste ludi, nevoljeni, ili još gore: da niste vrijedni ničije ljubavi i da ćete na kraju ostati s tom sobom ili ćete ostati sami zauvijek.

Ako niste i braku i pokušavate prekinuti vezu s narcisom, obično je savjet da ga ne kontaktirate. Mrtvi hladni prekidate tu vezu, kao da se odričete starog poroka.

No, ako se razvodite, još ćete dugo vremena ostati u kontaktu ako ste imali djece. Kako ćete se nositi sa stalnom manipulacijom čak iako pokušavate krenuti dalje sa svojim životom? Mogao bi vas optuživati i zbog najmanjih sitnica, samo kako bi opravdao vlastitu veličinu. Mogao bi neprestano prigovarati zbog bilo čega što radite s djecom.

I zato jer je OPET tako pogriješio, vi pišete dugi email, objašnjavajući svoje poteze, i zapetljate se u dugačku tekstualnu bitku.

I opet ste ušli u narcistički vrtlog.

Ne zaboravite, vrtlog je zamka. Odgovarajući, bez obzira koliko negativno, samo prihranjujete narcizam, odnosno njegov ili njezin krivi doživljaj sebe kao boljeg od vas. I bilo koga drugog, ako ćemo pravo.

Zato, počne li manipulacija preko emaila, najprije se zapitajte trebate li odgovoriti. Ima li nekih krucijalnih stvari koje trebaju vašu reakciju, kao što su detalji tokom razvoda ili neka logistika oko djece?

Na žalost, narcis nikad ne napiše email u kojem sebe nije prikazao žrtvom / svecem ili pasivno-agresivno poništavajući mogućnost da funkcionirate kao odrasla osoba.

Prava tajna odnosa s narcisom je malo ili ništa reakcija. Samo odgovorite s da ili ne. Zadržite se na činjenicama: “Da, ja ću je pokupiti s instrukcija”. Zanemarite ostale udarce i pokušaje da vas isprovocira.

Želi li vaš narcis razgovarati s vama telefonom, dopustite joj/mu samo pitanja koja traže da-ne odgovor. Krenu li optužbe, jednostavno odgovorite nek’ sve to lijepo stavi u email i poklopite.

Nikad ga nećete promijeniti. Nikad nećete doživjeti da vidi da stvari vidi kao i vi. Tako dugo dok to pokušavate, stalno ostajete u njegovom vrtlogu i nećete moći dalje.

Kako se nositi s narcisom ne može se naučiti iz jednog loše prevedenog teksta. Treba vještine, vježbe, literature, ponekad i stručnog razgovora. Ali, štogod radili, nemojte to raditi sami.

Oni koji koriste pogrdne nazive, vrijeđaju, grubi su i ne daju argumente su ti koje treba žestoko kritizirati ali opet s namjerom da im se pomogne.

Osim u stvarnom životu, na internetu se također ljudi međusobno odnose ružno jedni prema drugima. Kad se vide licem u lice ipak se malo ublaže gadarije ali ipak su prisutne i to među mnogima od nas. Ono što me zanima jest, zašto je to tako?

Zašto ljudi nisu dobri jedni prema drugima, što ih tjera na grubost, ružne riječi i vrijeđanje? Svima nam treba suosjećanje, razumijevanje, svi imamo potrebu biti shvaćeni i uvaženi. Pa kako je onda moguće da mnogi od nas čine suprotno?

Korijeni neljubaznosti

Ako pogledate oko sebe vidjet ćete da se svi međusobno natječu. To je zbog toga jer se ljudi od malena uče natjecanju s drugima. Natjecanje s bratom, sestrom, s učenicima iz razreda, kolegama pa na kraju s partnerom ili prijateljem.

Natjecanje je velik dio svakodnevnog života. U stvari, dobar dio društva strukturiran je tako da se svi međusobno natječu. Uzmimo primjer ekonomskog sustava u kojem je umjetno stvoren strah od neimaštine, ljudi se međusobno natječu kako bi mogli živjeti od svog rada.

Rođeni u takvim okolnostima, navikli smo se natjecati misleći kako je to jedini način. U biti, neki se nikada uopće ni ne zapitaju može li biti drugačije. Nemaju vremena za to jer se moraju natjecati iz situacije u situaciju, svaki dan, čitav dan.

Vjerujemo da je natjecanje dobro i da oni koji se bolje natječu bolje žive. No, što to znači?

Sve dobro u životu ovisi o pobjeđivanju onog drugog. Ako su drugi bolji od nas, naša kvaliteta života će padati. Nije ni čudo da ne želimo drugima dobro. Nije ni čudo što se veselimo ako je nekome krenulo loše.

Uopće nije čudno što smo sebični i razmišljamo samo i jedino kako sebi pogodovati.

Zapravo, toliko smo u strahu od drugih da dižemo zidine oko sebe kakao bi bili sigurni sami sa sobom. Konačno, to se dogodi pa ostajemo sami sa sobom.

Ovo je vidljivo prema načinu komunikacije među ljudima.

Nema topline, bliskosti, suosjećanja, nema ljubavi.

Hladnoća, distanciranost i rezerviranost prožimaju većinu svakodnevnih kontakata. Toliko odvojeni od drugih zaboravljamo na ljudskost.

Neljubaznost je ukorijenjena u psihologiju suvremenog života, ojačana zakonitostima socioekonomskog sustava.

Neljubaznost je svuda oko nas i samo rijetki vide zastrašujući efekt koji proizvodi na individualnoj i društvenoj razini.

Posljedice neljubaznosti

Zbog takvog načina života mnogi od nas trpe i pate. Ako bacite pogled na ljude oko sebe, vidjet ćete da ne uživaju u životu. Žele ostaviti svoje živote iza sebe i biti negdje drugdje i raditi nešto drugo, sve ispočetka, ne znajući kako to postići.

Što ljudima donosi zadovoljstvo u životu?

Odgovor je : međuljudski odnosi prožeti ljubaznošću i uvažavanjem. Bez obzira na visinu dohotka ili odsutnost dohotka, biti prazna srca i usamljen nije življenje. To je puko preživljavanje u kojem se onim bogatijima čini malo udobnije ali jednako su prazni ako ne i gore.

Ali kako biti ljubazan prema drugima ako se konstantno natječemo? Ako vidimo svijet izvan nas, umjesto da ga doživljavamo kao dio sebe, ako ga se bojimo i zaziremo od njega i htjeli bi biti drugdje, ne možemo razvijati takve odnose.

Razvijanje ljubaznosti

Svi religijski pravci uz duhovne učitelje, kroz čitavo vrijeme, uče nas važnosti razvitka suosjećanja i ljubaznosti. Biti ljubazan, ne osuđivati, sagledati ljude oko sebe te ih uvažavati. Ukratko, činiti drugima što bi htjeli da se čini nama.

Za veliku većinu ljudi ovo se čini nevjerojatno teško. Bez obzira koliko smo razvijali gore navedeno, u svijetu ne ljubaznosti vrlo brzo prelazimo na “drugu stranu”.
Pa kako onda ostati ljubazan i dobar u neljubaznom i lošem svijetu?

Dosada, naš pogled na svijet je obilježen odvajanjem – ja sam tu, ti si tamo, oni su ovdje, mi ondje… Odvojeni jedni od drugih i dalje se otuđujemo, nesvjesni činjenice da je to razdvajanje samo iluzija te da smo zapravo povezaniji međusobno mnogo više nego što bi ikada pomislili.

Duboka je veza među ljudima i ono što je važnije, potrebni smo jedni drugima kako bi opstali. Ako je ljudima u vašoj blizini dobro, a vama tog trenutka nije, postoji velika vjerojatnost da će vas povući na “dobro”.

Onog časa kad shvatimo koliko su važni ljudi u našem životu, srca će nam se puniti ljubaznošću te ćemo je širiti gdje god se našli.

Stvaranje kruga ljubaznosti

Svjestan sam da se nitko neće probuditi jednog jutra i početi širiti ljubav oko sebe, ali čvrsto vjerujem da je svatko od nas sposoban biti ljubazniji prema drugima, bar malo ljubazniji.
Ljubaznost se može proširiti kao virus a, da mi to ne primijetimo. Može se širiti kao požar od srca do srca. Ljubaznost liječi, smiruje, donosi zadovoljstvo svakome tko joj se nađe na putu.
Kada smo ljubazni sadimo sjeme ljubavi. Naravno postoji vrijeme koje je potrebno da se korijeni prime ali kad se to jednom dogodi procvast će na najljepši mogući način. Veliki osmjesi, nježni zagrljaji i lijepe riječi samo su neki od plodova koji će izrasti na korijenima ljubaznosti.

Bradonja, koji se socijalizira na dnevnoj bazi, meta je čestih pitanja. Meni osobno najčešća su ova dva pitanja “Kak’ dugo puštaš?” i “Kak’ dugo raste?” Odgovor je uvijek isti – “Dvajs’ let.” (20-ak godina). Nakon čega slijedi znak iznenađenja i odobravanja sugovornika jer u tom trenutku je shvatio da je brada dio mog života, stila i slike. Naravno uvijek ima neugodnih i nepotrebnih pitanja, vraćanja u neka prošla vremena, ali to se uredno ignorira, a ti ljudi se stavljaju na listu onih koje jedino možemo žaliti, a zbog njihovog zatvorenog uma.

No, postoje i ovakva pitanja, pa eto odgovora…

Ne ostaje li ti hrana u bradi?

Prvo moramo jednu stvar raščistiti – brada nije skladište, nije ostava i ne držimo hranu u njoj za kasnije. Sad kad smo to raščistili evo još jednog dokaza da su bradonje uredniji. Naime, kad jedemo hranu, a koja je mrviljivija, dio njezinih mrvica ostaje u bradu, to je normalno i ok, za razliku od obrijanih muškaraca koji baš sve mrvice rasipa po podu.

Ponekad je skoro nemoguće jesti, ponajviše nešto jušno, a da se ne umoči brk, da ne kapne nešto na bradu. No, zato postoje maramice, vlažne maramice koje svaki bradonja drži negdje u blizini kad je jelo u pitanju. Osim toga jedemo pažljivije, jedemo duže, jedemo manje zalogaje, kako se inače i priliči. Jedemo žlicom, vilicom, a hranu prije stavljanja u usta razrežemo nožem na potrebne veličine.

U biti skoro je sve isto kao i kod ne bradonja samo što manje mrvimo i da ponekad nam ostaje hrana u bradi, no, baš poput dama koje odu napudrati nos, tako i bradonja skokne nauljiti bradu.

Stavljaš li što u bradu?

Osim ulja, balzama i ostataka hrane ne. Ponekad se iz praktičnih razloga može napraviti pletenica. Ali nikakav ukras, bižuterija, šljokice, umjetna bojila i ostali namještaj ne ulaze bradu. Osim kad se malo previše zaigramo djecom pa brada postaje tajna garaža za skrivanje malih autića, ali to su posebni trenuci koje jedino tate bradonje mogu proživjeti.

Danas postoji cijela paleta ukrasa za bradu, te iako meni ne pada napamet stavljati nešto u nju, uvijek se vodim metodom tko voli, nek izvoli, jer nečija brada možda je idealna za malo vikinškog srebra ili platine. Moja nije. Trenutno nije.

Zar brada ne svrbi? Što radiš kad svrbi?

Prvi nekoliko dana do prvih nekoliko tjedana sasvim je normalno da brada svrbi, ponajviše ako za to vrijeme bradu ne njegujete uljima i balzamima te ne vodite dnevnu brigu i njegu o bradi. Ja sam tu fazu prošao prije cca 20-ak godina. Onda nisam znao za ulja za bradu, a šampon koji sam koristio bio je onaj za kosu. Mislim da kopriva. Jer se onda negdje ufurala kopriva u zajednicu. Da spartanska su to vremena bila onda. A jedino što sam mogao raditi kad je svrbjelo je – počešati se.

Danas brada ne svrbi. Jedino kad može svrbjeti je ako je dugo ne perete, ne njegujete uljima ili ako po nekoliko dana ostavite morsku sol u njoj.

I peto, posljednje pitanje na koje bradonja odgovara uvijek s ljubavlju i posebnom pažnjom je..

Bi li se ikad opet obrijao?

Ne, ali ovisi.

I malo dulja inačica ukoliko se bradonji u tom trenutnu priča:

Načelno ne, ali opet ovisno o razlozima brijanja. Naravno nikad ne znamo što nas čeka u životu i možda je brijanje samo jedan proces zbog kojeg bi mogli ostati na životu, ali ne pada mi napamet nikakav dodatni scenariji osim onog kad da mi brada zapne u nekom stroju i jedino rezanje brade me možete spasiti od sigurne smrti.

Ali onako svojevoljno, čisto iz gušta ili “da pustim malo da koža diše” ne.

Da, bio je dobra osoba. Uzorit mladić. Nikad problema s njim. Stvarno mi nije jasno kako je to mogao učiniti. Tih, povučen, pomagao je roditeljima na polju. Išao na posao. Zarađivao. Popio je on ponekad, ali svi smo mi takvi. Zar ne?

Ovo je skoro pa ustaljeni scenariji susjeda i ljudi s kvarta željnih malo TV slave, a koji su imali tu sreću u svojim pitomim životima pa da žive ili su živjeli kraj tog mladića, te djevojke, koju vjerojatno ni ne poznaju, nikad je vidjeli nisu, a eto počinila je nešto tragično i okupile se TV ekipe raditi vijesti iz tog.

Među prvim što će spomenuti TV ljudi učiniti je brže bolje zakačiti nekog iz okoline da s “osobnog stajališta” ponude par profesionalnih “prijateljsko/susjednih” mišljenja. I tu vi dolazite na scenu.

Uglavnom svima njima, mnogima, pa i vama ta osoba je bila mirna, povučena, nikad problema s njom. I naravno nije vam jasno kako se to uopće moglo dogoditi. Vrlo je vjerojatno da možda niste poznavali tu osobu. Do jučer najbolji sin. Danas omraženi ubojica. Pa kako?

Manje više za svakoga imamo sličan komentar. Za novog kolegu s posla kad se slučajno napije za vrijeme pauze za ručak “Inače nije takav” ili za nekoga tko se cijeli dan ponaša kao kreten “Ma nije on takav.” Ili kad je netko inače kreten cijelog života, a vi koji inzistirate biti njegov, njezin najbolji prijatelj “Ma nije on/ona inače takav/takva. To jednostavno nije on/ona. Samo u zadnje vrijeme imamo malo problema biti sam svoj.”

Naposljetku “Bio je dobra osoba” samo je vaš znak da želite dati do znanja da znate o kome se radi i tko je ta osoba, da ste informirani član zajednice u kojoj obitavate, ali ne pada vam napamet više se uključiti u aktualni proces od malo spomenute glume nasumično odabranog susjeda na TV kamerama.

Odrastite. Fizički imate odlike odrasle osobe, stoga se tako i ponašajte. Ako je netko bio kreten, a eto počinio samoubojstvo, recite samo “Žao mi je”. A ako netko kraj vas je, u ovom trenutku, kreten, dajte mu to do znanja.

A sljedeći puta ako vas zadesi tragedija u kvartu i nađete se pred TV kamerama, recite ipak nešto suvislije od “Bio je dobra osoba, tiha, mirna, povučena”.

Da, oduvijek sam želio živjeti u svom dvorcu. Imati zmaja, konja, bijelog. Biti vitez, spašavati djeve, države, razne. No, onda je došla realnost. Dvorac se smanjio na kuću. Kuća na montažnu kuću. Montažna kuća s vremenom pretvorila se u stan. Od 65 kvadrata. Ne treba više. Doduše nisam ni kralj, konj je bijeli, ali veličine omanjeg kućnog psa. Zmaja nemam, a djeve se danas više ne spašavaju.

No nečiji, možda i vaši, snovi nisu se smanjivali toliko s vremenom. Neki, dvorci čak su se i povećavali. Pretvarali u realnost. Neki još rastu. Jedino ne vidim baš neke pretjerane sreće u tome.

Osim toga posjedovanje i održavanje dvorca je skupo. Prilično skupo. Doduše, postoji čak rješenje i za to, samo treba preseliti u susjednu Italiju. Što na kraju krajeva i nije tko loša ideja.

No, vi ste tvrdoglavi i želite dvorac. Praktični ste domoljub (ili uvijek dobrodošao stranac) te Italija ne dolazi u obzir. A za lovu ne pitaj. Riješit će se.

Stoga prvo na što morate paziti je, naravno lokacija.

Stanovnik ste Hrvatske. Hrvatska se nalazi u Europi, a Europa je prvo mjesto na koje morate gledati kada tražite srednjovjekovni dvorac. Uz Hrvatsku, u toj istoj Europi nalazi se i Velika Britanija, odnosno Wales. Mjesto koje je bogato dvorcima ponajviše iz Željeznog doba i Rimskog carstva. Mjesto koje ima najviše dvoraca po kvadratnom kilometru u svijetu.
No, vi ste praktični muškarac i u obzir dolazi samo Hrvatska. Zaboravljamo na Robin Hoda, Harry Pottera, Igre prijestolja i kuću Stark te sva ostala čudesa iz velških dvoraca te se koncentriramo na domaće brege, ravnice i more. Sve ostalo ovisi o vašim mogućnostima. Napomenuli smo da je skupo.

Što bi još trebalo imati na umu?

Većina useljivih europskih dvoraca izgrađena je negdje oko i između 12. do 14. stoljeća. Stoga dvorci kao takvi i donose i životni stil kao takav. Što znači da nekada nije bilo interneta, televizije, struje, WiFI signala, indukcijskih rešoa. Isto tako nekada se nije davalo toliko pažnje higijeni i čistoći kao danas. Teško da ćete pronaći muški toalet, odnosno WC dostojan kralja poput vas.

Ali opet kao vlasnik dvorca ima puno prostora, puno zidova, puno prozora, puno hodnika. Dvorac s desetak pa i više soba idealan je za razne čajanke nakon posla, ekstravagantne večere i slično.

Srećom, danas u 21. stoljeću više nije potrebno ni zasuči rukave kako bi iz starog dvorca napravili mjesto pogodno životu upravo muškarca 21. stoljeća. Mnogi dvorci u ponudi dolaze već uređeni i spremni za vaše useljenje. Samo prije toga ubacite nešto osobnog u dizajna, omiljeni stil tepiha, tapete, zidne slike, namještaj, bazen, sauna, tajna soba…

Osim toga, dvorci su se gradili na osamama, na malo višim lokacijama odnosno brdašcima. Tako da vam to daje svojevrsnu prednost pred okolinom. Naime, uvijek je možete imati na oku. Pratiti svaki njezin korak. Vidjeti svakog tko se približava vašem dvorcu. Pa kad vidite recimo, neprijatelja, dobra i uspješna strategija uvijek je podići mostove iznad okolnog jezera u kojem obitavaju krokodili.

Hlače za igru. Jednodijelni kompletić za bebe. Hlače su to koje se oblače maloj djeci koja još nisu prohodala ili su tek prohodala, a dobre su jer su komotne, jer su jednodijelne i jer savršeno stane u njih dijete omotano pelenom. Nisam znao da se te hlače za igru zovu rompersice. Neugledan i nelijep naziv, ali što je tu te.

Uglavnom, iste takve rompersice navodno pokušavaju ući u modu, konkretno mušku modu.

Uzeo sam tjedan dana pauze od Gentlemana kako bi izbjegao klasični burnout kojeg manje više svi prolaze i prvo na što naletim u ovaj ponedjeljak ujutro, pun elana i volje za produkcijom sadržaja je ovaj modni jad.

Uglavnom neka slike govore tisuću riječi i jedino kako mogu ovo rezimirati je da su mi doista skrenule pažnju s čitanja izbornih rezultata u Splitu. Splićani bez ljutnje, ali koji je vama vraga? Ili ste iznimno pametni pa se sprdate s politikom tako, ili ste ono suprotno. Nadam se da ste pametni. Ali i to je bolje nego da nosite rompersice.

https://www.instagram.com/p/BT4ofpYjNmt/

https://www.instagram.com/p/BT4onVYj5hJ/

https://www.instagram.com/p/BT4oNMbDkLj/

https://www.instagram.com/p/BTANcSrD1_q/

Twin Peaks američka je dramska serija koja je devedesetih godina postigla nevjerojatnu gledanost te popularnost među kritikom. Danas se smatra kultnom serijom te najboljom televizijskom serijom uopće.

Što je toliko zaintrigiralo gledatelje? Možda upravo činjenica da ništa slično ranije nije snimljeno jer u seriji se isprepliće bogata i zanimljiva radnja, posebni i pomalo čudnovati likovi te mistična i paranormalna atmosfera. Sve ovo vjerno je dokazao veliki redatelj David Lynch koji je surađivao s izvršnim producentima Markom Frostom i Sabrinom S. Sutherland.

Okosnica radnje ubojstvo je kraljice mature Laure Palmer. Stanovnici Twin Peaksa šokirani su spoznajom da je omiljena i nevina djevojka okrutno ubijena. Lokalnoj policiji u pomoć pristiže FBI-jev agent Dale Cooper koji će nakon samo jednog dana istrage shvatiti da je ovaj gradić sve samo ne miran i običan, a njegovi stanovnici skrivaju brojne tajne.

25 godina nakon što je Laurino ubojstvo naoko riješeno, FBI odluči ponovo otvoriti slučaj te se u Twin Peaks vraća legendarni FBI-jev agent Dale Cooper. Saznajte što će se dalje dogoditi te hoće li agent Cooper konačno riješiti misteriozno ubojstvo u 18 novih epizoda najpoznatije televizijske serije. Glavnom glumcu Kyleu MacLachlanu koji je utjelovio agenta Coopera pridružio se velik broj originalne glumačke postave te neki novi glumci.

Hoće li ubojica Laure Palmer konačno biti pronađen počnite otkrivati već 22. svibnja kada će na HBO i HBO GO biti prikazne prve dvije epizode novog Twin Peaksa.
Svi oni koji nisu imali prilike uživati u ovoj kriminalističkoj seriji ili se žele prisjetiti starih epizoda, moći će to učiniti od 1. svibnja preko online video streaming usluge HBO GO.
Za sve dodatne informacije posjetite twinpeaks.hbo.hr

Ne samo da će vam platiti da dođete živjet u idilična sela usred prirode podno Alpi, već daju i 103 stare vile, dvorca i sličnih obilježja prošlosti. Jedini uvjet je da renovirate i da pokrenete turistički biznis.  INHABITAT