Za mnoge muškarce i žene brade nisu samo što nosimo, pa čak i s ponosom. Brade su način života. Lifestyle. Ako ste jedna od tih osoba onda ste pogonofil. Za početak – definicija.
Što je pogonofilija?
Spominjali smo već da je pogonofobija strah od brade, stoga bi pogonofilija trebala biti svojevrsna opsesija bradom, čak i sama ljubav prema bradi.
Razgovarajući s kolegom o naslovu ovog članka, pojam “opsesivno obožavanje brade” promatrali smo svatko sa svog stajališta. S mog stajališta naslov nosi dozu negativnog konteksta, se njegovog, citiram, “Nimalo. Nije to baš niti toliko normalno pa zašto to ne bi istaknuli na samom početku?”
I eto naslova, opsesivno obožavanje brada.
Društvena enciklopedija je nešto nježnija u definiranju pogonofilije:
[perfectpullquote align=”full” cite=”Wikipedia” link=”https://en.wiktionary.org/wiki/pogonophile” color=”” class=”” size=””]Oni koje vole i proučavaju brade.[/perfectpullquote]
Ipak, kad malo bolje razmislimo, nije to toliko jednostavna, da ne kažemo, površna definicija. Pogonofil nije samo opsesivni ljubitelj ili obožavatelj brade. Pogonofilu je brada poput religije, načina života. Za njega, ili nju, to je mindset, a ne samo pojačana naklonost lijepoj bradi.
Brada nekad
Brada je imala prilično trnovitu povijest. Pad i rast popularnosti. Sve se pak nekako rezimiralo, a na ovo sadašnje stanje, kroz 19. stoljeće kada je zahvaljujući Puritancima brada skoro istrijebljena iz muškog stila, a umjesto nje promoviran je brk.
No, isto tako u 19. stoljeću na ljestvicama popularnosti u Americi sve je više rasla brada Abrahama Lincolna.
I tu su se ta dva stila vremenski sjedinila.
No, povijest brade ipak je nešto bujnija i time je i bila otpornije na masovni i teški utjecaj Puritanaca.
Ona je još od pretpovijesnih vremena pa nadalje bila simbol snage, simbol moći. Simbol svega što je imalo karakter. Jer, s bradom dolazi i karakter.
Brada danas
Brade su danas pri samom vrhu popularnosti, sve su češće i sve se više muškaraca odlučuje upravo na puštanje, nošenje i njegovanje brade.
Brada je danas stoga in. No, uvijek je nekako i bila, izgleda da uvijek i bude. Biti će još mnogo čistunaca u budućnosti. No, nikad dovoljno.
Stoga, proizlazi, da je i pogonofilija uvijeka bila, a uvijek će biti među nama. S popularnošću brade, raste i prisutnost pogonofilije i jedino što možemo učiniti je prihvatiti je kao normalnu.
Kao prvi korak, normalizacije pogonofilije, u vlastitoj glavi, moram si dati odgovor na pitanje – jesam li i ja pogonofil?
Pronašao sam stoga nekoliko pitanja, a čiji su mi odgovori dali naslutiti i donijeti vlastiti odgovor na to glavno pitanje.
Jesam li strpljiv?
Jesam. Vjerojatno. Jer najgora faza u karijeri puštanja brade je početna faza. Od onog četvrtog dana, kada prestaje biti trodnevna bradica i polako izrasta u pravu bradu.
Tjedni koji dolaze nekima padaju vrlo teško. Brada svrbi, nije je moguće oblikovati, pojavljuju se područja gdje brada ne raste. Sve u svemu niste baš sretni.
No, sad treba samo biti strpljiv i pustiti je neka raste. Pričekati još nekoliko tjedana, možda mjesec dana i brada će poprimit svoj početni, a finalni oblik. Lako će se oblikovati i prestati će svrbjeti.
Treba naučiti što odgovara bradi. Koja su to ulja, šamponi, koje pomadice, balzami. Treba upoznat bradu i treba se baviti njome.
Pravi pogonofil zna što treba njegovoj bradi.
U mom životu, brada nije nešto što posebno volim, iako se njome bavim svakodnevno. Ponosan sam na nju. Ali nisam toliko vezan uz nju da se nekim pomakom u glavi već sutradan odlučim na recimo samo brk kasnih sedamdesetih.
No, kad je tu, brinem se o njoj. Tu je cijeli moj život. A došla je negdje na početku odrsalog života, vjerojatno s prvim noćnim erekcijama.
Koliko mi je novac doista bitan?
Na samom se početku svaki bradonja nauči da je bradi potrebna njega, svakodnevna njega. I briga. Sami svrbež brade moguće je umanjiti, pa i potpuno eliminirati pravilnog njegom kvalitetnim asesoarom.
Kao pravi pogonofil biram samo najkvalitetnija ulja, balzame, pomadice, voske, češljeve, naposljetku i brijačke salone. Cijena nije uvijek, ako ikada, na prvom mjestu.
Jesam li stoga pogonofil? Vrlo vjerojatno.
Primjećujem li druge muškarce?
Zamislimo se u jednoj od svakodnevnih situacija. Polako šećemo gradom, idemo na sastanak, poslovni, kavu, seks, plac, nebitno. U susret nam dolazi muškarac sređene brade. Ili recimo da sjedimo u restoranu baš nasuprot stola na koje su krasna djevojka i njezin bradonja.
Prvo prati li moj pogled gornjeg bradonju u prolazu? Pogledam li ili barem primjetim bradu koja mi dolazi u susret? Da.
Drugo, gledam u nju ili njega? Gledam li ih uopće. Da. Nekako podjednako. Nije da buljim, više ih primjećujem, odnos točnije rečeno svjestan sam prisutnosti njih oboje.
Odgovor na pitanje je stoga da znam za njega i svjestan sam prisutnosti još jednog bradonje.
Kupujem li više zbog brade?
Ne mislim pritom na kupovinu proizvoda za bradu koje koristim, to smo riješili. Ovo je pitanje možda više usmjereno damama – zna li vam se dogoditi da kupite nešto dodatno, a nešto što vam uopće nije potrebno ili planirano, samo zato što je prodavač bio bradonja i pomalo podsvjesno željele ste biti u društvu te brade jer vas je taj osjećaj podsjetio na mlađe dane kad ste htjele biti u društvu poznatog i krasnog dečka omiljenog među svima, ali nikako da smognete dovoljno hrabrosti da s njime progovorite?
Ja ne.
Je li brada je moja strast?
Vratimo se na početne dane puštanja brade. Onaj famozni svrbež. Kako smo prošli tu fazu? Pregrmjeli je skoro neprimjetno jer bradonji je to samo jedna točka povijesti koju se mora proživjeti, a ne posustati na prvu pomisao – samo obrijem i (kukavički) se riješim problema.
Ili je to nešto što ipak prolazimo s ljubavlju i strašću prema onome što tek dolazi. Prema bradi koju ćemo tek imati. Imati i potpunu kontrolu nad njom. Ponosno je nositi.
I ništa nas ne može spriječiti u tome.
Ja osobno tu iritaciju i svrab nisam ni proživio, nisam ni imao. Ako sam i imao prije više od 20ak godina, ne sjećam se. A možda je i sinkopa.
Pravi pogonofil brine o bradi svako jutra, svakoga dana. Pravom pogonofilu brada je njegova strast.
Jesam li skloniji muškarcima s bradama?
Da.
Scenarij je sljedeći – ulazim u kafić. Sve je prazno osim dva popunjena stola. Na svakom stolu sjede po tri muškarca i piju pivo. Na jednom stolu troje bradonje, na drugom troje obrijanih. Svih šestero muškaraca nisu mi poznati. Ja moram sjest za jedan stol. Za koji se stol odlučujem?
Stol s bradonjama.
Što je s promjenama rutina?
Odjednom nas veseli odlazak u kupovinu s našom damom jer je to jedna od prilika da malo promirišite kroz odjel muške njege posebice njege brade, a koliko god sitan odjel to bio.
Ili su nam jednostavno na prvim mjestima TV kanala dokumentarci s bradonjama, drvosjeće te bilo kakav dokumentarno-znanstveni reallity show koji na bilo koji način ugošćuje bradonje i sve vezano uz brade.
Nekad je to bio sport, filmovi, pornići, danas gledamo bradate muškarce koji ruše i odvoze drva iz šume.
Jesam li primjetio novi radar?
Radar za brade. Prije smo spomenuli da primjećujemo bradu kad nam dolazi u susret, no ne samo što primijetimo svaku nadolazeću bradu, osjetimo i prisutnost drugog bradonje u sobi, ma gdje god se on nalazio, jednostavno znamo da je tu.
Osjeća se lagani porast energije u prostoriji, sobi, dvorani. Osjeća se poremećaj sile koji može prouzročiti jedino prisutnost drugog bradonje.
Jesam li prihvatio atribute koji dolaze s bradom?
Žene za bradonje kaži da su to muškarci koji imaju strpljenja, koji su izdržljivi, pouzdani i na duge staze. Smatraju također da brade simboliziraju zrelost muškarca.
Isto tako one vide nekoga tko je voljan plesati onako kako one sviraju. Brada im jednostavno simbolizira snagu i muškost i požrtvovnost.
Prihvatio sam i vjerujem u te atribute.
Nakon ovih pitanja jedini zaključak do kojeg mogu doći je da jesam pogonofil jer sam prihvatio atribute, jer doista nekako osjetim kad je neki bradonja u blizini.
Ali opet vjerujem da je to podsvjesno zapažanje nečega ili nekoga daleko u perifernom vidu. Moj mozak svakodnevno je s bradom, stoga brade i primjećuje.
Promijenio sam i rutine. Doista radije prolazim kroz dokumentarni dio programa i zastanem kad vidim bradonju, a tema emisije ili sami program nisu mi bitni.
Kad pak bih izašao sjeo bih bez pitanje za stol s bradonjama. I to javno priznao da sam sjeo za taj stol samo zbog bradonja.
Bradu ne smatram ni ljubavlju, ali ni nekom prevelikom strašću. Ne njegujem je svaki dan. A isto tako daleko sam od toga da bih kupio nešto zbog bradonje.
Primjećujem brade, primijetim svaku dobru bradu i novac mi tu nije toliko bitan.
Kad šećem gradom ne samo da pratim bradonju već imam i potrebu dat mu do znanja da sam primijetio njegovu bradu. Jer on to nekako i očekuje od mene. Kao što i ja od njega.
Pogonofilija stoga nije ništa loše, neobično ili čudno prije svega.
Kao pravom bradonji, ali i pogonofilu ovo nije pusta opsesija, a neke opsesije su prilično loše po zdravlje.
Ovo je ona dobra i korisna opsesija, pozitivna opsesija.
Što pak sam duže ispod brade sve više živim same koristi nošenja i uživanja brade:
Brada nas čini inteligentnijim. Naglasak je na čini inteligentnijim, nošenjem brade neću odjednom i postati inteligentnijim. Mada dogodili su se Einstein, Lincoln, Freud, Aleksandar Veliki.
Sve povišena inteligencija i brada. A možda pak je nazovimo ga ipak placebo efekt nošenja brade djelovao na nas da radimo više, bolje, predanije i time dižemo vlastitu inteligenciju.
Stoga možda i jesmo inteligentniji.
Brada nas čini nekako svojima. Ističe moje, naše ja. Ono sam što jesam. Stojim na svojim nogama. Studije kaži da su bradonje čvršći u obrani vlastitih stavova, namjerama ili planova. Znaju na čemu su i ne odustaju dok ne dođu do cilja.
Zbog brade smo stariji. Ne samo da izgledamo starije, ne samo da nas brada čini starijima, nego se doista i osjećamo starije. No, ne u zdravstvenom smislu, već onom stilskom, djeluje starije, teme razgovora su nam ozbiljnije, humor profinjeniji, možda ipak konačno postajemo pravi gospodin.
Brada nam otvara i mnoga romantičnija vrata. Muškarci s bradom su poželjniji. Mnoge studije potvrđuju da bi dame vrlo rado život obogatile jednim bradonjom. I Lincolna su nakon nagovora 11-godišnjakinje, dame počele više primjećivati zbog brade te time utjecati na svoju velebnu gospodu da podrže ovog impozantnog bradonju.
Predanost. Briga o bradi je stalna. Nekome je to na dnevnom nivou, nekome svakih par dana, nekome jednom tjedno. Briga o bradi je postojana.
Zbog brade smo opasniji. Izgledamo opasnije. Šećemo ulicom u predvečerje, nigdje nikoga. Odjednom ispred nas dva prosječna muškarca, iste građe, visine, težine, jedan ima bradu, drugi ne. A kojim se potući? A moramo se. Nema na drugog izlaza.
Brada daje karakter. Ponajviše muškarcima koji nisu previše zadovoljni svojim crtama lica i nešto bi mijenjali. Oni slabiji, koji pokleknu, okreću se plastičnim operacijama i umjetnim uljepšavanjima. Oni pak snažniji, odgovorniji puste bradu i stvore novi karakter. I brada nosi Chuck Norrisa.
Kad nosim bradu manje su šanse da obolimo od raka. Dio lica koji mi je prekriven bradom zaštićen je od danas sve štetnijeg UV zračenja sunca. A upravo je to zračenje sve češći uzročnik raka kože.
Koža je zdravija i nemamo nepotrebnih problema kod brijanja. Nikad nema opasnosti da se slučajno porežemo prilikom brijanja. Da oštetimo kožu. Jer mi se ne brijemo. A sve se to događa kada britvicom svakodnevno oštećujete kožu brijanjem. I ne nasjedajte na reklame. Nema, za kožu, nježnog i bezbolnog brijanja. Svako brijanje ostavlja nepoželjan trag.
Uglavnom s bradom izgledamo kudikamo bolje nego bez nje i puni porezotina i crvenila od brijanja po licu. A i koža je zaštićenija ispod brade.
S bradom se više seksa. Taj podatak je provjeren i matematički dokaziv. Naime, svo vrijeme koje provodite u kupaonici brijajući se, liječeći ili čisteći ostatke brijanja, zatim pranju i skidanju krvavih mrlja s mirišljavih kragni bijelih košulja, možete provesti u krevetu, kuhinji, kupaonici, parkiću sa svojom damom. A osim toga i dame znaju da su bradonje romantičniji kao partneri.
Kad pak smo već kod dama opsesivnost bradonjom savršeno je razumljiva. Pitate se zašto?
Preferirate odrasle i odgovorne muškarce. Muškarce koji stoje na nogama i koji će sve učinit da prehrane svoje stado. Zvuči primitivno, ali sve je to zapisano tamo negdje u psihologiji naše evolucije.
Preferirate ih jer su jednostavno atraktivniji od ostalih muškaraca. Preferirate ne samo bradu i njega s bradom, već preferirate i njegov ukupni stil. Muškarac s bradom zna svoj stil. Zna nosit svoj stil. On je svoj stil. On je definicija. Na njemu kratka bijela majica izgleda savršeno, na obrijanom ne.
A i vaša pogonofilija na kraju krajeva dovela vam je pravog muškarca u život. Mišićavog, pametnog, nježnog, bradonju, zgodnog i ukupno savršenog.
Sve zbog čega će ostale pripadnice biti ljubomorne. On je ipak vaša lovina.
Designed by Freepik
