Kategorija: Stil

Jazz fair je krenuo 1995. godine kao težnja domaćih glazbenika i Centra za kulturu Čakovec da se obogati kulturna ponuda grada. Iste godine osnovan je i Big band pa je na neki način udaren temelj ozbiljnije veze Čakovca i jazza.

Jazz fair je nekoliko puta mijenjao mjesto odigravanja, broj dana i koncerata, a ustabilio se zadnjih desetak godina kada krajem studenog možemo čuti 4-5 odabranih solista, bandova ili većih ansambala u velikoj dvorani Centra za kulturu.

Uvijek nastoje biti aktualni, mješati jazz stilove, ponuditi raznorodne istrumente i vokalne soliste. Do sada je na jazz fairu nastupilo preko 120 pojedinaca i bandova iz 23 zemlje svijeta s gotovo svih kontinenata.

Nabrojit ćemo neke: Living Daylights (SAD), Gwen Hughes (SAD), Kalman Olah trio (H), Joe Meixner, Boško Petrović, Elvis Stanit. Group, Matija Dedić (HR), Martin Reiter & Ana Paula da Silva (D), Karen Asatrian Spirit (Armenija), Vasil Hadimanov (sREHJA), Perpetuum Jazzile, Uroš Perić, New Swing Quartet, Dejan Pečenko, Black Baloon (sLo), Djabe Jazz band (H), Vlatko Stefanovski (MAKEDONIJA), Budapest Ragtime band (H) Hubert Tubs, Chris Jarrett, Johnson3! (SAD), David Gazarov (AZERBAJDAN), Lasse Lindgren Big Constellation (švEDsKA), Marko Tolja, Ladislav Fidri kvintet (HR), Primož Grašić (sLo), East Gipsy band (H) i mnogi drugi.

Jazz fair je popularizirao i domaće jazz glazbenike od kojih je nekoliko završilo i jazz akademije u Grazu, Klagenfurtu, Beču i Linzu. Trenutno imamo jednog studenta na jazz akademiji u Trstu. U čakovcu djeluje više jazz bandova; BIG BAND, DIXIELAND BAND, SCI-FIDELITI JAZZ ORKESTAR, VULENČEK, FUSION FIVE kao i nekoliko kreativnih pojedinaca.

Vjerujemo i zadovoljni smo što je Jazz fair imao velik utjecaj na stvaranje jazz scene u gradu.

Godine 2014. Centar za kulturu izdao je knjigu 20 GODINA JAZZ FAIRA U ČAKOVCU i KRATKA POVIJEST JAZZA U MEDIMURJU koja je svakako doprinjela tumačenju nastanka i interesa
za jazz glazbu u našem kraju.

Massimo Savić

Čitajući Massimovu biografiju mogli bismo reći da je dva puta dotaknuo glazbeni zenit. Prvi put s bendom Dorian Gray 80-ih godina, a drugi put kroz posljednjih petnaestak godina samostalne karijere.

Često je opisan kao hrvatski The Voice. Interpret koji u svojoj kolekciji ima najveći broj Porina za najbolju mušku vokalnu izvedbu, miljenik regije, glazbeni karizmatik. Njegovi dueti s Nenom Belanom, Ninom Badrić ili Meritas, da spomenemo samo neke, redom su među najizvođenijim pjesmama, a za njegove koncerte se nerijetko traži ulaznica više. Svaki koncert poseban je, svjež i inovativan događaj koji pomiče granice, kako kreativne tako i produkcijske.

Massimo na pozornici pažnju plijeni energijom koju projicira publici, osjećajem da je njegova ekspresija iskrena i nepatvorena što mu iz godine u godinu pomlađuje publiku, ali i povećava njezin broj. Jednim od najuspješnijih Massimovih albuma smatraju se albumi “Vještina I” (2004.) i “Vještina II” (2006.), kao i “Dodirni me slučajno” iz 2011. godine.
Od aktualnog studijskog albuma “1 dan ljubavi” prošlo je dvije godine, a u međuvremenu je objavljen live album “Isti osjećaj” koji je ujedno snimka Massimovog koncertiranja sa Zagrebačkim solistima.

Krajem godine Massimo se sprema objaviti novi studijski album radnog naziva “Sad”, koji je najavljen pjesmom “1000 ljudi” i aktualnim singlom “Neka ti plove brodovi”. Nove pjesme, nov album, novi koncerti, uvijek su bili Massimov poticaj da potraži neke svoje nove maksimume i ispiše nova, još uspješnija poglavlja u biografiji.

Jazz orkestar HRT-a

Jazz orkestar Hrvatske radiotelevizije, jedini profesionalni sastav te vrste u Hrvatskoj, svojim kontinuiranim sedamdesetogodišnjim djelovanjem, svrstava se među najdugovječnije big bandove na svijetu. Utemeljen je u sezoni 1946./1947. kao Plesni orkestar Radio Zagreba za potrebe radijskih emisija i snimanja, da bi s vremenom počeo i javno nastupati; osim sudjelovanja u nizu javnih emisija te samostalnih koncerata u zemlji i inozemstvu, od 2000. godine održava vlastiti koncertni ciklus koji se izravno prenosi na Trećem programu Hrvatskoga radija. Od vodstva prvih dirigenata, Zlatka Černjula, Miroslava Killera, Milivoja Körblera i Nikice Kalogjere, preko Miljenka Prohaske koji ga je vodio više od trideset godina, do Silvija Glojnarića, Saše Nestorovića i današnjeg šefa dirigenta, Andreasa Marinella (od 2015.), orkestar se profilirao u jedan od najutjecajnijih jazz sastava na našoj sceni.

Prvi nastup na međunarodnoj sceni orkestar je imao u Kölnu godine 1955. Uslijedile su turneje po Bugarskoj, Poljskoj, bivšem SSSR-u, nastupi na jazz festivalima u Frankfurtu i Nagykaniszi, te u Münchenu 1972. u sklopu kulturno-zabavnoga programa Olimpijade. Nastup na Jazz festivalu na Bledu 1962. označava novu fazu u radu orkestra – orijentaciju na vlastiti repertoar za što je, kao idejni začetnik, zaslužan Miljenko Prohaska, zahvaljujući čemu je orkestar izgradio specifičan stil, prepoznatljiv u međunarodnim okvirima. Ta praksa traje i danas kroz natječajni projekt Nove skladbe za Jazz orkestar HRT-a, autorske koncerte članova orkestra i brojne suradnje s domaćim glazbenicima raznih žanrovskih opredjeljenja. Istovremeno, vodeći glazbenici međunarodne jazz scene redovito gostuju kao solisti i dirigenti: Art Farmer, Clark Terry, Ted Curson, Johnny Griffin, Sal Nistico, Ernie Wilkins, Kai Winding, Ed Neumeister, John Lewis, Art Taylor, Lucky Thompson, Ignacio Berroa, Jon Faddis, Georgie Fame, Boris Kozlov, Lars Møller, i drugi. Samo tijekom posljednje tri sezone, orkestar je ugostio velikane poput Terella Stafforda, Erniea Wattsa, Barta van Liera, Luisa Bonille, Alana Broadbenta, Christiana McBridea, Edwarda Palerma…

Kao jedan od najutjecajnijih jazz sastava na hrvatskoj glazbenoj sceni, orkestar je ujedno i pravi nukleus ponajboljih jazz glazbenika među kojima mnogi, osim kao izvođači, djeluju i kao skladatelji i aranžeri.

Bogata diskografska aktivnost uključuje suradnje s nekima od najistaknutijih protagonista hrvatske glazbene scene; među izdanjima ističu se albumi U sredi našeg sela (2011.), Still Standing uz Radojku Šverko (2011.), Family uz Matiju Dedića (2012.), With Every Breath uz Lelu i Joea Kaplowitza (2012.), Bugles Over Zagreb ostvaren uz trubača Rexa Richardsona i skladatelja Douga Richardsa i objavljen u SAD-u za etiketu Rex Richardson Production 2014., Antarctica and Other Destinations s glazbom Maka Murtića (World Local Records), Well Paid Girl s Valerijom Nikolovskom i Viktorom Lipićem (Croatia Records), te Lasse Lindgren Plays the ABBA Songbook in a Big Band Atmosphere (Imogena Records). Najnoviji CD, Marko Tolja i Jazz orkestar HRT-a, objavljen je 2017. godine u suradnji Aquarius Recordsa i HRT-a.

David Helbock Trio

Dvije nagrade i nagrada publike na najvećem svjetskom pijanističkom natjecanju u kategoriji jazz solo, Montreux Jazz Festivalu, puno oduševljenih, sjajne međunarodne kritike za CD-ove i najvažnija nagrada u Austriji 2011. – “Outstanding Artist Award” – iznimne su preporuke za Davida Helbocka. Ovaj pijanist, koji dolazi iz Koblacha, malog mjesta u Austriji, već je ostvario zapaženu međunarodnu glazbenu karijeru. No, Helbock nije samo sjajan pijanist, on na poseban način promišlja glazbu, a svoje projekte ostvaruje uz puno vještine i duboko promišljanje. Rođen je 28. siječnja 1984., a klavir je počeo svirati u dobi od šest godina.

Studirao je na Feldkirch Konzervatoriju kod prof. Ferenca Bognara, gdje je diplomirao 2005. s najvišim ocjenama za svoje izvedbe, a od 2000. je pohađao satove kod njujorškog jazz pijanista Petera Madsena, koji je postao njegov učitelj, mentor i prijatelj.

David Helbock nastupao je i snimao na raznim projektima i u državama poput Amerike, Australije, Meksika, Rusije, Kine, Mongolije, Kazahstana, Koreje, Filipina, Južne Afrike, Etiopije, Kenije, Sengala, Maroka, Irana, Brazila, Argentine, Čilea te diljem Europe. Od početka svoje karijere aktivan je i kao skladatelj. Jedan od projekata na kojima je radio je i „One – Year compositional project“, napisao je svaki dan jedan novi komad tijekom godine dana.

U travnju 2010. objavljena je njegova „Personal Realbook“ na 600 stranica.

Nagrade: Od mnogobrojnih nagrada izdvajamo osvojenu 1. nagradu na najvećem jazz natjecanju “Jazz – piano – solo competition” u Montreuxu.

Snimio je 15 CD-a: 1998. “Happiness” – 2003. “Emotions”  – 2004. “Transformation” – 2006. “Celebrating modern Genius” – 2007. “Time” – 2008. “CIA DVD” – 2008. “All In” – 2010. “CIA – Thousand Miles Journey” 2010. “David Helbock’s Random/Control” – 2011. “Diagonal” – 2012. “Purple” – 2014. “Think of Two” – 2014. “Jazz Composer’s Orchestra Update” with Michael Mantler – 2015. “Aural Colors” – 2015. “Mistura” – 2016. “Into the Mystic”.

Svirao je na brojnim festivalima: Traumzeit Duisburg, Jazzwochen Burghausen, Jazzfestival Münster, Jazzfestival Saalfelden, Jazz d or Strasbourg, Jazzfestival Montreux, Jazzfestival St.Louis, Java Jazzfestival, Providencia Jazzfestival Chile, Eurojazzfestival Mexiko, Kuala Lumpur Jazzfestival, Melbourne Jazzfestival, Jarasum Jazzfestival.

Igor Geržina

Funk & Soul Appreciation Society ft. Jurica Leikauff: Rush, specijalna gošća: Ivana Kindl

Najpoznatiji hrvatski saksofonist, čest gost na koncetima velikih izvođača poput Massima i Parnog Valjka, dobitnik brojnih nagrada Porin i Status, producent Jazz orkestra HRT-a, nastupa uz podršku redom školovanih glazbenika s velikim iskustvom na hrvatskoj glazbenoj sceni.

Predstavit će nam autorske skladbe s albuma “Bucket List” (Porin 2017 za Najbolji instrumentalni album) koji se kao i njegova dva prethodnika emitira na radio postajama u 15-tak zemalja, uključivši SAD, Veliku Britaniju, Australiju, Brazil, Njemačku i dr.

U sklopu programa, dugogodišnji član njegovog ansambla Jurica Leikauff, dočarat će nam dio atmosfere sa svog debitantskog albuma “Rush” kojim je konkurirao Geržini na ovogodišnjem Porinu u kategoriji Najbolji instrumentalni album. U ekipi će biti i trubač Josip Grah kojeg poznajemo kao dugogodišnjeg pratitelja Josipe Lisac te će nam se i on predstaviti kao gost solist na koncertu.

Posebno iznenađenje je specijalna gošća večeri, jedna od najistaknutijih hrvatskih pjevačica Ivana Kindl, pogotovo kada je riječ o soul-funk glazbi. Ivana će zajedno s Igorom predstaviti singl “Olako”, svoja dva posljednja singla koja su pronašla svoje mjesto na radio postajama i top listama te nekoliko svjetskih soul standarda velikih svjetskih imena poput Chaka Khan, Stevie Wondera i dr.

Očekuje nas dinamičan i raznolik program u kojem će uživati sve generacije i slušatelji različitih glazbenih ukusa.

Igor Geržina

Poznat po suradnjama s izvođačima poput: Parni Valjak, Massimo, Gibonni, Dino Dvornik & Songkillers, Nina Badrić, Josipa Lisac i dr., saksofonist i skladatelj Igor Geržina, sudjelovao je na više od 100 diskografskih izdanja, i višestruki je dobitnik Porina u raznim kategorijama i dobitnik nekoliko nagrada Status za najboljeg instrumentalista godine.

Skladbe s Geržinina posljednja tri autorska albuma dio su redovnog programa na radio postajama u SAD, V.Britaniji, Njemačkoj, Australiji, Italiji, Švicarskoj, Francuskoj i drugdje poput: Sky FM, Newporter Jazz, Swiss Groove, Hot FM, Colorado Smooth Channel, Smooth Jazz.com Global Radio, Smooth Jazz Tampa Bay i dr. Instrumentalni singl ‘Eastern Magic’ emitirao se Billboard radio postajama, ušao na sve važnije američke smooth-jazz Top ljestvice te je par tjedana boravio na top ljestvici America’s Music Charts.

Album “One Click World” osvojio je 2 Porina 2014.g. u kategorijama: Najbolji instrumentalni album i Najbolja instrumentalna izvedba, a album “Bucket List  Porin 2017. godine za Najbolji instrumentalni album.

Diplomirao je saksofon na Muzičkoj akademiji u Zagrebu i kao stipendist studirao na Berklee College Of Music u Bostonu. Sa svojom skladbom “Dream For The Future” nastupio je na inauguraciji predjednice RH Kolinde Grabar Kitarović. Glazbeni je producent Jazz orkestra i Tamburaškog orkestra HRT.

Ivana Kindl

Hrvatska soul diva Ivana Kindl, među najkvalitetnijim je vokalima u zemlji, što potvrđuje nekoliko nominacija za nagradu Porin u kategoriji Najbolje ženske izvedbe te dvije nagrade Porin, jedna u spomenutoj a jedna u kategoriji Najbolji album duhovne glazbe. Izdala je četiri studijska i dva live albuma, osvojila prvo mjesto u HRT-ovom showu “Zvijezde pjevaju”, u kojem je nastupala kao mentor dvije godine zaredom, a surađivala je s eminentnim imenima poput grupe Boa, Josipe Lisac, Prljavo kazalište, Vanna i dr. U knjizi “The World Greatest Female Singers by Easter Europe” M. de Lafayette proglasio ju je jednom od najboljih pjevačica.

Jurica Leikauff

Dugogodišnji Geržinin suradnik Jurica Leikauff, diplomirao je jazz na Kaertner Landes Konservatorium u Klagenfurtu. Stalni je član sastava Prljavo Kazalište, a sa svojim debitantskim autorskim albumom “Rush” nominiran je za nagradu Porin 2017.g. u kategoriji Najbolji instrumentalni album te ostvario odlične kritike na mnogim portalima u Hrvatskoj. U svojoj dugogodišnjoj karijeri surađivao je s mnogim velikim imenima hrvatske glazbene scene kao što su: Dino Dvornik, Oliver, Dado Topić, Nina Badrić, Zdenka Kovačićek i dr.

No, kad smo već tako lako prihvatili još jedan “uvezeni običaj”, tko nam brani da mu damo domaći štih? Tko kaže da moramo papagajski ponavljati i silno se truditi napraviti maske u najboljem stilu holivudske industrije prikaza? Tako je: Baš nitko!

Zato za inovativni pristup ovogodišnjoj najstrašnijoj noći predlažemo da inspiraciju potražite među poznatim bradonjama iz povijesti. Pravim osobama. Štoviše, umjesto svojevrsne vampirsko ili izašao-sam-iz-lančanog-sudara-i-ne-znam-kako-sam-ostao-živ klasike, i ne toliko popularnih bombaša samoubojica, terorista i slični zastrašujućih likova, preporučujemo da se malo ugledate na prave osobe i to iz naše povijesti.

Osim nepregledne kolone bradatih pisaca, znanstvenika, političara… pogledajte samo monetarnu svitu lijepe naše. Ne može se poreći da je riječ o prilično lijepom izboru značajnih brkova i brada naše provijesti.

Vjerujte na riječ: kad su svi zombiji, vještice i ostali drakulajevići, nema zabave na kojoj se upravo vi nećete istaknuti kao Josip, Ivan ili Stjepan. Dok ćete kao Marko ili Ante već totalno rasturiti.

Ako pak su vam hrvatski velikani i slična ekipa malo previše, Filip Jalušić, za kojeg nije teško zaključiti da redovito osvaja priznanja na natjecanjima maskiranih bradonja, uvijek ima ideju za masku kojom ćete nedužnim prolaznicima definitivno slediti krv u žilama i doživotno utjerati strah u kosti.

Foto: Facebook

Stefano Modena – užasavao se lijeve strane garaže

Jedinstveno ponašanje Stefana Modene ušlo je u legendu. Ovaj talijanski vozač, koji se krajem 1970-ih i početkom 80-ih dvaput penjao na pobjedničko postolje u svojih više od 70 završenih Grand Prix utrka, imao je mnogo neobičnih navika. Iako je većina toga bila prilično bezopasna, poput specifičnog načina na koji su mu morali zatezali sigurnosne pojase ili činjenice da je u bolid uvijek ulazio s lijeve strane – neke su itekako utjecale na ljude oko njega.

U svojoj knjizi Working the wheel, Martin Brundle se prisjeća jednog od najekscentričnijih trenutka svog bivšeg timskog kolege iz momčadi Brabhama, koji se dogodio uoči kvalifikacija u Brazilu 1989. godine.

“Imali smo sat vremena za premještanje bolida i sve naše opreme u odgovarajuću garažu, iz koje je izašla ekipa koja nije prošla predkvalifikacije. Znoj se slijevao s mehaničara dok su u boksu slagali kutije s alatom, zračne cilindre i drugu tešku opremu, pokušavajući pripremiti bolide za početak službenog treninga”, piše Brundle.

“Upravo su završavali s poslom kada je moj timski kolega Stefano Modena ušao i izgledao kao da je vidio duha. ‘Ne! Ne!’, rekao je. “Ne želim moj bolid na lijevoj strani. Može biti samo na desnoj’. Stefano je bio divan tip, ali bio je vrlo, vrlo praznovjeran. Jednostavno ne bi ušao u bolid ako je bio na lijevoj strani garaže. Nije bilo druge, nego premjestiti bolide i svu opremu…”, završava Brundle.

“Ja sam još uvijek vrlo praznovjeran i oduvijek sam bio”, izjavio je Modena za Motor Sport Magazine 2014. “Ne zanima me biti drugačiji, to je bio moj karakter, a brojali su se jedino moji rezultati, a ne koliko sam se puta nasmiješio, ne moje praznovjerje…”

A zašto je nosio izvrnute rukavice? “To nije bilo praznovjerje – izvrtao sam ih zbog toga što su mi šavovi iznutra rezali prste, oštećivali su mi kožu”.

OK, sada je barem i to jasno…

Alberto Ascari – trebao je ostati kod plave boje

U prvim godinama svjetskog prvenstva Formule 1, kada je opasnost vrebala iza svakog zavoja, praznovjerni vozači bili su običajena stvar. No, čak i po tadašnjim standardima, legendarni Alberto Ascari se isticao po čudnovatim navikama kojima je pokušavao izbjeći zagrljaj neumoljive sudbine.

Kaprici dvostrukog svjetskog prvaka su se kretali od izbjegavanja crnih mačaka i izbjegavanja nesretnih brojeva do toga da nikome nije dopuštao da u ruke uzima torbu u kojoj se nalazila njegova sretna blijedoplava kaciga.

S obzirom na toliko praznovjerje, okrutna je ironija sudbine da je Ascari poginuo u neobjašnjivoj nesreći tjekom testne vožnje u Monzi 1955. godine. Prilično je jezivo to što je poginuo u točno u istoj životnoj dobi, točno istog dana u mjesecu kao i njegov otac Alberto – a umjesto svoje sretne kacige, nosio je bijelu kacigu Eugenija Castellottija.

Blijedoplava, kolale su tada glasine, bila je na popravku jer mu je samo nekoliko dana ranije spasila život nakon sudara zbog kojeg je završio u moru luke Monako…

Sergio Perez – ima papu na svojoj strani

Mnogi vozači nose njima važne slike i poruke na svojim kacigama, no Sergio Perez iz ekipe Force India je jedan od rijetkih koji je u ime dobre sreće odlučio personalizirati unutrašnjost svog bolida.

Usrdni katolik, meksički vozač je odlučio nakon susreta s njim nositi fotografiju pokojnog pape Ivana Pavla II. na unutarnjoj strani svog kokpita.

“Imam to jer mi je dotaknuo ruku početkom 2000-ih”, objašnjava Perez. “Zaista sam osjetio duboku povezanost s njim. I ovih dana, iako je umro, još uvijek osjećam veliku vezu s njim”.

“On je netko kome sam doista vjerovao i osjećao da je cijelo vrijeme na mojoj strani. Osjećam da je to što ga imam u bolidu vrlo važno – daje mi dodatnu snagu”, kaže Perez.

Za razliku od Sergija, njegov bivši timski kolega Nico Hulkenberg u kokpitu je imao sliku megasmotanog junaka crtanih filmova Johnnyja Brava, iako se sumnja da je za tu spačku vjerojatno odgovoran netko od drskijih njemačkih mehaničara…

Alan Jones – spasile su ga njegove sretne gaće

Alan Jones osvojio je 1980. godine naslov svjetskog prvaka osvajanjem pretposljednje utrke sezone u Kanadi, ali tek nakon što mu je u zadnji čas posebnom dostavom stigla njegova posebna amajlija – par crvenih gaća.

“Stvarno sam prznovjeran i osjetio sam se nelagodno, jer sam mislio da sam ih izgubio”, priznao je Australac nakon utrke. “Ali se Bev [njegova supruga] odvezla do Brands Hatcha gdje sam ih ostavio u kamp-kućici te ih hitno poslala ovdje [u Montreal] specijalnom dostavom”, ispričao je Jones.

Koliko god izgledalo čudno, Jones nije jedini vozač u povijesti F1 koji je uvijek imao žarku želju utrkivati se u istom donjem rublju. U svojim mlađim danima David Coulthard je uživao u značajnom uspjehu dok je nosio par gaća koji mu je dala njegova teta.

Do trenutka kada je Škot stigao do Formule 1 gaće su bile toliko isprane da ih više nije mogao nositi, ali ih je David ipak nosio sa sobom u prtljagi na sve Grand Prix utrke u kojima je sudjelovao.

“Onda je jednoga dana McLarenov zaposlenik čistio moje stvari, vidio je te gaće – koje su, ruku na srce, u tom trenutku bile starije od deset godina – i bacio ih”, pripovijeda očajni Coulthard u svojoj autobiografiji.

Felipe Massa je još jedan vozač koji je priznao da se povremeno previše veže uz svoje donje rublje.

“Ponekad, kad krene vikend, primjerice u subotu, i stvari idu dobro, zadržavam iste gaće”, rekao je. “Mi [vozači] ponekad smo malo ludi – ništa ne mijenja na stvari noste li ovo ili ono donje rublje, ali vas to dodatno opušta – imate sve što ste imali jučer, a jučer bio dobar dan. Kad nije dobar dan – sve promijenite!”

Sebastian Vettel – kako taj voli amajlije

U novije vrijeme F1 vozači su poznati po tome što će poduzeti stvarno sve kako bi smanjili vlastitu težinu, ali takve brige ne more Sebastiana Vettela, koji je poznat i po tome što sa sobom vuče “tonu” amajlija.

Tijekom godina njemački je vozač napunio džepove svog trkaćeg kombinezona s predmetima koji idu od male metalne svinjice do kovanice od jednog centa, koju je pronašao na ulici u Indianapolisu uoči svoje premijerne F1 utrke 2007. godine.

No, najočitiji je način na koji Vettel personalizira svoje čizme za utrke. Uspijete li dobro pogledati njegovu obuću neposredno prije utrke, možete uočiti dva sjajna komada srećonosnog srebra koju mu je dala njegova baka – uključujući i privjesak za sv. Kristofora, zaštitnika putnika – koji stavlja ispod vezica.

Sa 46 pobjeda i četiri svjetska naslova na računu, moglo bi se reći da su mu amajlije u dosadašnjoj karijeri zaista donijele sreću, kao i navika da u bolid uvijek ulazi s iste strane – što je vjerojatno najčešće praznovjerno ponašanje među vozačima Formule 1.

Michael Schumacher – veliki obožavatelj neparnih brojeva

Povratak Michaela Schumachera u Mercedes 2010. bio je priča godine. No, pomalo intrigantno s mnogih naslovnica su vrištali i naslovi da je njemačka legenda zahtijevala zamjenu trkaćeg broja s novim momčadskim kolegom Nicom Rosbergom.

Je li pobjednik 91 utrke svjetskog prvenstva traženjem da svoj broj 4 zamijeni za Rosbergov broj 3 pokušavao dobiti početnu prednost u borbi protiv timskog kolege i nametnuti se de facto kao prvi vozač momčadi? Ne – kao što se kasnije ispostavilo, Schumacher se samo želio prebaciti na drugu stranu.

“Michael ima sklonost neparnim brojevima”, potvrdio je glasnogovornik Mercedesa. “Pitao je može li dobiti neparni broj i mi smo to rado prihvatili”.

Schumacherova želja za prebacivanje na drugu stranu garaže vjerojatno je potjecala iz činjenice da je svih sedam naslova svjetskog prvaka osvojio vozeći bolid neparnog broja (pet s brojem 1 te po jedan s brojevima 3 i 5), ali to nije bilo jedini put u njegovoj karijeri da je pokazivao sklonost praznovjerju.

Godine 2004. uspaničio se uoči utrke u Bahreinu, kada je otkrio da je u hotelskoj sobi ostavio keramički amulet koji mu je dala njegova supruga, a na kojem su bili inicijali svih članova njegove obitelji. Po mali, zaboravljeni predmet brzo je otišao netko iz ekipe Ferrarija, a Schumacher je pobijedio u utrci. Kasnije je rekao da je amajlija bila “možda odlučujući razlog”.

Iznenađujuće, Schumacher ga je zagubio kasnije iste godine u Silverstoneu – ali srećonosna keramička figurica opet našla put do Nijemca. Ovaj put ju je vratio ljubazni stranac koji ju je pronašao.

• Ne prekidajte je dok ona priča ili ima glavnu riječ (osim ako govori o vašoj bradi).
• Ne razgovarajte preko nje, ne prekidajte ih i prihvatite ih kao jednako vrijedne, a ako primijetite da muškarac stalno prekida ženu dok govori, dajte mu to do znanja.
• Ako vas netko traži da sudjelujete na nekom panelu ili ekipi i primijetite da su svi članovi samo muškarci, recite nešto, možda čak odustanite od angažmana iz tog razloga.
• Ako vidite da netko drugi prekida ženu, reagirajte: “Oprosti, nešto je govorila”.
• Ne zovite žene “ludima” u profesionalnom okruženju.
• Ne pretvarajte se feministom samo da biste joj se približili.
• Kao i kod bradonja gospodo, ne dirajte nepoznate žene i pitajte se odakle vam ta potreba da dirate nekog nepoznatog u javnosti?
• Osjećate da vam žene nešto duguju? Ne duguju vam ništa. Želite li pak poštovanje s njezine strane, zapitajte se poštujete li je kao osobu?
• Ne šaljite joj slike spolovila ili brade, osim ako vas ona to traži
• Ako vam žena kaže da ne želi izaći s vama, odustanite. Ne pitajte je ponovo.
• Ako nije pristala na seks, odustanite.
• Ako je žena popila malo više, ne može pristati ni na što s vama niti s vašim prijateljima. Ako pak prijatelji navaljuje na nju, reagirajte. Oni su vaša odgovornost u ovom društvu.
• Ako ste napravili nešto ispravno, ne očekujte od nje posebnu nagradu zbog toga. Recimo samo da ste pristojno odgojeni.
• Uključite žene u vaše projekte i neka sudjeluju ravnopravno s muškarcima.
• Ne pričajte mizogine viceve.
• Ne očekujte da su žene po automatizmu ugodne i slatke. Nemojte se živcirati ako nisu onakve kakvima ih zamišljate.
• Ne donosite pretpostavke o ženinoj inteligenciji, sposobnostima ili težnjama na temelju njezine odjeće.
• Platite ženi onoliko koliko biste platili muškarcu.
• Ako vam žena kaže da ste nešto zeznuli i zbog toga se osjećate loše, ne pokušavajte krivicu prebaciti na nju, samo da bi vama bilo lakše.
• Ne kažnjavajte ženu jer zna sve vaše slabosti.
• Ne budite odmah defenzivni ako vas netko prozove.
• Ne tražite potvrdu muške osobe da je neki muškarac bio zao i loš prema ženi. Vjerujte joj.
• Ne koristite moć ili slavu da bi dobili pažnju/društvo/seks od žene.
• Iskoristite svoju inherentnu snagu kako bi zaštitili žene. Ponajviše kroz razgovor s drugim muškarcima.
• Ako ste vi marginalizirani ili doživljavate bol to ne znači da je ne možete povrijediti.
• Ako pak osjećate njezinu bol, nemojte se stavljati iznad nje, ne vrti se svijet oko vas.
• Samo nemojte misliti da se većina gore nabrojanih stvari odnosi na nekog drugog.

Kao što i sami znate biti muškarac, biti gospodin nije teško, potrebno je samo malo odgoja, lijepog ponašanja, pristojnosti, ponešto kulture, razmišljanja što se govori, a pivo počnite piti iz čaše, na mjestu gdje se pivo pije, a ne ispred dućana nepristojno komentirajući prolazak svake pripadnice suprotnog spola.

I da, moramo se spustiti toliko nisko da nekima još jednom naglasimo da žena nije tu da bi čistila za vama ili vam svaki dan kuhala, niti ima urođenu potrebu zadovoljavati vaše tko-zna-kakve-sve fetiše.

Foto by Freepik

Dakle ovo nije samo potencijalna poslovna prilika, već je i digitalna valuta koja nam omogućava, još uvijek, bezbrižno, sigurno i relativno novo iskustvo online transakcija.

Također, a kako izgleda prema posljednjim javnim istupima vodećih bankarskih sustava i neočekivanim branjenjem zlata, kao najsigurnije investicijske platforme, bitcoinu se spremaju prvenstveno sunčani dani. Ali spremaju se i prilično sunčana razdoblja svim sretnicima s pokojom kriptovalutom na računu, koji ionako već duže vrijeme zadovoljno trljaju ruke.

Doba rudarenja je iza nas, teško da ćete išta uhvatiti na tom vlaku. Ali ipak, kako ionako sve oko nas evoluira i to prilično brzim tempom, vrijeme je za malo biznisa, trgovanja, investiranja, transakcija, modernog biznisa.

Ili pak jednostavno biznis nije za vas i želite relativno sigurnu, a svakoga dana sve rašireniju mrežu digitalnih transakcija, u obliku kriptovaluta.

Uglavnom, prvi korak u tome je da uzmete neki od vaših komunikacijski kućnih uređaja – laptop, mobitel, tablet, kućno računalo, TV daljinski, odete na Bitcoin.com početnu stranicu, preuzmete aplikaciju koja se skriva iza ikone vašeg operativnog sustava i slijedite upute s ekrana. Naš je sustav dakako, Windows 10, stoga evo kako to izgleda.

Preuzmete, dearhivirate preuzetu datoteku, gdje je to potrebno, te pokrenete Bitcoin izvršnu datoteku, aplikaciju (ovisno o vašem uređaju).

Znači dobivate frazu, set od nekoliko riječi, koje su vezane samo uz vaš novčanik i bez kojih nije moguće vratiti novčanik u slučaju bilo kakvog gubitka ili brisanja s računala.

To je ujedno set riječi kojim vam bilo tko može uzeti svu vrijednost vašeg novčanika, pa i sam novčanik. Stoga oprez i sigurnost prije svega. Ponekad je najbolje ne vjerovati nikome. Ni gospodinu, na riječ.

Vrlo ćete vjerojatno napraviti screenshot, ali uzmite taj papirić, kemijsku olovku, flomaster i napišite na papir, a isti spremite onako kao nekada, prilijepljen negdje ispod stola, naravno ako vaš ured smatrate sigurnim i pouzdanim mjestom u koji nitko osim vas ne ulazi.

Za aktivaciju je potrebno unijeti točni redosljed vaših riječi.

Još jedna napomena, a po uspješnom kreiranju novčanika, da je gornji set riječi iznimno bitno sigurno spremiti i ne izgubiti, zaboraviti i slično.

I dakako još jednom podsjetnik na važnost onog slijeda riječi, one fraze, jer je to jedini način za vraćanje podataka, novčanika, ali gospodo, i svih onih vrijednosti koje imate u novčaniku. Ne budite jedan od onih koji su požalili što su zaboravili ove riječi, a neki pak što su uopće zaboravili da imaju bitcoin i količine koje danas vrijede desetke milijuna dolara.

Samo da spomenemo, ako je vjerovati ovom prvom rezultatu na Google.hr, jedan bitcoin, a za vrijeme pisanja ovog teksta, listopad 2017. godine, vrijedi preko 36 000 kuna. Jedan bitcoin.

Ako vam je ovo sve skupa novost, gledajte na to kao da je netom završio početak jedne nove digitalne zlatna groznica i zakasnili ste na onaj sami početak, rudarenje ili kopanje zalta, u ovom slučaju kriptovaluta. Sad je vrijeme, kako smo i napomenuli, za klasični biznis – trgovinu kriptovalutama.

Sretno.

Čega se tu ne može voljeti? Samog Land Rover Defendera ili činjenice da se radi od modelu na daljinski pogon u omjeru veličine 1:10?

Ovaj je malac ozbiljan u okršajima na asfaltu, ako zatreba dakako, ali isto će se tako bez imalo zadrške zaletjeti offroad, prijeći omanju rijeku, pa čak se i popeti na planinu. Brdo više.

Radi o relativno inovativnoj tehnologiji osovina i pogona zbog koje je cijelo podvozje dignuto, odnosno vozilo je u završnici više i prohodnije. Diferencijali se zaključavaju po potrebi, ali i na zahtjev daljinskim upravljačem.

Uglavnom sve se to vrti, odnosno sve to pokreće 21T Titan 500 motor koji crpi snagu iz priloženih izdržljivih baterija. U potpunosti je vodonepropustan, te je time sva elektronika i pogon ovog izdržljivog vozila sigurna.

A tu je još i potpuno funkcionalan rezervni kotač.

Ne dostavlja u Hrvatsku, ali snalažljivi će se snaći.  Cijena samo 450 dolara.

Dok većina nas za međuobrok smaže jabuku ili bananu, japansko je voće višestruko skuplje. Čak i kada se obitelji počaste jabukama, obično će jedan plod podijeliti među svima, a neće samo jedan pojesti cijelu jabuku.

Budisti ostavljaju voće kao dar bogovima, a ta je praksa dovela do toga da se na voće gleda kao simbol poštovanja, prenosi CNN. Darivanje je važni dio japanske kulture – bilo da je riječ o šefu, domaćinu ili kao obična zahvala – a voće je postalo uobičajeni način za pokazivanje statusa.

Ipak, to nisu naše uobičajene košare s voćem. Cijena od 27.000 dolara na aukciji nije uobičajena, ali čak i u tipičnom supermarketu u Tokiju, dobre uobičajene jabuke mogu stajati više od 2 dolara po komadu.

Osim u cijeni, jedina razlika između naših i japanskih jabuka je u tome što tamo nećete natučene niti nesavršene u bilo kojem smislu. BBC piše da na japanske police može doći samo najljepše voće.

Neke trgovine, poput najvećeg japanskog dobavljača vrhunskog voća Sembikiya, otišli su i korak dalje, čak i za visoke japanske standarde. U prodavaonici luksuznog voća možete naći kruške po 19 dolara komad, jabuke po 24 dolara za komad ili kraljevsko voće – muškatnu dinju – po cijeni od 170 dolara za komad. A prodaja je ograničena na maksimalno 200 komada dnevno.

Dinja iz Sembikiya, koja je zapravo samo rođakinja naše dinje, djeluje uvelike precijenjena, ali briga kojom je svaki pojedini plod odnjegovan objašnjava zašto su toliko skupe.

Poljoprivreda u bijelim rukavicama

Prije sadnje muškatnih dinja poljoprivrednici odabiru najbolje sjeme i sade ga u stakleniku, piše Slate. Čim biljke počnu cvjetati, poljoprivrednici uklanjaju sve nerazvijene pupoljke i oprašuju najljepše cvjetove ručno – s kistom. Kad se počnu razvijati plodovi, samo će najjači preživjeti. Poljoprivrednici će s rogoza ukolniti sve osim jedne najbolje dinje pa se plod neće morati natjecati s drugima za hranjive tvari.

Muškatne dinje koje su preživjele do sada, dobit će još daleko više posebne pažnje dok ne sazriju. Uzgajivači ih povežu oko peteljki kako ne bi otpale prije nego što su spremne za berbu te sve biljke podrežu na istu visinu. Zatim na polodove stavljaju konusne crne “šešire”, koji ih štite da ne izgore na suncu.

Svaki pojedini plod dobiva i posebnu masažu. Noseći bijele rukavice, uzgajivači svakom plodu priušte “brisanje lopte”, kako to na svojoj web stranici naziva Sembikiya. Navodno, trljanje plodova pomaže oblikovati ih u savršenu kuglu, a na kori se razvije još ljepša “mreža”.

“Vjerujem da je ovo najintenzivnija metoda uzgoja dinja u čitavom Japanu”, rekao je za BBC-u uzgajivač Masaomi Suzuki. “Nazivamo je Shizuoka metodom. Negdje drugdje rade drugačije i s jedne biljke dobivaju više dinja. Ali ova naše je daleko najnapornija”.

Suzuki kaže kako on i njegova obitelj nikad nisu uzeli godišnji odmor zajedno jer netko uvijek treba biti u stakleniku i paziti na dinje.

Jednom kada su plodovi spremni za jelo, Sembikiya je iznimno izbirljiva koji će dinje prodavati. Ocjenjuju svaki plod na temelju “okruglosti”, zamršenosti mreže na kori, slatkoći i mirisu. Samo će se oko 3 posto svih plodova smatrati dovoljno visokokvalitetnima, a zapravo će na police stići tek nekoliko komada muškatnih dinja.

No, nije Sembikiya jedina trgovina u kojoj možete naći (vjerojatno) precijenjeno voće. Za ljubitelje hrane, proizvođači će inače normalne lubenice uzgojiti u obliku srca ili kocke. Ti se plodovi u inozemstvu prodaju po cijeni od čak 860, ali zato u japanu koštaju 1.500 dolara. Navodno su ih počeli tako uzgajati zbog problema s prostorom – kocke puno lakše stanu u hladnjak nego “čudnovata” okrugla lubenica.

 

OK, stvarno može biti neugodno kad vam po kući počnu plaziti pauci. Nekako se uspijevaju uvući, a vama ne preostaje drugo nego da nekako probate iseliti neželjene podstanare.

Neki ljudi uzmu zdjelu ili čašu pa ih poklope, drugi koriste metlu kako bi ih zgnječili (što nikako ne potičemo) ili pomeli van. Postoje čak i ljudi koji imaju živaca ostaviti ih na miru nadajući se da će sami otići.

Ako bismo se malo našalili, mogli bismo reći da je jednostavnije spaliti kuću nego se natezati s paucima, ali zapravo ima ljudi koji su napravili baš to.

Jedan lik je pomislio da je najbolji način za uklanjanje paučine ispod njegove pokretne kuće u Arizoni taj da uzme u ruke plamenik. Da, pravu plinsku baklju. Znamo da većini nas pauci nisu najumiljatija stvorenja, ali ubijanje pauka otvorenim plamenom je kao branje jabuka raketnim bacačem.

Na sveopće neiznenađenje, paučina se zapalila i izazvala veliki požar, a naš je genije iz svoje kuće u plamenu morao spasiti i stariju ženu, navodno svoju majku. Hitna pomoć ih je oboje pregledala na licu mjesta te su ustanovili da su pretpjeli samo lakše ozljede, objavila je televizija KVOA.

Više od dvadesetak vatrogasaca uspjelo je ugasiti požar za manje od 12 minuta, ali kad su završili, od kuće nije ostalo puno toga. Nesreća znači da su starija žena i budalasti muškarac sada beskućnici, ali pomaže im Crveni križ.

Ima toga još

Ovaj neimenovani vatreni dečko nije prvi koji je otvorenim plamenom krenuo na osmonogu noćnu moru. Muškarac u Seattleu je tome pristupio malo drugačije pa je odlučio upotrijebiti upaljač i boju u spreju kako bi stvorio improviziranu baklju kojom je htio ubiti neželjeno biće u svom vešeraju.

“Ne želim poticati ljude da to rade, ali to je ono što je učinio. Pauk se pokušao zavući u zid, on ga je pratio s plamenom pa je zapalio zid, a onda se vatra brzo prošilila i na strop”, rekao je glasnogovornik vatrogasaca iz Seattlea.

“Postoje sigurniji i učinkovitiji načini za ubijanje pauka nego uz pomoć vatre”, dodao je.

Svi izvodimo ludorije u napadu panike, ali upravo zbog toga ne bi trebalo ići vatrom protiv pauka. Ovaj gospodin iz Seattlea je to vjerojatno dobro naučio nakon što je šteta na njegovoj kući procijenjena na 60.000 dolara.

No, važno je napomenuti da vatrogasci misle da je pauk definitivno prepržen.

11. izdanje Vox Feminae Festivala održava se od 25. do 29. listopada u Zagrebu te i ove godine promovira stvaralaštvo žena i problematizira pitanja roda kroz međunarodni filmski, diskusijski, prezentacijski, radionički te zabavni program.

Filmski program smješten je u CeKaTe (Park stara Trešnjevka 1) dok se forumski održava u Ozaljskoj 16 („Šesnaestici“), novom kulturno-društvenom centru za građane/ke na zagrebačkoj Trešnjevci. Vlastita soba za Trešnjevčane i Trešnjevčanke svoja vrata otvara u petak, 27.10. s izložbom „Mama je bila u pravu“ ilustratorice Rine Barbarić, inače autorice ovogodišnjih festivalskih vizuala.

Uz Antonia Grgića organizatorice pripremaju prosvjednu akciju za samo festivalsko otvorenje 25.11. na Trgu bana Jelačića gdje će od 11h biti rađena spomen-sjena uklonjenom spomeniku Antifašističke fronte žena. U izvedbenom se programu ističe i performans umjetnice Luke Prelas „Jesam dobra?“ kroz kojeg predstavlja proces prilagodbe sebi i društvenim očekivanjima prilikom tranzicije u drugi spol.

Ove godine Vox Feminae Festival ima i program za najmlađe (kao i one koje se tako osjećaju) u jutro subote, 28.10.: kamišibaj predstavu „Šareni gavrani“ organiziranoj u suradnji s udrugom Kozlići. Predstavi slijedi i interesantno predavanje o ženskim likovima u Harry Potter serijalu.

Festivalski program donosi i brojne druge društvene i edukativne aktivnosti za posjetitelje/ice! Ravno s društvenih mreža na metlama slijeću voditeljice Facebook stranice „Sve su to vještice“ s kojima će se izrađivati anti-seksistički stickeri i stripovi. Jasna Jasna Žmak prisutne će upoznati s prvom bojankom za odrasle posvećenoj ženskom tijelu “Cunt Coloring Book”; dok će Ivana Radačić i Carol Harrington informirati prisutne o rezultatima istraživanja o prostituciji u Hrvatskoj.

Osim nove festivalske lokacije, posebnost je ovogodišnjeg festivala i predstavljanje društvene igre „Strašne žene“, kojom jednoj od omiljenih rubrika portala Voxfeminae.net udišemo novi život i  selimo u ruke svih ljubitelja društvenih aktivnosti i umjetnosti. Svaka karta pravo je malo umjetničko djelo Ane Kovačić, Rine Barbarić, Tee Šokac, Željke Tkalčec, Nataše Rašović, Ivane Štrukelj, Branke Hollingsworth i Sanje Stojković. Igra će biti predstavljena u nedjelju 29.10. u „Šesnaestici“, a tim će je povodom publika moći zaigrati i kupiti.

Unutar filmskog programa u CeKaTe-u posebno se ističu ostvarenja „Zasviraj svoj rod“ (Play Your Gender) koji tematizira rodni jaz u glazbenoj industriji (27. i 29.10.); svojevrsni dokumentarac ceste „Feminista“ kojem će nazočiti redateljica Myriam Fougère (26.10.); te projekcija hrvatskog kandidata za nagradu Oscar – filma Hane Jušić „Ne gledaj mi u pijat“ (28.10.).

Za ludi festivalski provod brinu se tranđeli iz kolektiva House of Flamingo i sestrinskog festivala DRAGram; kroz suorganizaciju izložbe Ines Kotarac „My Queens“, drag show programa u Močvari i nagradnim kvizom na zatvaranju festivala.

Sav festivalski program, izuzev drag show programa u Močvari, je besplatan.

Više informacija o programu potražite na: http://www.voxfeminae.net/2017

[perfectpullquote align=”full” cite=”” link=”” color=”” class=”” size=””]Vox Feminae Festival financijski su podržali Ured za kulturu Grada Zagreba, Ministarstvo kulture Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva i Zaklada Kultura nova. Dodatno, zahvaljujemo festivalskim partnericama: CeKaTe, House Of Flamingo, Galerija Siva & AKC Medika, Zaklada Sveučilišta u Rijeci, Kozlići. Festival medijski prati Radio Student, a sponzorski podržavaju ERSTE banka, BRLOG zadružna pivovara i Najfiniji kolači. Organizatorica je festivala Prostor rodne i medijske kulture K-zona.[/perfectpullquote]

Električni motocikli polako dolaze u svakodnevicu, a i same vožnje postaju sve tiše, što pak s motociklističke strane nije baš najbolje, jer em što ste čestim vozačima tek slabi obris negdje u perifernom vidu, električnim motociklom eliminirali ste i vrm vrm efekt.

Zato motoristi “bez razloga” turiraju motore – da ih se bude svjesno da su i oni u prometu.

Bilo kako bilo, svatko od nas ima svoju kulturu vožnje, a bez obzira na broj kotača, Zero motocikli modela 2018 svoje akumulatore napune za svega sat vremena. Koji auto to može?

Doduše doseg motora s ovim novim 6kW punjenjem je oko 165 kilometara, što za gradsku vožnju nije malo, dok za neke koji prelaze 100 i više kilometara u jednom smjeru ili oba smjera, i nije baš najbolje.

Naravno ovo brzo punjenje moguće jesamo na standardnim Level 1 baterijama izlazne snage 110 volti. Zamijenite li ih baterijama nekog većeg kapaciteta, punjenje može potrajati i do dva sata.

Eto, još jedna produžena kava s mlijekom i čaša vode.

Stanje i status baterije pak možete pratiti preko aplikacije na vašem mobitelu.

Ovo će biti članak za kojeg će nam mnogi reći da mu nije mjesto ovdje, da nije baš gentlemanski od nas objavljivati takav sadržaja, a nekima će na pamet pasti i ona stara provjerena – mislio sam da ste vi obiteljski portal. E pa iako se kod nas može pronaći ponešto za svakog člana obitelji, pa čak i ljubimca, mi smo prvenstveno web sjedište za muškarca, gospodina gentlemana.

A što je muškarac bez brkova? Sjetite se samo svih onih muških glumaca porno filmova sedamdesetih i osamdesetih kad je pojam omastiti brk imao doslovno značenje. Svi znamo s čime i gdje se taj brk često mastio.

Uglavnom naslov kaže NSFW (Not safe for work) drugim riječima, moderni je to disklejmer koji će vam reći – ovdje ima sadržaja za odrasle i bolje da šef ne vidi gdje surfam. Osim ako mi je to u opisu posla. E pa meni, kao autoru, ova će tema sljedećih nekoliko sati biti opis posla – reddit subovi za najprofinjenije konzumente digitalne pornografije.

1. r/GoneWild

Najbolje čuvane tajne amaterske pornografije na internetu. Polazna točka Reddit pornografije. Grupa omogućava korisnicima da sigurno istražuju svoje egzibistionističke tendencije. Na kraju se sve ipak svodi na gledanje i maštanje o seksi djevojkama i damama.

2. r/beachgirls

Ako vam naslov ne govori sve, spomenimo da je ovo raj i polazna točka bilo kakvih eksplicitnih i pornografskih sadržaja vezanih uz plaže i oko njih. Prekrasni morski pejzaži isprepleteni prekrasnim nagim tijelima.

3. r/LadyBoners

Uglavnom, gore smo spomenuli GoneWild grupu, ovo je upravo to samo za dame i sve koje zanimaju muška gola tijela.

4. r/CumAsYouAre

Grupa koja slavi tijelo u svim veličina i oblicima. Ovdje će te pronaći najviše linkova prema nekim pornografskim servisima te prema amaterskim video uradcima. Ovo je grupa koja bi vas mogla inspirirati za snimanje vlastitog kućnog videa.

5. r/NSFW411

Takozvana grupa za želje. Sama po sebi ne sadrži neku pornografiju, ali ovo je mjesto koje je oličenje poznate izreke iz svije digitalne pornografije – ako nešto postoji onda napravi pornografiju iz toga. Želje posjetitelja svakojake su, evo nekih: “WebCam modeli koje uhvate cimeri”, “planinarenje mladih seksi djevojaka s prekrasnim nogama u kratkim haljinama” i slično…

6. r/chickflixxx

Kažu da je ovo najfeminističkije mjesto na internetu u kojem se može raspravljati o pornografiji. Uglavnom, kao da ovo nije mjesto za muškarca, te je mjesto koje omogućava da i žene uživaju u pornografiji.

7. r/PornInFifteenSeconds

Pornografija, sex, i sve vezano uz požudu spremljeno u 15 sekundi video sadržaja. Uglavnom, korisnici filmove pornografskih akcija stavljaju u kratke kolaže trajanja 15 sekundi.

8. r/NSFW_GIF

Najbolje pornografske scene u kratkim animiranim gifovima. Quickie sadržaji koje konzumira i proizvodi društvance od preko 600 000 članova.

9. r/NSFWIAMA

Ovdje nema tradicionalne pornografije. Ovdje živite pornografiju kroz iskustvo drugih. Svojevrsni je to fetiš koji spaja one koji žive zanimljiv seksualni život te ga dijele u ovoj grupi kroz priču, te onih koji to isto proživljavaju ili simuliraju kroz te njihove priče.

10. r/60FPSPorn

Pornografija u 60 sličica u sekundi. Klasični digitalni video zapis sadrži 24 sličice u sekundi. 60 sličica u sekundi rezultira glatkim video i živim i realističnijim prikazima scena.

11. r/WatchItForThePlot

Recimo samo i nedostatku boljeg opisa ove savršene grupe, subreddita, da je ovo mjesto koje će okupiti sve što nas asocira na pornografiju i sex, ali tu će i stati. Svakodnevne situacije, isječci u službi naše prljave mašte.

12. r/Erotica

Ovo je grupa koja prikazuje erotiku kakva je bila prije kamera i fotoaparata. Sve se moralo, htjelo i željelo opisati riječima. Ovo je pornografija interneta ovjekovječena u pisanoj formi. Da se razumijemo i dalje je NSFW

13. r/CoffeeGoneWild

Sve je krenulo kao svojevrsna seksualna umjetnost koja se oslikavala na pjeni od kave. No, evolucija čini svoje, pa se umjesto spomenute umjetnosti uz kavu nalaze vruće, razgolićene djevojke. Kavu kakvu bi i oni koji je ne piju poželjeli svakog jutra.

14. r/PokemonGoNSFW

Pokemoni, kako u stvarnom životu, tako i ovom pornografskom, nalaze se svuda. Pa tako i ovdje, a najomiljenija boravišta su ima začudo tik uz spolne organe.

15. r/GoneWildStories

Ako ste onaj tip korisnika koji voli pustiti mašti na volju, onda će nas sigurno očarati ovakve kratke pripovijetke koje su navodno proizašle iz osobnih iskustava autora. Sustav tagiranja pak će vam uvijek pomoći da pronađete ono što tražite.

16. r/uncommonposes

Ako ništa drugo ova će vas grupa potaknuti da se malo razgibate, malo rastegnete. Svi znamo da je naše tijelo najbolje umjetničko djelo. Članovi ove grupe tjelo ne smatraju umjetničkim djelom već alatkom (kistom) za dobivanje umjetničkog djela. Od raznih joga i ten poza pa sve do golog škorpijona

17. r/braww

Teško je ovu grupu proglasiti nekim fetišom ili općenito nekom pornografskom maštarijom. Jer koji to muškarac ne voli prekrasnu, nježn mačkicu koja se smjestila u prekrasni i nježni dekolte.

18. r/BDSM

Vezivanja, disciplina (ne kičme), dominacija, submisija, BDSM je u posljednjih godina sve raširenija i popularnija disciplina pornografije. Jel možemo to tako kategorizirati? Disciplinirati?

19. r/GoneWildAudio

Nije sve u vizualnom podražaju i gledanju, neke od najboljih pornografskih scena zvučnog su zapisa.

20. r/BDSMGW

Još jedan i kategoriji Gone Wild, za kraj smo odabrali prije spomenuti BDSM. Koža, vezivanja, dominacije…sve što vam, valjda srce, poželi.

Tretiranje rane odnosno povrede što je brže moguće, ali prije svega pravilno, nešto je što može imati prilično bitan efekt u kasnijem oporavku. Pritom mislimo da radimo samo ono što je u našoj moći, što smo sigurni da znamo, umijemo i trebamo. Iako je prvo što trebamo napraviti, ako je povreda ozbiljnija, pozvati profesionalnu pomoć, postoje neke situacije u kojima sami možemo pomoći. Problem je tu što mnogi tu pomoć interpretiraju ponekad krivo. Evo nekoliko slučajeva krive i ispravne pomoći samopomoći prilikom lakih i skoro pa svakodnevnih povreda

Greška: prekratko i nepravilno hlađenje opekotina

Zaboravite maslac ili led ili bilo kakve kremice. Najbolji način za tretiranje opekotina je hladna voda, odnosno opečeni dio kože držimo u hladnoj vodi. No, nekoliko sekundi ili nekoliko minuta nije dovoljno, potrebno je barem 10 do 20 minuta hladne vode, a kako kaže dr. sc. Jeffrey Pellegrino iz američkog Crvenog križa. “Naime, vrućina prodire duboko u tkivo, te se ispod kože nastavlja uništavati to tkivo iako smo površinu kože, sami izvor opekline, ohladili”. [perfectpullquote align=”right” cite=”dr. sc. Jeffrey Pellegrino” link=”” color=”” class=”” size=””]Opeklinu treba hladiti najmanje 15 minuta.[/perfectpullquote]Potrebno je, prema njegovom mišljenju, samo mjesto opekline hladiti duže kako bi hladnoća prodrlo dublje u tkivo, a što je klasična medicinska procedura s kojom možete krenuti već kod kuće.

Greška: naginjanje glava iza prilikom krvarenja iz nosa

Naginjanje glave iza može uzrokovati spuštanje i curenje krvi u grlo što može dovesti do začepljenja dišnih puteva, kašljanja, ali i otežavanja samog disanja. Umjesto toga direktno pritisnite nos, zatvorite ga. Glavu držite u neutralnom položaju. Koji je to položaj? Položaj kada vam je glava paralelna s tlom. Sjednite i opustite se. Pustite organizmu da odradi svoje, dozvolite krvi da se zgruša i začepi ranu. Prenesite ovo znanje potomcima.

Greška: Stavljanje toplih obloga na uganuća ili mjesta prijeloma

“Uvijek stavljajte hladne oblike” kaže William Gluckman, glasnogovornik udruženja hitne medicinske pomoći u SAD. Led i hladno smanjuje otekline. Sama toplina pojačava cirkulaciju krvi, a što samo doprinosi tome da oteklina bude sve gora. Toplinu i tople obloge koristite umjesto toga kod bolova i grčeva u leđima.

Greška: pokušavanje odstranjivanja stranog tkiva iz oka

Ovakva pecanja po oku mogu stvar samo pogoršati. Ne samo pogoršati već i dovesti do trajnog oštećenja vida. Umjesto toga osigurajte i zatvorite oko. Stavite papirnatu čašicu na oko kako bi ono bilo zatvoreno od vanjskih utjecaja. Što je prije moguće potražite liječničku pomoć. Iznimka ovoj praksi je ako u oko uđe nepoželjna tekućina ili kemikalija. U tom slučaju istog trenutka krenite s ispiranjem oka običnom vodom i neka to ispiranje traje oko 15 minuta.

Greška: Uklanjanje gaze s rane koja krvari

Ako vam gaza ili zavoj prokrvare nikako ne otvarajte ranu i mijenjajte zavoj ili gazu već samo na tu gazu dodajte još jednu.

[perfectpullquote align=”left” cite=”Chris Cebollero” link=”” color=”” class=”” size=””]Dopustite organizmu i krvi da se zgruša i time zaustavi krvarenje.[/perfectpullquote]

“Još jedan zavoj pomoći će zgrušavanju krvi i sprečavanju krvarenja”, izjavio je Chris Cebollero šef hitne pomoći bolnice u St. Louisu. Gaza i zavoj pomažu rani, odnosno krvi da se polako počne zgrušavati kako bi krvarenje prestalo. Ako nakon prokrvljenja gaze skinemo i stavljamo novu onda ćemo isto tako i sami proces zgrušavanja dovesti na početak.

Ako je do toga i došlo, ponovnog otvaranja rane, onda drugom rukom pritisnite ranu (ako je manja) dok krvarenje ne stane. Isperemo vodom ranu i oko rane, nanesemo neki antiseptik ili tretiramo antibiotikom te omotamo novom i sterilnom gazom ili zavojem.

Greška: Ne traženje liječničkog pregleda nakon nesreće automobilom

Ako ste imalo automobilsku nesreću, a bez obzira na to što vam na prvi pogled nije ništa i ništa vas ne boli svakako posjetite liječnika neka vas pregleda., Naime, navala adrenalina za vrijeme nesreće dovest će do toga da nećete osjetiti bol. To može potrajati 15 minuta, ali ponekad i do dva sata, a prije nego osjetite bol. Isto tako unutrašnja krvarenja, ali i slomljene kosti nešto je što nije vidljivo odmah na mjestu nesreće.

Greška: Otežavanje hitnoj da vas pronađe

Ako se dogodilo nešto za što vam treba hitna pomoć svakako koliko je to god moguće imajte na umu i to da maksimalno olakšate hitnoj da vas pronađe. Ako su vas izbole pčele, pozovite hitnu pomoć i najbolje je da krenete prema cesti, prema prilazu gdje će stići hitna, a kako bi vam što prije pružili potrebnu pomoć. Nemojte se skrivati ili misliti na druge kako im ne bi pokvarili trenutak ili dan.

Drž’te se tih ljudi, mnogi od njih bit će spremni vam pomoći.