Kako redovitim kretanjem smanjujemo rizik od bolesti i raka za 50%

Svakodnevna aktivnost pokazala je brojne prednosti za zdravlje, prema mnogim provedenim istraživanjima. Nova studija, objavljena u časopisu Nature Medicine, pokazuje da su mali segmenti tjelovježbe tijekom dana (poput hodanja, bicikliranja i penjanja) povezani sa značajnim smanjenjem rizika od bolesti, piše New York Times.

Istraživači su u studiji koristili podatke s uređaja za praćenje fitnessa koje je prikupila UK Biobank, velika medicinska baza podataka sa zdravstvenim podacima ljudi diljem Velike Britanije. Pregledali su nalaze od više od 25.000 ljudi koji nisu redovito vježbali, prosječne starosti oko 60 godina i pratili ih tijekom gotovo sedam godina. Oni koji su prakticirali jednominutno, ili dvominutno energično kretanje otprilike tri puta dnevno, poput brzog hodanja dok putuju na posao ili brzog penjanja stepenicama, pokazali su gotovo 50-postotno smanjenje rizika od kardiovaskularne smrtnosti i približno 40-postotno smanjenje rizika umiranja od raka, kao i svih uzroka smrtnosti, u usporedbi s onima koji nisu prakticirali takve nalete fizičke aktivnosti.

Samo 4 minute vježbanja dnevno!

Jedna studija iz 2020. povezala je četiri minute vježbanja dnevno s duljim životnim vijekom, a studija iz 2019. otkrila je da penjanje stepenicama u trajanju 20 sekundi, više puta dnevno, poboljšava aerobnu kondiciju. Druga su istraživanja utvrdila da ponavljanje intervala od samo četiri sekunde intenzivne aktivnosti može povećati snagu, ili ublažiti metabolički učinak dugog sjedenja.

Profesor kineziologije i zdravstvenog obrazovanja Ed Coyle istraživao je učinke kratkih intenzivnih vježbi te rekao kako je intenzitet vrlo učinkovit u izgradnji mišića i opterećivanju kardiovaskularnog sustava. Dionice intenzivnog vježbanja, koje se ponavljaju uz kratka razdoblja odmora, mogu povećati unos kisika i spriječiti začepljenje srčanih arterija, kao i potaknuti srce da pumpa više krvi i općenito bolje funkcionira.

Analiza podataka pokazala je i da prosječnoj osobi ne trebaju neke velike promjene kako bi ostvarila te male uzlete fizičke aktivnosti; svakodnevno kretanje, ali intenzivirano, može biti dovoljno.

Dizalo zamijenite stepenicama

Postoje tri kategorije intenziteta vježbanja, prema Emmanuelu Stamatakisu, profesori na Charles Perkins centru Sveučilišta u Sydneyu i glavnom autoru nove studije. Ako možete pjevati dok radite aktivnost, to je lagana vježba. Ako ne možete pjevati, ali možete mirno govoriti, to je umjerena vježba. Dr. Stamatakis preporučio je pokrete koji su toliko snažni da možete izgovoriti samo nekoliko riječi, ili nijednu nakon 30-ak sekundi.

Autori studije ponudili su nekoliko načina na koje ljudi mogu uključiti dionice kratkog, intenzivnog, kretanja u svoje svakodnevne životne aktivnosti. Ako imate otprilike kilometar dugu šetnju, primjerice od svojega stana do trgovine, ne trebate trčati cijelo vrijeme, no možete ubrzati korak stotinjak metara, dva, ili tri puta tijekom vašeg hoda. Umjesto dizala, odlučite se za stepenice dva ili više puta dnevno. Nošenje otprilike pet posto vaše tjelesne težine, poput većeg ruksaka, također se računa. Ili bilo koja vrsta kratkog, brzog, hodanja uzbrdo, može vam pružiti malo intenzivne tjelovježbe.

Sportski ste tip? Onda morate isprobati ove neobične sportove!

Iako su nam poznati sportovi poput košarke, nogometa i tenisa, postoji mnoštvo drugih koji nisu toliko popularni. Budući da je netko imao mašte smisliti ovako lude sportove, smatramo da je fer predstaviti ih širem puku. Iako nisu toliko poznati, ne znači da ovi sportovi nisu interesantni ili zahtjevni. Učinimo ih poznatim zajedno (neke manje, neke više)!

Napomena: svi nazivi su pisani na engleskom jer neke ne znamo prevesti, pa smo odlučili biti dosljedni i sve ih ostaviti u originalu. Ako znate neke službene prijevode, slobodno pišite!

Ultimate Frisbee

Iako su čak neki čuli za ovaj sport, svejedno smo ga uvrstili na popis cool i neobičnih sportova. Frizbijem smo se obično igrali svi u djetinjstvu…Sjetite se kako je zabavno. Za ovaj sport treba biti pravi snalažljivi atleta koji je u svakom trenutku spreman trčati, skakati i ponekad „zaroniti“ u zemlju.

Floorball

Ako imate solidnu koordinaciju ruku i očiju, floorball je možda sport za vas. Floorball je nešto između lacrossea (Timski sport s loptom. Cilj igre je teškom gumenom loptom postići pogodak, koristeći pri tome štap s pričvršćenom mrežicom na vrhu.) i hokeja na steroidima, jer igrači koriste slične zakrivljene štapove i održavaju kontrolu nad loptom, dok ju pokušavaju zakucati u protivničku mrežu. Stvoren sedamdesetih godina prošlog stoljeća, zapravo postaje toliko popularan da floorball nastoji postati olimpijski sport u bliskoj budućnosti.

Joggling

Na prvi pogled, možemo zaključiti da se radi o žongliranju, što i nije tako cool. Ali ako netko to radi za vrijeme trčanja polumaratona, od starta do cilja, onda ćemo ipak reći „skidam kapu“. I pitati se – zašto???

Chess Boxing

Partija šaha zahtijeva strpljenje, strategiju i vještinu – ali zašto ne bi pritom dva igrača udarala jedan drugoga u glavu? Za ovaj sport je potrebno imati cijeli skup vještina, od mentalnih do fizičkih, jer sudionici pobjeđuju šahovskom igrom ili nokautiranjem protivnika.

Cliff Tenting

Ako se imalo bojite visine, onda nemojte pažnju usmjeravati na ovaj sport (prije pokušaj samoubojstva, ali ovisi o tome koga pitate). No, ako vam se sviđa ideja da nakon planinarenja po velikim strminama, malo odspavate u šatoru koji visi na sajlama i špagama, samo dajte!

Snowkiting

Da, obično skijanje ili bordanje jesu uzbudljivi sportovi, no zašto ih ne učiniti još zanimljivijim? Na primjer da vas zmaj, nalik padobranu, uz pomoć vjetra, usmjerava na uspone i padine? Pritom naravno možete izvoditi razne vratolomije u zraku dok ne dotaknete tlo. Pritom naravno pripazite da ne ispustite zmaja iz ruke jer bi se stvari mogle malo zakomplicirati.

Ice Boating

Tko kaže da moramo čekati toplije vrijeme da bismo krenuli na jedrenje? Ako vam je ikad trebao razlog da kročite na smrznuto jezero i da zaplovite jedrilicom, Ice Boating je sport za vas! Ima isti koncept kao i obično jedrenje samo što ne plovite po vodi nego po ledu, na klizaljkama umjesto kobilice.

Swamp Soccer

Nogomet na nestabilnom, skliskom terenu, točnije, u blatu. Jednostavno i prljavo. Jako prljavo.

Wife Carrying

Naravno da je netko izmislio sport koji zahtijeva dokazivanje muškosti i to na pomalo blesav način. Trčanje preko niza prepreka sa suprugom na ramenima sigurno nije jedan od najugodnijih neobičnih sportova. A što je s pobjednikom? On se naravno kupa u pivu. Logično.

Sigurni smo da neobičnih sportova ima još! Zato nam pišite i educirajmo se skupa!

Koja je to tajna veza između polo sporta i polo majice?

Kad se spomene “polo”, većina se prvo sjeti kultne majice. U jednu ruku ta asocijacija i nije toliko kriva jer je uistinu teško odvojiti polo majicu i najpoznatiji kraljevski sport polo. No, ipak polo kao sport je znatno stariji od polo majice, i to mnogo stoljeća stariji. A polo majica je prvo kreirana za tenis. Zbunili ste se? Bez brige, sve ćemo vam objasniti.

Polo se smatra “sportom kraljeva” u kojem tradicionalno uživa britanska kraljevska obitelj i razna druga elitna svita koja se okuplja na prostranom igralištu u skupim opravicama i raskošnim šeširima. Možda danas u ovom sportu uživa tek odabrana skupina, ali upravo se polo ubraja u najstarije ekipne sportove na svijetu. Ali, krenimo od samog početka. 

polo sport

Polo se prvi put zaigrao u šestom stoljeću prije Krista na području Perzije, točnije Irana, gdje je zbog omiljenosti ubrzo postao nacionalni sport. U početku ga je igrala kraljevska garda te elitne trupe, no uskoro se polo proširio i izvan granica Perzije. U to doba su ga igrali i žene i muškarci, a vjeruje se kako se znao igrati i u mješovitim skupinama. Polo se spominje i u perzijskoj mitologiji. Uskoro se proširio po arapskim zemljama, diljem mongolskog carstva te sve do Indije. Bio je popularan i u doba Rimskog carstva, a do Ujedinjenog Kraljevstva, države koja dan danas strastveno voli i prati ovaj sport, polo je stigao u 19. stoljeću preko britanskih časnika koji su bili stacionirani u Indiji. Već 1859. je osnovan prvi britanski polo klub, a polo je čak bio od 1900. do 1936. i na Olimpijskim igrama. Danas je popularan u Velikoj Britaniji, Argentini, Sjedinjenim Američkim Državama i Indiji, a dijeli se na klasičan i svima znan polo na travi, beach polo, odnosno polo koji se igra na plaži, arena polo, verzija koja se igra u zatvorenom prostoru te snow polo koji se igra na snijegu.

Svaka momčad se sastoji od četiri jahača koja tijekom igre mijenjaju konje. Cilj igrača je jašući na konju postići pogodak loptom koja se udara dugačkom palicom. Teren je prostran i može se prostirati na čak 300×150 metara. Dvije visoke stative oko tri metra visine i sedam metara međusobne udaljenosti su prostor za pogodak, a igra se odvija u periodu od sedam minuta koji se naziva chukka. Ovisno o vrsti natjecanja i/ili nivou igra se može sastojati od četiri, šest ili osam chukka. Sigurnost konja je prioritet, stoga se niti jedan konj ne smije koristiti u dvije chukke zaredom. Upravo zbog toga svaki igrač mora doći s barem dva vlastita konja.

Polo majica

Kako je nastala kultna polo majica?

Kada je oprema u pitanju, tu u igru uskače popularna polo majica. No, malo ljudi zna da ona zapravo izvorno ne potječe iz pola nego iz tenisa. Naime, osmislila ju je francuska teniska legenda Rene Lacoste, a kao dio polo opreme pojavljuje se tek 1933. godine. Da se T-shirt majica s kragnom naziva polo majicom, ne možemo zahvaliti sportu nego američkom modnom gigantu Ralph Laurenu koji je 1972. ovu vrstu majice prozvao polo majica i veoma mudro to iskoristio kroz svoje marketinške i oglasne prostore. Prije toga je pojam polo majica označavao takozvanu original polo button-down collar, odnosno košulju modne kuće Brooks Brothers. John E. Brooks je 1896. kreirao ovu vrstu košulje karakterističnu zbog svoje pričvršćene kragne, a inspiraciju je upravo našao kod polo igrača koju su kragnu svoje majice često znali pričvrstiti kako im ne bi smetala tijekom same igre. Ralph Lauren je svoju karijeru započeo upravo kod Brooks Brothersa, i to na poziciji prodavača te je kasnije otkupio prava na korištenje izraza polo. Možda njegova modna marka “Polo Ralph Lauren” za simbol koristi polo igrača, ali zapravo ova modna marka nikad nije napravila specijaliziranu sportsku kolekciju za taj sport.

Možda polo majica nije prvotno kreirana baš za polo sport, možda najpoznatija modna kuća polo majica nikad nije napravila specijaliziranu sportsku kolekciju, ali i dalje polo majicu mnogo toga veže uz sami sport. Polo majica je elegantnija i profinjenija verzija T-shirt majice, a kao i sam sport ujedinjuje fancy lifestyle i ljubav prema istančanim detaljima. Kao što polo sport nije za masu, tako i polo majica, za razliku od T-shirt majice, nije za svakog muškarca. Profinjen sport s dugom povješću za odabrane pojedince, profinjena majica kultnog statusa za muškarce sa stilom.

Foto: 123RF

Opustili ste se i niste u formi? Pripremite se već sada za sljedeću sezonu!

U jesen nam obično popušta volja za treniranjem, nakon što smo se odmorili za ljeto te potom vratili u radne rutine. Ali kako ne biste tako brzo posustali pomoću ovih trikova možete vratiti svoje tijelo u formu.

Neuspjeh i mali koraci

Nakon povratka u teretanu, nemojte pokušavati oboriti svoje osobne rekorde već na prvom treningu. Možda nećete moći napraviti vježbe s tolikom lakoćom kao što ste radili prije nekoliko tjedana. Oslabljeni mišići i zaboravljena tehnika povećavaju rizik od ozljeda.

Pripremite se na to da će vaš prvi trening biti težak te da ćete nakon njega biti osjetljiviji. No, na sreću postoji nešto što se zove “memorija mišića”, što znači da se mišići mogu brže “prisjetiti” koliko su bili snažni pa ćete napredovati brže nego ljudi koji počinju “od nule”. Samo morate biti strpljivi!

Potreban je dobar plan

Ako je vaša pauza bila dulja od tri tjedna, pokušajte početi s vježbama za cijelo tijelo, posebno s kombiniranim vježbama (primjerice, čučnjevi, zgibovi, vježbe s bučicama) umjesto s izoliranim vježbama za pojedine mišićne skupine. To će prerasti u globalnu snagu i dozvolit će vašem tijelu da se privikne na teže treninge. Pokušajte raditi vježbe za tijelo 3 puta tjedno, kroz 2-3 tjedna. Nakon tog perioda, možete nadopuniti svoje vježbe. Ako nemate potrebno znanje – konzultirajte se s trenerom, ali zapamtite da je čak i lošiji plan bolji ni od kakvog plana.

Prehrana je ključna

Vjerojatno ste čuli da trbušnjaci nastaju u kuhinji. Kako biste bili mršaviji i jači nije potrebno samo trošiti kalorije, nego i jesti zdravo. Postepeno, ali konzistentno pročišćavajte svoju prehranu: započnite s potragom namirnica koje imaju najmanju vrijednost poput slatkiša, čipsa, zaslađenih pića i alkohola. Riješite ih se, a potom pronađite zamjenu za eliminirano. Postoji mnogo prehrambenih opcija – primjerice keto dijeta, povremeni post itd., ali sve se svodi na kvalitetu i kvantitetu konzumirane hrane.

Izvori ugljikohidrata trebali bi biti: riža (po mogućnosti smeđa ili basmati), guste kaše i tjestenina od cjelovitog brašna, povrće i voće. Ograničite količinu bijelog kruha, pahuljica s okusom i općenito zaslađene hrane. Za izvore masti izaberite ekstra djevičansko maslinovo ulje, ribu, bademe, orahe i indijske oraščiće te jaja i kvalitetan maslac.

Ne zaboravite jesti cjelovite proteine. Nemasno meso i svježi sir kao jaja te riba (koja bi trebala biti masna) izvrstan su izvor proteina koji su potrebni Vašim mišićima. Ako ste vegan, zamijenite ih tofuom, tempehom (sojom), slanutkom te raznolikim vrstama graha. Pokušajte imati izvore proteina u svakom obroku, neovisno o tome želite li povećati mišićnu masu ili smanjiti tjelesnu masnoću.

Ne zaboravite na vodu

Zbog intenzivnog vježbanja i konzumiranja većeg broja kalorija, tijelu je potrebno više tekućine kako bi izlučilo sve štetne tvari. Manjak adekvatnih tekućina dovodi do dehidracije.

Dehidracija tijela narušava njegovo funkcioniranje, usporava sagorijevanje masnoća i uzrokuje umor. Gubitak od samo 2% tjelesne težine u tekućini može smanjiti funkcionalnost do 25%.

Preporuča se da za svaki 1kcal konzumirane hrane unesete oko 1ml vode, odnosno za prehranu kalorične vrijednosti od 2000kcal potrebno je 2l vode.

Uzmite u obzir suplemente

Dodaci prehrani važan su element prehrane bilo kojeg sportaša, neovisno o tome jeste li amater koji se želi vratiti u formu nakon praznika ili ste profesionalac kojem je sport način života. Ako su pomno izabrani, mogu značajno utjecati na rezultate treninga.

Za početak – proteinski napitak koji možete koristiti kao brzi doručak, hranjivi koktel nakon vježbanja ili dijetalnu večeru. Zatim – BCAA (aminokiseline razgranatog lanca) kako biste zaštitili mišiće od katabolizma ili “sloma” kao rezultata treninga na koji su se već naviknuli. Konzumiranjem odmah nakon vježbanja ubrzat ćete oporavak te smanjiti osjetljivost.

Spavajte dobro

Mišići ne rastu dok trenirate, nego tijekom procesa regeneracije kada se obnavljaju oštećena vlakna. Obnovljena vlakna povećavaju svoj volumen što rezultira većim mišićima. Spavanje je najvažniji dio regeneracije. Pretpostavlja se da biste trebali spavati barem 8 sati. Ključan je faktor koliko dugo spavate, ali također treba obratiti pažnju i na kvalitetu sna jer je najvažniji dio čvrst san. Još jedan važan aspekt povezan s utjecajem sna na regeneraciju je smanjen rizik od ozljeda.

Tijekom svega toga, izuzetno je korisno pratiti i svoje tjelesne funkcije i zdravstvene parametre. Huawei je predan pomaganju korisnicima za bolje upravljanje vlastitim zdravljem pomoću inteligentnih nosivih uređaja poput HUAWEI WATCH GT 2 sata.

Huawei watch GT 2
Foto: Huawei

HUAWEI TruSleep™ 2.0 nadgleda kvalitetu sna, otkucaje srca u stvarnom vremenu, kvalitetu disanja u snu te analizu podataka za ocjenu kvalitete spavanja. U kombinaciji s tehnologijom  umjetne inteligencije, točno identificira šest tipičnih problema sa spavanjem kao što su poteškoće pri spavanju, plitko spavanje, lak san tokom noći, rano buđenje, višestruki snovi i nepravilan raspored. Također pruža stotine prijedloga za poboljšanje sna i personaliziranih usluga poput: meditacije, vježbi za dubok san, brzih vježbi opuštanja, kasnonoćnog spavanja itd. Uz to, na raspolaganju je i 8 izvještaja o spavanju, uključujući trajanje noćnog spavanja, omjer dubokog sna, omjer plitkog sna, omjer brzog pokreta oka (REM), kontinuitet dubokog sna, vrijeme buđenja, kvaliteta disanja, opsežno praćenje i analiza sna te preporuka za spavanje.  

HUAWEI WATCH GT 2 također pomaže u nadzoru bradikardije i zastoja srca. Ako nije u sportskom načinu rada, korisnik će biti obaviješten ako mu je brzina otkucaja srca dulje od 10 minuta iznad 100 otkucaja ili ispod 50 otkucaja u minuti. HUAWEI WATCH GT 2 dolazi s HUAWEI TruRelax™ tehnologijom koja korisnicima pomaže u smanjenju stresa snimanjem HRV (varijabilnost otkucaja srca) vrijednosti i pružanju povratnih informacija o korisnikovom indeksu stresa.

 Pratite svoj napredak pametnim partnerom za trening

Za predane amaterske i profesionalne sportaše, HUAWEI WATCH GT 2 modeli nude napredne mogućnosti vježbanja uključujući profesionalne tečajeve trčanja od početnih do naprednih razina trkača, vođenje tijekom vježbi u stvarnom vremenu, podsjetnike za status vježbanja u stvarnom vremenu i povratne informacije o rezultatima. S naprednim sposobnostima praćenja plivanja i trčanja, uz GPS tehnologiju za biciklizam, oba su modela idealna za triatlon i praćenje rezultata. Cjelodnevni fitness podaci uključujući brojač koraka, sagorijevanje kalorija, broj ustajanja i periode srednjeg do visokog intenziteta dostupni su na Huawei Health App-u.  

Huawei watch GT 2
Foto: Huawei

U sportskom načinu rada, HUAWEI WATCH GT 2 kompatibilan je za 15 sportova, uključujući osam sportova na otvorenom (trčanje, hodanje, planinarenje, pješačenje, trčanje na stazi, biciklizam, plivanje na otvorenom, triatlon) i sedam sportova na zatvorenom (hodanje, trčanje, biciklizam, plivanje u bazenu, slobodno treniranje, orbitrek, sprava za veslanje).

O Huaweiju

Huawei je sa svojim proizvodima i uslugama prisutan u više od 170 zemalja, njima se koristi trećina svjetske populacije, a prema broju isporuka u 2018. godini tvrtka je i jedan od najvećih proizvođača mobilnih telefona na svijetu. Huawei ima 15 istraživačkih razvojnih centara (R&D) smještenih u SAD-u, Njemačkoj, Švedskoj, Rusiji, Indiji i Kini. Huawei Consumer Business Group jedna je od tri poslovne sastavnice Huaweija čiji su fokus pametni telefoni, računala i tableti, nosivi pametni uređaji, usluge ”u oblaku” (cloud) i sl. Globalna mreža Huaweija izgrađena je na 20 godina ekspertize u telekom sektoru, a posvećena je pružanju najnovijih tehnoloških iskoraka potrošačima diljem svijeta. ”Omogućavamo izgradnju bolje povezanog svijeta”, krilatica je koju svakodnevno ostvaruje i živi Huawei Business Consumer Group.

Za više informacija posjetite Huawei stranicu za korisnike, Facebook stranicu Huawei Mobile Hrvatska, Huawei Mobile Hrvatska Instagram, Huawei Mobile Hrvatska You Tube kanal te Huawei Forum Hrvatska.

NADLJUDKSE SPOSOBNOSTI Pogledajte obaranje vremenskog rekorda uspona duž Nos El Capitana

U ovom prekrasnom timelapse videu autora Tristana Greszkoa pod nazivom Two Nineteen Forty Four snimljeno je obaranje rekorda u usponu na poznati Nos (The Nose) El Capitana u Yosemitu.

Nakon prethodnih 11 pokušaja, Brad Gobright i Jim Reynolds jednog su maglenog jutra kasnog listopada 2017. godine oborili rekord, a kojeg su prije držali Alex Honnold i Hans Florine.

Gobright i Reynolds popeli su se na vrh Nosa za svega 2 sata, 19 minuta i 44 sekunde.

Nos je srednja pruga, ispupčina El Capitana i oduvijek je bio mamac mnogim ambicioznim penjačima jer je za penjanje duž njega trebalo pomicati granice ljudskih sposobnosti.

Prvi uspješan uspon na ovaj “nepenjiv” zid trajao je 45 dana i to u razdoblju od 18 mjeseci od lipnja 1957. do studenog 1958. godine.

Ovaj fascinantni rezultat nadljudskih sposobnosti zabilježen je u prekrasnom timelapse videu.

PAMETNO PLANINARSKO SKLONIŠTE Osim što je samoodrživo, može zvati u pomoć

Arhitekti Krassimir Krumov i Ivanka Ivanova iz arhitektonskog studija Lusio ključni su problem riješili osuvremenjivanjem tradicionalnih planinarskih skloništa kombinacijom održivosti, kvalitetnih materijala i tehnologije, što im je donijelo pobjedu na natječaju Arhitektura za 2050.

Njihova pametna planinarska skloništa sastavljaju se od četiti aluminijska modula, koji se na željenu lokaciju prebace helikopterom, a zatim se montiraju na licu mjesta.

Kad su monitrana, skloništa djeluju “skrivena” na planini pa ne bi trebala “privlačiti neželjene posjetitelje”.

Kada se ne koristi, sklonište će biti u Relax načinu rada, mirno uklopljeno u okolni krajolik. U slučaju naglog pogoršanja vremena vremena prebacit će se na Find Me način rada, u kojem bljeskajuća svjetla i alarmi navode planinare, koji bi i u najgušćoj magli trebali naći sklonište bez ikakvog problema.

Zadnji način rada je Rescue Me. Čim netko uđe u skolnište uključuje se automatska video veza s ekipama za spašavanje, dok se istovremeno aktivira i sustav podnog grijanja, koje se napaja energijom sunca i vjetra.

Na zidovima postoji sustav mreža za spavanje, koje pružaju mjesto za opuštanje ili odmaranje dok se čeka pomoć, ali također i štedi prostor u kojem nema čvrstih kreveta.

Prvi prototip namijenjen je bugarskom Antarktičkom institutu i bit će instaliran u Vitoši (u Bugraskoj) već ove jeseni.

Pokaže li se uspješnim, sljedeća stanica – Antarktika.

Borilačke vještine i njihova važnost za vojnu izobrazbu

Tako da sa sigurnošću možemo reći da je borenje staro koliko i ljudska vrsta.

Borba i borenje pratit će čovjeka kasnije kroz čitav život u svim periodima, kao i različitim područjima njegova zanimanja. U djetinjstvu borba počinje kao igra i zabava, da bi se kasnije nastavila kao egzistencijalna, kulturna, religiozna ili politička borba, a i sam čovjekov život je izvor njegove borbe kao težnje za afirmacijom i prestižem u socijalnim sredinama.

Od čovjekova postanka, borba čovjeka protiv čovjeka promatra se kao svojevrstan psihosocijalni fenomen. Bez obzira na oblike fizičkog sukobljavanja, u centru sukobljavanja se uvijek nalazi čovjek, pojedinac.

Tako u najranijim periodima počinju prve borbe za lovišta, za vlast i dominaciju u grupi kao i često zbog pukih razlika među plemenima u želji za dominacijom ili zbog razlika u kulturološko–religiozno–filozofskim obilježjima sredine.

Borba za opstanak prisilila je čovjeka da već od davnih vremena razvija svoje tjelesne sposobnosti. U surovoj i bespoštednoj borbi za opstanak, naš davni predak bio je prinuđen da se brani i napada. Iz tog su razloga ljudi vježbali različite borilačke vještine i nastojali svoju vještinu i sposobnost pokazati na natjecanjima prilikom raznih skupova i svečanosti.

Gotovo su oduvijek različita mjesta u gradskoj ili seoskoj sredini, željela svoje suparništvo riješiti nadmetanjem u nekoj od sportskih igri. Tako je postepeno nastao sport sa svojim sportskim vježbama i sportskim igrama.

Po svom postanku svi su sportovi, kao i sportske igre zapravo nastali na temelju borilačko – ratničkih igara, a kojima je bio cilj uspoređivanje i ogledavanje tjelesne pripremljenosti te obrambene sposobnosti ali i isticanje osobne hrabrosti. Također, pronalazak različitih oruđa i oružja prisilio je ljude da njima sistematski vježbaju kako bi ih mogli svrhovito upotrijebiti za pribavljanje hrane, ali i za potrebe osobne zaštite ili napada na neprijatelja.

Budući da su prednosti osoba sa znanjem borilačkih vještina bile očite, vježbe su radi stjecanja ili održavanja tih vještina postale dio priprema za životnu borbu kao i za vojnu izobrazbu.

Tako na primjer, kod starih grka pojam gimnastike obuhvaćalo je područje tjelesnih vježbi, a koje su u prvom redu imale svoj vojnički karakter, a tek nešto kasnije i zdravstveni. Stari Grci svoje su borilačke discipline nazivali atletikom (grč., athlos – borba), da bi se tek od 1880. godine taj naziv promijenio, tako da se pod atletiku danas osim bacanja koplja svrstavaju one discipline koje nisu borilačke. Borilački su se sportovi pak postepeno razvrstali prema raznim primijenjenim borilačkim tehnikama sadržanim u njima te načinima borbe. Tako da smo danas svjedoci velikog broja različitih borilačkih sportova koji se vježbaju širom svijeta.

Svakako da borilački sportovi svoje korijene imaju u najelementarnijim oblicima borenja. Očito je da se u igri zadovoljava i određena nagonska potreba za borbom. Postavlja se pitanje da li je naslijeđeni određen nagon za igrom samo vrsta privikavanja na svojevrsnu životnu borbu za opstanak.

Smisao je sportske borbe želja da se osjeti iskonska radost pobijede nad svojim protivnikom. U svom začetku te su igre bile izuzetno surove i s mnogo ozljeda, razvojem civilizacije igre postaju sve humanije, a određena zaštitna oprema sve bolja. Pravila su se često mijenjala i poboljšavala, a i medicinski se nadzor uvelike poboljšao.

Prva suvremena obilježja dobio je sport u Engleskoj kada su se povezali neki oblici tjelesnog vježbanja i igara omiljenih u engleskom plemstvu. Sportu i sportašima počinje se polako pridavati sve veća pažnja i značaj. Postepeno su se sportaši počeli podvrgavati posebnom režimu života, jer je za kvalitetna dostignuća u sportu potreban i pravilan sistematski trening.

Tako uspješnost izvršavanja postavljenih zadataka i postizanja vrhunskih sportskih rezultata zavisi od konstitucije borca i stupnja njegove nadarenosti, s jedne strane, i društvene sredine, sistema tjelesnog vježbanja, sportskog režima, socijalnog statusa sportaša i načina treniranja i takmičenja, s druge strane.

Borilački sportovi danas predstavljaju legalan i humaniji oblik borilačkog nadmetanja koja uz određena ograničenja pravu destrukciju zamjenjuju poenima tj. bodovanjem. Takva primjena pravila čovjekovu destrukciju i agresivnost kontroliraju i pretvaraju ga u sportsko takmičenje s pravilima i poenima, a koje je opet puno izuzetnog emocionalnog naboja.

Pravila takmičenja, kao i suci u borilištu samo prividno umanjuju iskonski strah od smrti koji se javlja u situaciji sukoba čovjeka protiv čovjeka i zamjenjuje ga takozvanim – strahom od povrede. Zato možemo reći da borilački sportovi predstavljaju danas najpogodniji način za očuvanje i unapređenje ljudskog iskustva iz domene borilačkih vještina.

Fenomen ekspanzije te popularnosti različitih borilačkih sportova širom svijeta takvog je intenziteta da ga je teško objasniti i psiholozima i sociolozima. Svakako da su u širenju popularnosti borilačkog sporta najviše doprinijeli film, razne TV serije kao i mnoga takmičenja širom svijeta i oni su razlog zbog kojeg se tisuće mladih, s vrlo različitim crtama ličnosti, podvrgavaju dugotrajnim i iscrpljujućim treninzima s potencijalnim opasnostima od povreda.

Niti osnovni motivi koji pojedinca navode na neku sportsku aktivnost, a koji se mogu definirati kao potrebe za borbom, za kretanjem, ličnom afirmacijom, za društvom drugih ljudi nisu ono presudno što mlade dovodi na borilački sport jer se neke od tih potreba mogu zadovoljiti i u drugim sportovima.

Zato se evidentno jake potrebe za zadovoljavanjem agresivnih impulsa (koji su inače pod strogom kontrolom društvene zajednice) i za oslobađanjem od anksioznosti smatraju osnovnim razlogom pristupanja borilačkim sportovima.

Sportaši borilačkog sporta ne smiju biti anksiozni kao ni nekontrolirano agresivni te moraju biti sposobni kontrolirati svoje emocije. Kako su i agresivnost i anksioznost velikim dijelom odgovorne za angažiranost u borilačkim sportovima, a ujedno osnovni činioci o kojima ovisi asocijalno ponašanje, moguće je organiziranim i stručnim radom usmjeravati agresivnost pojedinaca i smanjiti njihovu anksioznost, zbog čega različite borilačke vještine imaju pozitivnu socijalizacijsku i terapeutsku funkciju.

Na žalost borilačke vještine čovjek u svojoj nagonskoj potrebi za borbom primjenjuje i u ratničko – vojne svrhe iako im njihova stvarna i prvotna namjena nije napad već isključivo obrana. Nema borilačke vještine koja nije bila iskorištena u vojno – borbenu svrhu te upotrebljavana na bojišnici.

Kasnijom željom za očuvanjem borbene spreme od tih vještina nastaju tzv. vojnički sportovi ali i razni borilački sportovi. Jedan od poznatijih sportova je svakako bio i vojnički moderni petoboj koji postoji od 1948. godine, da bi ga kasnije ukinuli a sportaši su usmjereni u postojeće borilačke sportove.

Različite borilačke vještine sastavni su dio obuke današnjih vojnika. Među mnoštvom raznih borilačkih vještina svakako da svoje mjesto u obuci imaju vještine poput, streljaštva, vještine borbe s oružjem ili vještine bacanja oružja, ali i mnoge druge borilačke vještine korisne za blisku borbu.

Vojska tj. borenje, imaju svojevrsnu poveznicu i s modernim sportom, jer većina današnjih sportskih igri koristi određenu nazovimo je vojničku terminologiju. Neki od primjera za to su nazivi za ulogu i postavu pojedinih igrača u sistemu igre kao na primjer, napadač, obrambeni igrač, napad, kontranapad, obrana, pa blokada igrača, kao i nazivi poput golman ili čuvar gola, ofenzivna obrana, zonska obrana, čovjek na čovjeka i dr.

Zbog pozitivnog utjecaja borilačkih sportova na rast i razvoj omladine, te njihove izuzetne važnosti za opće narodnu obranu, borilački sportovi zauzimaju značajno mjesto u društvu te uopće u današnjem pokretu tjelesne i zdravstvene kulture.

Razne osobe koje osjećaju potrebu za sportom i sportskom rekreacijom, potrebu za samoobranom i samozaštitom, osobe željne nekih novih znanja i vještina, osobe koje se žele zaštititi od napadača ili od nekih po njih nepovoljnih okolnosti, koje se žele zaštititi od ozljeda prilikom pada i slično, uključuju se u rad raznih klubova borilačkih vještina.

Upravo velika raznolikost borilačkih vještina omogućava svakom pojedincu da pronađe neku od vještina koja će zadovoljiti njegove želje i potrebe.

Borilačke vještine su u prošlosti stavljale poseban naglasak na razvitak kompletne ličnosti čovjeka, a koji je zahtijevao od vježbača osim poznavanja tehnike borilačkih vještina i studij praktične filozofije, alkemije, borbe oružjem te poznavanje tradicionalne medicine.

Mnogi običaji i pravila ponašanja iz tih vremena zadržala su se i do danas u nekim školama borilačkih vještina, kao i u nekim sportovima, a vježbači su ih dužni poštivati.

Analizom razvitka pojedinih stilova borilačkih vještina i sportova evidentno je, da se u današnjim borilačkim sportovima teži za sve više kontakta. Naravno da takva borba vrlo često dovodi do težih povreda što isključuje njezin human i sportski aspekt. Zato bi se u cilju zaštite boraca trebala tolerirati sva zaštitna sredstva na tijelu, jer su kod dobro treniranih boraca sa snažnim udarcima i ona nedostatna.

Danas je popularnost borilačkih sportova u velikoj ekspanziji. Tako da sportovi poput boksa, hrvanja, juda, karatea, kung–fua, kick boxinga, savatea, tae kwon doa, kao i mnogi drugi borilački sportovi, poput MMA imaju sve veću popularnost među mladima. Reći da je neki borilački sport bolji od nekog drugog, iz razloga njegove veće popularnosti, je nekorektno i neispravno.

Svaki borilački stil tj. borilački sport ima svojih određenih prednosti i mana. Svaka je borilačka vještina ili sport dobra za vježbanje ako je stručno podučavana i vođena. Takva sportska aktivnost vodi masovnosti i tjelesnoj aktivnosti mladih, što je dobro za zdravlje, a vježbanje borilačkih sportova te samoobrane uklapa se i u koncept općenarodne obrane, koji ni danas nije zanemariv.

Uspjeh u savladavanju tehnike samoobrane kao i uspjeh u nekom od borilačkih sportova leži isključivo u svakodnevnom mukotrpnom vježbanju. Samo svakodnevno vježbanje dovodi do savršenstva tehnike, utječe povoljno na razvoj psihosomatskih sposobnosti i zdravlje, djeluje na um i crte ličnosti, te razvija skladnu i socijalno pogodnu ličnost.

Potrebno je mnogo vježbanja da bi čovjek postao vješt borac. Svakako da vježbanje borilačkih sportova daje znanje čovjeku koji želi steći vještinu i snagu. Tek kao rezultat tog dugotrajnog i napornog treniranja te stečenog znanja, razvit će se vaša vještina obrane. Vježbanje borilačkih vještina ili sportova pomoći će vam da zahvat koji ste već naučili možete zaista i izvesti ako se za to jednom ukaže prilika.

Znanja raznih tehnika udaraca rukom ili nogom, raznih bacanja, razni uhvati ili poluge, razna gušenja, razni zahvati držanja na tlu, razna znanja korištenja različitog oruđa i oružja, a koja su naučena u klubovima borilačkih vještina pomoći će pojedincu da se obrani od eventualnog napadača.

Poznavanje borilačkih vještina i njihovo vježbanje mogu imati značajnu ulogu u konceptu općenarodne obrane i društvene samozaštite, ali i posebnom diverzantskom načinu ratovanja ili bliskoj borbi, a zadržavajući uvijek svoj obrambeni karakter.

Borilački sport je bio i još uvijek je od izuzetne važnosti za svestrani razvoj pripadnika vojske i policije. Zahvaljujući redovnom i sustavnom bavljenju raznim borilačkim sportovima, danas su vojnici i policajci i fizički i psihički spremniji za obavljanje svojih napornih i zahtjevnih zadataka.

Mnogi vojnici i policajci, uključeni su danas i u razna sportska takmičenja pojedinih borilačkih sportova, a također su aktivni i na takmičenjima kao što su Svjetske policijske igre i Svjetske vojne igre.

Cijeli obrambeno – sigurnosni sustav svake zemlje, počiva na izvanrednim sposobnostima te besprijekornoj fizičkoj pripremljenosti pripadnika njihove vojske i policije, kao i njihovoj stručnoj obučenosti i uvježbanosti, njihovoj količini različitih znanja i vještina, pa tako i količini znanja iz borilačkih vještina.

Poznavanje borilačkih vještina spada u temeljnu i obaveznu obuku svih pripadnika policije i vojske, bez obzira na njihovu ulogu ili trenutni položaj na kojem se oni nalaze kao njihovi pripadnici, kao i zadatke koji su im povjereni za obavljanje.

BATTLE4SPLIT: Poznato je 18 najboljih ekipa koje će se nadmetati u LIVE finalu u Splitu

Svega deset dana nas dijeli do otvorenja drugog po redu Battle4Split regionalnog esport natjecanja, a Split će ugostiti gamere i zaljubljenike u esport industriju iz cijele regije.

Drugo po redu Battle4Split natjecanje spaja esport i humanitarni duh. Nakon završene kvalifikacijske faze za CS:GO i League of Legends natjecanje, svoje mjesto na LAN završnici u Splitu osiguralo je 18 najboljih timova.

Fakultet elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje od 18. do 20. svibnja ugostit će tako igrače iz Hrvatske, Srbije, Makedonije, Bosne i Hercegovine, Slovenije, Kosova i Crne Gore.

Slijedeći pak vikend, 26.-27. svibnja, trgovački centar Mall of Split rezerviran je za najpopularniju digitalnu inačicu nogometa – FIFA 18, koja ima i humanitarnu notu.

U okviru cijele manifestacije održat će se i humanitarno FIFA 18 natjecanje ICT4KIDS, a zahvaljujući Splitsko-dalmatinskoj županiji (ICT županiji) koja je prepoznala eSport kao moderni sportsko-zabavni sadržaj te time pridonosi njegovom razvoju.

Sav novac od kotizacija bit će doniran Dječjem domu Maestral za kupovinu kombija za prijevoz djece do škole. Dječji dom Maestral ustanova je socijalne skrbi koja brine o djeci i mlađim punoljetnim osobama bez roditelja ili odgovarajuće roditeljske skrbi te im nude skrb, njegu, učenje, podržavanje i kvalitetan odnos.

Pozvane su sve tvrtke iz područja IT, gaming, tech i komunikacijske industrije da svojim sudjelovanjem podrže ovu akciju. Tvrtke svoje igrače mogu prijaviti putem ove poveznice.

Tko je najbolji digitalni nogometaš?

Uz humanitarno FIFA 18 natjecanje ICT tvrtki, održat će se i dvodnevno FIFA 18 natjecanje u kojem mogu sudjelovati svi zainteresirani konzolaši. Sudjelovanje je besplatno, a borbi za novčanu nagradu mogu se pridružiti ispunjavanjem prijavnice na ovoj poveznici.

VR, konzole, računala

Osim natjecateljskog dijela turnira, za sve posjetitelje će biti organiziran besplatni zabavni sadržaj u sklopu Party zone zahvaljujući potpori Grada Splita i Turističke zajednice Grada Splita. Sponzorski prostor opremljen računalima, gadgetima, konzolama, VR uređajima, hranom, pićem i nagradama će cjelodnevno biti dostupan svim posjetiteljima.

U Party zoni će biti postavljeni ekrani kako bi zainteresirani mogli uživo pratiti tijek turnira dok uživaju u modernom sadržaju.

Svoju besplatnu ulaznicu za događaj i mjesto u party zoni možete osigurati na službenik Facebook stranicama te na Battle4Split.com.

LIVE prijenos

Zbog velikog broja esport entuzijasta iz cijele regije, a koji nisu u mogućnosti fizički prisustvovati događaju, prijenos uživo svih igara biti će prošem uživo putem Twitch platforme.

NK Rudeš

Kao trenutno najbrže rastuća globalna industrija, esport je privukao pažnju brojnih svjetskih brendova, ali i nogometnih klubova koji su osnovali profesionalne esport timove i potpisali profesionalne ugovore s esport igračima. Nedavno osnovan esport tim NK Rudeša osigurao je svoje mjesto na Battle4Split završnici i imat ćemo ih priliku upoznati u Splitu.

Svoj ulazak u esport najavili su još neki nogometni i košarkaški lokalni klubovi, ali službenu priopćenje još nije stiglo. Hoće li se Rudešu, Crvenoj Zvezdi, KK Cedeviti i Partizanu priključiti Hajduk i Dinamo, mogli bismo vrlo brzo saznati.

PLANINA THOR Björnsson još jednom postao najjači muškarac na svijetu

Gomila je tu ogromnih, nevjerojatno snažnih muškaraca koji guraju stijene, bacaju hladnjake, vuku kamione, nose trupce…

Strongman natjecanja su inače odličan način međusobnog dokazivanja i nadmetanja atletskih sposobnosti (i razina testosterona), no ove je godine Hafthór Björnsson, poznatiji kao Ser Gregor Clegane iz serijala Game of Thrones, The Mountain (Planina) ili kao Thor, dodatno očeličio svoju poziciju najjačeg muškarca na svijetu.

Björnsson se nedavno natjecao na WSM-u 2018. godine u Manili na Filipinima, a odnio je pobjedu u direktnoj konkurenciji najjačih muškaraca, pogotovo drugog najjačeg muškarca na svijetu, Amerikanca Briana Shawa.

Iako je svega par centimetara niži od Planine, u direktnoj usporedbi Shaw izgleda tek kao pitoreskno brdašce.

Ok, nije baš pitoreskno.

Ovako izgledaju dnevni treninzi Briana Shawa i Hafthóra Björnssona.

https://youtu.be/2O88nruFhFQ

Thorova pobjeda i ukupni naslov prvaka još su impresivniji kada na to dodamo da je ujedno prvi i jedini muškarac koji je nositelj titule najjačeg čovjeka s dva Strongman turnira, World’s Strongest Man te Arnold (Schwarzenegger) Strongman Classic i sve to u jednoj godini.

WSM natjecanje ima svega šest kategorija, odnosno disciplina natjecanja, među kojima su i vuča kamiona od 20 tona i slaganje ogromnih stijena jedne na drugu.

Divovi Islanda dokumentarna je priča o najsnažnijim muškarcima svijeta.

Neki natjecatelji WSM i ove su se godine ozbiljno ozlijedili, sve kako bi se domogli što bolje pozicije na ljestvici najjačeg čovjeka na svijetu.

Mi se možemo i dalje čuditi, ali njima je taj certifikat jako bitan.

Uglavnom, bitno je biti gromada od čovjeka.

https://www.facebook.com/theworldsstrongestman/photos/a.602797113103447.1073741826.112856028764227/1647893158593832/

JAPAN U PROBLEMIMA Sve manje ljudi želi biti ninja, a još ih manje zna bacati šuriken

Legendarni ninje poznati su po majstorskom stilu nečujnog prikradanja, a neki vjeruju i da imaju nadnaravni dar nevidljivosti.

No sada stručnjake za borilačke vještine najviše brine da bi ninje mogli nestati iz stvarnog života, jer majstori drevne vještine “ninjutsu” kažu da im nasušno nedostaje kandidata, a još više talenata.

S porastom turizma u Japanu došlo je do sve većeg angažmana legendarnih ratnika u “ninja predstavama” uživo, ali škole borilačkih vještina muku muče s pronalaskom kandidata koje bi uvježbale.

“Uz porast broja stranih turista u Japanu, vrijednost ninji kao turističkog sadržaja također raste”, rekao je Takatsugu Aoki, voditelj odjela za borilačke vještine u gradu Nayoga na jugu zemlje za dnevni list Asahi.

[perfectpullquote align=”full” bordertop=”false” cite=”” link=”” color=”” class=”” size=””]”Postoji više radnih mjesta jer ninje showovi postaju sve popularniji diljem zemlje. Kao da je riječ o nedostatku ninji”, kaže.[/perfectpullquote]

A onima koji bi i vježbali, rekao je, nedostaju potrebne osnovne vještine. To obično znači biti osposobljen za borbu rukama, akrobatiku, prikrivanje i prvu pomoć, a bi također trebalo znati i kako se bacaju šurikeni i bori mačevima.

Špijunsko naslijeđe

Nevidljivost i hodanje na vodi, unatoč popularnom vjerovanju, ne spadaju u opis posla pa onda ni u obuku.

Iako su tijekom stoljeća stekli slavu kao neustrašivi ratnici, ninje su se na svom vrhuncu u feudalnom Japanu prvenstveno bavili špijuniranjem.

Ninje se prvenstveno ponose svojim vještinama špijuniranja i izdržljivosti – a nasilje je zadnji način rješavanja problema.

Tradicionalno su ninje vježbali korištenje oružja poput šurikena, zvijezda za bacanje, i puhaljke fukiya, iz koje su se uglavnom izbacivale otrovne strelice.

Prvo su se pojavili kao plaćenici u 15. stoljeću tijekom razdoblja građanskog rata poznatog kao razdoblje Zaraćenih država i bili su angažirani kao špijuni, pljačkaši, ubojice ili čak teroristi.

U društvu, u kojem je vladala stroga hijerarhija s elitnom kastom samuraja na vrhu, ninje su uskoro počeli stvarati cehove s vlastitim pravilima i hijerarhijom.

Ti cehovi su bili za različite vrste ninji, ili shinobe, koji su imali određene zadaće i često su kontrolirali vlastite teritorije.

KAD TE KRENE… Na kampiranju ga je napao medvjed, a na surfanju morski pas

Ovog 20-godišnjka iz Colorada prošle je godine na kampiranju napao crni medvjed od 150 kilograma, a i na sufranju na Havajima, na otoku Kauai, iznenada je poletio s daske i osjetio oštru bol u desnoj nozi.

“U početku sam se uspaničio”, rekao je za novine Honolula. “Nisam znao jesam izgubio pola noge ili što”.

Kako je vidio pruge, McWilliams misli da ga je napalo morski pas tigar od 2 do 2,5 metra – i snažno ga je udario nogom prije nego je zaplivao 30-ak metara prema obali.

“To je bio najstrašniji dio. Nisam znao gdje je morski pas, a nisam znao ni hoće li krenuti za mnom”, rekao je.

McWilliams je uspio doći do obale, gdje su mu prolaznici pomogli da dođe do hitne pomoći.

Iako ozljeda nije bila opasna po život, na temelju fotografija koje je objavio na Facebooku, McWilliams je pretrpio duboke razderotine.

Iako bi se mnogi nakon ovakvog iskustva mogli plašiti oceana u budućnosti, McWilliams kaže da je lud jer zbog ozljeda ne može surfati.

“Samo sam ljut jer se par dana ne mogu vratiti u vodu”, rekao je havajskoj televiziji KGMB.

Nakon susreta s medvjedom prošle godine moglo bi se reći da je McWilliams već navikao na napad velikih životinja s velikim zubima.

“Medvjed me je zgrabio za potiljak i počeo me vući, a ja sam se borio najbolje što sam mogao”, kaže. “Onda me je ispustio i malo se bacao po meni, a ja sam se nekako vratiu u grupu i oni su ga prestrašili”.

E, da. Prije tri godine, ugrizla ga je zvečarka dok je pješačio u Utahu.

Unatoč tome što je magnet za životinjske napade, McWilliams ni za čim ne žali: samo je shvatio da je bio na krivom mjestu u krivo vrijeme.

“Uvijek sam volio životinje i provosdm s njima vremena koliko mogu”, rekao je za BBC. “Ne krivim morskog psa, ne krivim medvjeda, a ne krivim ni zvečarku”.

TRČANJE I MARIHUANA Možda zvuči nevjerojatno, ali mnogi ultramaratonci pobjeđuju napušeni

Sve više trkača uživa u marihuani iz raznih razloga, od poboljšanja performansi do više zabave. Ovaj trend nije nov. Ultramaratonci, najokorjelija pasmina rekreativnih trkača, već godinama hvale prednosti kanabisa.

Ali kad New York Times piše o “legijama sportaša” koji trče napušeni, onda znate da je riječ o nečemu što ljudi zaista rade pod normalno.

(OK, to radi puno ljudi na mjestima koja su odbacila papagajsko ponavljanje odbačenih znanstvenih spoznaja i zadrto branjenje nečeg što činjenice opovrgavaju, apdejtala se u duhu 21. stoljeća i dopustila građanima da uživaju u slobodnom uživanju)

THC za bolju izvedbu i više užitka

“Imate dva različita razloga za potencijalno korištenje kanabinoida”, objasnio je za Times dr. Marcel Bonn-Miller, istraživač sa Sveučilišta Pennsylvania. “Jedan je da poboljšate vlastitu sposobnost treniranja. Drugi je orijentiran na oporavak”.

Marihuana nije pojačivač performansi poput steroida. Ako zapalite jednu prije starta to neće promijeniti vaše tijelo na način na koji to rade druge kemikalije. Ako ništa drugo, od trave se u trčanju vjerojatno još malo više uživa.

https://youtu.be/KciH871O2Cg

“Za mene to je duhovno događanje”, rekao je za Guardian Avery Collins, jedan od najpoznatijih “napušenih ultramaratonaca”. “Sve je savršeno, sve je čisto blaženstvo”.

[perfectpullquote align=”full” bordertop=”false” cite=”” link=”” color=”” class=”” size=””]”Pomaže mi da ostanem u ovom trenutku i prigrlim što se događa upravo sada i ovdje”, dodao je.[/perfectpullquote]

Ljudi se odavno bave prednostima trkačke opijenosti, osjećaja euforije koji može doći od udaranja stopala o tlo. Dr. Bonn-Miller je rekao Timesu da bi mogla postojati veza između tog osjećaja i onog koji se postiže s kanabisom.

“Postoji mnogo preklapanja u smislu aktiviranja određenih procesa u našem mozgu između onoga što se naziva trkačkom opijenošću i napušenosti”, objasnio je.

https://instagram.com/p/BhpOjTQlKuK/

“Obje pojave uključuju aktivaciju endokanabinoidnog sustava pa ne iznenađuje previše činjenica da ljudi koriste THC da bi pojačali osjećaj trkačke opijenosti koja se pojavljuje uslijed vježbi izdržljivosti”.

CBD za brži oporavak

Neki trkači koriste kanabis za oporavak od upale mišića i radije biraju prirodni lijek nego sinetetički.

“Sjednem nakon trčanja od 50, 65 kilometara, a moje noge nastave lupati i udarati; kao da misle da bi još uvijek trebale trčati”, rekao je Collins za Men’s Journal. “I tu CBD spojevi strahovito pomažu. Smiruju noge i, jer su protuupalni, doprinose bržem oporavku”.

I drugi kažu da im marihuana pomaže da ostanu fizički svježi dok se trče. Ultramaratonka Jenn Shleton izjavila je Wall Street Journalu još 2015. godine da marihuana može biti ključ za osvajanje napornih utrka u kakvima sudjeluje.

[perfectpullquote align=”full” bordertop=”false” cite=”” link=”” color=”” class=”” size=””]”Osoba koja će osvojiti ultru je netko tko može upravljati svojim boli, neće puknuti i ostat će smirena”, rekla je Shelton. “Trava je sve te tri stvari”.[/perfectpullquote]

Inače, prema American Journal on Addictions, nakon alkohola, THC je druga najzatupljenija supstanca u američkom sportu. Kako profesionalnom, a pogotovo u amaterskom.

Osim toga, Svjetska antidopinška agencija nije zabranila rekreativno pušenje marihuane. Njezine smjernice primjenjuju i Međunarodni olimpijski odbor i Međunarodni paraolimpijski odbor.

Za kraj, podsjetimo se tužne epizode jednog od najboljih sportaša svih vremena, Michaela Phelpsa, slavnog Olimpijca, osvajača 28 medalja, koji je samo imao nesreću da njegova fotografija procuri u vrijeme kada se legalizacija marihuane tek počela širiti Sjedinjenim Državama.

 

BORILAŠTVO Tipične ozljede u borilačkom sportu

Možemo reći da je svaka ozljeda koja je tipična za dotični sport, ili ona što se dogodila na sportskom terenu, s pravnog stajališta sportska ozljeda.

Jedna od najjednostavnijih definicija glasi – ozljeda je svako oštećenje tkiva nastalo naglo u određenom,definiranom i ograničenom vremenu.

S medicinskog stajališta sportske ozljede pripadaju području traumatologije koja se bavi ozljedama bez obzira na to kako i gdje su one nastale. Ako se govori o sportskim ozljedama odnosno oštećenjima, uglavnom se misli na one uzrokovane mehaničkom silom. Pri tome se mehaničkim silama ne smatraju samo one koje djeluju izvana kao na primjer – udarac nekog predmeta, udarac protivnika ili udarac o tlo pri padu, nego i mehaničke sile nastale kontrakcijama vlastitih mišića kao na primjer-puknuće Ahilove tetive zbog snažne kontrakcije mišića m. soleusa.

Ako se govori o očekivanoj vjerojatnosti tj. određenom riziku ozljeđivanja u pojedinom sportu, pa tako i u borilačkom sportu, tada se u prvom redu prikazuje statistika i evidencija sportskih ozljeda, a baš je ona problematična. Rezultati statističke obrade ovise o mnogim faktorima, a ovi opet o zdravstvenoj ustanovi u kojoj su prikupljeni. Razumljivo je da ako tom prilikom nije udovoljeno svim potrebnim zahtjevima, to može prouzročiti mnogo pogrešaka koje daju netočnu sliku o realnoj situaciji. Drugačije će se prikupljati podaci u nekoj općoj bolnici nego u nekoj specijaliziranoj ustanovi za sportske ozljede.

Također, u specijaliziranu ustanovu dolaze određene selekcionirane skupine sportaša (osobito po težini ozljeda),pa se ne može očekivati stvarna statistička slika. Stvarna slika ili bolje rečeno realnija slika o broju ozljeda u pojedinom borilačkom sportu dobiti će se ako se broj ozljeda dovede u omjer s brojem sportaša. Pri tome je vrlo teško, a praktički i nemoguće, prikupiti sigurne podatke o broju aktivnih sportaša. Možda je jedino moguće usporediti broj osiguranih sportaša (posebno protiv ozljeda u sportu) s brojem prijavljenih sportskih ozljeda.
Prema ozbiljnosti ozljede se mogu razvrstati ovako:

  1. Najteže ozljede – smrtne,
  2. teške ozljede – s trajnom invalidnošću za rad i sport,
  3. srednje teške ozljede – s duljom nesposobnošću za rad i sport,
  4. lakše ozljede – s kratkotrajnom nesposobnošću za rad i sport,
  5. sasvim lagane ozljede – s kratkotrajnom nesposobnošću ili bez smanjenja radne i sportske sposobnosti.

Proučavajući slučajeve invalidnosti i broja ozljeda prema broju aktivnih sportaša, po nekim statistikama, utvrđene su ove mogućnosti rizika od ozljeda:

  • na 40 sportaša godišnje – 1 sportska ozljeda,
  • na 4 000 sportaša godišnje – 1 slučaj invalidnosti,
  • na 40 000 sportaša godišnje – jedan smrtni ishod.

Po trajanju sportske nesposobnosti poslije ozljede, prema statističkim podacima, pokazuje se da su sportske ozljede najčešće lakše naravi (80% s trajanjem nesposobnosti manjim od šest tjedana).

Najčešći uzroci koji sudjeluju pri pojavi sportske ozljede su:

  • sama osoba (umor, nepažnja, nedovoljno zagrijavanje, loša tehnika, postojeća ili preboljena bolest, nehigijenski i neuredan život, precjenjivanje vlastitih mogućnosti, strah ili trema na takmičenju, neozbiljnost u radu, slaba motivacija)
  • druga osoba (hotimično nanesena ozljeda u sportskoj borbi, nehotično nanesena ozljeda, neozbiljnost u radu, loša tehnika, nepažnja, grubost u sportu, protivnik koji ima bolju tehniku, protivnik prekomjerne tjelesne težine)
  • borilački sport je sport u kojem je prema utvrđenim i dogovorenim pravilima dozvoljeno hotimično nanošenje ozljeda protivniku
  • sportska oprema (neispravna tj. neprikladna odjeća ili obuća, dotrajala oprema, loša ili nedostatna zaštitna oprema)
  • neispravan pod u dvorani (klizav, oštećen i sl.)
  • sigurnosne mjere (loša asistencija kod vježbanja tj. nedovoljna pažnja od strane instruktora)

Najčešće ozljede u pojedinim borilačkim sportovima

Jedna od tipičnih ozljeda za borilačke sportove (karate, ju jutsu, judo, hrvanje, MMA i sl.) je ozljeda zglobova među člancima prstiju šake. Među prijelomima najčešći su prijelomi članaka prstiju te prijelom kosti šake os scaphoideum, kao i prijelom kosti ispod malog prsta (posebno pri izvođenju tehnika lomljenja – tameshi wari). Tipične ozljede u boksača (kao i u kick boksingu, savate, MMA, muay thai i sl.) jesu razna iščašenja (pomaci) i puknuća prstiju i ručnog zgloba s oštećenjem zglobnih ploha.

Prikladnom bandažom, dobrom tehnikom udaraca i dobrim rukavicama mogu se umanjiti ozljede zglobova prstiju šake. Jedna od čestih ozljeda je i ozljeda poznata kao – boksački palac. Ozljeda boksački palac je posljedica opetovanih iščašenja palčanog zgloba.

Iščašenje najčešće nastaje zbog loše tehnike kod izvođenja udaraca rukom ali i loše stavljene bandaže. Ovisno o težini ozljede, sposobnost za radnu tj. sportsku aktivnost bit će tek nakon jedan do dva mjeseca kod manjih ozljeda prstiju pa i do šest mjeseci kod nekih prijeloma šake.

Kao tipične ozljede u hrvanju i judu (ju jutsu, grappling, sumo, MMA i sl.) treba ponajprije istaknuti mnogobrojna nagnječenja leđnih i prsnih mišića. Među ozljedama mišića tipično je za hrvanje i judo (ju jutsu, grappling, sumo, MMA, UF i sl.) oštećenje mišića ruke – bicepsa. Učestale su i razne ozljede ramenog ali i lakatnog zgloba. Pri padu i bacanju protivnika, glava može udariti o tlo, pa ako je udarac jak, nastaje potres mozga.

Tipična ozljeda uha kod hrvača (MMA, grappling i sl.) je takozvani othematom (ozljeda uške), a učestali othematomi uzrokuju deformacije uške pa se govori o – hrvačkom uhu. Othematom je nastanak hematoma u uški koji se potpuno ne resorbira pa stvara karakteristične nepravilnosti.

Iz toga razloga hrvači koriste zaštitne maske sa štitnicima za uši. Česta pojava kod hrvača je i iritacija kože na stražnjoj strani vrata. I lakat je u judu (hrvanje, MMA i sl.) izložen raznim ozljedama, osobito ako se prije pada ne uspije ispraviti ruka u laktu. Nadalje u judu (hrvanje, ju jutsu, MMA i sl) su česti i prijelomi ključne kosti, kao i česti prijelomi palčane kosti i to na tipičnom mjestu, a jedna od čestih ozljeda su i prijelomi rebara.

Ovisno o težini ozljede, sposobnost za radnu tj. sportsku aktivnost bit će za deset do petnaest dana kod potresa mozga. Za saniranje ozljede mišića nadlaktice trebat će od tri do pet tjedana, za ozljedu zgloba lakta od osam do deset tjedana, a kod prijeloma ključne kosti od dva do tri mjeseca, ovisno o težini ozljede. Kod prijeloma palčane i lakatne kosti vrijeme za saniranje ozljede može biti od tri do šest mjeseci. Kod prijeloma rebra vrijeme sanacije je najmanje od četiri do šest tjedana.

Jedna od tipičnih ozljeda ili bolje rečeno oštećenja kod mačevalaca (moderno mačevanje, Kendo, Iai do, ko- budo, kali, arnis, kate s oružjem i sl.) smatra se upala nervusa medijanusa. Zbog mnogih pokreta u ručnom zglobu, usmjerenih prema dolje, kao i učestalih pokreta rukom prema dolje, nastaje oštećenje u laktu često opisan kao – lakat mačevalaca.

Takvo oštećenje nastaje kao rezultat prekomjernog progresivnog naprezanja mišića podlaktice. Rezultat tog prekomjernog naprezanja su mikrotraumatske promjene u području prelaska s mišića u tetivu, u samoj tetivi i u području tetivnog hvatišta na kost. Glavni je simptom takvog oštećenja bol, koja može biti i toliko jaka da sportaš zbog bolova probdije noć. Za saniranje takve ozljede potrebno je da sportaš prekine aktivnost od jednog pa i do tri tjedna. Jedna od čestih povreda kod mačevalaca je i ozljeda mišića natkoljenice, zbog čega se često javlja bol u preponama. Kod takve pojave bolova u preponama sportaš treba prestati s aktivnošću od dva tjedna pa i do mjesec dana.

Jedna od tipičnih povreda u borilačkim sportovima kao što su tae kwon do, karate, muay thai, kung fu, MMA i sl. je i uganuće nožnog zgloba. Kod takve ozljede vrlo će brzo doći do otekline nožnog zgloba, zato je važno odmah staviti hladni oblog. Za saniranje takve povrede bit će potrebno da sportaš miruje od dva do tri tjedna. Ako je došlo do prijeloma gležnja vrijeme za saniranje ozljede trajat će od tri do četiri mjeseca.

U tae kwon do sportu (capoeira, kao i neki stilovi kung fua i karatea i sl.) česte su i ozljede pri raznim skokovima, u kojima su ozljede mišića quadricepsa femoris učestalije, a često dolazi i do puknuća Ahilove tetive zbog snažne kontrakcije mišića m.soleusa. Također, i zglob koljena može biti pri doskoku uganut, a čak se može ozlijediti i menisk. Kod ozljede meniska, kao i kod puknuća Ahilove tetive vrijeme za sanaciju povrede može trajati od tri do četiri mjeseca.

Razne ozljede glave prevladavaju u borilačkim sportovima. Glava je poželjan cilj jer dobro usmjeren udarac u glavu često obara protivnika. Također, udarac koji prouzrokuje kratkotrajni gubitak svijesti kod protivnika, često nam osigurava pobjedu. Udarac u boksu koji pogađa glavu uzrokuje ponajprije pomicanje glave, a zatim i pomicanje moždane mase. Ta pomicanja nisu istodobna. U prvoj fazi pomiče se kostur lubanje, a tek zatim moždana masa slijedi to kretanje. U drugoj fazi lubanja dolazi u stanje mirovanja, a moždana masa se još kreće u smjeru djelovanja sile. Tako mehanizam ozljede nužno uzrokuje oštećenje moždane mase na mjestu udarca ili na suprotnoj strani (contrecoup), ili oštećenje krvnih žila između moždanih ovojnica i mozga.

U borilačkim sportovima najčešća je posljedica udarca u glavu potres mozga (commotio cerebri) koji se očituje funkcionalnim poremećajima moždanih funkcija, a da pritom nema dokazanih morfoloških promjena. Udarac u glavu koji je dovoljno jak uzrok je stanja tipičnog za borilački sport zvanog – knock outa (K.O.). To je stanje borbene nesposobnosti (uglavnom dolazi i do kratkotrajne nesvjestice tj. gubitka svijesti i poremećene motorike ) koje traje oko deset sekundi ili više, a uzrokovano je raznim udarcima u glavu, vrat, a može i u tijelo tj. u lijevu stranu prsnog koša ili u predio oko jetra (tada se ne javlja nesvjestica već snažna bol).

Nakon potresa mozga sportaš se može vratiti sportskoj aktivnosti već za deset do petnaest dana,a takmičiti se može ovisno o težini ozljede već za dva do tri mjeseca. U borilačkom sportu su vrlo česte i ozljede oka. Ozljede oka mogu biti različite a njihov ishod ovisi o vrsti ozljede, kao i o raznim mogućim ranim i kasnim komplikacijama. Ozljede vrata tj. vratne kralježnice također nisu rijedak slučaj.

Ako se sportaš bori bez ispravne zaštite zubi koja je obavezna , mogu nastati ozljede zubi, jezika, usana, kao i razni prijelomi kostiju ,posebno donje čeljusti. Jedna od tipičnih ozljeda kod sportaša različitih borilačkih sportova je i ozljeda iznad oka znana kao puknuće arkade. Također, i razni udarci u nos mogu prelomiti nosnu kost, pa i nosnu pregradu. Takve opetovane i nepravilno liječene ozljede deformiraju nos pa nastaje tipičan – boksački nos. Ponekad i česti udarci u ušku uzrokuju ozljedu sličnu kao kod hrvača – othematom tj. deformaciju uške. Utvrđeno je i da kod nekih sportaša zbog učestalih ozljeda glave, kao i većeg broja primljenih udaraca u predjelu uha, to uzrokuje djelomičan gubitak sluha.

U toku dugogodišnje sportske karijere neki profesionalni borci u pojedinim borilačkim sportovima prođu stotine borbi u kojima zadobiju tisuće što jačih ili slabijih udaraca u glavu. Slično, iako u nešto manjoj mjeri se događa i amaterima. Posljedica čestog potresanja mozga jesu sitna oštećenja moždanog tkiva. Značajka je pak moždanog tkiva da ima vrlo malu sklonost cijeljenju, a regeneracije specifičnog tkiva uopće nema.

Zbog učestalosti svih tih oštećenja kod nekih boraca kasnije postupno nastaju promjene u moždanoj strukturi, što u konačnici uzrokuje poznato stanje koje je prvi opisao dr. Martland, a zatim i dr. Carrel, dr. Muller, dr. Jokl, dr. La Cava, kao i mnogi drugi sportski liječnici, pa se danas obično govori o – posttraumatskoj encefalopatiji boksača.

Nekada se je smatralo da je to oštećenje vezano uglavnom samo uz boksače, ali danas se zna da isto oštećenje zahvaća i savate borce (francuski boks), kick boxing borce, borce muay thai, MMA borce (UFC) kao i neke druge borce (takmičare). Prema dr. Steinhausu čak oko 7% svih boraca (takmičara) pokazuje znakove blaže, a oko 5% boraca znakove kronične posttraumatske encefalopatije.

Razni stručnjaci za borilačke sportove, kao na primjer, razni treneri, sportski liječnici, sportski djelatnici, sportski novinari, a i sami sportaši u raznim zemljama svijeta davali su toj pojavi, odnosno sindromu, različita više ili manje opisna imena. Tako primjerice u Americi se za tu pojavu kod boraca koristi termin – punch drunks, Nijemci spominju naziv-weiche Birne (meka kruška), Francuzi – d’ebriete traumatique (traumatska opijenost).

U osoba (takmičara) u početnoj fazi nastupaju glavobolje, povraćanja, pospanost i dr., a u tijeku tog prvog stadija borac pokazuje i značajne promjene karaktera. Borac (takmičar) postupno postaje euforičan, arogantan i razdražljiv. Također, borac postepeno gubi autokritičnost. Kod većine boraca koji imaju taj sindrom mogu se naći pojačani tetivni refleksi, tromija reakcija zjenica, kao i poremećaj ravnoteže.

Svaki imalo bolji stručnjak za borilačke vještine ili borilački sport, kao i bolji trener, sportski liječnik ili iskusan borac (takmičar) prepoznaje te psihičke promjene u borca (takmičara), ali ih često ne zapaža, pogrešno ih tumači ili pak hotimično zanemaruje njihovu spoznaju. Prijelaz u drugi stadij obično je neprimjetan, a označen je duševnim, odnosno neurološkim pogoršanjem.

Borac (takmičar) koji je bio brzih kretnji i refleksa postaje znatno tromiji. Također, prevelika osjetljivost na udarce je očita pa se govori o pojavi koja je poznata pod nazivom – staklena čeljust.

Treći i konačni stadij oštećenja (sindroma) obično nastaje kad se takmičari (borci) prestanu aktivno baviti borilačkim sportom i potpuno napuste taj sport ili kada već postanu treneri. Česta glavobolja je najvažniji simptom. Poremećaji u mišljenju i shvaćanju znatno su pojačani, a primjećuje se i nagluhost kao i česte vrtoglavice. Takve su osobe sklone melankoliji, zbog čega se često odaju alkoholu ili raznim antidepresivnim tabletama.

Govorne smetnje kao mucanje ili teže izgovaranje složenih riječi, učestala su pojava. Značajno je za takve osobe refleksno obavljanje tipičnih borbenih pokreta pri uzbuđenjima. U konačnom stadiju proces obično stagnira, ali poboljšanja nisu zapažena. Jedina ispravna mjera koju valja primijeniti kod tog stanja je potpuni prekid bavljenja borilačkim sportom i kao takmičar ali i kao trener (trener tada može biti samo u određenom svojstvu – trenera savjetnika).

MA KAKVA ZIMA! Skijanje u kupaćim kostimima za rušenje svjetskog rekorda

Boogel Woogel-2018 Summerish Alpine Festival u Sočiju jedan je od najatraktivnijih zabavnih sportskih događaja s desetak neobičnih sportova u programu, uključujući i, za zimske sportove pogotovo, neobičnu opremu u kojoj se sudionici spuštaju niz planinu.

Na festivalu se okupilo oko 25.000 ljudi, a 1.800 najokorjelijih partijanera spustilo se niz obronak u kupaćim kostimima. Srećom po njih, u Sočiju ovih dana nije bilo previše hladno.

A jesu li uspjeli srušiti Guinnessov rekord po broju ljudi koji skijaju i boardaju u kupaćim kostimima, saznat će tek za mjesec dana.

DA TI SRCE STANE Spustio se kajakom niz smrtonosni vodopad. I preživio

Dvadesetdevetogodišnji avanturist Lachie Carracher čekao je osam godina da na svoju glavu pričvrsti GoPro kameru i baci se kajakom s 25 metara visokog vodopada Dangar u Novom Južnom Walesu u Australiji.

S obzirom da je riječ o izuzetno opasnoj vratolomiji, i to prvoj takve vrste na tom mjestu, Carracher je morao čekati savršene uvjete, koji traju samo četiri sata u 12 mjeseci.

Snimka s njegove kamere pokazuje kako je doveslao do ruba, odbacio veslo i izronio 17 sekundi kasnije.

Njegovo spuštanje je drugom kamerom snimio prolaznik John McQueen, koji mu je i pomogao da se okrene, jer bez vesla koje je odbacio na vrhu slapa to nije mogao sam.

Inače, na istom mjestu poginuo je jedan njemački turist 2012. godine, koji je skočio s vodopada unatoč tome što se u blizini nalazio znak koji je ukazivao na to da je skakanje zabranjeno.

DEPRESIJA Kako pomoću borilačkih vještina pobijediti depresiju

Predviđanja Svjetske zdravstvene organizacije govore da će 2020. godine depresija biti drugi uzrok nesposobnosti zbog bolesti u općoj populaciji odmah iza kardiovaskularnih bolesti, a 2030. godine čak prvi.

Premda je bila poznata u svim kulturama i civilizacijama depresija je zasigurno važna odrednica našeg vremena i stječe se dojam kako danas poprima razmjere epidemije.

Depresija pogađa ljude svih statusa diljem svijeta. Danas od depresije boluje  više od 500 milijuna ljudi.

Većina ljudi će proći kroz više od 10 (što manjih ili većih) depresivnih epizoda u toku života. Smatra se da svaka peta žena i svaki deseti muškarac dožive jednu veću depresivnu epizodu u životu, te da žene više obolijevaju i da je omjer žena i muškaraca 2:1, ali stoji i činjenica da muškarci rjeđe traže pomoć.

Depresija kod većine oboljelih započinje postepeno i gotovo posve neprimjetno. Kontakti i uobičajeni razgovori s ljudima polako su im postajali isprazni i dosadni, postepeno su gubili zanimanje za svakodnevne male stvari, osjećali su se nelagodno u društvu, polako je nestajalo zanimanje za bliske i drage osobe, u duši više nisu imali radosti, a gotovo svaka misao i svaki zadatak koji se trebao obaviti bio je praćen neobjašnjivim osjećajem nelagode i straha.

Kod oboljelih, naizgled ničim izazvana javlja se tuga, koja traje i traje te prati čovjeka danima i ne prestaje.

Uzroci depresije su usko povezani s lošijim mentalnim zdravljem, a stručnjaci se slažu da depresija izaziva u čovjeku neopisivu duševnu bol i da je to za čovjeka najbolnije životno iskustvo s kojim se može suočiti.

Svatko može biti tužan jer nije ostvario neki cilj, jer je doživio neuspjeh ili proživljava određenu separaciju, ali to ne znači i depresivni poremećaj. Osoba koja normalno tuguje može optimistično sagledati budućnost i nije izgubila nadu, dok osoba s kliničkom depresijom je beznadna, pesimistična i misli da nikada neće biti bolje.

Osjećaj samopoštovanja je u osoba s normalnom tugom očuvan, dok je u oboljelih od depresije on znatno narušen i povezan uz osjećaj neobjašnjive krivnje i predbacivanja s obiljem crnih, negativnih misli.

Svi se ponekad nađemo u životnim situacijama s kojima se ne znamo nositi, koje nas pritišću i vuku prema dolje – u stanje depresije.

Jednostavno, određene životne okolnosti su se tako posložile da je život u određenom trenutku zahtijevao od nas više nego što smo mi mogli dati.

Stresori su ponekad toliko snažni da i kod zdravog pojedinca dovedu do sloma i pojave psihičkih simptoma.

Na pravu depresiju treba posumnjati kada se osoba konstantno osjeća žalosno svakog dana u razdoblju od dva tjedna ili duže i kada je više ništa ne može razveseliti.

U slučaju pojave psihičkih simptoma – depresije, pomoć valja potražiti kod stručnjaka iz područja mentalnog zdravlja. Pazite, ne postoji jednostavan način liječenja depresije jer ni vaš mozak nije jednostavan.

Također, ni jedan depresivni pacijent nije sličan drugom, pa stoga liječenje uvijek treba biti individualno.

Psihijatar će vam nakon razgovora najvjerojatnije propisati tablete. Takvim tabletama – antidepresivima vi u stvari ne liječite bolest, već samo utišavate senzacije koje doživljavate. Takve tablete će vam smanjiti osjećaj straha i tjeskobe, ali samo za neko vrijeme jer lijekovi nakon određenog vremena više neće jednako djelovati i neće vam koristiti, a ako ih naglo prekinete uzimati osjetit ćete užasnu apstinencijsku krizu.

Psihoterapeut će vam dati različite vrste analize vaših problema, ali će vam time dati i više za razmišljanje, umjesto da vas rastereti od viška raznih misli.

U grupnoj terapiji, čut ćete od drugih oboljelih njihove razne probleme za koje čete smatrati da ih u tom trenutku niste u mogućnosti slušati, jer imate previše i svojih vlastitih. Također, shvatit ćete da niste u stanju ni sebi pomoći, a kamoli nekom drugom i tada ćete spoznati činjenicu da je najbolja terapija ipak određena samopomoć i samoliječenje.

Postepeno čete prihvatiti činjenicu da je za vašu samopomoć i samoliječenje od velike koristi, umjereno, ali redovito vježbanje. Poznato je da tjelesna aktivnost potiče proizvodnju endorfin neurotransmitera odgovornih za osjećaj zadovoljstva, a dokazano je i da stimulira rast novih moždanih ćelija.

Nakon vježbanja, osjećat ćete se bolje i zbog serotonina koji podupire osjećaj sreće. Svakako tome pomaže i vježbanje na otvorenom, kao i izloženost sunčevoj svjetlosti.

Jedna od najboljih, ako ne i najbolja, samopomoći u liječenju od depresije, je vježbanje neke od borilačkih vještina. Vježbanje borilačkih vještina ne samo da ublažava i uklanja depresivne tegobe već i u veliko sprečava  povratak depresije.

Zasigurno jedna od najučinkovitijih vježbi je vježba disanja, bilo da se radi o poznatoj tehnici joga disanja – pranajama, ili sličnoj tehnici disanja – uyai, kung-fu tehnici disanja Chi kung ili pak karate (aikido, tae kwon do) tehnici disanja s naglaskom na tehniku  izdisaja – kiai (kihap).

Tehnika disanja pomaže oboljelima od depresije tako da ih opušta te smiruje. Jedan od najboljih načina disanja je tehnika u kojoj se polagani udisaj vrši kroz nos, u trajanju dok se broji do tri, nakon čega slijedi kraća pauza, pa polagani izdah na usta pri čemu se broji do šest.

Udah se može izvoditi i tako da udahnemo prvo na jednu pa kasnije, kroz drugu nosnicu. Drugi način disanja je snažniji udisaj kroz nos nakon čega slijedi snažniji izdisaj na usta, pri čemu se izvode udarci, uz – kiai (kihap). Najbolje je da oboljeli od depresije, u početku, tehniku disanja prvo vježbaju pokraj prozora u svojoj spavaćoj sobi ili dnevnom boravku, pa tek nakon nekog vremena u svom dvorištu ili obližnjem parku.

Svakako da će oboljelima pomoći i odgovarajuća meditacija, ali nju treba izvoditi postepeno i uz kontrolu. Također će im pomoći i izvođenje odgovarajućih kata (formi), pogotovo onih s naglaskom na tehniku disanja. Poznato je da su neke kate (forme) smatrane svojevrsnom meditacijom u pokretu (sanchin, wuji-qigong).

Dobro je i ako oboljeli od depresije pri izvođenju kata, izvodi samo neke dijelove kate, a ne i cijelu katu, pogotovo ne neke kompliciranije i teže (majstorske) kate (forme). U početku kate se mogu izvoditi i u svom stanu, pa onda u dvorištu ili obližnjem parku i kasnije negdje u prirodi.

Oboljeli od depresije trebaju nakon određenog vremena izaći iz kuće te početi vježbati u prirodi i na otvorenom i to po mogućnosti uz izloženost sunčevoj svjetlosti. Odlazak na trening, za oboljele osobe, će u početku biti prilično traumatičan, te stresan događaj.

Vježbanje borilačkih vještina u veliko povećava kod osoba sigurnost u svoje sposobnosti i sebe te otklanja anksioznost. Dobro je za depresivnu i anksioznu osobu da je u društvu snažnih ličnosti, osoba čvrstog i stabilnog karaktera, a  koje će joj svojim primjerom pokazati da se sa životnim nedaćama i raznim životnim problemima treba odnositi kao prema određenom izazovu, a ne kao prema nekom nerješivom problemu.

Anksioznoj osobi imponirat će društvo snažnih ličnosti, osoba snažnog ega i koji su spremni za borbu tj. osoba koji su rođeni borci, naučeni na razne izazove i životne teškoće.

Takve osobe će pomoći oboljeloj osobi od depresije da svoje negativno razmišljanje i beznađe postepeno promjeni u pozitivno razmišljanje.

Depresivna osoba osjećat će određeni gubitak snage i energije, tako da će ju razne druge osobe u klubu – kao npr. voditelji, takmičari, ili neki od članova, svojim primjerom poticati u tome da i sama počne više vježbati i više se truditi.

U skupini snažnih i samouvjerenih ljudi, anksiozna i depresivna osoba osjećat će se zaštićeno i sigurno te će postepeno i sama poželjeti postati – snažna i samouvjerena osoba.

Oboljela osoba ima osjećaj da zbog toga što je deprimirana nitko ne želi biti s njom, jer je poznato da svi ljudi više vole biti u društvu veselih osoba, ali vježbačima borilačkih vještina to i ne igra neku presudnu  ulogu. Oni koji vježbaju borilačke vještine nemaju vremena za strah, nesigurnost ili bilo kakvo žaljenje sebe zbog nedaća koje su ih snašle već se bore protiv nedaća, jer je život svojevrsna borba.

Nemojte misliti da je depresija bolest koja zahvaća isključivo slabe ili labilne osobe. To nije istina.

Mogli biste se iznenaditi kada saznate da neke vama bliske ili vama poznate osobe, poput prodavačice u obližnjoj trgovini, bankarice, medicinske sestre, liječnika, policajca, vatrogasca, učitelja, studenta, neke vojne osobe, umjetnika, novinara, biznismena, vozača i različite druge osobe boluju ili su bolovale od depresije.

Ponekad muškarci vješto skrivaju svoju bolest iza raznoraznih agresivnih i razdražljivih tipova ponašanja, ali kada dođu među osobe koje treniraju neku od borilačkih vještina bit će razotkriveni, jer se u borilačkim vještinama traži samokontrola, određena smirenost, veliko samopouzdanje i nadasve kontrolirana agresivnost. Tako da će osobe koje treniraju borilačke vještine, depresivnoj osobi, svojim primjerom ukazati na poželjno ponašanje, kako u klubu tako i izvan njega.

Opće je poznata činjenica da mnogi ljudi žele neka svoja nezadovoljstva i frustracije, neki svoj unutarnji nemir i bijes, izbaciti iz sebe tako da nekontrolirano udaraju po vreći, makiwari, drvenoj lutki za kung fu (muk-yong) ili gumenoj u obliku čovjeka.

Takve osobe će isto tako biti prepoznate od strane voditelja, te će iste biti upozorene i poučene, a kako bi mogle naučiti vladati svojim emocijama. Iza takve nekontrolirane agresije ponekad se skriva depresija (češće u muškaraca).

Činjenica je da određeni hormonalni status može putem bioloških procesa u mozgu uvjetovati pojavu raznih pa i depresivnih poremećaja kod žena. Bavljenje borilačkim vještinama uvelike pomaže ženama da lakše prebrode takve zdravstvene tegobe.

Žene najčešće svoj unutarnji nemir, određeni strah, tugu, zabrinutost ili  pak bolest poput depresije liječe vježbajući jogu, thai chi, ili pak nekim vidom meditacije. Nažalost, manje je poznato da je jedan od boljih načina liječenja takvih stanja u žena bavljenje borilačkom vještinom mačevanje (moderno ili kendo). U mačevanju se traži određena smirenost, koncentracija, fokusiranost na određeni trenutak, a sve to potiče žene u samopouzdanju te otklanja strah kao i neodređenu zabrinutost za neki događaj u budućnosti.

Vježbanje kata (formi), također će pomoći kod takvih depresivnih stanja, a može pomoći i vježbanje kata s raznim oruđem ili oružjem, a koje su estetski interesantne za žene. Također, žene se osjećaju mnogo snažnije i sigurnije ako drže neko od oruđa ili oružja poput mača, koplja, tonfi, nekih noževa i sl.

Bavljenje različitim borilačkim vještinama pomaže i djeci u otklanjanju raznih depresivnih stanja. Ako je neko dijete na treningu ili možda negdje drugdje, nekontrolirano agresivno, razdražljivo, bezvoljno te svadljivo, nemojte odmah zaključiti da je ono jednostavno nedisciplinirano, jer možda je bolesno i boluje od depresije.

Takvo stanje kod djeteta bit će odmah prepoznato na treningu, a trener će djetetu pomoći kako svojim primjerom, tako i razgovorom s djetetom. Dijete će biti usmjeravano na kontroliranu agresivnost, također će biti upućeno na određeno ispravno kontroliranje svojih emocija, a posebno će se nastojati određenim vježbama, pojačati njegovo samopoštovanje.

Mada je depresija izlječiva, u više od 50 posto slučajeva, ona je ponavljajuća. U prevenciji povrata, važan je faktor uz upotrebu odgovarajućih i pažljivo doziranih lijekova, rad na sebi, određena promjena životnog stila, preformuliranje i postavljanje novih i realnijih ciljeva, odnosno niz psiholoških i socijalnih zahvata. Tada će oboljeloj osobi svakako u velikoj mjeri pomoći i bavljenje nekom od borilačkih vještina. Trenere borilačkih vještina, bolesna osoba, teško da će prevariti s lažnim smiješkom na licu ili sa  kratkim  – dobro sam. Oni će na treningu primijetiti promjenu ponašanja kod bolesne osobe i znat će pravovremeno reagirati.

Bavljenje borilačkim vještinama pomaže ljudima da ne dođu u stanje depresije, pomaže u njenom otklanjanju, kao i u prevenciji povrata bolesti. Liječenje depresije traje duže vrijeme, ali ono se može u velike smanjiti ako se oboljela osoba podvrgne odgovarajućem treningu neke od borilačkih vještina.

Povjerite se vašem instruktoru – voditelju vašeg borilačkog centra, i imajte povjerenja u njega. On vas neće osuđivati, kao ni smatrati slabićem, već će imati razumijevanja za vas i svakako će vam nastojati pomoći. Jedna od prvih stvari koje će učiniti bit će da vas uputi i upozna s poznatom izrekom, kojom se često služe razni majstori borilačkih vještina.

“That in itself it is good or bad weather”