Ograda je prvo što posjetitelji, pa i mi sami, zamijetimo pri dolasku pred kuću ili poslovni prostor. Ona može biti mala drvena i obavijati se oko cvjetne okućnice, može biti minimalistička i naglašavati luksuz arhitekture, a može služiti i za zaštitu privatnosti ili sigurnost. Koji god vaš odabir prema namjeni bio, ona uokviruje cijelu priču, pa nije na odmet pažljivo odabrati onu pravu. Naši savjeti će vam u tome pomoći, a znamo i gdje kupiti novu ogradu.
Koju ogradu odabrati?
Pri odabiru ograde prvo razmislite o namjeni ograde i budžetu koji ste spremni izdvojiti. Postoje razne vrste ograda poput drvenih, metalnih, onih od panela pa čak i živih ograda. Koju ćete vi odabrati stvar je namjene i ukusa. Savjetujemo vam da prvo razmislite o tome zašto želite postaviti ogradu. Treba li vam zbog privatnosti, zaštite imovine ili zaštite djece i kućnih ljubimaca. Ograde koje štite privatnost su punije ograde kroz koje se ili slabo vidi što je iza ili se uopće ne vidi. Takve ograde su nerijetko više od uobičajenih ograda koje zaokružuju parcelu. Slična stvar je i kad je riječ o ogradama koje služe zaštiti imovine, samo su one nerijetko još više i rađene od otpornijih materijala kako bi se otežao neovlašteni prolazak.
Koja god namjena vaše nove ograde bila, ona se mora uklopiti u dizajn i arhitekturu vašeg objekta, a u tome će vam pomoći različiti materijali i dizajni koji se mogu odabrati, poput drveta, kamena, metala ili plastike.
Ako ste ekološki osviješteni zelene ograde mogu biti jako atraktivne, no nedostatak takvih ograda je što su one nerijetko skuplje od tradicionalnih, zahtijevaju vremenski rok da narastu i postanu efikasne, što može trajati nekoliko godina, zahtijevaju redovno održavanje, kao što su zalijevanje, rezidba i hranjenje te zahtijevaju više prostora u odnosu na tradicionalne ograde kao i odgovarajuće zemljište za rast.
Na što trebate obratiti pozornost pri odabiru ograde
Kad ste razmislili o namjeni i odabrali materijal i dizajn koji se uklapa u vaš budžet, važno je da provjerite i trajnost izabrane ograde. Provjerite koji je njezin životni vijek i koliko i kako je održavati. Bitno je i zemljište na kojem će se nalaziti. Nije svejedno je li teren suh ili mokar, ili možda nagnut ili ravan. Sve to ima utjecaj na vašu ogradu. Nemojte zaboraviti ni na zakonsku regulativu. Provjerite postoji li zakonska regulativa koja se odnosi na postavljanje ograde i uklapa li se vaš izbor ograde u te regulative.
Ogradama cijene mogu jako varirati. One se razlikuju ovisno o mehanizmima, materijalu, širini i visini, a potom i o cijeni proizvođača, maržama dobavljača. Nije na odmet provjeriti kako se kreću cijene ograde na portalu jeftinije.hr jer je velika vjerojatnost da ćete ogradu kakvu želite pronaći po različitim cijenama, a vama je u interesu da prođete čim jeftinije, zar ne? Obratite pozornost i na trendove uređenja okućnice jer ograde podliježu trendovima u građevini.
No, uzmite u obzir da postoje i prolazni trendovi, pa dobro razmislite kako se ne bi, poneseni valom trenda, za par dana pokajali što niste uložili u nešto što će duži niz godina biti atraktivno. Danas su u modi bijele letvičaste drvene ograde, no hoće li biti i za 5 ili 10 godina? Imate li vremena održavati drvo? Možda.
Udruga K-Zona će u prostoru Društveno kulturnog centra Šesnaestica na adresi Ozaljska 16 u Zagrebu od 26. do 30. svibnja održati radionice video produkcije i montaže na kojima će polaznice i polaznici imati priliku kroz teorijski i praktični dio ovladati osnovama snimanja i montiranja slike i zvuka.
Sudjelovanje na radionicama je besplatno, a prijave se zaprimaju do 20. svibnja.
Radionica je prvenstveno namijenjena osobama koje se žele baviti video novinarstvom ili ih zanimaju društveno angažirane teme, aktivizam i ljudska prava, ali je otvorena i za sve one koji jednostavno žele steći osnovna znanja o samostalnoj izradi videa. Stečena znanja imat će priliku potvrditi praktičnim radom, uz osigurano mentorstvo.
Voditelji radionice su redatelj i montažer Noah Pintarić te novinarka i snimateljica Emina Hermann.
Kako bi se prijavili/e na radionicu potrebno je na e-mail 16@voxfeminae.net poslati ime, prezime, nekoliko rečenica o vlastitim interesima i eventualnom društvenom angažmanu na području aktivizma i ljudskih prava te kratko motivacijsko pismo s obrazloženjem interesa za video produkciju i montažu.
Raspored radionica:
Subota, 26. svibnja, 12:00 – 15:00
Uvodno teorijsko predavanje obuhvatit će osnove režije i kadriranja (planovi i rakursi), stvaranje sinopsisa i novinarsku pripremu za intervjue
Nedjelja, 27. svibnja, 12:00 – 15:00
Upoznavanje s opremom: Fotoaparat, objektivi, stativ, snimač zvuka, bubice, mikrofon
Praktične vježbe snimanja
Srijeda, 30. svibnja, 18:00 – 21:00
Praktične vježbe snimanja
Nakon predviđenih radionica polaznici i polaznice će samostalno snimljene materijale montirati uz mentorstvo voditelja radionice, u terminima koje će odrediti u dogovoru s mentorima.
Projektne aktivnosti provode se uz potporu zaklade Kultura nova.
S Waterlily turbinom možete napuniti bilo koji USB uređaj pomoću vjetra ili vode.
Naravno, punjenje pametnih uređaja poput telefona, laptopa, raznih gadgeta pa i satova obnovljivim izvorima energije, ponajviše suncem, već su dugo u upotrebi i postaju svojevrsni mainstream.
No, što se događa kad ponestane sunca, kada oblaci prekinu vaše crpljenje energije iz sunca?
Mini turbina Waterlily spašava stvar. Iako imenom djeluje kao nešto čime bi se igrale djevojčice prije ulaska u pubertet, ovaj je uređaj prilično upotrebljiv i sve što je potrebno je ubaciti ga u potočić, rijeku ili usmjeriti u vjetar, a kako bi pokrenuli proizvodnju električne energije za punjenje telefona, tableta, fotoaparata, manje-više svih uređaja koji podržavaju USB punjenje.
No, događa se da ponekad nema sunca, nema vjetra, a nema ni vode. Što onda?
Waterlily dolazi s 2600 mAh akumulatorskim baterijama tako da vam je potrebna električna energija uvijek pri ruci.
Američka je to tvrtka koju je osnovao Raymond E. DeWalt 1923. godine, a koju je kasnije, 1960. godine, kupio Black & Decker.
Uglavnom oba su brenda prilično rasprostranjena i poznata među mnogim majstorima diljem svijeta, pa tako i u nas.
Iako DeWalt ima cijelu lepezu alata i proizvoda jedan segment dosad nije pokrivao, a to su teški kovački čekići, poznatiji u nas kao macole te sjekire.
DeWalt macola (sledgehammer) nije tek običan čekić za, recimo probijanje zidova, čekić je to čija je ručka izrađena od karbonskih vlaka te nudi jedinstvenu kombinaciju izdržljivosti, dugotrajne otpornosti na udarce te lakoću upotrebe.
Čekići dolaze u varijacijama od 1,8 kg, 2,7 kg, 3,6 kg, 4,5 kg te 5,4 kg, dok sjekire ima tri modela i to 0,3 kg te duljine ručke 30 centimetara, 1,5 kg i duljine ručke 81 centimetar i 2 kilograma te ručke 81 centimetar takozvana sjekira za cijepanje trupaca.
Ovaj impozantan alata za razbijanje dolazi u cjenovnog rangu od 24 eura pa sve do 45 eura.
Victorinox Swiss Champ XAVT u pravom je smislu riječi šampion jer je izrađen čak od 118 dijelova te ima ni manje ni više već 82 funkcije te time postaje EDC alat/nož za doslovno svaku situaciju.
Pojam švicarskog noža, a kao i sami alat, s nama je već od 1800. godine i naravno da preko 200 godina iskustva i znanja može rezultirati nečim takvim – multifunkcijskim, a opet kvalitetnim.
Na izradu ovog džepnog noža potrebno je odraditi više od 500 koraka prilikom samog sklapanja, a sklapan je u potpunosti ručno.
Težine je 350 grama te širine 65 milimetara, što s obzirom na količinu funkcija koje ima i nije puno.
Da sad ne nabrajamo sve funkcije koje ima Victorinox Swiss Champ XAVT spomenuti ćemo samo nož, univerzalni ključ, povećalo, ugrađeni digitalni sat, termometar, barometar, farmaceutska špatula i još 75 ostalih funkcija, a koje možete provjeriti ovdje.
Gospodo, vrlo je vjerojatno, ako ste miljenik ovakvih alatki, da vam Victorinox Swiss Champ XAVT bude čak i posljednji švicarski nož kojeg ćete trebati/željeti kupiti, jer sumnjamo da će u Victorinoxu tako brzo osmisliti bolju alatku s više funkcija koja bi nadmašila ovu.
Nakon rušenja, 53-metarski silos srušio se na “pogrešan način” pa je pao na kulturni centar.
Promatrači su glasno navijali uoči detonacije u gradu Vordingborg, ali su ubrzo utihnuli kada je postalo očito da nešto nije kako treba i toranj se ruši prema knjižnici i glazbenoj školi.
Video rušenja iz Vordingborga pokazuje da su prve eksplozije odjeknule u podnožju silosa kako bi se ga se srušilo u planiranom smjeru.
No, silosu se to baš i nije dopalo, pa se prevrnuo na stranu koju je ekipa za rušenje vjerojatno najmanje htjela.
Gradonačelnik Mikael Smed izjavio je da u ovom traljavo odrađenom poslu nitko nije ozlijeđen.
Od samih početaka ljudskog postanka, čovjek se bori i ratuje s drugim čovjekom, a iz vjekovne borbe i mnoštva različitih bitaka i ratova, kao i pod utjecajem ljudske mašte, stvorena su mnoga različita pa čak i vrlo neobična oružja. Za mnoga od tih povijesnih oružja suvremeni čovjek ne bi ni znao čemu služe.
Od davnina čovjek koristi razne priručne predmete i primjenjuje ih u svrhu samoobrane, prvi takvi priručni predmeti bili su kost, kamen i drvo, a koji su služili za udaranje, gađanje ili probadanje.
Također, tijekom vremena čovjek je bio prisiljen da svoje razne alatke, kao i razne priručne predmete tj. razna oruđa koristi u svrhu samoobrane.
Bodež (nož), koplje, luk i strijela, a nešto kasnije i sjekira bila su prva čovjekova oružja kojima se je on služio, u prvom redu u lovu, a kasnije i u borbi čovjeka protiv čovjeka tj. u ratne svrhe.
Tijekom vremena, a silom prilika, ljudi su bili prisiljeni usavršavati njihovu uporabu. Mnogi su tako postajali izuzetno vješti u korištenju raznog oruđa i ono je u njihovim rukama postajalo opasno sredstvo samoobrane.
Čovjekovim razvojem kroz stoljeća stvarana su kroz ljudsku povijest različita oružja koja su se koristila na razne načine i sva u svrhu pobjede čovjeka nad svojim neprijateljem. Čovjek se od davnina i na razne načine susretao s oružjem pa htio on to ili ne bio je prisiljen poznavati ga i znati ga primijeniti.
Tako su pojedini muškarci (a ponegdje i žene), vježbajući s određenim oružjem postali pravi stručnjaci u baratanju tim oružjem. Povijest čovječanstva puna je velikog spleta različitih i nadasve genijalnih oružja od kojih su mnoga imala višenamjensku ulogu.
Ti vješti pojedinci počeli su podučavati i druge i tako stvarali određene borilačke stilove s oružjem, koji su se vježbali uglavnom u sklopu raznih drugih borilačkih vještina, da bi malo po malo ti praktikanti u pojedinoj vještini s oružjem, često toj vještini davali i razna imena. Takvim vježbanjem čovjek je stjecao naziv vještog borca iz određene vještine koju je prakticirao.
Mnogi majstori borilačkih vještina, kao i razni ratni zapovjednici pretežno su sami izrađivali i osmišljavali tip i vrstu pojedinog oružja i u tome su neki bili iznimno veliki majstori. U mnogim su se zemljama svijeta tako razvijale različite vještine u prvom redu samoobrane, primjenom oruđa koje tako i za tu svrhu postaje oružje.
Mnogi su ratnici (majstori borilačkih vještina) nosili sa sobom i služili se raznoraznim tipovima oružja, a što je pak ovisilo o samoj borbi s protivnikom tj. borbenoj akciji, kao i cilju koji se je htio postići tom akcijom, ali i vještini borbe kojoj su bili vični.
Osnovnih oružja za upotrebu ima prilično malo, ali učestalom njihovom modifikacijom dobilo se na stotine različitih oružja, u raznim dijelovima svijeta, a vještina rukovanja nekim od tih oružja nije nimalo lagana. Tako na primjer, smatra se da osnovnih oružja u vještini kung fu ima 18, u karateu 7 uz 5 oružja samuraja, u vještini nin jutsu 8, u tae kwon do vještini 6, iako ti podaci variraju ovisno o tumačenju različitih stručnjaka.
U vrijeme kada su neke vještine borenja nastajale druge su već bile potpuno potisnute iz prakse kao i neka oruđa ili oružja kojima su se služili pri tim vještinama. Mnoge takve vještine ako nisu doživjele kasnije svoju renesansu, postupno su padala u zaborav ili su postajala dio folklornog obilježja neke zemlje, a koja se njeguju u različitim društvima za očuvanje kulturno – povijesnih tradicija pojedine zemlje a između ostalog i borilačke vještine toga kraja.
Različiti majstori borilačkih vještina su tehnike s oružjem različito sistematizirali kao i na različite načine uvježbavali tehniku rada s tim oružjem. Većina tih oružja su danas zastarjela te prevladana (premašena), a vježbanje s njima koriste uglavnom vježbači raznih borilačkih vještina više radi vježbe tjelesne ali ponekad i mentalne kondicije.
Rukovanje raznim oruđem i oružjem ubraja se u najozbiljnije i najteže faze učenja u raznim stilovima borilačkih vještina, dok rukovanje istovremeno s dva oružja, se smatra jednim od najtežih vježbi u učenju rukovanja s oružjem i predstavlja određenu naprednu tehniku kojoj su vični samo vrlo vješti majstori borilačkih vještina. Majstor određene borilačke vještine, da bi naučio ispravan i sinkroniziran rad tj. ispravno korištenje s dva oružja istovremeno, mora dugotrajno vježbati kao i steći određeno iskustvo.
Korištenje i rad s dva oružja istovremeno, ima dugu tradiciju i poznato je još iz vremena starog Egipta (vještina zvana – nabbut), pa iz starog rima (gladijatori – retario – borci sa trozubcem i mrežom, pa – dimachaeri – borci s dva mača), pa talijanski način borbe mačevima (nož naziva cinquedea držao se u lijevoj, a mač u desnoj ruci), pa španjolski (vještina – espada i daga), pa u Polineziji (vještine – arnis de mano, arnis, escrima, kali), u Thailandu (krabi krabong), pa japanski način borbe (vještina naziva nito ryu, kreator M. Musashi), kineski (razni kung fu stilovi), kao i mnogi drugi.
Svakako da vježbač borilačkih vještina prije nego što se počne koristiti istovremeno s dva oružja, treba prvo uvježbati rad s jednim oružjem, a prije nego uopće krene s vježbanjem treba poznavati neke osnovne stvari o oružju s kojim se želi koristiti.
Prvo i osnovno što bi svaki vježbač s oružjem morao znati je njegova osnovna podjela.
Oružja se po svom postanku tako dijele na tako zvana – hladna oružja (nož, mač, sjekira i slično) i vatrena oružja (pištolj, puška i sl.), dalje se dijele na tako zvana meka oružja (lanac, konop, nunchaku i sl.) i tvrda oružja (mač, sjekira i sl.), također se dijele na kratka oružja (nož i sl.) i dugačka oružja (koplje i sl.),pa na tupa oružja (metalne palice i sl.) i naoštrena ili nazubljena oružja (noževi, buzdovani, kama i sl.). Oružja se još dijele i na pojedinačna oružja (koplje i sl.) te oružja koja se koristi u paru (sai, nunchaku, tonfa, kama i sl.) kao i na takozvana tradicionalna oružja (katana i sl.) te moderna oružja (automatska puška i sl.).
Također, postoji i podjela na oružja koja se drže (mač, kama i sl.) i ona koja se bacaju (nož, koplje, bumerang i sl.).
Sve prije navedeno spada u osnovnu podjelu oružja prema njegovoj svrsi te osnovnoj namjeni za koju ono služi.
Pri uporabi svakog oružja valja osigurati njegovu najveću djelotvornost pa se tvrda oružja moraju upotrebljavati kao da su meka, a meka kao da su tvrda, jer upravo na taj će se način uvelike pojačati djelotvornost oružja koje koristimo.
Prikladna udaljenost koju se treba održavati u borbi s oružjem u odnosu na protivnika različita je u obrani i u napadu. Ako je udaljenost manja, lakše je napadati a teže se braniti. Nasuprot tome ako se udaljenost poveća, teže je napasti a lakše se braniti. Upravo iz tog razloga kratka oružja poput noža dobra su za napad, dok suprotno tome dugačka oružja, kao što je koplje bolja su za obranu.
Kada uzimate oružje u ruke, morate imati poštovanje prema njemu, i tek onda započnite s vježbanjem. Svako oružje treba strpljivo i pomno odabrati, jer ono nije jednako za svaku osobu, zato ne treba uzimati standardna oružja već ih treba prilagođavati sebi. Oružje treba prilagoditi svome stasu (svojoj visini,veličini šake, kao i snazi). Tako će osoba nižeg rasta te slabija, koristiti nešto kraća i lakša oružja dok će suprotno tome teža i snažnija osoba koristiti duža i nešto teža oružja. Također, oružje se bira i prema stupnju majstorstva, kojim je određena osoba ovladala u korištenju i radu s nekim oružjem.
Ako se osoba želi istovremeno koristiti s dva oružja, treba znati da je mnogo bolje ako su oružja kojima radi različite težine ili duljine. Ako je osoba dešnjak u desnoj ruci koristit će nešto teže i duže oružje dok će u lijevoj ruci koristiti nešto lakše i kraće oružje. Prvo dobro uvježbajte pokrete s jednom, onda s drugom rukom i tek tada krenite s vježbanjem istovremeno s obje ruke.
Pazite, nije jednako da li osoba koja je dešnjak radi s oružjem desnom ili lijevom rukom. Ruka koja je dominantna je snažnija i mnogo spretnija i njome se je mnogo lakše služiti za rad s oružjem, dok smo sa suprotnom rukom mnogo nespretniji, slabiji i sporiji. Upravo zato sa slabijom rukom treba mnogo više strpljenja i vježbanja kako bi se ovladalo vještinom baratanja određenim oružjem, a da se s oružjem može istovremeno raditi s obje ruke.
Isto pravilo vrijedi i kod korištenja vatrenog oružja. Tako primjera radi, dešnjak će u desnoj ruci koristiti snažnije oružje, preciznije, te većeg kalibra i s nešto jačim trzajem i uglavnom poluautomatsko oružje, dok će u lijevoj ruci koristiti nešto manje i lakše oružje, manjeg kalibra i uglavnom automatsko oružje.
Za osobu koja se koristi oružjem istovremeno s obje ruke, smatra se da će se s oružjem u slabijoj ruci uglavnom samo braniti, dok će s jačom i dominantnom rukom napadati i zadavati udarce. Takvo mišljenje nije točno, jer se takva tehnika može vidjeti uglavnom samo kod početnika, dok bolji majstori mogu jednako dobro braniti se kao i po potrebi napasti protivnika koristeći se oružjem u obim rukama.
Ponekad se može vidjeti kako neki vježbači pojedinih stilova borilačkih vještina u radu s oružjem, vrte oružje velikom brzinom oko ruke ili tijela, a ponekad rade i različite gimnastičke vježbe držeći oružje u rukama. Oni se uglavnom služe s oružjem za vježbanje (replikom pravog oružja), a koja su ponekad tako loša u odnosu na pravo oružje da bi se ono moglo čak nazvati i – igračkom.
Takve replike oružja nemaju pravu oštricu (nisu naoštrena ili nazubljena). Također, ta oružja nemaju potrebnu pravu težinu, kao niti čvrstoću koju bi takvo oružje trebalo imati.
Vježbači koji mašu i vrte oružje oko sebe, uglavnom nisu pravi majstori i vjerojatno nisu nikada bili u pravoj prilici da su morali koristiti to oružje u stvarnoj i realnoj borbi. Kada biste napali takve vježbače, njihova bi se obrana vrlo brzo srušila i oni se ne bi znali obraniti na ispravan način.
Nije isto vježbati s oružjem na treningu tj. vježbati s replikom oružja za potrebe izvođenja neke kate, ili koristiti to oružje u pravoj borbi. U pravoj i realnoj borbi nećete dobiti ocijene za vaš umjetnički dojam u radu s oružjem. Također, ni vaša brzina mahanja oružjem ili vaše znanje gimnastičkih elemenata neće doći do nekog izražaja, a niti ćete nekoga s time impresionirati ili preplašiti.
Napad oružjem, dakako najopasnija je vrsta napada. Oružje, hladno ili vatreno, uvijek nedvosmisleno pokazuje namjere napadača. Čovjek koji nas napada ili nam prijeti štapom (palicom), nožem, pištoljem ili bilo kojim drugim oružjem (ili određenim oruđem) , sigurno je opasan. Uz to je možda odlučan da nas ozbiljno ozlijedi ili čak ubije.
Svaki bolji majstor borilačkih vještina kazat će vam da u radu s oružjem u pravoj i realnoj borbi morate poštovati osnovno pravilo, a to je pravilo ekonomičnosti. Ekonomičnost pokreta je obavljanje pokreta sa što manjim utroškom energije. Drugim riječima ne smijete izvoditi nikakve nepotrebne pokrete, a koji nisu nužni u vašoj obrani ili napadu. Ako napravite i najmanju pogrešku, ili je tlo na kojem stojite sklisko, neki vaš trenutak neodlučnosti, neka vaša prerana ili prekasna reakcija, sve to može imati teške posljedice po vas.
Svaki suvišan pokret je nepotreban, a nepotrebnim mahanjem oružjem samo riskirate da vam ono ispadne iz ruku i da tim oružjem naoružate svog protivnika, koji će to iskoristiti i napasti vas s njime.
Kada koristite dva oružja bilo bi idealno da se služite s dva različita oružja, kao na primjer s mekim oružjem (nunchaku, lanac i sl.) u desnoj, a s tvrdim oružjem (mač, sai i sl.) u lijevoj ruci (ako je osoba dešnjak). Pazite, meko oružje se savija i ako to niste prije uvježbali teško ćete se znati ispravno obraniti od njega.
Ako imate u rukama dva tvrda oružja, mnogo je bolje da u lijevoj ruci držite i koristite kraće oružje, dok u desnoj duže oružje. Također, bilo bi dobro kada biste bili u stanju da se branite i napadate podjednako s obje ruke.
Kad vas netko napada s oružjem tu nije dovoljno samo odbiti napad (obraniti se). Trebat ćete ići dalje u protunapad, i boriti se sve dok napadač drži oružje u ruci. Tek kada napadač ispusti oružje i prestane s borbom te napadom na vas, možete se polako udaljiti, ali nikako prije nego ste vidjeli da je napadač ispustio oružje i da ono više nema opasnosti po vas.
Često čete čuti kako razni stručnjaci, govore da u trenutku napada oružjem, osoba koja je napadnuta, treba biti hrabra, smirena te pribrana. Sve to dakako stoji ali, svaka osoba koja je preživjela takav napad kazat će vam još nešto. Kada vas netko napadne s oružjem, ako se želite uspješno obraniti potrebno je da se ne bojite smrti. Upravo strah od smrti, učinit će vaše pokrete ukočenim i nedovoljno brzim. Vaše će reakcije tada biti neodlučne i usporene, a time što je i najgore po vas – nedovoljno učinkovite.
Pazite, čim ste uzeli oružje u ruke, dali ste protivniku do znanja kojom se borilačkom vještinom služite, a kada ste zauzeli položaj i počeli se kretati pokazali ste mu i koliko ste vješti u rukovanju s oružjem.
Nemojte se hvalisati s oružjem ili mahati njime u želji da nekoga impresionirate ili zastrašite. To bi po vas mogla biti kobna pogreška. Znači, vaša prva pogreška bit će ako ste nepotrebno uzeli oružje u ruke, vaša druga pogreška bit će ako se njime ne znate služiti. Treća, a možda i vaša posljednja pogreška, biće, ako ispred sebe imate osobu koja se zna služiti oružjem.
Niti jedan pravi majstor borilačkih vještina koji se zna služiti s oružjem, neće koristiti oružje ako ono nije nužno potrebno u samoobrani. Također, nikada neće uzeti oružje ako ga zaista ne misli i upotrijebiti. Kada uzima oružje znat će se s njime služiti, kao i koristiti ga s obje ruke jednako dobro.
Ispravno korištenje te istovremeni rad s dva oružja, traži od majstora borilačkih vještina dugotrajno vježbanje, a njegovo korištenje u borbi i ogromno iskustvo.
Na YouTube kanalu My Self Reliance ovaj je gospodin objavio video u kojem je u potpunosti sam i bez upotrebe ikakvih modernih alata izgradio drvenu kolibu. To znači da nije koristio nikakav alat kojem treba električna energija ili baterija. Sve što je koristio od alata su razne ručne pile, sjekire te alat za izrezivanje i rezbarenje drva.
Sama gradnja kabine krenula je godinu dana prije i to pronalaženje i kasnijom obradom odgovarajućih stabala za gradnju. Cijeli proces pronalaženja i pripreme drva trajao je cijelo ljeto.
Sama gradnja kolibe u potpunosti je bazirana na starim, primitivnim, ali postojanim i pouzdanim tehnikama i metodama konstrukcije.
Jedna od takvih metoda je japansko paljenje drveta kako bi ono očvrsnulo i kako bi mu se produljio vijek trajanja. Takva pougljenjene daske autor je koristio na krovištu kao zaštitu od raznih nepogodnih atmosferilija, a kojih u Ontariju u Kanadi svakako ima.
Ovo koliba u pravom smislu riječi simbolizira takozvani off grid stl života, što pak znači da nema nikakvih moderni priključaka bez kojim mnogima život uopće nije zamisliv, a se grije i kuha uz pomoć pećnice na drva. Umjesto frižidera autor je konstruirao svojevrsnu rupu ispod koliba koja će poslužiti kao ostava za hranu.
Autoru svaka čast na tome što je kroz cijeli proces gradnje koristio samo ručne alate, kao i primitivnu tehniku građenja drvene kolibe, koja je eto ispala kao nešto prekrasno za odlutati iz opterećene današnjice.
Pogledajte i dužu verziju videa koji traje nešto više od sat vremena.
U Boschu su razvili mikro lanac s linkovima od svega 4 milimetra koji osiguravaju glatku, nesmetanu penetraciju u drvo vašeg izbora i to bez vibracija koje su inače sastavni dio bilo koje lančane pile za drvo.
Lanac je to koji ne zahtijeva uljenje, ali ni oštrenje tako da je održavanje ove bežićne nano električne lančane pile svedeno na sami minimum. Sve skupa pokreće 12 voltna baterija.
Uglavnom nema te voćke koja će odbiti podrezati grane za vrijeme proljetnog uređivanja.
Top Gear više nije Top Gear, odnosno Top Gear je sada Grand Tour, ali njah. Ne može Amazon produkcijski konkurirati iskusnom BBC-u.
No, ni traktori nisu više ono što su nekad bili. A bili su i još uvijek jesu, radni strojevi.
Iako većina nas ove klimatizirane i hermetički zatvorene radne strojeve viđa samo po prosvjedima poljoprivrednika, Stig, nekadašnji vozački nemesis slavnom trojcu, nedavno je oborio Guinnessov svjetski rekord za najbrži traktor na svijetu.
Ova letjelica preko oranica postiže brzinu od 140,3 kilometara na sat, a za to se pobrinuo 5,7 litreni Chevy V8 motor koji postiže oko 500 konjskih snaga.
Nema tog policijskog vozila koje će vas uloviti u ovom traktoru, ikad, tako da s njim svakako možete skoknuti i na pokoje piće nakon cjelodnevnog oranja.
Dobro znamo da sve što kupimo u Ikei bude potrebno i sastaviti. To je jednostavno takav modus operandi koji nas je počeo sve više veseliti, jer kako najbolje dokazati svoje muške vrline, sposobnost logičkog zaključivanja i gradnje vlastitog habitata nego kroz sastavljanje namještaja iz Ikee.
No, vjerovali vi nama, gospodo, ili ne postoji sve veći broj današnjim muškaraca, pater familiasa koji nisu u stanju dešifrirati skroz pojednostavljene upute za sastavljanje spomenutih namještaja.
Dizajner Adam Pickard odlučio je pomoći tim ljudima, ali i onima koji su se zavjetovali vlastitim životima da će u ime opstanka svih šuma ovog plavog geoida zauvijek iz svojih života izbaciti bilo kakvu komunikaciju papirom. Razumijemo ih i podržavamo. Ove potonje dakako.
Razvio je tako AssembleAR, aplikaciju koja prikazuje klasične Ikeine upute za sastavljanje u svojevrsnoj proširenoj realnosti. Uz to je za svaku korak sastavljanja uključio kratku animaciju samog procesa sastavljanja odnosno sprovođenja određenog koraka.
Jedino što još nedostaje u svoj toj priči je i službeno odobrenje same Ikee.
Gospodo, kao što znamo Makita je poznati japanski brend. Poznat po svojim izdržljivim i pouzdanim radnim alatima koji nas sigurno neće iznevjeriti. Većina nas muškaraca vrlo je vjerojatno u nekom trenutku u životu posjedovala ili tek koristila neki od Makita alata recimo prilikom sklapanja onog ormara iz Ikee. Potpuno nepotrebno, ali opet namam muškarcima potrebno.
Isti nas je taj brend sada iznenadio i svojim aparatom za kavu koji se baš poput bežične bušilice pokreće na baterije. Riječ je o Makita CM501DZ.
Aparat na za kavu ne samo da radi na baterije koje već ionako imate i koristite za druge alate već je u stanju u jednom kuhanju skuhati nešto više od pet šalica kave, a za razliku od ostalih aparata sličnih i istih namjena Makita CM501DZ je postojan, izdržljiv i idealan za bilo kakvo gradilište ili radionu.
Konkretno, ako ga spojite na najjaču Makita bateriju na tržištu, 18V BL1860 bateriju, aparat može skuhatu oko 640 mililitara kave.
Trenutno se nalazi u ponudi samo u Japanu i to po cijeni od oko 112 dolara (bez baterije), no ovaj će savršen tool vrlo brzo završiti i na svjetskom tržištu. Barem se tome nadamo.
Kusonkey Universal Socket u mogućnosti je prišarafiti sve matice i vijke veličina od 7 mm do 19 mm, a manje više taj raspon pokriva skoro sve potrebe prosječnog kućanstva, ali i šire.
Tehnologija koja se skriva iza ovog univerzalnog ključa je 54 pojedinačnih čeličnih opruga koje oblikuju bilo koji oblik potreban za odvijanje.
Isto tako je dobar za razne vijke, kuke, vijke sa šesterokutnim glavama i tako dalje. Može se koristiti s baterijskom bušilicom, odvijačem s nastavcima ili pak raznim drugim ključevima.
Kako smo spomenuli, izrađen je od nehrđajućeg čelika, profesionalna pak konstrukcija osigurava dugotrajnost kod uporabe u kućanskim potreba. Ali isto tako pomoći će vam u raznim zahvatima na vašem vozilu kao i u građevinarstvu.
Da se razumijemo, ovakvih rješenja dockova ima na pretek diljem interneta. I više. No, za današnji DIY trenutak odabrao sam, uvjeren sam, prilično elegantno i estetski najprihvatljivije rješenje.
Ovim videom uratkom izrade spremnika za glave glodalica otvaram novu rubriku na Gentlemanu. Nadam se da ću na dnevnoj bazi donositi zanimljive video DIY uratke koje pronalazim na internetu i s guštom konzumiram.
Ovaj video, a kao i skoro svi video uratci Youtubera Giacoa Whatever ne gledaju se kao svojevrsni how to odnosno upute za izradu, gledaju se iz gušta, gospodskog gušta.
U ovoj seriji postova naučiti ćemo kako postati špijun džentlmen. Nikako ne pomišljajte da ovdje potičemo bilo kakve nezakonite radnje. Naprotiv, džentlmenski maniro to nikako ne dopuštaju. No, ako izgubite ključ vašeg sefa ili sefa bivše supruge koja traži pomoć u otvaranju/obijanju svoje bravice, vaše špijunske vještine više su nego potrebne. Za učenje zvakako preporučamo nabavku seta za, naravno, učenje.
