Kategorija: Stil

Evo što se dogodi kada na jezeru ostavite nekoliko arhitekata, čekić i nešto građevnog materijala, odnosno drva. Dogodi se mala kućica točno iznad mjesta u jezeru koju je idealno za plivanje i skakanje u vodu.

Budimo realni, Hrvatska ne stoji baš dobro u svijetu, a oni koji vode ovu državu iz dana u dan se spuštaju na neka nova dna. Nadalje jezera imamo, rijeke imamo i jest da imamo organe koji će vas htjeti kazniti ukoliko želite sagraditi ovako nešto uz rijeku. Ovakvu pak platformu možete izgraditi doslovno od otpadnog drvenog građevnog materijala, nula kuna i nekolicine prijatelja, barem su to učinili tako ovi Kanađani.

Grupa je tako arhitekata Studio Northa iz Calgary-a u Kanadi otišla na konstruktivan produženi vikend na jezero Bobs Lake. Prvo su napravili platformu koje se nalazi točno na mjestu za skakanje u vodu, a služi naravno, skakanju u vodu.

Nakon toga je dignuta i prateća konstrukcija koja je obavijena mrežicom i zastorima od tkanine koji se po potrebi mogu skidati.

Najbolja pak je sama jednostavnost izvedbe ove kućice koja će vam nuditi mjesto za zabavu, mjesto za odmor, mjesto za uživanje u zalascima sunca, a kasnije u zvijezdama i mjesto koje će vam ponuditi sigurnost od atmosferskih neprilika.

I tako se na priloženoj poveznici Kanađani hvale s najnižom stopom nezaposlenosti još od recesije. Brojke su to koje padaju i na 5.5% u Britanskoj Kolumbiji. A mi Hrvati dragi, možemo samo plakati. Jel da? PURSUIT.CA

Brončani sat, naime, stari s vama. I to doslovno pamtiti će sva površinska oštećenja, svaki zarez, svaka ogrebotina na njemu pričati će priču. Uz sve to uvijek će biti prezentan i nadasve decentan pratioc u svakoj prilici. HISCONSUMPTION

Tmurno, sivilo, bezbojnost, bezvremenost. Lutam i gledam pogledom koji nikako da pronađe točku smiraja. S pogledom koji je ukočen, a ništa ne vidim, tek sjene…zamišljena, stojim kao ukopana, dok lagani povjetarac donosi šum mora i miris soli.

Polako razabirem žamor razuzdane gomile, zvuk gitare dopire…

Nakrivila sam se i gledam u daljinu kroz prozor, privlači me sad ta vesela gomila ljudi na plaži.
…sjećanja naviru i čitam što sam zapisala odavno…
…”dal` imalo pomisliš na mene, bar malo, onako tek toliko pa makar i riješio sam se….nemam riječi, nemam mira od tebe, jednostavno te posvuda tražim i dvojim se javiti se ili ne, shvaćam da ne smijem, jednostavno ne, boljet će me više tvoja tišina poslije a i ova sad me razdire i uništava, spaljena sam i spržena, bez duhovnosti bez osobnosti bez da se osjetim, nema me, ne postojim i ne dišem, bez tebe ništa nema okusa, mirisa, boje, nedostaješ mi previše”…

Puno toga mi se dogodilo, promjena svako malo na svim poljima života, seljenja, promjena posla, jedina konstanta si ti. Planovi dolaze i kreiram ih, sve u skladu moga malenog svemira, moje obitelji.

Koliko puta sam se zamislila, promislila, stajala nad koferom i torbama?

Koliko puta sam kretala u neizvjesnost i prema boljitku? Bar sam se nadala boljem.

Koliko puta sam odlazila daleko od doma svoga raditi, zbog egzistencije i funkcioniranja moga malenog svemira?

Koliko puta sam imala ijedan drugi razlog osim preživljavanja?

Uvijek slično, nikada isto, borba za preživljavanjem u raznim oblicima.

Koliko sam puta sjela u autobus, vlak, avion…potom pješačenje, nosanje bagaže…

Automatski sve slažem, naučila sam se minimalističkom pakovanju, neke stvari je jednostavnije kasnije kupiti ili posuditi, ne nositi teret.

Naučila sam se da se bez bezbroj stvari može, kad se mora, uvijek postoje varijante kako preživjeti.

Trebam li svoju šalicu i kašiku? fen? jastuk?

Naučila sam se da budem disciplinirana, postavim si rutinu i nje se držim, tako to ide danima, mjesecima…sve do drugog pakiranja i putovanja.

Planiranje dođe samo po sebi, u trenutku promjene, sve je okrenuto u smjeru boljitka funkcioniranja obitelji, koja mi je motor pokretač života, daje mi energije ali još više crpi.

Sve je prolazno, zaboravim, ne sjećam se, to je dobro. Gdje bih stigla kad bih samo o ružnim i nimalo lijepim trenucima mislila ili se zamarala, bitno je da je iza mene, da sam u drugom okruženju.

Povremeno se prisjetim soba i kreveta, stanova, kuhinja i kupaonica, ambijenta bez stolice i stola, bez tepiha, rasvjete, začepljene kade … koliko toga sam prošla, gdje sam se sve prilagođavala, što mi je gdje nedostajalo, preslagivanja, kutije, koferi, torbe.

Opet sabirem, razmatram i zaključujem, po ne znam koji puta, a to je da od nekih stvari nema bježanja, napuštanja, odlaženja. Od nekih nema uzmaka i pomaka, jer “Ništa ti ne znači što odeš, ako u sebi nosiš to od čega odlaziš”.

I eto, to mi sada odzvanja u ušima, prebirem, jer me taj citat dobrano zamislio i odmah sam pomislila na tebe i koliko sam puta odlazila, a zapravo si ti jedina konstanta, dio mene.

Baš, kao i sada, dislocirana od svega, od civilizacije, od sebe, ti si i nadalje u meni.

Kako god da sam umorna i drugim obvezama okupirana, kako god me proljeće sad budi, sve nas, ono što se i nadalje događa je, ti mi jedini lutaš mislima, ništa mi nije jasno, zašto, do kada, kako?

Svaka zraka sunca, šum vjetra, svaka dalmatinska pisma, lanterna i Prodigy, sve mi te donosi i podsjeća, sve češće zabljesneš u fragmentima i nestaneš.

Svi moji bjegovi, ako ih tako mogu nazvati, od tebe, su zapravo od straha same sebe.

Na sve načine sam pokušala te izbaciti iz svih pora, očistiti, obrisati, ali nije išlo, čak ni promjene mjesta rada i boravka.

Pojavio bi se ni od kuda, naravno, u mojim mislima. U mojoj mašti, u mojoj glavi.

Što je recept za generalno čišćenje sebe? Vrijeme? Odlazak? Promjena?

Pitam se, da li mi sve to treba? Mogu li se nositi s tim?

Da li sam jača, otpornija, mudrija, stabilnija da što bezbolnije prođem dok te u maglu sjećanja ne gurnem?

Koliko će mi sada trebati vremena?

Ne smijem si dozvoliti više ikada uzurpaciju uma. Uspio si što nitko nikada nije. Tvoja okupacija mojih želja i stremljenja, usmjeravanje da želim što i ti. Moram opstati i biti svoja, bez tebe i nadalje, ali ne po svaku cijenu.

Upravo čitam: “Ljubav ne poznaje granice, daleko od očiju ne mora značiti i daleko od srca..uz malo truda vaša veza može biti uspješna”.

Bila sam pobornik i zagovornik, da može, nema prepreka, a sada, ne znam što reći, osim da nije uspjelo.

Dok smo usklađivali želje, dok smo se upoznavali, maštala sam o našim romantičnim susretima, zagrljajima, poljupcima. Ne znam što je kod tebe bio cilj, al očigledno si ga postigao ili nisi, pretvrd sam orah, nestao si ljutit.

Priznajem, nedostaješ mi, ne mogu te samo tako zaboraviti, još uvijek.

U mom tajnom životu, ti si moja tajna još uvijek, još imam ljubavi prema tebi, priznajem. Krijem te od same sebe, iako prolaziš kroz moja jutra i noći, tu si uz mene, svako malo i mogu sad reći i neprekidno, mudrost kaže da zaboravim, da te izbrišem, ali te čuvam u svom tajnom životu. Jer si mi ti jedina tajna, neostvarena želja.

Odavno sam ti napisala pjesmu u prozi, stvorila sam ju, kada si onako snen, u jat lag-u odmah me tražio, rekao mi tad da se želiš uvjeriti da li je sve bio samo san. Mogu samo reći, sama sebi, da sam te pogodila u živac i nikada poslije nisi htio komentirati kao da se to nije dogodilo.

Postao si svjestan nemogućnosti opstanka na daljinu. Napisala sam ti u tvom dijalektu, da ti bude bliže i brže shvatljivo. Samo sam moje viđenje tvoga stanja pretvorila u riječi.

Otkrivaš sebe, svoje snove imaš a sada oni imaju boju sliku, lik – oblik, želje se minjaju polako i tilo ti gospodari i ne možeš više protiv sebe, ne poznaš se i neprekidno misliš što ne bi tribalo, a ipak misliš i uhvatiš se da tražiš zabavu i tražiš put kojim si iša – nema povratka, viruj mi.

Sve je kratkog daha, sve brzo gubi prvotni oblik i imaš onoga koga želiš ispred sebe, u magli a onda sve jasnije i bistrije i krv ti kola i ne možeš se snaći, ubiđuješ se da je greška, okrećeš se drugim stvarima, isti scenario, misli se opet vraćaju i želiš nju, kad shvatiš i prihvatiš, onda je lakše viruj mi.

Onda postaješ miran, onda ositiš ruke oko sebe, onda ositiš sve među svojim prstima, ositiš miris i nirvana nastupa, smireno ti misli lutaju i želiš taj mir da potraje vično…

I samo ti glazba tutnja izdaleka i vidiš, moje bokove i bedra, vidiš moje ruke i osmijeh, vidiš mene i ništa ti nije važno jer si utonia u san i sanjaš snove koji ti daju snagu za novi dan … jubim te”

Ja eto i nadalje pišem, zapisujem snove, ali i ciljeve, na mnogima odavno zapisanim radim.

Svjesna sam da te mogu svrstati samo u kolonu snova, na mom imaginarnom popisu, jer sastavni dio si moga tajnoga života.

Vrijeme je učinilo svoje, vrijeme liječi sve, vrijeme je saveznik kojega trebam i moram respektirati.

Možda moj tajni život bude obogaćen, nikada se ne zna.

Odavno sam shvatila da ništa nije bilo slučajno s nama. Važno je da ne odustajem od sebe, od nadogradnje moga duha, od obnavljanja svake pore moga bića.

[separator type=”thin”]

Više ovakvih priča pronađite na blogu Lilly Laum – Zrelazena.com

Da, gospodo, riječ je o minimalizmu, riječ je o rješavanju nepotrebnoga, o rješavanju nepotrebnoga što nam uništava živote. Kako i jedan od sudionika u ovom filmu kaže: “Mi, kao kultura, u potpunosti smo izgubili um.” Film Minimalizam: dokumentarac i bitnim stvarima proučava živote ljudi koju su minimalizam prihvatili kao stil života, koji žive filozofiju  “manje je više”. MINIMALISMFILM.COM

Film je dosad osvojio mnoge nagrade, jedna od njih je i pobjednik Filmskog festivala u Orlandu 2015. godine kao najinspirativniji film, a 2016 box-office proglasio ga je najboljim indie dokumentarnim filmom.

Prvo i osnovno što mnogi muškarci moraju shvatiti jest da dame, da žene, majke, kraljice uživo nisu toliko fleksibilne, a kako to izgleda u njihovim maštarijama i mislima. Druga stvar pak je činjenica da su pornografski filmovi, uključujući i one gdje piše “amaterke u akciji” snimani i rađeni uz pomoć profesionalnih glumaca, koji vježbaju, koji imaju kondicije i koji pršte od zdravlja. I sve je to, na kraju krajeva, gluma. Ne očekujte od vaše dame, vaše izabranice da stavi noge iza vlastite glave i glumi friški i još topli perec.

Stoga gospodo, iz prve ruke, evo što dame misle o našim uvriježenim, pa nazovimo ih slobodno, zabludama o samom seksu:

Položaj 69

Njihovo je mišljenje da su prezauzete. A kad nam to obrazlože na način koji bi nama muškarcima trebao biti dobro poznat, a to je da im se teško fokusirati na ugodu, kada se moraju paralelno s time fokusirati da tu istu ugodu pružaju dalje, mislim da nemamo nikakvih daljnjih kontra argumenata za raspravu.

Naime, kod žena je dosezanje vrhunca spolnog odnosa i svojevrsno stanje uma, stoga ako moraju razmišljati o tome da li se i vi osjećate ugodno, cilj je jako daleko.

Kako popraviti: Mijenjajte se, rješavajte stvari jednu po jednu, čemu žurba? Žene žele i određenu povezanost s vama, stoga kontakt očima je bitan. Primajte i dajte, odvojeno.

Misionarski položaj

Damama je ovo dobar, početni, položaj no savjetuju da ga se što prije promijeni. Misionarski položaj nije nikako za muškarce nižeg rasta.

Kako popraviti: istegnite torzo maksimalno i postavite se paralelno uz njezino tijelo. Možete joj pomalo i savinuti noge kako bi digli njezine bokove, a sve da se postigne stalni kontakt tijelima i da vaši kukovi budu što bliže njezinima, a kako bi se stalno događao stimulans klitorisa.

Okrenuta kaubojka

Nije sve bolje kad se okrene naglavačke, što pak se pretežito odnosi na seks. Ovaj položaj je dosta nezahvalan za damu jer teško će postići vrhunac, a ni pogled na vaša stopala ne ide vama u koristi.

Kako popraviti: Ako baš želite sličan položaj onda je najbolji takozvani doggy style, odnosno zadovoljavate je odostraga. Za malo više romantike nagnite se naprijed na njezina leđa, poljubite joj vrat i ne zaboravite da puno toga ovisi o masaži klitorisa.

Uz zid

Osim ako ste neki ozbiljniji atleta, štoviše ako ste oboje, onda bi se možda ovakvi položaji i isplatili, do onda neka budu rezervirani isključivo za pornografske filmove i nečiju maštu. Uglavnom kako smo i slično naveli prije, puno truda za malo zadovoljstva.

Kako popraviti: Nagnite je prema naprijed, neka se nasloni rukama na ogledalo i pružite joj zadovoljstvo od iza. Dakle vi stojite, a oboje zbog ogledala imate još pogled iz dodatnog kuta.

Kaubojka

Obrnuta kaubojka nije baš neki položaj, ali ni obični kaubojka položaj nije toliko daleko. Damama je bitno koliko je vaš alat velik i naravno, zbog veličine može je i boljeti, a da ne spominjemo i dame s malo većim grudima koje ponekad u tom položaju mogu izgledati i malo opasno i prijeteće. No, ako ste malo “kratki” dolje, a dama skromnija grudima, samo naprijed.

Kako popraviti: Nema se tu što popravljati. Kako smo i napomenuli, ako ste u posjedovanju skromnije alatke, a dama skromnijih grudi, samo naprijed.

Da, i to na Novom Zelandu. Naime, Instagram model Jaylene Cook popela se i poslikala potpuno gola na vrhu planine Taranaki (Mount Taranaki), a to je nešto u rangu onoga da odete u St Peter’s Basilica i odradite par golih fotografija. Neprihvatljivo. Iskreno nije nam jasno, jer ipak bi se mi svi trebali malo više posvetiti prirodi, a kako bolje od ovog? MADE MAN

U današnjem modernom svijetu nema ničeg boljeg od povremenog popodnevnom odmora i relaksacije od dnevnih rutina, odnosno takozvanog restarta. Dovoljno je samo ne raditi ništa. Sjediti i odmarati. Ponekad uz to dobro dođe pokoja čaša vina, pokoje pivo, a ponekad i joint. Bilo kako bilo, vjerojatno ste to i zaslužili.

Kad pak smo kod ovakvih dnevnih poroka, moramo se zapitati koliko su oni doista korisni ili štetni našem zdravlju. Možda je ponekad dovoljno samo uživanje u jogi i svježem zraku, ponekad u jogi i pivi, ili jogi ili jointu, a ponekad je i više nego dovoljna jedna do dvije čašice viskija.

No pogledajmo malo današnje svijetom najsvestranije poroke, alkohol i marihuanu, a kroz kategorije zdravlja, kulture, legalnosti i cijene.

Zdravlje

I alkohol i marihuana danas generalno imaju slične posljedice na naše zdravlje kad se konzumiraju u normalnim odnosno manjim količinama. Novije studije čak dokazuju kako su oba blagonaklona spram našeg zdravlja ako se radi o konzumiranju umjerenih količina.

No, problem se javlja kad malo pređemo te umjerene količine. Tada moramo biti posebno oprezni kada se radi o alkoholu jer prekomjerno konzumiranje alkohola generalno šteti našem organizmu, što je i znanstveno dokazano, a za razliku od konzumiranja marihuane, gdje će vas prekomjerno konzumiranje jednostavno pospremiti u krevet.

Pobjednik: marihuana.

Kultura

Alkohol je za razliku od marihuane u potpunosti legalan i sve što je potrebno za konzumiranje je punoljetnost, a u nekim slučajevima dovoljno je i samo druženje s punoljetnim osobama. Stoga je alkohol više na strani društvenog poroka jer se može konzumirati javno, na raznim zabavama, događajima, dok je s druge strane trava zbog svoje nezakonitosti još uvijek većinom više ograničena na kućne privatne zabave te druženja ili onako pomalo skrivećki negdje u prirodi ili nekoj skrivenoj uličici.

Ako ste više tip za neku privatnu zabavu kod nekoga doma, travica je izbor, u suprotnom držite se alkohola.

Pobjednik: neriješeno

Legalnost

Kako smo i naveli prije alkohol je u potpunosti legalan te je njegovo konzumiranje moguće bilo gdje, a isto tako i nabavka istog danas se seli čak i na kioske. Marihuana je još uvijek ilegalna, te je, usprkos masovnom širenju legalizacije, porok kojeg ne smijete konzumirati na bilo kom javnom mjestu. Ne smijete ga, prema zakonu, ni doma, na kraju krajeva.

Stoga ako ste željni zabave bez riskiranja da vas uhvate zbog posjedovanja neke droge ili se jednostavno ne želite smucati po napuštenim uličicama sastajući se sa svojim dilerom, onda je alkohol porok za vas.

Pobjednik: alkohol

Cijena

Još jedna bitna stvar. I alkohol i marihuana relativno su jednak trošak za konzumenta. Recimo da jedna prosječna zadružna piva košta oko 20 do 30 kuna, a što je ujedno jednako kao i prosječni joint. Postavlja se samo pitanje koliko će vam opuštanja ponuditi joint, a koliko jedna piva. Ako pak ste željni nečeg finog i iznimno kvalitetnog, cijene na oba fronta mogu znatno porasti.

Pobjednik: neriješeno.

Evo, osnovna usporedba je tu. A što je bolje za vas to ovisi o vama, o željama te i onome što tražite od zabave i što je za vas pojam opuštanja i punjenja baterija. Za razliku od alkohola, koji je eto prilično štetniji po vaše zdravlje od marihuane, po travu ćete ponekad morati ući u svijet kriminala, to je onaj tip kriminala kada želite upiti litru crnog vina, a imate 17 godina.

Uglavnom, ni s jednim, ni s drugim porokom nećete pogriješiti, dokle ih god konzumirate umjereno i s razmišljanjem. Nažalost tu je još i dodatan faktor društvo, konkretno onaj neinformiraniji i, kako se to kaže, zaostaliji dio društva koji će vas na spomen trave proglasiti narkomanom, drogerašom te zauvijek etiketirati kao propalicu, a s druge će strane svom trogodišnjem djetetu nuditi vino i gemišt te se s popodnevnim društvom zajedno smijati kako dijete radi gluposti kad se malo napije, uz vječiti evergreen “Ma neće mu biti ništa od malo vina”. Nažalost hoće, u najmanju ruku pretvorit će se u oca.

Prije nekih 200 i nešto godina u podnožju brdašca Clermont u državi Kentucky u SAD potekle su prve kapi danas poznatog burbona Jim Beam. Bilo je to davne 1795. godine. Danas pak, dvjestotinjak godina kasnije bačve u kojima je ležao ovaj burbon dobivaju novu funkciju, a sve zahvaljujući proizvođaču satova Original Grain.

Original Grain je tako u kolaboraciji s Jim Beamom dizajnirao i proizveo 500 satova ograničene i jedinstvene edicije u kojima se između ostalog koristilo drvo, konkretno bačve od američkog bijelog hrasta. Svaka je bačva jedinstvena, tako da je i svaki od ovih 500 satova jedinstven na svijetu.

Od tehničkih specifikacija spomenimo da je svaki sat pokretan od strane Miyota 8215 automatskog sistema, stakleni dio sata proizveden je od kristalnog stakla dok je metalni dio sata napravljen od brušenog nehrđajućeg čelika espresso 316L. Otporan je na vodu te ima dvostruku kopču sa zaključavanje, dakle nema slučajnog otvaranje narukvice sata. Rezervne uskladištena energija u satu držat će vas id do 40 sati.

Sat dolazi u takozvanom Gentleman’s Kitu, u kojem se nalaz, uz sami sat, i nekoliko certifikata o autentičnosti, Original grain mala boca odnosno čuturica, dodatni remen od kvalitetne talijanske kože, alat za promjenu narukvice i remena, te Jim Beam brendirani drveni amblem.

Original Grain je inače poznat po suradnji s organizacijom Trees for the Future s kojom za svaki prodani primjerak sata posade deset mladih stabala. Ova inicijativa inače pruža hranu i posao tisućama ljudi koji ujedno rade i na gradnji budućnosti bazirane na samoodrživosti.

Cijena jednog primjerka ovog sata je 499 dolara, a možete ga nabaviti ovdje.

…konkretno negdje ste u Seattleu i blizini Starbucksa i baš vam treba kava, ali i viski bi sjeo, onda pokušajte s kavom čija su zrnca ručno probrana i potom stavljena u te miješana u tim praznim bačvama viskija kako bi upila sve one fine arome i okuse viskija. Nakon toga ta zrna prže se od strane najboljih pržitelja kave, čijim se procesom eliminira sav alkohol, a ostaju samo arome i okusi viskija. Barem tako kažu u Starbucksu. CNBC

U proizvodnji viskija jednom se majstorstvu polaže premalo pažnje, a to je majstorstvo izrade bačava za viski. Jer ipak proces destiliranja je najkraći proces u proizvodnji viskija, a onaj najdulji, koji može potrajati i nekoliko desetaka godina događa se upravo u bačvi. CNN

Prema međunarodnom istraživanju koje je poduzela tvrtka za medicinsku konzultaciju Zava, Amerikanci i Europljani – i muškarci i žene – vjeruju da je C košarica idealna veličina poprsja. Općenito, muškarci i žene vole veće veličine košarica, C, D i DD.

Preko šest od deset žena (60,4%) reklo je da njihova idealna veličina poprsja odgovara C košarici, kod muškaraca je taj omjer otprilike svaki drugi (53,6%). Sve u svemu, ova košarica srednje veličine popularna je kod muškaraca i žena, i u Europi i SAD-u. Veličinu poprsja koja odgovara košarici D preferira 35,3% muškaraca i 30,5% žena.

Poljska i Mađarska se razlikuju od ostalih europskih zemalja, za njih idealna veličina poprsja odgovara veličini B košarice. Istraživanje je otkrilo da je britanski, belgijski i francuski ideal usklađen s prosječnom veličinom poprsja u tim državama.

Za ostale zemlje, točnije Austriju, Njemačku, Mađarsku, Italiju, Nizozemsku, Portugal, Španjolsku i SAD, stvarnost je neznatno manja od očekivanja. U većini slučajeva, ispitanici preferiraju C košaricu, a prosječna veličina je B. Poljska i Rumunjska iznimke su po tome što je njihov ideal manje poprsje od onog koje je prosječno u tim državama.

Ova usporedba između preferiranih veličina i stvarnosti pokazala je da je većina žena zadovoljna veličinom poprsja. U Europi, više od osam od deset žena (84,8%) s košaricom C kažu da su zadovoljne onim što imaju. Stopa zadovoljstva žena s B košaricom iznosi 72%, što je opet sasvim dobar postotak.

Istraživanje je napravljeno 2016. godine putem stranice zavamed.com. U istraživanje je uključeno ukupno 1.000 Amerikanaca i 1.000 Europljana – 940 žena i 1.060 muškaraca – pitani su se koja je veličina poprsja za njih idealna.

P.K. Mahanandia je bio 24-godišnji umjetnik iz siromašne obitelji iz najniže indijske klase. Ona 20-godišnja turistica iz Švedske. Zar već na prvu ne zvuči kao velika romantična priča u bolivudskoj režiji?!

Uglavnom, sreli su se u trgovačkom središtu grada, zaustavila se kako bi kupila svoj “portret u deset minuta” od P.K. Mahanandia za 10 rupija. Mahanandia je vidio dugu plavu kosu i velike plave oči, te pomislio kako izgleda kao anđeo. Toliko je bio nervozan da ju nije pitao ni kako se zove, već samo kad je rođena, kako bi mogao izračunati da li si astrološki odgovaraju. Nakon tri tjedna vjenčali su se u njegovom rodnom mjestu Odisha. Ona je poslala pismo roditeljima da je našla životnog partnera i krenula nazad za Švedsku, a on je obećao da će joj se pridružiti kada prikupi novac za put. Nakon godinu dana, koliko su kontakt održavali pišući pisma, prodao je sve svoje stvari, kupio bicikl za 60 rupija i odlučio krenuti hipijevskom rutom do Europe. Hipijevska ruta bila je pravac kojim su hipiji tog doba, na motociklu, putovali iz Europe u Indiju preko Turske, Irana, Afganistana i Pakistana.

Mahanandia je krenuo 22. siječnja 1977. godine, s 80 dolara u džepu i priborom za slikanje. Slikarsko umijeće često mu je pomoglo da plati hranu, a nekad bi mu ponudili i mjesto za prespavati. Put ipak nije bio lak, u Kabulu je čak prodao svoju krv u bolnici kako bi dobio novac za hranu. Srećom, The Kabul Times je objavio njegovu priču, pa ga je u nastavku putovanja puno ljudi podržalo kupujući njegove slike. Iako je bio na putu i dalje su kontaktirali putem pisama.

Nakon više od četiri mjeseca i više od 11.000 prijeđenih kilometara, 28. svibnja, umoran i u ne baš reprezentativnom izdanju, Mahanandia se pojavio na vratima svoje voljene. Kraj tog izvanrednog putovanja, značio je početak zajedničkog života u Švedskoj. Mahanandia je postao učitelj i njegova djela se i danas izlažu u Europi i Indiji, a njegova supruga podučava glazbu. Nakon 40 godina braka još uvijek žive u Borasu, u Švedskoj, na velikom imanju s četiri jezera i šumom.

Engleski prijevod bestselera o njihovoj izvanrednoj priči – The Amazing Story Of The Man Who Cycled From India To Europe For Love – švedskog autora Per J. Anderssona koji je objavljen 2013., objavljen je prošlog mjeseca.

Glava vam puca, u želudcu kaos, zidovi lagano plešu – kad je riječ o mamurluku, lijekovi protiv bolova često se čine kao idealno rješenje. No, prema novom istraživanju, rješenje bi moglo biti upravo u onome što je uzrok mamurluku – alkohol. I ne samo za rješavanje mamurluka, već općenito za ublažavanje boli.

U čak osamnaest provedenih studija, znanstvenici sa Sveučilišta u Greenwichu, otkrili su da dvije pinte piva (nešto manje od litre) mogu smanjiti intenzitet boli za jednu četvrtinu. Povišenjem količine alkohola u krvi na otprilike 0,08 posto, svojem tijelu povisujete prag boli, a time i toleranciju na intenzitet boli. Istraživači su objasnili kako zaključci upućuju na to da je alkohol djelotvoran analgetik koji klinički dokazano smanjuje intenzitet boli. To bi moglo objasniti i zlouporabu alkohola kod onih s dugotrajnim bolovima, unatoč dugoročno štetnim posljedicama za zdravlje.

Nije jasno, smanjuje li alkohol osjećaj boli jer djeluje na receptore u mozgu ili zato što smanjuje anksioznost i mijenja percepciju da bol i nije tako strašna. Doktor Trevor Thompson, koji je vodio istraživanje, tvrdi da se alkohol ima jači učinak nego opioidni lijekovi poput kodeina i paracetamola. “Ako težimo napraviti lijek bez štetnih pojava, alkohol bi potencijalno mogao biti bolje rješenje od postojećih lijekova” izjavio je za The Sun.

Međutim, znanstvenici se slažu da rezultati ovog istraživanja ne bi trebali biti opravdanje za pretjeran unos alkohola. Stoga, gospodo i dalje pijte oprezno, pogotovo ako vozite.

Goundo Wandianga posljednji je muškarac koji je ostao u regiji Casamance, u Senegalu. Ili se barem tako osjeća. Dane provodi odmarajući pod drvetom manga u selu Sare Bakary, igrajući se na mobitelu, radeći čudne poslove i maštajući o Europi.

Nije u potpunosti istina da je Goundo jedini muškarac u toj regiji. Naći će se tu i nešto starijih muškaraca, kako provode dane grickajući kikiriki i razgovarajući o prošlim danima, propalom stočarstvu i vlastitim pokušajima da se domognu Europe. Međutim, u Sare Bakaryu ne postoji grupa muških adolescenata, mladih muškaraca u dvadesetim godina, pa čak ni u tridesetima ili četrdesetima. Ostao je samo Goundo.

Goundo ima 21 godinu, no svi njegovi prijatelji, čak i brat blizanac otišli su potražiti svoju sreću negdje drugdje. Mnogi su krenuli opasnim putem preko Sahare u Libiju, a potom brodom preko Mediterana u Italiju. Neki su krenuli pirogom, tradicionalnim drvenim čamcem, u Maroko, a zatim u Španjolsku, riskirajući svoje živote da stignu u Europu, dobiju posao i pošalju novac obitelji. Ali ne i Goundo. Na obiteljskom sastanku odlučeno je da če najprije završiti fakultet, a zatim pokušati napustiti Senegal legalno, avionom.

Situacija u Sare Bakaryu nije neobična, skoro svako senegalsko mjesto ostalo je bez mladih muškaraca. U selima su ostali samo stariji ljudi, žene i djeca. Mnogi su stigli do Europe, ali puno više njih stiglo je tek do prvog urbanog mjesta gdje pokušavaju naći posao kako bi mogli nastaviti putovanje, čekaju u Libiji na prelazak ili u Italiji da dobiju papire. U stvari, ova mjesta troše mnogo više kako bi svojim muškarcima platili putovanja, nego što dobivaju nazad od njih.

Muškarci, vrlo, vrlo slično kao i kod nas, odlaze zbog financijski loše situacije. Prijašnje generacije bavile su se poljoprivredom, međutim, zbog degradacije zemljišta i sezona suše, poljoprivreda jednostavno više nije isplativa. Nedostaju im i sredstva za uzgoj i tržište za plasiranje proizvoda. No, migracija ipak nije novost u Senegalu, to je dio njihove višegodišnje tradicije, pa tako imaju i moto Barça ou Barzakh, što znači Barcelona ili smrt.

Sve u svemu, biti posljednji muškarac u mjestu za Gounda nije lako, što zbog vlastite želje za odlaskom, što zbog pritiska okoline, svakodnevno odgovarajući na pitanja što još uvijek čeka. Većina onih koji su ostali u Sare Bakaryu kažu kako je migracija pozitivna stvar, ali neki ipak priznaju da je promijenila ravnotežu moći u selima. Kroz stoljeća odnosi između dobi i spolova su se promijenili. Sada Senegalom vladaju starci.