Kategorija: Stil

Stari Vedski spisi kažu “Žena je ta koja pobjeđuje bez rata.” Zašto imamo osjećaj da smo neprekidno u bitkama i ratovanju, nadmudrivanjima, spašavanju onoga što se može? Zašto gubimo zdravlje, energiju i zadovoljstvo u životu?

Uz sve to jednostavno zaboravimo što znači biti žena, nježna, mila, draga, lijepa iznutra sa zračenjem harmonije i mirom. Moramo zarađivati za život i držati obitelj na okupu, biti serviser i logistika zahtjeva i prohtjeva naših ukućana i šire obitelji.

Kako postići danas kontinuitet rješavanja svega što nas je snašlo? A pri tome ostati žena, majka, sestra, prijateljica, partnerica…

Jedan od pravih i dobrih načina osim ponašanja, izgleda je naš razgovor. Riječima, govorom, porukama…

Prisjetimo se pročitanih romana, pogledanih filmova, primjetiti smo morali, postoji magična moć govora žene, prilagođena situacijama na koga se odnosi.

Izgled i ponašanje su bitni ali, koliko se samo promijenilo sve što nosi opis riječi dama? Svako ima svoje poimanje pa se u skladu toga i ponaša. Osim izgleda, važni su i maniri i ponašanje, stav, držanje. Mora svako u sebi razmisliti o tom pojmu i korigirati se ako želi promjene u svom životu. Neprekidno balansiranje i istraživanje, primjenjivanje naučenoga donosi rezultate. Ne treba tapkati u mjestu.

Kad pogledamo, na kraju nije važno da li će netko reći da li jesam ili nisam dama, bitno je kako se osjećam. Zato se uvijek trebamo osjećati kraljevski i biti dama u srcu i duši.

Jedna izreka posebno to opisuje naime, Margaret Thatcher je izrekla “Biti moćan je slično biti kao dama. Ako ljudima moraš naglašavati da to jesi onda najvjerojatnije nisi!”

Čim i malo posumnjam u svoje rezultate, odmah krećem promjenama, igram se sobom, proučavam i po malo sve ono što mi se svidilo, usvajam, primjenjujem. Napravila sam iskorak po malo, ne treba biti ono što nisi ali malo šarma i detalja odjeće može samo pomoći promjeni općeg dojma. Maleni broš, lančić oko vrata, naušnice, nalakirani uredni nokti, marama, kapa, potpetice, rukavice… onako ženstveno i nehajno odabrati dio navedenoga, ne biti nakićen kao Božično drvce. Važno je bolje se osjećati, ja sam sa sitnicama počela, nastavljam. Imam cijelu seriju malenih naušnica, nekoliko narukvica, marama, i baš me veseli kad odabirem uz ostalu odjeću “taj” detalj.

Uvijek imam na umu što je važno. Bitna je komunikacija, važno je imati snagu ženskog glasa i imati na umu da se postiže magnetizmom i mekoćom, nježnim razgovjetnim razgovorom, ne urlanjem i galamom.

Ne smije nam bitna činjenica promaknuti, koja je zapravo ne napisano pravilo a to je da muškarci doživljavaju govor žene kao glazbu a muški govori se smatraju za primitak i obradu informacija. To treba iskoristiti jer ipak je glazba ta koja stvara i određeno raspoloženje, motivaciju i ima hipnotički poput magije efekt.

Zato drage moje dame, trebamo svoj unutrašnji i vanjski svijet izražavati tonovima kroz najljepše note. Priznajte da vam uvijek neka melodija zapne za uho i cijeli dan vas drži.
Moramo svakako pripaziti na tonalitet i dikciju, puno treba čitati i proširiti svoj fond riječi kako bi se što zanimljivije predstavile i opisale sebe, svoje misli, emocije, osjećaje, stanja i želje. Ne treba biti žestoka niti direktna, jer može biti suprotan efekt.

Gledajući kroz povijest, žene su oduvijek znale riječima bajke ispričati, podučavale su, dijelile blagoslove i proklinjale, ali prije svega su sve svoje magične moći trošile na ogovaranja i naklapanja.
Kad se dobro zamislimo, moramo si priznati da govoriti o drugima loše ne donosi nama ništa dobro, a uz sve to se osjećamo iscrpljeno i gubimo snagu. I uz sve to stvaramo lošu sliku o sebi. Meni se ne dopada osoba koja druge neprekidno ogovara, koja nema niti jednu lijepu riječ za bilo koga.

Zato, budimo u društvu pozitivnih i dobrih ljudi kad god nam je to moguće, postanimo pozitivni na svim poljima, dobro razmislimo o riječima koje koristimo u svakodnevnom životu. Zamislimo se i definirajmo što ne volimo slušati, čuti, pa se u skladu toga ponašajmo. Sve to vodi k tome da postanemo ugodno i poželjno društvo gdje god dođemo. Budimo duhovite, nasmiješene, uvijek na kompliment spremne. Ugodno je čuti da je neki detalj odjeće baš dobar ili su lijepe cipele ili praktična torba. Da nam dobro stoji mantil, a šal je baš taj koji krasi haljinu.

Uz sve novo stečene vještine, možemo razviti empatiju i druge socijalne odlike i na taj način se riješiti stresa i napetosti. Jer nas čini nervoznim kad smo nezadovoljne, a kako ćemo biti raspoložene kada moramo ogovarati…

Probudimo emocionalnu inteligenciju u sebi.

Počnimo se snalaziti u svim okolnostima, budimo graciozne u najnezgodnijim situacijama u kojima se zateknemo. Pokušajmo razviti svoju sposobnost razumijevanja i upravljanja emocijama. Ta osobina je važna jer je usko povezana s mnogim drugim aspektima.

Prije svega nam je važno samopouzdanje. Zato moramo prepoznati i nadasve razumjeti vlastite emocije kao i svjesnost vlastitih aktivnosti i raspoloženja koja prema drugim ljudima stvaramo.

Moramo se harmonično ponašati u skladu svojih osjećaja.

Moramo imati smisao za humor, ali ga korigirati ako neće naša okolina to blagonaklono prihvaćati. Ako je netko s previše kilograma, nije u redu da ga zovemo neprekidno Debeli, ako ne vidi dobro da je Ćoravi… da ne nabrajam dalje, dobro svi znamo koliko smo ponekad zločesti.

Tu se sad trebamo posvetiti samoregulaciji. Pronaći vrijeme i mjesto, kako se kaže pravi trenutak da bi ispoljili što nas muči i što trebamo riješiti. Na neki način moramo sputavati i potiskivati, skrivati, ali do pogodnog trenutka ispoljavanja. Jednostavno moramo preuzeti odgovornost za svoje postupke i aktivnosti, zato moramo biti fleksibilne i mudre, diplomate, čekati svojih 5 minuta.

Treba znati upravljati teškim napetim konfliktima i situacijama.

Koliko puta smo izgovorili ne dolijevaj ulje na vatru ili ne stavljaj mi sol na ranu.

S takvim pristupom dolazimo do važnosti socijalnih vještina gdje moramo imati razumijevanje za sugovornike i okolinu. Budimo dobri prije svega u aktivnom slušanju, pa taman samo klimali glavom sa razumijevanjem. Ispoljimo svoju empatiju, ona je ključna za sposobnost razumijevanja osjećaja drugih. To se zove i budimo rame za plakanje.

Budimo privlačni i to magično.

Za to trebamo motivaciju i nije sve u novcu, slavi i moći. Strast prema ispunjenju ciljeva stvara neku auru oko nas koja zrači i imamo energije za postizanjem uvijek boljeg rezultata. Uvijek tražimo način kako još biti bolji u onome u čemu smo dobri.

Preuzmimo inicijativu i posvetimo se ispunjenju snova.

Imajmo uvijek na umu da prema damama ljudi imaju respekt i ponašaju se s dužnim poštovanjem, jer prava dama širi nešto što ljudima ulijeva divljenje i ugodno se osjećaju u njenom društvu.

Budimo dame, život će nam biti ugodniji.

[separator type=”thin”]

Više ovakvih priča pronađite na blogu Lilly Laum – Zrelazena.com

BOWA je mnogo više od restorana. BOWA je doživljaj, iskustvo, osjećaj. BOWA je tvoja uspomena u nastanku. BOWA je miris Jadrana, takt cvrčka, poljubac morske soli na usnama, najljepši zalazak sunca, smaragdno-plava boja mora, osmjeh na licu voljene osobe, duga i topla ljetna noć. Bowa je najbolje od tvog ljeta.

Pronašla je svoje mjesto u skrovitoj i mirnoj uvali jednog od najljepših dubrovačkih otoka; Šipana. I kad je vidiš, kako nježno ljubi obalu, pomislit ćeš da je oduvijek bila tu, baš kao savršeni dio netaknute prirodne ljepote.

Ljeto u šipanskoj oazi BOWA upravo je započelo, i ovaj mali raj na zemlji je, uz tri nove kabane, otvorio svoja vrata hedonistima željnima vrhunskog gastronomskog iskustva i mira – najvećeg luksuza 21. stoljeća.

Anglosaksonski i nordijski užurbani životni stil osvojio je zapad donoseći sa sobom opsjednutost rokovima, život u automobilu i brojne poteškoće modernoga doba….Međutim, život na Mediteranu, polagan je. Sami pogled prema savršeno čistom nebeskom plavetnilu i moru koje se ljeska odagna svu gorčinu. More je, ljudima koji uz njega žive, nešto poput ognjišta oko kojeg se okupljaju.

I upravo moru trebamo zahvaliti za ono najbolje s bogate trpeze restorana BOWA. Ovdje ćete svjedočiti dnevnom ulovu lokalnih ribara koji će, nerijetko pred vašim očima, iz svojih mreža vaditi najdragocjenije plodove. Zahvaljujući kulinarskoj čaroliji i tradicionalnim receptima dubrovačkog kraja, BOWA tim će na vaš stol staviti dobro poznate okuse djetinjstva na Jadranu s modernim završetkom.

Meso koje ćete ovdje kušati uvijek dolazi iz domaćeg uzgoja, a voće i povrće nabavlja se s lokalnih eko farmi. Ne postoji ništa bolje od domaće tjestenine i baš zato je ona dio najukusnijih specijaliteta BOWA restorana, od kojih nikako ne smijete zaobići ni toplo predjelo Orzeto sa sipom i lumparima, od glavnih jela zasigurno će vas oduševiti Tuna u umaku od čilija, kapara i vina…

Postoji nebrojeno mnogo razloga zašto se stanovnici Mediterana osjećaju privilegirano, ali mnogi će vam reći “Tajna je u dobrom vinu.” Upravo to bila je misao vodilja pri izboru samo najboljih vina za restoran BOWA, u čijoj se ponudi od ove godine našlo i brendirano kućno vino, mirisna i zlatna malvazija. Osim u vrhunskom vinu, ovdje možete uživati i u osvježavajućim koktelima, koji će garantirano začiniti vaš dugi ljetni dan. Kladimo se da bolji Mojito niste probali!

Dobar provod s društvom nije gotov kad se spusti noć, zahvaljujući još jednoj novosti- od 1. srpnja radno vrijeme će se produžiti, a gosti će moći uživati i u sigurnom noćnom vezu. Uživajte ugodnoj i opuštenoj večeri dok se mjesečina poigrava na površini mora ove mirne Šipanske valice… Može li bolje?

I dalje me ljudi čudno gledaju kad dođem na plažu samo u kupaćim gaćicama i bradi. Vidim im u očima da me žale, da me ne mogu shvatiti zašto se mučim zbog tog svog imidža, zbog nekog uvjerenja, zbog brade.

Već nakon sat vremena ti isti ljudi na sebi imaju po pola centimetara zaštitnog faktora 50 ili obliveni bolnim crvenilom, skrivaju se u hladovini, utjehu traže u nešto hladnijem moru i sad već s čuđenjem i nevjericom gledaju kako to da već sad nisam zakuhao, kako to da nisam doživio toplinski udar.

Uglavnom, tajna je u tome što ne izlazim u 12 na plažu, što se redovito umačem u more i hladim te koristim kremu za sunčanje. I da, njegujem bradu.

Nadalje, ako malo pogledate, odnosno proučite koji se dijelovi tijela najprije moraju hladiti kad netko zadobije toplinski udar ili sunčanicu, onda ćete znati da je to glava.

Osim toga, ako imate klinca, koji cijele godine ima dugu kosu, zar ćete ga sad ošišati na tih par milimetara i izbaciti na sunce, a čisto da mu ne bude vruće na tom suncu? Ne, jer to će dijete unutar pola sata dobit ili opekline ili zaraditi sunčanicu upravo zbog toga što ste mu skinuli zaštitni sloj kose s glave i stavili ga na roštilj. Iskreno se nadam da niste toliko neodgovoran i neinformirani roditelj.

Dakle brada. Tri, za neke ljude, znanstvena osvrta zašto je pametno nositi bradu tijekom ljeta.

• Brada je izolator. Da, brada ne služi samo kao veličanstveni dodatak našoj pojavi, ona nam služi i kao izolator. Da, isto kao i staklena vuna ili stiropor koji se stavlja na zgrade kao toplinska izolacija ispod fasade. Zimi ta brada zadržava toplinu i nije nam toliko hladno za lice, praktički uz kapu i bradu mogli bi se šetati kratkih rukava bez nekih ozbiljnih posljedica. Ljeti isto tako zadržava veći dio topline vani.
• Brada blokira štetna UV zračenja. Časopis Oxford Journal objavio je članak odnosno studiju koja je dokazala da brada može blokirati od 50-95% štetnog UV zračenja. Dakle blokiranjem UV zračenja ne samo da nas štiti od povišene temperature kože već ujedno i štiti samu kožu i pogoduje njezinoj dugovječnosti i zdravlju.
• Brada je prirodni izmjenjivač topline. Što to znači? Kad nam je vruće znojimo se. Taj znoj se sakuplja u našoj bradi. Kad znoj iz brade krene isparavati onda se stvara takozvani egzotermni efekt, što pak znači da i najmanji povjetarac u bradi možemo osjetiti kao da nam puše zimski sjeverac (isto kao i kad izađete iz mora te puhne povjetarac, a vama hladno).

No, o bradi se treba brinuti, bradi također treba njege, zaštite, hrane te zbog toga tijekom ljetnih mjeseci pojačajte malo njegu uljima, nahranite taj šumarak, a on će vam bez pitanja osigurati toliko potrebnu hladovinu.

Da, znam da se ponavljam, ali znate kako kažu, ponavljanje je majka mudrosti.

Foto: Freepik

Većina vas gospodo nikad nije okusila svježe kravlje mlijeko. Mlijeko koje je prije svega nekoliko sati još uvijek bilo u kravi. To mlijeko, jednom kad ga kušate, shvatite da nema skoro nikakve veze s mlijekom koje kupujemo u dućanima. Ne samo da je mlijeko puno, hranjivo, potpuno drugačijeg i punog okusa i gdje organizam osjeti da je popio mlijeko, a ne vodu. Ono je u multidimenzionalno. Ono nije samo mlijeko. Ono je sir, vrhnje, ono je sirutka, kajmak.

Da bi se to mlijeko uopće našlo ispred vas potrebno je posjedovanje krave i vještine zvane mužnja krava (ili šetnja do obližnjeg mljekomata). Obje sam vještine usavršio kao klinac. Usavršio i na kravi i na kozi. A mlijeko, to je nešto što se ne zaboravlja. S posjedovanjem krave vam baš i ne možemo pomoći, ali vam zato možemo pomoći u stjecanju jedne nove vještine, a to je mužnja krava.

Cijeli je proces opisan u 6 jednostavnih koraka, a poslovično smo ga posudili od ekipe Art of Manliness portala te ilustratora Ted Slampyaka.

Korak 1 – operite ruke te ih namažite vazelinom ili posebnom kremom za ruke za mužnju.

Korak 2 – toplim ručnikom ili krpom obrišite vime od razne prljavštine, ostataka sijena, slame, trave, kose, dlaka, ali i izmeta. Uz čišćenje lagano masirajte vime kako bi se opustili mišići te se vime pripremilo za mužnju.

Korak 3 – korijen vimena, odnosno sise obuhvatite kažiprstom i palcem

Korak 4 – polako obujmite sisu ostalim prstima te je polako pritišćite u dlan i to od korijena sise dolje prema vrhu. Sisa se ne vuče.

Korak 5 – prvih nekoliko mlazova bacite odnosno ispustite na pod kako bi se riješili onog prvog mlijeka u kojem se nalaze razni ostaci ili prljavština koja se sakupila u sisi.

Korak 6 – počnite se mužnjom u kantu. Drugom rukom na isti način krenite musti drugu sisu kako bi se uravnotežio pritisak u mliječnim cisternama krave.

Eto gospodo, jednog dana ako se dogodi djelomična apokalipsa te ostanete na svijetu vi, nekoliko dama i jedna krava svakako ćete znati svakog dana donijeti mlijeko na stol. Dame će vam biti iznimno zahvalne.

Osim toga, i naša predsjednica zna musti krave (iskreno sumnjam da bi uspjela bez ovog vodiča, no svejedno poziv na odmjeravanje snaga u mužnji je otvoren).

Metropolit Kornelije, prvi čovjek, a ujedno i prva brada ruske podružnice pravoslavne crkve Starih vjernika vjeruje da brada svakog muškarca štiti od toga da slučajno ne počne gajiti homoseksualne osjećaje. Naime, ovaj očito homofobni svećenik vjeruje da će nas puštanje brade i odbijanje brijanja zaštiti da postanemo gay. Svakodnevan tranzicija koja se očito događa preko noći i ovisi o našim genima i mogućnostima puštanja brade.

Objasnio je Kornelije tako, a na posljednjem okupljanju lokalnih medija, da se muškarci trebaju prestati brijati kako bi se zaštitili od homoseksualnosti. Tvrdi da muškarca brada čini više imunim odnosno manje podložnim “korupciji” da uđe u bilo kakvu vrstu istospolne veze. Sve je to fino obznanio The Moscow Time koji je imao svog izaslanika na na spomenutom okupljanju.

Spomenimo još i da je aktualni predsjednik Rusije, gospodin Vladimir Putin, već u mnogo navrata podržao Kornelija u njegovim vjerskim avanturama ove ali i slične vrste.

U jednoj od svojih homofobnih izjava punih mržnje, barem za naše pojmove, Kornelije je izjavio “Bog nam je dao pravila koja moramo pratiti, zapisano je da je Bog svakog muškarca stvorio s bradom. Ne možemo ni zamisliti Krista ili bilo kojeg sveca beza brade. Nitko ne smije proturječiti svom stvoritelju.”

Išao je i korak dalje te je objasnio da je posebni status brade kao takve u potpunosti nestao iz zapadne katoličke crkve.

No, ono što pak je prilično zanimljivo i nikako nam ne može promaknuti jest da je njegov očito dobar prijatelj i podržavatelj gdin. Putin u svakom trenutku svog života bio, a očito i bude obrijan i nježna lica baš poput bebine guze. Mi pak s druge strane i za razliku od Kornelija ne možemo zamisliti da se ikoji svećenik bilo koje vjere u Rusiji usudi dovesti u upit odluke Putina da se brije. Iz dana u dan. Pritom naravno mislimo da taj svećenik ostane živ.

Naravno, ovakve izjave ne drže vodu jer ni u jednom trenutku Kornelije nije pokazao bilo koji dokaz ili saznanje koje bi podržalo ove njegove sulude duhovne izlete u čarobni svijet zamišljenog mu božanstva. Osim što je to negdje “zapisano” kao takvo.

Prisjetimo se stoga i Raskola iz 1666. godine, kada su se Stari vjernici odvojili od pravoslavne crkve, a nakon što su sudjelovali u prosvjedu protiv strogih reformi koje pak je donio ondašnji Patrijarh Nikon iz Moskve. Vladimir Putin je tako prvi poglavar države koji je nakon 350 godina posjetio crkvu Starih vjernika, odnosno RSPC Rogozinski duhovni centar u Moskvi. Što pak je i samo po sebi bila lagana kontroverza.

Nakon ovakvih štiva moram stati malo na kočnicu i unijeti glas razuma. Glas mene, razumna čovjeka iz 2017. godine. Čovjeka s bradom. Iako osobno nisam, kako kaže Kornelije “koruptiran”, brada neće ni jednog muškarca, ženu ili dijete “zaštititi” od toga da postanu gay. Brada jednostavno nema nikakve veze s izražavanjem naše seksualne orijentacije.

Homoseksualnost nije bolest, nije greška u nama koja se treba popraviti, ljudi homoseksualnih sklonosti nisu “ljudi s greškom” imali oni bradu ili ne. Homoseksualnost nije zarazna i brada nas neće zaštiti od tog “virusa”. Brada ne odlučuje i ne definira tko smo i što želimo biti po tom pitanju.

Ovakve pak homofobne izjave pune mržnje umotane u prozirni celofan vjere i Crkve uvreda su za svaku bradu na ovoj zemlji, osim one koju očito nosi Kornelije. Kornelije koji je očito nevin i uplašeni dječačić koji se boji zlog vuka skrivenog negdje iza čarobnog svijeta božanstava.

 

Jedna od najpopularnijih i najzabavnijih “uradi sam” knjiga je “Ein Mann ein Buch” Eduarda Augustina. Autor opisuje sve što pravi muškarac treba znati, kao što je kako napraviti pravi martini koktel kao James Bond ili na koji način vezati kravatu. U jednom poglavlju čak opisuje kako možemo sami spustiti Boeing 747 na zemlju u slučaju da, kako smo to stotine puta vidjeli u filmovima, piloti jedan za drugim padaju u nesvijest.

Naravno, to je više šala, ali ipak vrijedi pokušati. Mislim, pokušati objasniti, ne isprobati. Uvijek se  toga sjetim kada neki specialty-coffee-craft-majstor-super-barista sa svim svojim certifikatima i titulama padne u tešku depresiju na pitanje kako napraviti dobar ili pravi espresso.

Kao da se radi o kvantnoj fizici, odgovori se vrte oko toga da se to ne može objasniti u tri rečenice, da treba puno vježbe, moraš razumjeti biljku, kavu, njezin put, kako diše i ostalu filozofiju. Sve je to točno i ovisi o tome koliko se čovjek na kraju želi baviti  kavom, ali činjenica je da se radi o kuhanju kave, a ipak ne o kvantnoj fizici. Zato vrijedi pokušati objasniti.

Vjerovali ili ne, no zaista postoji definicija espressa koju je postavio Instituto Nazionale Espresso Italiano:

• Potrebna količina mljevene kave: 7 g +/- 0,5 g
• Temperatura vode: 92°C +/- 2°C
• Temperatura napitka u šalici: 67°C +/- 3°C
• Vodeni pritisak: 9 Bar +/- 1 Bar
• Vrijeme “kuhanja” 25 sek. +/- 2,5
• Količina masnoće: 2 mg/ml
• Količina kofeina: 100 mg po šalici
• Konačna količina napitka uključujući i cremu: 25 ml +/- 2,5 ml

To je lijepo pročitati, ali to uglavnom možemo i zaboraviti, osim dijela u kojemu želimo da voda za espresso (otprilike 25 do 30 ml) stigne u šalicu za cca. 25 sekundi (na kraju bi trebala ona mala šalica biti otprilike dopola puna). Da to uspijemo, potreban nam je jedan espresso aparat, jedan mlinac i jedan tamper ( “stiskač” kojim pritisnemo kavu u našoj ručki od aparata).

Važno je da smo svjesni da se espresso sastoji 99 % od vode.

Espresso nije, kao što mnogi misle, brzo, “ekspresno” napravljena kava, već kava koja se SPECIJALNO (tal. espressivo) priprema pred i za gosta. U Italiji gost naručuje jednostavno “cafe” i dobiva espresso. Tko su ti Talijani da nam baš oni postave definiciju? I što uopće znači definicija? Zar sada svaki espresso mora biti baš tako napravljen? Odgovor je ne! Danas nema mjesta na kojemu nema espresso aparata. Tako u svakoj zemlji ili državi očekivanje od espressa varira. Skandinavci, koji imaju neke od najboljih bariste, očekuju nešto potpuno drugo od espressa nego Talijani na Siciliji. Pa čak se ni Talijani na Siciliji ne slažu sa sjevernim Talijanima.

Zašto se ne slažem sa standardiziranjem espressa ili bilo koje druge metode kuhanja kave? Na definiciju gledam kao na početnu stepenicu u vlastitom napredovanju  pripremanja kave. Ako se slažemo s tezom da je espresso i pripremanje espressa nauka, onda se mora negdje početi, zašto ne i s definicijom. Po mom mišljenju vrijedi sljedeće: “učimo isprobavanjem” ili “learning by doing”.

Sljedeća teza ključna je za sve metode kuhanja kave i važno je da je razumijemo:

Ekstrakcija ovisi o izabranoj veličini granulacije mljevene kave, iz koje rezultira vremenski interval kontakta površine kave s vodom.

Prevedeno na hrvatski, to otprilike znači da što je kava finije samljevena, to je veća njezina površina pa je tako u jednom vremenskom intervalu moguće osloboditi više tvari, dok će se iz grublje samljevene kave u istom vremenskom intervalu osloboditi manje tvari. Vremenski interval tako igra važnu ulogu, jer suma svih oslobođenih tvari nastaje iz kombinacije površine kave i vremenskog intervala.

Što to sada znači za kuhanje kave ili naš espresso?

U šalici kave želimo samo “dobre okuse”, uključujući uglavnom arome. “Loše” želimo, naravno, što manje u šalici, kao, primjerice, gorčine. Kod ekstrakcije se srećom prvo oslobode oni “dobri”, a loši se sporije oslobađaju. U pripremi kave zato pokušavamo vremenski interval kontakta vode s kavom tako optimizirati da se arome oslobode, a da loših okusa što manje stigne u šalicu.

Cijela nauka počinje potragom za pravom stupnju mljevenja kave na vlastitom mlincu. Kako je vrijeme za kuhanje espressa relativno kratko, tako za espresso biramo fini stupanj.

Podsjećam: “learning by doing”.

No, sve je to lijepo u teoriji, ali svi koji su se okušali na espresso aparatu, sigurno su brzo shvatili da je pravi stupanj mljevenja za espresso vrlo zeznuta stvar. Moram napomenuti da nije lako naći pravi stupanj mljevenja za espresso aparat. “Fino” u tom kontekstu nije dovoljna definicija jer priprema espressa ovisi o puno parametara kao što su temperatura vode, pritisak u aparatu, kvaliteta vode, svježina kave, vanjska temperatura itd. Pravi “fini” stupanj moguće je odrediti samo uz isprobavanje.

Nažalost, priprema espressa nema čvrstu ili jednu jedinu postavku na mlincu. Stupanj mljevenja jako ovisi o trenutnoj vanjskoj temperaturi, vlažnosti i svježini kave. Svježe pržena kava se opet drugačije ponaša nego kava iz ormarića. Zato mlinac moramo možda i više puta na dan namještati. Ako je jako vlažno, noževe svog mlinca možda moram okrenuti prema grubljoj postavci, jer kava upija vlagu. Obrnuto je ako vanjska temperatura postane jako visoka, najvjerojatnije ćemo morati mlincem ići prema finijim postavkama.

Ovo je moj savjet za početak, odnosno ako imate novu kavu ili novi mlinac. U potpunosti zatvorite noževe i zatim okrenite tri do četiri stupnja prema gruboj postavci. Napravite espresso i pogledajte odgovara li vam ekstrakcija. Ako niste zadovoljni, primjerice, ako kava presporo teče, otvorite noževe za još koji stupanj. Važno je znati da ćete novi rezultat vidjeti tek nakon dvije ili tri kave jer uvijek postoje ostaci kave između noževa. I tako ponavljajte dok niste zadovoljni. Važno je da pritisak tamperom u toj fazi ne mijenjate, neka bude konstantne jačine između 13 i 15 kg.

Zadovoljni smo onda kada nam kava teče onako kako mi to želimo.

Optimalna brzina protoka vode odgovara brzini toka meda –  polako i bez prekida

Pažljivi čitatelj sigurno se već zapitao koliko on to kave treba potrošiti da nađe pravu granulaciju? Odgovor je – mnogo! Da, piti i pripremati espresso skup je sport (naravno, skupoća je relativna). Ponekada željeni rezultat pronađete brže, a ponekad imate osjećaj da ste na potpuno krivom putu. Često pomaže odmaknuti se i kasnije opet probati.

Dakle, priprema espressa zahtijeva strpljenje, preciznost, vrijeme i veliki interes za isprobavanjem. Ako niste taj tip i ako zapravo želite samo jednu ili dvije šalice na brzaka popiti ujutro prije posla, vaš će aparat najvjerojatnije završiti u podrumu, gdje ga čekaju i ostali aparati poput sokovnika, blendera, čistača na paru i svega što vam se u nekom trenutku činilo zgodnim.

Tri stvari morate uvijek poštivati, bez obzira kojom metodom pripremate kavu:

• Kava treba biti što svježije pržena i najbolje neposredno prije upotrebe samljevena jer arome se lako gube.
• Voda koju koristite treba biti kvalitetna. Najbolje je koristiti filtriranu vodu.
• Pazite na čistoću, sve posude i dijelovi koji dolaze u dodir s kavom s vremenom stvaraju naslage masnoća i ulja koje pak loše utječu na okus kave.

[separator type=”thin”]

Želite li i vi izrasti u pravog gentlemana baristu te postati majstor od espressa posjetite Teneo Coffe Shop, ulovite najbolju kavu, a zatim na Prava kava i usavršite tu vještinu.

Prodorni zvuk motora bolida, prolama se zrakom i drži nas na rubu sjedala kao prvašiće i prije nego smo ušli unutar kompleksa staze. Prolazimo pristupnom cestom uz koju su naslagani redovi šatora i kampera. Nacionalne zastave vijore se među šatorima, a zrak neprestano para prodorni zvuk bolida.

Ovdje će do vikenda teći rijeke ljudi brojeći više od 250 000 entuzijasta. Bentley, Maserati, Rolls Roys, Lotus, Lamborgini, Ferrari, Porsche… svi su ovdje. Koncepti i modeli za koje niste ni znali da postoje tutnje svuda oko nas. Gomile novca, testosteron se toči na krigle i strast koja to objedinjuje. Dobrodošli na 24 sata Le Mansa, najstariju i najtežu utrku izdržljivosti na svijetu.

Kasnimo na odredište sat i pol. Dino, naš vozač talijansko-grčkog porijekla s boravkom u Francuskoj, prilično je nestrpljiv da nas se konačno riješi. Nije mogao više čekati (s cigaretom?) pa nas je izbacio u blizini i netragom nestao. Smješteni smo u pop-up hotelu blizu staze tako da imamo brzi pristup. Pop-up hotel je očito izraz koji britanci koriste kada žele reći kontejneri na kat, ali u odnosu na gomilu šatora uz cestu predstavlja pravi luksuz. Naime, ovdje ne postoji ni približno smještajnih kapaciteta za toliki broj ljudi tako da je ovo ipak prihvatljivo rješenje. Ipak, neobičan osjećaj je kad rukama možete dotaknuti suprotne zidove vaše ćelije… khm, sobe.

Dogovaram se s Igorom, mojim partnerom na utrci, da ćemo ipak spavati pod stablom. Tako smo bliže prirodi. Nakon brzinskog tuširanja, shuttle nas vozi do Toyota VIP Hospitality Suita koji se nalazi prije ciljne ravnine. Bolidi trenutno voze slobodni krug prije početka kvalifikacija. Čak i ako nemate nikakve veze s automobilima, ovdje ne možete ostati ravnodušni. Uzbuđenje se doslovno osjeti u zraku. Da bi razumjeli što ova utrka znači, moramo otići u povijest Le Mansa. Zato je naša prva postaja bio Musee du 24 Heures du Mans.

> 24 sata Le Mansa, jedna sasvim gospodska galerija ludih automobila

Povijest

Utrka se vozi od 1923. godine, ali zlatno doba Le Mansa su označile šezdesete godine prošlog stoljeća. Tada ovo postaje najveća i najvažnija utrka na svijetu. Onaj tko pobijedi ovdje, zaista je najbolji na svijetu. Za proizvođače automobila, to je značilo mnogo više od velikog skoka u prodaji i marketingu. Značilo je nedostižni prestiž koji će trajati barem godinu dana.

Sigurnost je tada bila u drugom planu. Kad bolje razmislim, uopće nije bila u planu. Vozači nisu imali sigurnosne pojaseve, a ako bi ih i imali, nisu ih koristili. Zaštitnu ogradu na stazi, činila su stabla topole obojana u bijelo i bale slame. Ljudi bi umirali ovdje. Mogli ste očekivati da će tijekom utrke barem četvrtina vozača doživjeti veliku nezgodu i to ne samo u sudaru nego i zbog požara. Sjesti u automobil na Le Mansu, tada je značilo da ste spremni umrijeti. I to je bila opće prihvaćena činjenica. U to vrijeme, vodio se pravi rat između Enza Ferrarija i Henryja Forda II.

Ford je svojedobno pokušao kupiti Ferrari za 15 milijuna dolara, ali pregovori su propali u zadnji tren. Enzo Ferrari je tražio potpunu slobodu oko utrka na što Ford nije bio spreman pristati. Povrijeđeni Ford, koji je tada prodavao uglavnom sobe s kotačima i volanom, odlučuje poraziti Ferrari na domaćem terenu. Okupili su najbolje inženjere i dizajnere te potrošili tada neviđenu svotu novaca na proizvodnju automobila koji će pobijediti Ferrari na Le Mansu.

Auto koji su proizveli, bio je Ford GT-40. Polako, Ford je počeo dostizati Ferrari i naposljetku odnio više pobjeda za redom. Nakon toga su se na prijestolju izredali ostali konstruktori poput Porschea, koji i danas drži najveći broj konstruktorskih naslova i Audija koji je dominirao od 2000. do 2016. godine.

Kvalifikacije

Prošle godine, borba se vodila između Toyote i Porschea. Nakon Toyotinog vodstva tijekom cijele utrke, u posljednijh 6 minuta dogodio se kvar na motoru, što je presudilo njihovu sudbinu. Porsche je to iskoristio i osvojio prvo mjesto. Time stižemo do danas, do trenutka kada naslonjeni na ogradu čekamo početak kvalifikacija i suparništvo između ista dva protivnika, Toyote i Porschea.

Teško je opisati osjećaj u tijelu koji proizvode bolidi na Le Mansu. Tek uživo možete osjetiti koliko je to brzo, glasno i neopisivo snažno. Tijekom kvalifikacija Toyotin vozač Kamui Kobayashi oborio je dosadašnji rekord staze za čak 2,096 sekundi. Ako ostane na ovome, Porsche nema šanse. To su bile sjajne vijesti za Toyotu. Za mene je to značilo da mogu pojesti još jedan komad izvrsne torte od jagoda u čast gospodina Kobayashija, a Igor ima izliku za drugu čašu šampanjca.

https://www.facebook.com/fiawec/videos/1499565600099889

 

Tijekom drugog dana kvalifikacija, imali smo dovoljno vremena za igranje pa smo prošetali do dijela kojeg zovu Fun Village, krcat sa mnogo ljudi koji komotno si odreda mogu biti Village People. Toyota se zaista iskazala ove godine. Njihov paviljon je ogroman. Tu se možete natjecati u izmjeni guma na pravom bolidu, a za ljude poput mene i vas, ovo je mjesto na kojem ste mogli iskusiti najbliže pravoj utrci.

Kako? Tako da sjednete u Toyotu koja je na pomičnom podiju, a na vjetrobran se projicira Gran Turismo. Na žalost, na jako veliku žalost, nismo imali vremena čekati red. Moju tugu sada može ublažiti samo novi komad torte. Ili dva. Tko zna kakvu će kuhar danas napraviti…

Garage Tour

Razlog zbog kojeg nismo mogli čekati red za Gran Turismo je taj što imamo priliku posjetiti mjesto koje je strogo čuvano i izvan dosega kamera. Na ulazu ispod tribina, dočekuje nas Terry sa setom slušalica za svakog i krećemo za njim prema garaži Toyotinog tima. Garaža je podijeljena u tri cjeline. U prvom dijelu nalazimo super lagane dijelovi karoserije napravljene od ugljikovih vlakana. Cijeli auto je dizajniran tako da se dijelovi mogu brzo i lako promijeniti. Budući da se radi o utrci koja traje 24 sata, bolid mora imati modularni dizajn kako bi se dijelovi lako promijenili. Postojanost svih dijelova automobila, od početka je odlučivala pobjede na Le Mansu, a u Toyoti su imali priliku doživjeli to gorko iskustvo prošle godine.

U središnjem dijelu garaže je odjeljak s vozačima. Barem dva ili tri vozača su stalno prisutna, a oči su im uprte u velike monitore koji prikazuju stazu, razne statistike i grafove. Svaki tim ima tri automobila, od kojih svaki ima tri vozača. Vozač smije voziti maksimalno 14 sati, ali ne više od 4 sata u komadu. Timovi moraju imati i jednog vozača iz niže kategorije kako bi imao priliku zaraditi ranking za višu kategoriju.

Zanimljivo je da vozači moraju biti teški 80 kilograma. Stoga sa svakim vozačem dolazi i posebno sjedalo s utezima tako da je ukupna masa konstantna. Prije nego se zapitate, ne, nema težih od 80 kila. Naslućujem da se ne hrane ćevapima. Na stolu iza njih su košare sa svježim voćem i raznim delicijama. Krećući prema posljednjem dijelu garaže, u nosnice se uvlači oštar miris ispušnih plinova. Kroz dim vidim obrise bolida okruženog mehaničarima koji testiraju… nešto. Ne znam što. Nisu nam rekli. Toyota se u LMP (Le Mans Prototype) kategoriji natječe s hibridom, kao i Porsche. Automobil teži 875 kilograma.

Uz benzinski, ima dva elektromotora koji u datom prenutku daju preko 1000KS, a vozač može odrediti kada će to iskoristiti. Vidjeti uživo kako to izgleda na ciljnoj ravnini je zaista fantastično.

24 sata Le Mansa je jedinstvena utrka. Iako se ovdje postižu ogromne brzine, naglasak nije samo na brzini, već prije svega na izdržljivosti. Velike ravne dionice praćene oštrim zavojima, stvaraju ogroman pritisak na kočnice, gume i motor. Sama staza je doživjela mnogo promjena, od dužine do zavoja. Smanjeni su i nagibi jer su auti lako poletjeli kad bi naišli na njih.

I danas se početak utrke još uvijek označava mahanjem francuskom zastavom (nje imaju najviše), a prilikom točenja goriva, automobil mora biti ugašen. Za to vrijeme, ne smiju se obavljati popravci niti mijenjati gume.

Terry nas vodi prema izlazu garaže i pokazuje nam setove guma. Svaki tim na raspolaganju ima 20 setova, što zvuči puno. Ali ako znamo da vozač lako potroši set guma za 45 minuta, jasno je da je taktika oko guma ono što odlučuje utrku. Prije vožnje, gume se peku na 80°C, što je optimalna temperatura. Nose ih do auta u zadnji čas, svega 15 do 20 sekundi prije izmjene, a vozač ih mora što prije zagrijati jer brzo gube temperaturu.

Koliko je ovo važan dio, govori i podatak da Toyotin tim ima posebnog čovjeka iz Michelina koji je zadužen za gume. Ukupno, u boksu ima oko 150 ljudi. Da, to je puno croissanta.

Utrka

Obzirom na ogromnu prednost koju je Toyota napravila, ne samo u kvalifikacijama, nego i u protekle dvije utrke (6 Hours of Silverstone i 6 Hours of Spa-Francorchamps), svi smo očekivali utrku iz koje će Toyota ponovo izaći kao pobjednik. Njihova prednost ispred Porschea je toliko očita da je i ljudi poput mene, (koji ne prate automobilizam) mogu vidjeti.

Već u samom startu, Toyota zauzima prvo mjesto i polako povećava svoju prednost. Prvih nekoliko sati sve ide prema planu. Međutim, prije kraja prve polovice utrke, stvari se mijenjaju. Zbog kvara na svojem bolidu T5050 Hybrid, Toyota ostaje bez prvog natjecatelja, a svega minutu kasnije, drugi bolid odustaje od utrke nakon dodira s jednim LMP2 automobilom.

Stvari se ne pišu dobro ni trećoj Toyoti koja koja mora na duži popravak u boks i vraća se s velikim zaostatkom. Porsche preuzima vodstvo i povećava svoju prednost. Posljednja preostala Toyota zaostaje preko 25 krugova. Nešto manje od 4 sata prije kraja utrke i vodeći Porsche doživljava kvar na motoru i mora odustati od daljnjeg natjecanja.

U tom trenutku vodeću poziciju preuzima tim Vaillante Rebellion konstruktor Oreca iz LMP2 kategorije. Međutim ubrzo ih prestiže LMP2 tim Jackie Chan DC Racing također konstruktor Oreca koji uspijeva održati prednost veću od 1 kruga ispred Porschea koji se svojim drugim automobilom probio na drugo mjesto.

Teško smo mogli sakriti svoje razočarenje Toyotinim gubitkom i ne samo iz razloga jer smo bili njihovi gosti. Kad iz prve ruke vidite strast i predanost koju ovi ljudi imaju, način na koji žive svoj san i doslovno pomiču granice tehnologije i ljudske izdržljivosti, ne možete ostati ravnodušni. To je ono što ne vidite gledajući prijenos.

Toyota je ove godine bila zaista superiorna u odnosu na ostale timove. Trenutak kad bi Kobayashi projurio ciljnom ravninom doslovno mi se urezao u pamćenje, ništa slično nisam vidio. Ali 24 sata Le Mansa je posebna utrka. To je nenormalni test izdržljivosti, za sve komponente automobila i za ljude. I bez obzira koliko se dobro pripremili, nezgode poput ovih koje su zadesile Toyotu događaju se svaku godinu. Ali nadam se da će ih sljedeće godine zaobići. Mislim da su zaslužili staviti kvačicu pod Le Mans.

Galeriju ludih automobila Le Mansa pogledajte ovdje.

Tekst i fotografije: Antun Cerovečki, Igor Kolarić

Ukupni poredak

1. Porsche LMP Team, Porsche 919 Hybrid, Hartley, Bernhard, Bamber
2. Jackie Chan DC Racing, Oreca 07, Ho-Pin Tung, Laurent, Jarvis
3. Valliante Rebellion, Oreca 07 , Piquet Jr., Beche, Hansson

LMP1

1. Porsche LMP Team, Porsche 919 Hybrid, Hartley, Bernhard, Bamber
2. Toyota Gazoo Racing, Toyota TS050 Hybrid, Buemi, Davidson, Nakajima
3. Porsche LMP Team, Porsche 919 Hybrid, Jani, Tandy, Lotterer

LMP2

1. Jackie Chan DC Racing, Oreca 07, Ho-Pin Tung, Laurent, Jarvis
2. Valliante Rebellion, Oreca 07, Piquet Jr., Beche, Hansson
3. Jackie Chan DC Racing, Oreca 07, Cheng, Brundle, Gommendy

LMGTE Pro

1. Aston Martin Racing, Aston Martin Vantage GTE, Turner, Adam, Serra
2. Ford Chip Ganassi Team, UK Ford GT, Priaulx, Tincknell, Derani
3. Corvette Racing – GM, Chevrolet Corvette C7.R, Magnussen, Garcia, Taylor

LMGTE AM

1. JMW Motorsport, Ferrari 488 GTE, Smith, Stevens, Vanthoor
2. Spirit of race, Ferrari 488 GTE, Cameron, Scott, Cioci
3. Scuderia Corsa, Ferrari 488 GTE, Macneil, Sweedler, Bell

Imati svoj mir nije lako, poodavno sam se prestala dokazivati drugima, bitno mi je da znam da sam u pravu, ne zanimaju me tuđa mišljenja, posebno ne ona o kojima ne ovisim, sve je jednostavnije i nemam ikakvih pitanja, izabrala sam.

Ne gradim karijeru, ne zanimaju me pohvale ni pokude, ne dijelim lekcije, ne primam ih. Nisam u strahu za egzistenciju, niti hoću li se nekome svidjeti. Takva sam kakva jesam, bez lova na krpice i glamur, bez nadanja da ću ikome zapeti za oko. Ne biram previše posao, dokazala sam sama sebi da sam spremna puno toga raditi, da nema ograničenja. Svoje granice izdržljivosti sam više puta stavila na kušnju. Prebrodila sam puno i pronašla ravnotežu.

Postala sam bezbojna, nije to ni loše.

Stopila sam se s okolinom, plivam nizvodno. Da li je to dobro ili ne, ne znam, samo znam da mi je bolje nego ranije. Nema stresa, bola želuca, trke, ukočenog pogleda, grčenja mišića. Opustila sam neki čep u sebi i sve je otišlo iz mene. Veliko olakšanje nastupilo, gotovo praznina.

Možda su pošle i emocije među njima, nema onih koje razaraju. Pa neka su otišle, ne želim više vatru, bolove, slamanja, ne želim više suze, nespavanje, ne želim više ni minutu boli.

Rekla sam stop!

Stala sam. Krenula drugim putem. Pa, dok ide, dok se bolje osjećam, držim se toga pravca. Nemam razloga mijenjati kurs.

Možda što je prijateljica napisala najbolje ocrtava jednu stagnaciju, odnosno životnu fazu do koje se jednostavno samo protekom vremena dođe, a možda isto tako do koje se nikada ne dođe ili se primi k znanju i ne budeš žrtva vlastitih promišljanja i popuštanja.

Mir koji spominjem je bitan na nekoliko polja, ne samo rada, već i emocija, koje su dublje i strastvenije kako vrijeme prolazi. Nisu to više mladalački zanosi, svako doba nosi svoje. Što kasnije, više vremena treba za sve, zato je nužno u startu znati prepoznati situaciju u kojoj se nalazimo i krenuti k razrješavanju iste.

“Zrelu ženu, koja poštuje sebe i prošla je faze iluzije pravog muškarca, može jedino iskrenost da fascinira i impresionira samo čovjek koji iskreno i čisto voli. A to se dokazuje djelima. Dio predstave s glumom i lažima je već vidjela mnogo puta.” izrekla je Aleksandra.

Znam samo da uvijek pronađem rješenje, ali uz pitanja koja dovode do njih. Dobro se zamislim i razne varijante mogućih ishoda sagledavam.

Naučila sam se pameti, daleko više slušam, a manje govorim. Nemam u svakom dijalogu ili raspravi zadnju rečenicu mišljenja i zaključak.

Puštam sugovornike da budu pobjednici, savršeni mir tada nastupa. Svako ima svoje mišljenje, vatreno ga brani. Ja sam umorna od objašnjavanja, pokazalo se da je vrijeme na mojoj strani, bude baš kako nagovijestim.

Zašto da trošim svoju energiju?

Na poslu sam kolegama i nadređenima u više navrata nagovijestila moguće scenarije ishoda, gledali su me blijedo, samo što mi nisu rekli da sam glupa svojim tupim pogledima, a sada se točno tako sve događa, odustalo se od dijela projekta i mijenja se jer je suludo nastaviti kako je počelo.

Do sada sam u radnom vijeku završila nekoliko velikih projekata, odgovorno i samostalno, bez velike logistike i pomoći. Sve sam pozitivno predala, dovela ih kraju. Primopredaja i naplata u roku i na vrijeme. Procedure se moraju poštivati. One su nezaobilazne. Kad igraš po pravilima, sve je jednostavnije.

Najvažnije je biti usredotočen i baš uvijek nekoliko koraka ispred, predvidjeti koje su moguće stavke zastoja i koji su loši dijelovi projekta i na vrijeme tražiti promjene. Smatrala sam da i sada treba slično postupiti, biti nekoliko koraka ispred i u korist okrenuti sve što se može, pobjeći i izbjeći bezizlazne situacije. Ali kad si u nedorasloj sredini, nema razumijevanja jer takvim zalogajima se mogu samo ugušiti, shvatila sam da je pametnije uzmaknuti i imati svoj mir. Nemam namjeru ljude oko sebe tjerati da misle kao ja, niti govoriti kako govorim. Mogu postići samo prezir i neprijatelje stvoriti, a to nemam namjeru.

Razmišljam, ako sam pustila druge da su pobjednici, ne znači da sam narušila vlastitu inteligenciju.

Život mi je mnogo više od nadmetanja. Veliki ljudi nikad nisu imali potrebe se dokazivati, vjerovali su u svoje vrijednosti, imali su osjećaj sigurnosti kojega su pronašli u sebi.

Shvatila sam da su nadmetanja gubitak vremena, trebam imati više samopoštovanja, prestala sam se baviti nevažnim stvarima i ulaziti u nepotrebne bitke, gledam, osluškujem svoje srce, instinkt me vodi.

Naišla sam na jednu staru izreku: “Treba jednom početi sebe gledati, razmišljati iz perspektive vlastitoga srca. Tek kada počneš poštovati sebe, moći ćeš i drugoga poštovati ”

Trudim se kontrolirati svoje slabosti, još radim na popisu koji je dug, ali ova je definitivno na njemu. Bolje se osjećam i time sam pobjednik.

Stepenice u nebo su tu, slušam Zeppeline, opet slobodnog duha, neuhvatljivog uz postignuti mir kojega više ne dozvoljavam da bude narušen.

Odlučila sam što trebam od života, sve ostalo sam ostavila po strani, naprosto gurnula i dišem punim plućima.

“Ako ljudi pokušavaju da te obore, to samo znači da si iznad njih”, kaže jedna stara mudra izreka.

Kako je to dobar osjećaj, ma koliko kratkotrajan bio.

Portali i časopisi puni su savjeta za ljeto u stilu “Top 5 namirnica za ljeto”, “Top 5 plaža za kupanje”, “Top 5 savjeta kako najjeftinije stići do Irske”, “Top 5 političara za koje biste voljeli da u japankama zalutaju na Velebitu”, “Top 5 načina kako oguliti lubenicu” etc.

Dakle, dijele se besplatni savjeti, pa zašto, pomislili smo, ne bismo i mi? Dakle, u nastavku donosimo “Top 5 muških parfema zahvaljujući kojima će svi znati što ste radili ovog ljeta jer će iza vas ostajati mirišljav trag”.

Namjerno smo, sezonski, izabrali one koji podsjećaju na more, ljeto i te stvari.

Na petom mjestu, za one koji voli misionarski i svake su nedjelje u crkvi, tu je klasik Davidoff Cool Water iz 1988. godine, kreatora Pieera Bourdona. Note morske soli, mente, lavande, ružmarina, zeleniš i sl., kao stvoreni su za ljeto. Ako nemate za tjedan dana na Mljetu, kupite 50 ml ovog parfema za oko 300 kuna i uživajte u mirisu Mediterana kakav je nekad bio. Kad je bio jeftiniji. Za Cool Water, o tome smo već pisali, ali znamo da kao i Luka Modrić ne pamtite baš dobro, neki kažu da ih podsjeća na Creedov Green Irish Water, koji je i znatno skuplji (i bolji, da se ne zavaravamo. To je kao da ležite u Crikvenici na gradskoj plaži i zamišljate da ste u skrovitoj uvalici na Hvaru. Slično, ali nije isto).

Na četvrtom mjestu je još jedan klasik, Acqua di Gio od gospodina Armanija iz 1996. Iza tog parfema stoji slavni Alberto Morillas (ne Armani, on je samo naručitelj radova, a Morillas je arhitekt i izvođač). I tu ima morskih nota, puno agruma, cvijeća poput jasmina i zumbula, što mu daje malo sofisticiraniji štih. Znate ono kad se za nekog veli da “nije baš cvetiče”? Onaj tko nosi “đoju” jest cvetiče. Miran dečko, svaki put pozdravi, ni mrava ne bi zgazio (sve dok jednog dana ne uzme sačmaricu u ruke).

Oni pak koji žele odudarati i ostavljati dojam frajera, izabrat će Terre d’Hermes od Hermesa iz 2006., iza kojeg stoji nos Jean-Claude Ellena. Vrlo zanimljiv parfem. Naranđa, vetiver, biber, pačuli… Kreator ga je zamislio kao kombinaciju nota zemlje i zraka. Taj je među ova tri najelegantniji.

E, sad…

Drugo mjesto mogao bi posve lako ponijeti Kenzo pour homme iz 1991. godine (što si nosio ’91?). Za njega bi nam trebalo pola stranice samo da nabrojimo sastojke, no potpisnik ovih redaka skraćeno ga naziva “morskim pazusima”. Sjajan miris koji vas automatski baca s radnog mjesta na plažu. Zamislite sunce, more koje zapljuskuje obalu, mladića koji vam dolazi naplatiti plastičnu tvrdu ležaljku, tipa koji viče “smokve, domaće smokve, lubenice…”

I tako, korak po korak, dolazimo do prvog mjesta. Tu si sad dajemo malo oduška i na tron stavljamo jednog kapitalca – Acqua di Sale od kuće Profumum Roma. Neka vas ne zavara ime, nije na rasprodaji, malo je skuplji (za 100 ml cca 190 eura, koliko i noćenje u resortu s pet zvjezdica, ali treba imati na umu da je to edp, i da traje i preko 12 sati), ali to je more u bočici. I to ne neko more uz plažu s 5000 kupača, nego more na osami, negdje daleko, gdje koralji spavaju… Uz sol, među sastojcima su i morske trave, mirta i cedar. Maestralan miris koji vrijedi kupiti makar dekant od 10 ml, pa da si stavljate par kapi pod nos kad vas uhvati depresija jer niste dobili regres ili vam šef neda godišnji u terminu koji ste zamislili. Sale pomaže!

I da na kraju ponovimo za Lukicu i ostale koji teško pamte: preko ljeta nemojte pretjerivati s parfemima! Par špriceva i špricera i to je to.

Le Mans je dio “Svetog Trojstva” automobilizma. Ako pak se pitate koje je trojstvo u pitanju, gospodo, vrijeme je da malo propitate svoje muške korijene te probudite one nagone, one potrebe i naposljetku ljubav prema svemu oktanskome. Riječ je o Formula 1, Indy 500, Le Mans.

24 sata Le Mansa je legendarna utrka izdržljivosti i jedna je od najpopularnijih utrka svjetskog kalendara, koja se ove godine održava po 85. put. Dobra vijest je da imamo dvojicu gospode uz stazu koji za naše čitatelje prate sve što se događa.

Legenda koja traje 85 godina

24-sata Le Mansa (francuski: 24 Heures du Mans) najstarija je sportska utrka izdržljivosti na svijetu koja se održava jednom godišnje od 1923. u blizini grada Le Mans u Francuskoj. To je jedna od najprestižnijih automobilističkih utrka na svijetu i često se naziva “Grand Prix izdržljivoti i učinkovitosti”.

https://www.facebook.com/igor.kolaric.12/videos/1226389044138745/

 

Utrku organizira Automobile Club de l’Ouest (ACO) i vozi se na stazi de la Sartheu, koju čini mješavina zatvorenih javnih cesta i specijalizirane trkaće staze. U 24 sata Le Mansa natjecateljski timovi moraju uravnotežiti brzinu s izdržljivošću automobila, kako bi izdržali utrku u trajanju od 24 sata bez kvarova.

U vrijeme kada su utrke brzine bile dominantni oblik motosporta u cijeloj Europi, Le Mans je osmišljen drugačije. Umjesto da se usredotoče na sposobnost tvrtke da napravi najbrži motor, na 24 sata Le Mansa oduvijek su pobjeđivali sportski, ali prije svega pouzdani automobili.

https://www.facebook.com/igor.kolaric.12/videos/1225545507556432/

 

To je potaknulo inovativnost u proizvodnji pouzdanih, ali učinkovitih vozila, jer u utrci izdržljivosti prednost imaju pouzdana vozila koja u boksevima provode što je manje vremena moguće.

Trostruka kruna

Ova utrka je “jedna trećina” Trostruke krune u automobilizmu. Ostale dvije su Formula 1, specifično Velika nagrada Monaca, i Indianapolis 500.

Jedina osoba koja je ikada osvojila Trostruku krunu, najprestižniju titulu koju može osvojiti jedan vozač bolida, bio je britanski vozač Graham Hill (otac bivšeg svjetskog prvaka u Formuli 1 Damona Hilla).

Danas idem do brice. Nisam bio nekih, 2, 3 mjeseca. Možda i duže. Naime, imao sam neki cilj da puštam dugu bardu, onako do krajnosti, do jaja kako se to kaže, međutim već nekih tjedan i duže dana svakog se jutra gledam u ogledalo (ne zato što se beskrajno volim i obožavam) već kontempliram uz kaladont o bradi. Koliko je velika brada doista velika. Kolika je duljina iste optimalna za mene. Razmišljam kako mi se potrošnja ulja, balzama i  šampona za bradu eksponencijalno povećava sa svakim centimetrom brade, a onda tu su još raspucali vrhovi, pa hrana, pa činjenica da svaki mekaniji obrok kojeg jedem (gulaš, varivo, juhu sam usavršio) završe u bradi. Pa zašto sam i ovog jutra prije pranja zubiju išao sređivati bradu, kad je opet moram u najmanju ruku oprati vodom.

Uglavnom, to kontempliranje, nešto životnog iskustva i malo surfanja dovelo me do pisanja ovog teksta koji ne ide u korist bradi.

Dakle, situacije koje svaki bradonja prolazi svakodnevno, a volio bi da ih ne prolazi.

Hrana

Nema obroka u životu bradonje, hajde možda ne baš obroka, ali nema dana u životu bradonje, a da mu dio hrane ne završi u bradi. Hrana u bradi je, naime, i svojevrsni zaštitni znak svakog istinskog bradonje, a čija brada ne raste samo na licu već i u srcu. Istinska brada dolazi iz srca, iz želuca, iz svakog bubrega, brada je bradonji dodatni organ kojeg mnogi nemaju.

Hrana u bradi je prilično frustrirajuća stvar. Nešto što svakog bradonju ili brkonju na djelić sekunde izbaci iz takta. Naravno, okolina to ne primjećuje jer bradonja to prikriva na najprofesionalniji i najbolji način – smatra to normalnim. Ali nije. Ne nije. Stoga razmislite sljedeći puta kada pitate kako jedem juhu. Odgovor će i dalje biti žlicom.

Loš dan

Gospodične, dame, žene, majke, kraljice imaju loš dan što se tiče frizure. Muška reakcija na njihov suzne oči i rub plaća je, hajde de, to je samo kosa, sutra će opet biti sve po starom. Neće.

Bradonja razumije žene. Bradonja zna što je loš dan za kosu. Bradonja je također često na rubu plaća i suza, ali ne zbog tuge i jada već zbog frustracije što ga njegova brada ne sluša ni nakon pola satnog tuša, tretmana uljima, balzamima i kad je jedino rješenje uzeti najčvršći gel i zafenirat da bude sve oke. Sutra je novi dana. Da, ali i danas je taj novi dan s kojim smo se tješili jučer.

Nebradonjama smo svi mi bradonje jednaki

Ako nosite bradu, ponajviše ak ste se odlučili za punu bradu, dakle u cjelokupnom iznosu koji vam je namijenila priroda i genetika onda vam frendovi nebradonje vrlo vjerojatno spominju kako ličite na nekog bradonju ili kako ste isti onaj drugi bradonja. Ovisno o krugu ljudi u kojem se krećem najčešće sam ZZ top. Ok, iako mi je super što me uspoređuju s poznatim rock sastavom, ali molio bi malo konkretnije, koji od članova? Billy? Dusty? Frank? Obično su nebradonjama svi oni isti, no, nisu svi ZZ top članovi bradonje poput mene, bradati.

S druge pak strane kad se spustim u one malo zaostalije i primitivnije krugove ljudi onda sam isti četnik, da svi su oni isti. Moderno je u zadnje vrijeme alkajda ili taliban. Ali opet to je profil i nivo ljudi čije je osnovnoškolsko obrazovanje rezultiralo samo krvavim gaćama. Znam, nije gentlemanski od mene, ali nem’reš uvijek biti gentleman.

Uređivanje brade je naporno

Kad čujem onu – kaj lijen si obrijati se – doživim jedan proces mentalnog povraćanja u sebi zbog silne frustracije i neznanja tog sugovornika. Upravo je brijanje muškarca nešto što je najjednostavnije. Brijanje je nešto što upravo oni rade jer im se ne pušta brada više. A to mogu potvrditi svi bivši bradonje koji su eto odlučili krenuti lakšim putem.

O bradi se treba brinuti. Za bradu trebamo imati znanja, iskustva, vremena, volje, strpljenja, živaca. Najlakše je uzeti britvicu, trimer u ruke odrezati i obrijati. No, ipak smo mi bradonje ipak malo muškije muškarčine, a bez obzira na to što smo u kupaonici u prosjeku dulje od svojih dama i što polako zauzimamo i njihove polovice namijenjene groomingu.