Kategorija: Zdravlje

Unatoč tome što je tijelu potreban u malim količinama, cink je jedan od esencijalnih elemenata neophodan za zdravlje.

Posebno je važan element za muškarce jer se koristi za liječenje seksualnih zdravstvenih problema među kojima su benigna hiperplazija prostate, erektilna disfunkcija i muška neplodnost.

Osim toga, cink može smiriti razne upalne procese, a osim zdravlju kože, pogoduje zdravlju očiju, jača imunitet, ubrzava zacjeljivanje rana, održava rad živčanih stanica i usporava proces starenja.

Ovo su samo neki od razloga zašto je cink važan za muško zdravlje:

Broj spermija

Jedna od važnijih karakteristika cinka je utjecaj na kvalitetu sperme. Cink je sastavni dio sperme stoga manjak cinka u organizmu može uzrokovati neplodnost. Dovoljnim unosom cinka znatno se može povećati broj spermija.

Zdravlje prostate

Niska razina cinka kod muškaraca može rezultirati povećanim rizikom od karcinoma prostate. Većina malignih stanja prostate uzrokovana je upravo niskim razinama cinka. Cink pomaže u smanjenju povećanja prostate.

Libido

Cink povećava proizvodnju testosterona što posljedično pomaže pojačati muški libido, pokretljivost i broj spermija. Nedostatak cinka, pogotovo u starijoj životnoj dobi, uzrokuje pad razine testosterona.

Organizam ne može sam proizvesti cink, već ga je potrebno dodatno unositi. Solgar Cink kelat sadrži cink u maksimalno apsorbirajućoj formi kelata čime se postiže visoka bioraspoloživost. Kao takav, povoljno utječe na metabolizam makronutrijenata i ugljikohidrata te na normalnu sintezu proteina.

Također pridonosi normalnoj plodnosti i reprodukciji, kao i održavanju normalne razine testosterona u krvi. Značajan je njegov doprinos i u zaštiti stanica od oksidativnog stresa, kao i u normalnoj funkciji imunološkog sustava. Bitan je i u održavanju normalne kose, kože i noktiju.

Studeni je, već tradicionalno, mjesec u kojemu se podiže svijest o zdravlju muškaraca. Nažalost, još uvijek vlada mišljenje da muškarci moraju biti jaki i da ‘’nikad nisu bolesni’’ zbog čega ne odlaze na vrijeme liječniku.

Zato smo na jednom mjestu odlučili spojiti sve informacije o tome koje bolesti najčešće pogađaju muškarce i kako ih prevenirati. Osim toga, odlučili smo istražiti zašto se muškarci ”boje” otići liječniku, ali i koliko su naši čitatelji upoznati s tematikom muškog zdravlja.

Saznali smo mnoge zanimljive informacije, a vi ih možete otkriti u velikom vodiču o muškom zdravlju koji možete pronaći na poveznici ili klikom na sliku.

 

Mnoge je strah pričati i razmišljati o vlastitoj smrti.

Neki jednostavno ignoriraju smrt, ponašaju se kao da su imuni na nju, nepobjedivi, nemaju onaj strah. Mođda ne straj od smrti, ali svakako strah od života. Razmišljaju da se takve stvari događaju drugima, a ne njima. Razmišljaju da imaju dovoljno preostalog vremena.

Svi mi ne razmišljamo dovoljno o tome koliko smo krhi, ranjivi, koliko lako nam vlastiti cijenjeni život bilo kojeg dana jednostavno može skliznuti uz ruku.

Ne razmišljamo o tome što nam neminovno dolazi, ne razmišljamo o tome da nam je danas možda posljednji dan među živima.

Život uzimamo zdravo za gotovo. Odugovlačimo razmišljanja o smrti za neka kasnija, prigodnija, vremena. Za vremena kad budemo stariji, kad budemo nemočniji, kad budemo bliže smrti.

Ne razmišljamo da smo upravo sada bliže smrti nego ikada. Biti ćemo i sutra, prekosutra i tako do posljednjeg dana života, za kojeg ne znamo kada će doći. Dana kada ćemo se jednostavno morati prepustiti. Netko će otiči sretan, ispunjen životom. Netko će otići tužan, uplakan, istinski uplašen za sve one koje je ostavio iza sebe.

Morate ćemo se prepustiti odlasku i ostaviti sve iza sebe. Naravno borti ćemo se za život prije toga, ali kad kucne taj trenutak nema te snage ni energije u nama koja nas može spasiti. Ništa i nikoga ne smijemo iz ovog svijeta prenijeti u onaj.

Uzalud nam sve one opsesije o trivijalnostima, o potrebama posjedovanja materijalnih stvari. Uzalud nam sav novac koji smo štedjeli za neka bolja vremena. Bolja vremena koja možda nikada neće doći.

Razmišljamo o budućnosti, razmišljamo o dalekoj budućnosti, razmišljamo o mirovini. O putovanju svijetom, sunčevim sustavom kada budemo stari i kada budemo bez obveza.

Razmišljamo o tome da u životu radimo kako bi nam kasnije bilo dobro. Radimo kako bi dostojno proveli treću, ujedno i posljednju etapu života.

No u svim tim razmišljanjima pretpostavljamo da smo smrti nedostižni, da smo neranjivi, da smo mladi, da smo nepobjedivi.

Razmišljamo kako nas smrt neće sačekati već iza sljedećeg ugla.

Razmišljamo da si možemo i da si jesmo isplanirali sretan i dostojanstven život. Ponekad doista previše razmišljamo, a premalo živimo.

Bez obzira tko ste, što ste dosad postigli, što želite postići tamo negdje uvijek postoji netko tko se neće ustručavati uzeti vam život za par tisuća kuna, za malo droge ili jednostavno jer ste im se našli na putu.

Već na sljedećem prelasku ceste može vas udariti auto. Posljedice mogu biti smrtonosne.

Vi ćete jednostavno otići. I to je to. Bez previše razmišljanja, planiranja. I ništa po tom pitanju ne možete učiniti. Danas, sutra, uskoro.

Zar doista možemo misliti da imamo potpunu kontrolu nad životom? Ili smrti?

Čitajući ili pišući ove retke smrt nas čeka negdje. Nekad. I to nećemo saznati dok ne dođe taj odlučujući trenutak.

Ignoriramo smrt.

Pokušajte si odgovoriti na sljedeće pitanje: Kad bi danas saznali da imati smrtonosni tumor, što biste učinili s ostatkom života? Nakon što si date odgovor, vrlo ćete se vjerojatno utješiti – srećom pa nemam tumor. Jeste li sigurni?

Gospodo, svi umiremo.

Iako ova rečenica postaje već cliche, ali s prvim danom na ovom svijetu mi smo krenuli umirati. Umiremo polako. Neki brzo. Neki žive svega par dana, tjedana, neki doguraju do polovice, neki dožive duboku starost. No, nitko od njih, od njihovih bližnjih nema utjecaj i nema kontrole nad time kad će doći taj trenutak.

Citirajući poznatog autora Edmunda Wilsona “Smrt je proročanstvo koje se uvijek ostvari” dolazimo do spoznaje da je svaka osoba na ovom svijetu rođena sa smrtnom presudom.

Ako je nešto u našoj kontroli, onda to vrijedi svake sekunde našeg života, svakog našeg atoma, napora i energije.

Smrt nije jedna od tih stvari. Smrt nije u potpunosti u našoj kontroli jer ne znamo koliko ćemo dugo živjeti te kad i kako ćemo umrijeti.

Zato se, gospodo, trebamo usredotočiti na život. Ne na glupave planove kako živjeti što dulje, ali isto tako ne na razmišljanja o strahu od smrti.

Trebali bismo se usredotočiti na to da živimo svake sekunde koja je pred nama, našim životom, a dok ga još uvijek imamo.

Isto tako trebamo i drugima pustiti i dozvoliti da žive svoje živote. Zanemarujemo li svoj, odakle nam pravo da se guramo i namećemo u tuđe živote?

I Gentleman.hr je već pisao o mamurluku, jer nema nikog na svijetu tko je nekada popio malo više nego što je red pa onda išao tražiti informacije o mamurluku.

Najnovija u nizu vijesti o lijeku protiv mamurluka stiže iz Kalifornije, gdje su biomolekularni inženjer Yufeng Lu i njegov kolega Cheng Ji sa Sveučilišta UCLA osmislili projekt koji je doveo je tretmana koji smanjuje razine alkohola kod pijanog laboratorijskog miša za 45% u samo četiri sata.

Digital Trends izvještava kako Lu i Ji smatraju da mogu značajno smanjiti količinu kancerogenih spojeva u alkoholu koji obično uzrokuju najgore učinke mamurluka, kao što je povraćanje i nabijajuća glavobolja.

A najbolje je od svega, što nema ni polukomatoznog stanja koje se obično vrlo brzo upada nakon konzumiranja velikih količina alkohola.

Na žalost, unatoč tome što ste se već možda planirali “ubiti” za ovaj vikend, toga još uvijek nema u ljekarnama. Lu i ekipa moraju prije kliničkih istraživanja, koja su zakazana za 2019. godinu, dokazati da njihov spoj neće ubiti ljude.

Međutim, ima i dobrih vijesti.

[perfectpullquote align=”full” bordertop=”false” cite=”” link=”” color=”” class=”” size=””]”Najbolje od svega je što pomoć dolazi u obliku jednostavne tablete, što znači da bi liječenje mamurluka zapravo moglo biti lakše nego napiti se.[/perfectpullquote]

Lu i njegov tim napunili su kapsule prirodnim enzimima iz jetre koji pomažu organizmu da učinkovitije razgrađuje alkohol. Znanstvenici su odabrali tri prirodna enzima koji alkohol pretvaraju u “bezopasne molekule” koje tijelo na kraju izluči.

U pokusima su ovakve nanokapsule ubrizgavane u vene pijanih laboratorijskih miševa, ušle bi u krvotok i stigle do jetre.

Za generaciju Z (18 do 22) rezultat je najgori, s bodovima za “usamljenost” negdje oko 48, dok su ljudi iznad 72 godine postigli oko 39.

A daleko najgore je otkriće da usamljenost ima isti učinak na smrtnost kao pušenje 15 cigareta dnevno, čime usamljenost predstavlja veći zdravstveni rizik od pretilosti.

Nacionalno istraživanje, koje je provelo zdravstveno osiguranje Cigna, puno je takvih “veselih” činjenica.

“Kako ste dobivaju bodovi za usamljenost?”, vjerojatno se pitate. To je zapravo utemeljeno na Ljestvici usamljenosti, upitniku od 20 pitanja kojina se osobno procjenjuje usamljenost i društvena izoliranost, koji je osmišljen na Sveučilištu UCLA.

Studija otkriva i da mladi ljudi s najvišim stopama korištenja društvenih medija imaju isti osjećaj usamljenosti kao i oni koji ih uopće ne koriste.

Smisleno druženje

“Smislena društvena interakcija je ono od čega se ljudi osjećaju bolje”, kaže izvršni direktor tvrtke Cigna David Cordani. A buljenje u nečiji profil ili smiješne snimke s mačkama ili malom djecom ili gdje ljudi padaju ili… očito ne spada u to.

Dakle, u upitniku je više od polovice ispitanika generacije Z stavilo kvačicu kod deset od 11 osjećaja povezanih s usamljenošću, dok je više od 90 posto ljudi starijih od 72 godine izjavilo da se osjećaju “povezani s drugima”.

Ako se pitate kako su došli do analogije s cigaretama, to je zato jer usamljenost dovodi do stresa, a kronični stres vodi do kroničnih upala. Veselju nikad kraja. Znog toga ima sve više liječnika koji traže da se usamljenost kategorizira kao kronična bolest.

Istraživanje, međutim, otkriva načine na koje se mogže ublažiti usamljenosti. Prilično su očiti: spavati, provoditi vrijeme s obitelji, vježbati i ne rade previše, što je sve lako reći, ali je teže, znate, zapravo napraviti.

Sve te aktivnosti znače da morate odložiti telefon, čak i ako studija izričito ne tvrdi da nam društveni mediji uzrokuju depresiju, to već znamo iz prethodnih studija.

S druge strane, pogledajte vašeg djeda i baku. Možda nemaju pojma što se događa na internetima, ali ih zbog toga sigurno neće požderati stres.

Istraživanje, objavljeno časopisu Cell, proučavalo je učinak prehrane na crijevne stanice mladih i starih miševa. Ono što su istraživači otkrili je da su se nakon samo jednog dana posta stanice počele ponašati drugačije.

Prestale su sagorijevati ugljikohidrate i počele su trošiti masnoću. A što je najbolje, kad su stanice počele sagorijevati masne kiseline, popravila im se funkcionalnost.

“Probavne matične stanice su tegleće životinje crijeva koje stvaraju više matičnih stanica i sve različite specifične vrste stanica u crijevima. Kako starimo funkcija im opada, što smanjuje sposobnost crijeva da se oporavi nakon oštećenja”, izjavio je jedan od voditelja istraživanja profesor Omer Yilmaz s MIT-ovog Kochovog instituta za integracijsko istraživanje raka.

“U ovom istraživanju usredotočili smo se na proučavanje kako 24-satni post poboljšava funkciju mladih i starih crijevnih matičnih stanica”, rekao je.

Otkrili su da se, kada miševi počnu postiti, aktiviraju određene bjelančevine koje pomažu pretvoriti DNK u RNK, a nazivaju se PPAR-ovi. Kada su te bjelančevine isključene, stanice ne mogu sagorijevati masne kiseline.

Mogu li to i drugi organi?

Analiza je pokazala da kada se to dogodi stanice više ne mogu potaknuti regeneraciju. A vrijedi i obrnuto. Znanstvenici su aktivirali PPAR-ove dok miševi nisu postili i dobili su isti regenerativni učinak.

“To je također bilo veliko iznenađenje”, dodao je suautor studije Chia-Wei Cheng. “Aktiviranje samo jedne metaboličke staze dovoljno je za preokretanje određenih fenotipova starenja”.

Ovo je stvarno važno. Otkriće da post pomaže kod obnove crijeva važan je sam po sebi, a u kombinaciji s mogućnošću uzimanja lijeka za postizanje istog učinka čini ga ključnim istraživanjem za medicinske intervencije u donjem probavnom sustavu.

To bi, na primjer, moglo puno pomoći pacijentima koji se oporavljaju od kemoterapije ili gastrointestinalnih upala.

Tim će sada provjeriti imaju li stanice i u drugim dijelovima tijela takve sposobnosti. Bilo bi stvarno ogromno otrkiće kada bi se otkrilo da post ili lijekovi mogu povećati dugovječnost tkiva u različitim organima.

Testosteron je bitan dio ukupne slike muškarca. Svojevrsni je temelj na kojeg gradimo svoj stil.

Testosteron je prirodni hormon koji čini muškarce, uglavnom muškarcima. Iako i žene proizvode ponešto testosterona, u prilično ograničenim količinama, uglavnom je to muška stvar.

Vrhunac koncentracije testosterona, dakle vremena kad smo najpotentniji, najnapaljeniji i najmuževniji bilo je u fazi puberteta.

Završetkom puberteta, ali i nešto kasnije, recimo s navršenih 25 godina ili kad stignemo u 30. godine, koncentracija testosterona počinje padati. I tako opada sve do posljednjih dana našeg boravka na ovoj planeti.

Smanjenje testosterona ima dosta nuspojava. Neke od njih su gubljenje mišićne mase, povećanje tjelesnih masnoća, smanjenje gustoće gostiju pa naposljetku i smanjenje takozvanog seks drivea.

Ovih 7 načina za povećanje testosterona kad jednom uđemo u četrdesete godine pomoći će nam da obuzdamo učinke smanjenja testosterona, ali i prije svega pa podignemo te niske količine u nama. A sve prirodno.

1. Prirodno povećanje razine testosterona dok spavate

Ne samo da je prirodno, već nije potrebno mijenjati ništa osim navika spavanja. Dakle jednom kad uđete u četrdesete potrebno vam je malo više spavanja. Kad ste bili puni testosterona 5 sati sna vam je bilo dovoljno da svakog dana budete na vrhuncu, no kako su stigle godina proizvodnja istog je drastično pala, pa joj je potreban dodati kick, odnosno poticaj spavanjem.

Drugim riječima, kako starimo tako je potrebno pogasiti sve ostale funkcije našeg tijela da bi centar za proizvodnju testosterona dobivao što više raspoložive energije tijela. Sprovedene studije predlažu da to bude 7 do deset sati sna dnevno.

2. Vježbanjen se prirodno povećava razina testosterona

Svi znamo da je ta činjenica znanstveno dokazana, tako da nema potrebe za dodatnim pojašnjenjima kako i zašto. Skrenuli bi samo pažnju da vježbanje bude, a s obzirom na vaše ukupno zdravlje, u umjerenim i vašem tijelu podnošljivim količinama.

Naravno, ako imate probleme sa srcem nemojte se baviti ekstremnim dizanjem utega. Iako je to najbolji način za povećanje testosterona, ujedno je i najbolji način da što ranije umrete.

3. Mediteranska prehrana povećava razinu testosterona

Naravno, nakon vježbanja dolazi i hrana, prehrana, odnosno vaša dijeta. Pod time ne mislimo na mršavljenje već prije svega na vaše prehrambene navike. Uglavnom, s godinama kod nekih muškaraca dolazi i onaj posebni interes za poboljšanje raznih kućanskih majstorština, pa neka to bude kulinarstvo.

Uglavnom, postanite majstor pripreme mediteranske hrane i time postajete vladarem vaših testosterona.

Studije sugeriraju da se pojedinci koji pate od niskih razina testosterona trebaju prebaciti na dijetu s većim količinama zasićenih masnoća.

Takva pak se dijeta sastoji uglavnom od proizvoda obično povezanih s mediteranskom prehranom, kao što su maslinovo ulje, bademi i bijela riba. Zasićene masti se također nalaze u namirnicama kao što su crveno meso, sir, žumanjak i tamna čokolada.

4. Povećanje razine testosterona cinkom i vitaminom D

Cinkom i vitaminom D tijelo je najbolje napuniti kroz unos prirodnih namirnica – bogatim cinkom i vitaminom D.

Googlajte, odradite svoje istraživanje koje su to namirnice koje vama odgovaraju.

Jedna je studija pokazala da su muškarci koji su dobivali veće količine cinka, prirodno ili kroz dodatke prehrani, imali i do 93% više testosterona od muškaraca iz grupe koja nije dobivala cink.

Ista je studija pokazala da su muškarci s više vitamina D imalo znatno veće nivoe testosterona od muškaraca s manje vitamina D u tijelu, dakle onih koji su imali nedovoljan unos vitaminom bogatih namirnica.

5. Smanjite piće

Znali ste da će ipak neka žrtva trebati biti bačena. A to je alkohol. Jedna je nizozemska studija pokazala da je grupa ljudi koja je svaki dan umjereno uživala u alkoholu gubila testosteron 7% više od grupe koja nije pila alkohol.

No nije to tako loše jer mnogi će se medicinski stručnjaci složiti da je uživanje alkohola u količinama do 2 prosječna pića dnevno sasvim prihvatljivo, dok će neki složiti da je dobro uzeti 2 dana pauze nakon uživanja u alkoholu kako bi se tijelo u potpunosti riješilo alkohola i njegovih nuspojava.

6. Stres

Kako idemo dalje manje donosimo novog i revolucionarnog. Bitno je napomenuti da je stanje stresa, a u kojem smo svi, neki čak i cijeli dan (i noć) direktni krivac smanjenju nivoa testosterona.

Naime, kad smo pod stresom dolazi do povećanje proizvodnje hormona kortizola. A za kortizol je poznato da nepovoljno utječe na testosteron. Njih dvoje imaju dijametralan odnos – kad je jednog više drugog je manje i obrnuto.

Zbog stresa će te primjerice vrlo vjerojatno povećati i unos hrane, što pak dovodi do povećanja tjelesnih masnoća. To povećanje pak rezultira smanjenjem nivoa testosterona.

Začarani krug.

7. Razgovarajte s liječnikom

Ako sve ovo gore na neki način ne dovede razine testosterona unutar granica zdravog organizma u vašim godinama, onda je vrijeme da porazgovarate s vašim doktorom.

Prvi je korak da provjerite nivoe testosterona.

U medicinskoj zajednici andropauza (poznato kolokvijalno kao klimakterij ili menopauza) doista postoji i priznato je medicinsko stanje. Međutim, imajte pritom na umu da se ovo stanje vrlo često olako dijagnozira te se pristupa brzim, snažnim i učinkovitim terapijama za dizanje nivoa testosterona. Što pak opet dugoročno nije najbolje rješenje.

Ovo neka vam bude zadnja opcija, i uvijek svemu dajte vremena da odradi da dođe do željenih rezultata.

A upravo dobar i kvalitetan san odnosno odmor najbitniji je dio našeg uspjeha, koliko poslovnog, ali toliko i na osobnom nivou.

Mnogo je razloga zašto ne možemo uloviti kvalitetan i prijeko potreban san, no veliki dio krivice odlazi na stres i stil života kojim smo većim dijelom dana izloženi upravo stresnim situacijama.

Stres je oduvijek bio dio nas i oduvijek nas je izvlačio iz životno opasnih situacija. Primjerice u davna vremena posebnom su stresu ljudi bili izloženi kad bi se našli u smrtnoj situaciji oči u oči s nekim drugim gladnim predatorom. Zbog stresa su trčali brže i dalje, zbog stresa se spašavala živa glava.

No, danas zbog stresa obolijevamo, uništavamo se i propadamo. Stres je jedan o učestalih čimbenika i oduzimanja života. Stres polako, ali sigurno uništava i našu sposobnost kvalitetnog sna.

Iako postoji veliki broja umjetnih dodataka prehrani, raznih lijekova koji bi nas ušuškali u san, mnogo se ljudi jednostavno ne želi susretati s tom vrstom terapije jer mogu izazvati razne nuspojave, pa čak i ovisnost zbog redovitog korištenja.

Srećom, još uvijek postoje i prirodna rješenja za ugodan san

Melatonin

Ovo je prirodni dodatak prehrani koji će nam pomoći da lakše zaspimo i da ostanemo spavati neko vrijeme.

Naime melatonin proizvodi i naše tijelo, a kad se polako spušta sunce dajući nam znak da je vrijeme spavanju. Kako su ti prirodni procesi izmijene dana i noći danas uvelike iskrivljeni, jer odlaskom sunca pale se svijetla, naše tijelo također ima i poremećaj proizvodnje ovog bitnog hormona sna.

Melatonin će vam također pomoći pri rješavanju određenih bolesti, a koje su vrlo često posljedica neravnomjernog, lošeg i nedovoljnog sna.

AdreCor

Prirodni je dodatak prehrani koji sadržava L-methionine. To je kemijski spoj kojeg proizvodi naše tijelo i direktno je vezan uz proizvodnju ostalih kemijskih spojeva koji su nam potrebni za eliminiranje stresa te polakog, ali sigurnog utonuća u san.

Ova supstanca također sadrži vitamine B i C, koji pak pomaži sintezi hormona adrenalina i neurotransmitera.

Iako vam na prvu proizvodnja hormona adrenalina djeluje kontraproduktivno, naposljetku adrenalin ima funkciju upravo suprotnoj smirivanju, mnogim je ljudima danas proizvodnja adrenalina prilično niska, a razlog tome je u način života u kojem nam jednostavno ne treba dodatne doze adrenalina.

Ta niska razina adrenalina naše tijelo dovodi do stalnog stanja minimalnog stresa koji se polako nakuplja u nama i prvo na što utječe je kvalitetan san.

Zeleni čaj

Ekstrakt lista zelenog čaja odlična je supstanca prepuna antioksidansa koji se bore protiv raznih toksina u našem tijelu, čiste slobodne radikale te eliminiraju štetne ione metala.

Zeleni čaj također je dobar kada se želimo riješiti neželjenog umora, drugim riječima podiže otpornost tijela na umor.

Kod unošenja dodataka jelu, a koji će vam pomoći boljem i kvalitetnijem snu, svakako se pobrinite da sastojci koje unosite budu isključivo prirodnog izvora.

Naime, takvi sastojci ne stvaraju ovisnost i ne grade stanja u kojem vam za postizanje određenog nivoa ugode i odmora bude potrebno unošenje raznih kemijskih spojeva i elementa kroz lijekove.

Dobar san nikako nije precijenjen, a malo neuroznanosti može vam pomoći pri postizanju takvog sna.

Pametni telefoni su sastavni dio života većine ljudi, omogućuju nam da u svako doba ostanemo povezani i dostupni. Nedostatak toga je to što su mnogi od nas također ovisni o neprestanim pingovima, zvonjavama, vibracijama i drugim upozorenjima s naših uređaja, ne možemo zanemariti nove e-poruke, tekstove i slike.

U novoj studiji objavljenoj u časopisu NeuroRegulation, profesor zdravstvenog obrazovanja Erik Peper iz San Francisca i izvanredni profesor zdravstvenog obrazovanja Richard Harvey tvrde da je prekomjerna upotreba pametnih telefona jednaka svakoj drugoj vrsti zlouporabe droga.

“Ponašanje ovisnosti o upotrebi smartphonea počinje stvarati neurološke veze u mozgu na sličan način kao i opioidna ovisnost kod ljudi koji su uzimali Oxycontin za ublažavanje boli – postupno”, objasnio je Peper.

Izoliranost, usamljenost, depresija i tjeskoba

Osim toga, ovisnost o tehnologijama društvenih medija može negativno utjecati na društvenu povezanost. U studiji u kojoj je sudjelovalo 135 studenata iz San Francisca, Peper i Harvey otkrili su da su studenti koji su najviše koristili svoje telefone imali višu razinu osjećaja izoliranosti, usamljenosti, depresije i tjeskobe.

Vjeruju da je usamljenost dijelom posljedica zamjene interakcije licem u lice s oblikom komunikacije gdje se govor tijela i drugi signali ne mogu tumačiti.

Također su otkrili da ti isti studenti gotovo neprestano multitaskaju dok uče, prate medije, jedu ili pohađaju predavanja. Zbog ove stalne aktivnosti ostane malo vremena da se tijela i umovi opustite i regeneriraju, kaže Peper, što također rezultira “polu-taskiranjem”, gdje ljudi rade dvije ili više stvari istodobno – ali “na pola” onog kako bi radili da se fokusiraju na jedan po jedan zadatak.

Peper i Harvey primjećuju da digitalna ovisnost nije naša krivica, već rezultat želje tehnološke industrije da poveća korporativnu dobit.

Sve zbog zarade

“Više očiju, više klikova, više novca”, kaže Peper. Notifikacije, vibracije i ostala upozorenja na našim telefonima i računalima kao da nas prisiljavaju da ih gledamo pokretanjem istih neuronskih veza u našem mozgu koje nas upozoravaju na neposrednu opasnost, kao što je napad tigra ili drugog velikog grabežljivca.

“Ali sada su nas zarobili isti mehanizmi koji su nas nekoć štitili i dopustili da preživimo – zbog najbesmislenijih informacija”, rekao je.

No, baš kao što se možemo uvježbati da, primjerice, jedemo manje šećera, tako se možemo disciplinirati i vježbati kako bismo bili manje ovisni o našim telefonima i računalima.

Prvi korak shvaćanje da tehnološke tvrtke manipuliraju našim urođenim biološkim odgovorima na opasnost. Peper savjetuje isključivanje notifikacija i reagiranje samo na e-poštu, te “obilazak” društvenih medija u određeno vrijeme i samo na razdoblje koje nam neće odvući pažnju od važnijih zadataka.

Odmak

Dvoje Peperovih studenata kaže da su poduzeli proaktivne mjere kako bi promijenili svoje obrasce korištenja tehnologije. Jedan je prije šest mjeseci zatvorio sve profile na društvenim mrežama kako bi čim više komunicirao s ljudima licem u lice.

“Još uvijek šaljem SMS-ove i zovem ljude, ali većinu vremena sa svojim prijateljima pričam uživo”, kaže Khari McKendell.

Sierra Hinkle, studentica zadnje godine, kaže da je prestala koristiti slušalice dok hoda kako bi bila svjesnija svoje okoline. Kad je s prijateljima, svi stave mobitele na sredinu stola, a prvi koji ga takne plaća piće.

“Moramo postati kreativni i pristupiti tehnologiji na drugačiji način koji još uvijek uključuje vještine koje trebamo, ali nam ne oduzima iskustvo stvarnog života”, rekao je Hinkle.

 

Pretjerano često tuširanje može smanjiti hidriranost kože, odnosno dovesti do isušivanja i pucanja kože, čime se bakterijama olakšava ulazak u naš organizam, rekla je za Time infektologinja dr. Elaine Larson sa Sveučilišta Columbia.

Dodaje da se većina ljudi nada da će čestim tuširanjem smanjiti rizik od bolesti, ali time ne postižu ništa, osim što ljepše mirišu, naravno.

Dermatolog. dr. C. Brandon Mitchell, izvanredni profesor na Sveučilištu George Washingtron, dodaje da se čestim tuširanje ispiru prirodna ulja koja tijelo proizvodi, čime se može narušiti i količina dobrih bakterija koje su važne za imunološki sustav.

Dr. Mitchell ide toliko daleko da kaže da je dovoljno tuširati se jednom ili dvaput tjedno. “Svakodnevno tuširanje nije potrebno”, dodaje.

On smatra da se većina ljudi prečesto tušira. “Vaše tijelo je prirodno dobro podmazani stroj. Mislim da se ljudi pretjerano često tuširaju”.

Ljudima koji imaju potrebu svakodnevno se tuširati poručuje da tako rade samo ako osjećaju da im je koža zdrava i hidrirana.

Dermatolog preporučuje ljudima da se tuširaju antibakterijskim sapunom i da ga ne nanose na cijelo tijelo, već da se fokusiraju samo na “smrdljiva” područja – ispod pazuha, međunožje i stopala.

Dr. Larson kaže da bi se ljudi trebali fokusirati na redovito i često pranje ruku, kao i na pranje odjeće, jer se na njoj sakupljaju mrtve stanice kože. Tako se, kaže, smanjuje rizik od bolesti.

Tuširanje uništava dobre bakterije

Studija provedena u siječnju prošle godine pokazala je da se prečestim tuširanjem uništavaju dobre bakterije koje žive u ljudskom organizmu.

Rezultati te studije su pokazali da ljudi koji žive u selima u Amazoni imaju “najveću raznovrsnost bakterija i genetskih funkcija ikada otkrivenih kod ljudi”.

Znanstvenici su zaključili da su ljudi koji žive u “civiliziranijim” mjestima pretjerano čisti, što utječe i na populaciju dobrih bakterija.

Vaša kosa treba još manje pranja, pogotovo imate li suhu kosu. “Neki ljudi sa suhim vlasištem i kosom vjerojatno će je morati prati samo svakih nekoliko tjedana”, kaže Mitchell. Ali čak i ako imate perut ili neki problem s vlasištem, kosu je dovoljno prati svega nekoliko puta na tjedan.

Za kraj, stručnajci podsjećaju da se ne bismo trebali tuširati u prevrućoj vodi i da tuširanje nikada ne bi trebalo trajati duže od 15 minuta, pogotovo ako je voda u vašem domu jako klorirana.

[poll id=”7″]