Slijedeći članak je više nego inspiriran knjigom Ilustrirani bonton i protokol, autora Đordža Zelmanovića iz 1986. godine. Knjiga je to o bontonu iz koje smo crpili pravila lijepog ponašanja, a na koju se nekako s vremenom i zaboravilo.
Jedan od razloga zaborava je i izumiranje džentlmenskih manira i pravila ponašanja, odnosno bontona kod mladih osoba, jer vjerojatni mi roditelji kao takvi, opterećeni drugim problemima, nažalost sve češće ekzistencijalnim, ne prenosimo te manire na svoju djecu.
Spomenutu knjigu sam inače kao mladić listao, čitao i volio upravo zbog toga što sam želio naučiti kako se ponašati u društvu, što mi je bilo vrlo zanimljivo, ali i zbog šaljivih te zanimljiv ilustracija koje su pratile tekstualni dio.
Postoji jedna česta, nazovimo je protokolarna pogreška, koja se udomaćila u društvi, a to je ulazak para u restoran. Mnogi muškarci poučeni normativom “dama ima prednost” ulaze u restoran nakon žene, međutim, kad se ulazi u takvo svojevrsno “nepoznato” mjesto (bez obzira što ste stalni gost nikad ne znate što se događa unutra u tom trenutku) prvo ulazi muškarac, a dama ga prati.
Pravila lijepog ponašanja u restoranu
Stoga, ako na trenutak zaboravimo na današnje uvriježene navike te nametnute nam prilično površne vizije slobode pogledajmo malo kako su to radili naši stari, naši gentlemani i koja su to pravila lijepog ponašanja u restoranu uvažena diljem svijeta, a koja njeguje tradiciju džentlmenstva, odnosno pravog gospodstva.
Ulazak u restoran
U svaki restoran prvo ulazi muškarac, a zatim žena. U samom restoranu, kad se ulazi i dolazi do svojeg mjesta, muškarac će se kretati ispred žene.
Pri skidanju ili oblačenju kaputa ženi može pomagati jedino muškarac koji je s njom u društvu. Bilo da je riječ o pomoći garderobijera u garderobi, ili konobara, voditelja restorana, ta pažnja se odbija, jer ona je isključivo domena muškarca koji se nalazi u njezinom društvu.
Izbor stola u lokalu je također stvar muškarca. Ako se traži mjesto za dvije osobe, neće se zauzimati stol za šest osoba. Ako slobodnog mjesta nema, pravila pristojnosti ne isključuju sjedanje za tuđi stol sa slobodnim mjestima. U tom slučaju se najprije zamoli voditelja restorana da pronađe slobodno mjesto, a zatim se sjeda za stol uz prigodan pozdrav.
Pri zauzimanju mjesta, pogodnije i udobnije mjesto pripada ženi. Muškarac neće sjesti dok žena nije sjela, a izvlačenjem stolice, on ili konobar, joj pomažu da lakše sjedne. Kad je žena zauzela mjesto, sjeda i muškarac.
Biranje jela
Kod izbora jela žena ima prednost. Ako je na stolu samo jedan jelovnik, ona bira prva i čeka da izabere i njezin pratioc. Samu narudžbu i kontakt s konobarom odrađuje muškarac. Vinska karta je isključivo u nadležnosti muškarca.
Muškarac će pitati ženu što želi, a ako mu ona prepušta izbor, on neće birati najjednostavnija i najjeftinija jela i pića. Ako ona ipak zahtijeva neko jednostavno jelo, on će isto naručiti neko jednostavnije jelo. Ako pak ona izabere neko zahtjevnije jelo, ni on se neće zadovoljiti sendvičem koji bi se mogao shvatiti kao svojevrsna tiha demonstracija.
Ako je neko jelo s jelovnika nepoznato, postoje tri mogućnosti:
- može se naručiti neko jelo za koje znamo što je;
- može se ići na sreću i naručiti nepoznato jelo, ali tada nemamo pravo prigovarati konobaru ako nam se jelo ne sviđa;
- može se pitati konobara o sadržaju jela, bez ikakvog ustručavanja.
Prema osoblju lokala budimo odmjereni i pristojni. Ne vikati “Konobar, jelovnik” ili “Konobar, račun”, tako da se čuje po cijelom restoranu. Konobar će nas primijetiti i ako diskretnim pokretom ruke damo znak da priđe stolu i ako tiho iznesemo svoje želje, bez vike i zapovjednog tona. Ako su primjedbe o nedostacima na stolu opravdane, recimo to konobaru mirno, a što se tiče kvalitete hrane, tu konobari ionako nemaju nikakvu odgovornost. Za to se obratimo voditelju restorana ili kuhinje.
Biranje pića
Piće bira muškarac. Prije svoje odluke on se može savjetovati sa ženom, ali konačna odluka je njegova. Briga za piće tokom jela je također njegova briga. Ako konobar, čija je to dužnost, zakaže, jedino on toči piće, puneći najprije tuđe čaše za stolom, a svoju na kraju. Kod prve čaše može se nazdraviti sa “živjeli” ili “nazdravlje”. Kucanje čašama na javnom mjestu nije po pravilu.
Svako uljepšavanje, čišćenje, popravljanje garderobe u lokalu je u suprotnosti svim pravilima. Ogledala koja se nalaze u lokalu služe isključivo kao ukras, a nisu predviđena za popravljanje frizure, šminkanje ili za popravljanje kravate. Za te svrhe treba se poslužiti ogledalom u garderobi ili toaletu.
S jelom za stolom započinje žena ili starija osoba. Prilikom serviranja treba pričekati da joj jelo bude stavljeno na tanjur i da ona počne jesti. Prilikom završetka obroka prvo žena odlaže salvetu, kao znak da je završila s jelom.
Novine se u restoranu ni za vrijeme jela ni poslije, a dok smo u društvu, ne čitaju.
Razgovori u restoranima se vode tiho. Nikoga ne zanima to što mi pričamo, a ni nas vjerovatno ne zanima o čemu se vodi razgovor za susjednim stolom. Pri tome obratimo pažnju da osobe o kojima govorimo ne imenujemo – naš razgovor može biti diskretne ili poslovne naravi, i vjerovatno ne želimo da pomoću treće osobe dospije do onoga o kome pričamo.
Ragovori s nepoznatom osobom za istim stolom naravno nisu zabranjeni i možemo se upustiti u razgovor i bez upoznavanja. Tek ako se u toku razgovora jave zajednički interesi ili simpatije, možemo se predstaviti, a ako nam je stalo i do daljnjeg poznanstva, možemo izmijeniti telefonske brojeve, adrese ili posjetnice.
Na sastanke koje smo dogovorili u restoranima ili lokalima, moramo biti točni, naročito ako je riječ o ženama. Ništa nije neugodnije za ženu nego ući u pun lokal i uzalud tragati za nekim tko je već treba čekati. U takvim situacijama lako dolazi do nesporazuma koje možemo izbjeći ako u lokal ili restoran dođemo nekoliko minuta ranije i izaberemo stol u blizini ulaza, gdje će nas se lako vidjeti i pronaći.
Poznanike koji se već nalaze u lokalu pozdravit ćemo samo u prolazu. Bilo bi nezgodno prići stolu, čak ako je riječ i o dobrim poznanicima i prijateljima, jer ih možemo ometati ako su u društvu s nekim ili ako nekoga očekuju.
Ako posjećujemo lokal s većim društvom, bilo bi praktično i poželjno da stol rezerviramo unaprijed.
Plaćanje je po pravilu dužnost muškarca. On će zatražiti račun i platiti ga bez ikakvih primjedbi na cijene, ako one odgovaraju uslugama koje su tražene. Moguće je i odstupanje od pravila. Naime, i žena može sudjelovati u plaćanju računa. Ali u tom slučaju, da bi se izbjegla ceremonija plaćanja, dobro bi bilo da muškarac plati zajednički račun, a da se poslije, ako je moguće u lokalu, podijeli trošak.
Prilikom izlaska iz lokala redoslijed je obrnut ulasku: žena ide naprijed, a muškarac za njom.
