Michael Zaydel iz Michigana obećao je da će sam predati i još policajce počastiti krafnama ako Facebook post policije iz Redforda o njegovoj tjeralici bude podijeljen više od tisuću puta.
21-godišnji Zaydel, kojem je je Facebook pseudonim Champagne Torino, napisao je policiji:
“Ma, nisam zabrinut. Ako vaša sljedeća objava bude podijeljena tisuću puta, sam ću se predati, doći ću s gomilom krafni i ovo je obećanje.
I još ću pokupiti svo smeće oko javnih škola pa haj’mo vidjeti možete li imati toliko podjela”.
Policija mu je odgovorila u sljedećoj objavi, u kojoj navode da on “možda jest, a možda nije čovjek od riječi”. Dodajući da po njihovom iskustvu “prije ili kasnije svi budu uhvaćeni. On je privukao puno pažnje zbog čega mu je teže sakriti se od stvarnosti”.
Naravno, post je podijeljen više od “potrebnih” tisuću puta, a policiji i brojnim nestrpljivim komentatorima s Facebooka samo je ostalo čekati hoće li Zaydel zasita ušetati u postaju.
I na iznenađenje mnogih, bjegunac se predao, ispunio obećanje o krafnama i održao danu riječ.
Foto: RTPD
Policija je vijest također objavila na Facebooku.
Zaydel je ispunio obećanje i predao se RTPD-u zbog svoje tjeralice.
Ušao je sam, a ne samo da je donio krafne, donio je i jedan đevrek!
Ponovno bismo željeli izraziti svoju zahvalnost za podršku svima koji su ovo pratili, podijelili objavu i ostavili pozitivne komentare, napisali su.
A komentari na Facebooku su, naravno, raznoliki. Neki vjeruju da je to bio početak “novog poglavlja”, a drugi sumnjaju da se kriminalac ikada može promijeniti.
Lisa Piontek, koja tvrdi da je traženi njegunac jedan od njezinih bivših učenika, kaže da ima “zatno srce, izvrsni smisao za humor i izuzetno je umjetnički nadaren”.
Drago mi je što je okrenuo novi list i nadam se da će srediti i stvari oko sebe, da će donositi pametnije odluke i srediti si život, napisala je.
Na njezin komentar odgovorio je James Calhoun, koji također pohvaljuje mladića i pun je nade za njegovu budućnost.
Frajer se predao i već je to velika promjena. Održao je svoju riječ. To se zove ‘Integritet’. Ne odobravam ništa iz njegove kriminalne povijesti. Ali ovo je pravi korak u pravom smjeru. Promjena se ne događa ni preko noći niti u jednoj godini. Ljudi su stvorenja navika. Navika kojih se teško riješiti. Ali ovo je korak u pravom smjeru! Dobro za njega, piše.
No, Annie Serylo-Duprey nije baš tako sigurna.
Osobno mislim da je frajer vic. Kriminalac koji igra lovice. Stvarno se mora primiti posla želi li se promijeniti. Zato još nemojte slaviti, piše Annie.
Inače, Zaydel je osuđen na 39 dana zatvora nakon što je priznao krivnju zbog kršenja odredbi uvjetne presude.
Ako ste već počeli razmišljati o poklonima za nadolazeću seriju blagdanskih dana svakako vam savjetujemo da razmišljate o viskiju kao skoro pa idealnom poklonu za svakog gospodina koji drži do sebe.
Za vas smo malo prosurfali domaćim internetskim trgovinama u potrazi za, po našem sudu, ponajboljim viskijima za svačiji džep.
Krenuli smo od klasika Four Roses koji se u slobodnoj prodaji može pronaći već i za 180 kuna, što pak je odlična cijena za ovaj američki burbon, a završili smo na Glenmorangie Pride, škotskom viskiju za koji ćete morati izdvoji čak i 18 tisuća kuna.
Four Roses burbon
Svoj bogati i pitki okus ovaj bourbon duguje kristalno čistoj vodi koja se koristi u procesu proizvodnje, fermentaciji u bačvama od čempresa kao i odležavanju u zagorenim bačvama od bijelog hrasta. Nijanse jabuke i kruške predivno su izbalansirane s tragovima meda i začina, kao i voćnim aromama.
Porijeklo: SAD
Kategorija: Američki burbon
Alkohol: 40%
Volumen: 1l
Cijena: 179,99 kn (Ecuga.com)
[separator type=”space”]
Jack Daniels, kolekcija za 161. rođendan
Jack Daniel’s 161th Birthday je posebno izdanje, punjeno u čast 161. rođendana gospodina Jack Daniela (r. 1849. god). Punjeno je u nešto drugačiju bocu omotanu crnom folijom.
Porijeklo: SAD
Kategorija: Američki viski
Alkohol: 40%
Volumen: 0,7l
Cijena: 214,99 kn (Ecuga.com)
[separator type=”space”]
Nikka All Malt
Fascinantni viski koji se sastoji od Yoichi Miyagikyo malta i nešto ‘grain‘ viskija, koji u biti ni nije ‘grain‘ nego ‘malt‘ izrađen u Coffey kotlu u Miyagikyu. Sve u svemu odličan japanski blended malt viski.
Nastao je 1796. godine, kada je majstor destiler Basil S. Hayden razvio potpuno drugačiji recept, a bazira se na kombiniranju raži s tradicionalnom bazom od kukuruza. Boce stila iz doba prohibicije sadrži piće koje je više godina odležalo što mu, uz 40% alkohola, koji daje izuzetno začinjen i slatki karakter.
Porijeklo: SAD
Kategorija: Američki burbon
Alkohol: 40%
Volumen: 0,7l
Cijena: 310,00 kn (Promili.hr)
[separator type=”space”]
Aberlour 15
15 godišnji whisky iz Aberloura, Select Cask Reserve, izdanje za francusko tržište. Viski je dozrijevao u sherry i bourbon bačvama, što pak je rezultiralo voćnim i slatkastim aromama.
Odlična voda života jantarne boje iz Macallana. Viski je odležao u sherry bačvama te je punijeg okusa nego Gold-a, ali ipak suzdržaniji od Sienne. Izvrstan primjer što Macallan može napraviti iz kvalitetnih hrastovih bačava.
Snažan viski. Miris dima pomiješan s morskim algama, slankastog je i slatkastog okusa s primjesama drva. Tresetno-slanog je završetka. Na jugoistočnim obalama Škotske, 1816. godine, 12 je ljudi stvaralo Lagavulin. Na ovom povijesnom mjestu stvara se još i danas.
Svježi i voćni single malt viski destilerije Yamazaki, pun crvenog voća uz naglasak na sherry bačve. Sadrži i viski koji je odležavan u japanskome hrastu (mizunara) koji je toliko složeno začinjen, da se osjećaju i note tamijana. Savršen je za malo veći gutljaj.
Porijeklo: Japan
Kategorija: Japanski single malt viski
Alkohol: 43%
Volumen: 0,7l
Cijena: 1.079,99 kn (Ecuga.com)
[separator type=”space”]
Johnie Walker Blue Label
Johnnie Walker Blue Label je remek-djelo. To je izuzetni blend najrjeđih i odličnih škotskih viskija. Samo jedna u svakih deset tisuća bačvi ima dovoljnu kvalitetu, karakter i “ono nešto” da bi isporučila ovaj izvanredan viski dostojan da nosi potpis Blue Label. Izvanredan viski za izvanredne prilike.
La crème de la crème. Najbolje od najboljeg. Ovo je najrjeđi i najkvalitetniji burbon kojeg je napravio vrhunski destilator, već sedme generacije, Fred Noe, a inspiriran originalnim remek-djelom svog oca. Voćnoj aroma iz sherry bačve u kombinaciji s notama vanilije i hrastovine zaokružuje aromatični i zreli okus najprobranijih burbona.
Single malt viski van konkurencije, Glenmorangie Pride je kulminacija 28 godina muke, strpljenja i umjetnosti. Riječ je o ekskluzivnom viskiju koji je na tržište pušten 2009. godine, nakon čak 28 godina sazrijevanja. U prodaju je u cijelom svijetu pušteno samo 1 000 boca.
Povijest ovog viskija je krenula 1981. godine kada je master distiller Bill Lumsden pronašao negdje na svom imanju stari viski. Odlučio ga je završiti u bačvama Château d’Yquema, bačavanajfinijih vina iz pokrajine Gironde na jugaBordeauxa u Francuskoj. Kada pak je odležao, pretočen je u dekantere od kristala Baccarat.
Neki užici su jednostavno stvoreni jedan za drugi. Tako, recimo, viski i cigare idu zajedno kao ruka i rukavica na minus nekoliko i jednostavno ne mogu jedno bez drugog. I puno je gospode koja su se svojski potrudila da napokon nađu savršenu kombinaciju viskija i cigara.
A za sve kojima su od viskija i cigara pune ruke posla, ekipa iz Corkciclea omogućila je da užitak božanstvene kombinacije bude još malo bolji ili, barem, još malo jednostavniji.
Foto: Corkcicle
U Corkcicle čašu za viski, koja je ručne izrade, stane 2,66 cl omiljene vam vode života, što stvarno nije loša mjera za viski, ali tu je i gotovo savršeno smješteni utor u koji odložite cigaru.
To znači da će vam kod druženja ili samostalnog uživanja jedna ruka uvijek biti slobodna – za rukovanje, dohvaćanje zalogaja, knjige ili mobitela. Druga pak više neće morati izvoditi tko zna kakve akrobacije, kako bi što sigurnije istovremeno baratala i čašom i cigarom.
Foto: Corkcicle
Osim toga, što je možda i najveća dobiti Corkciclea – ovako ćete eliminirati bilo kakvu mogućnost da vam pepeo s cigare padne u piće.
Cigar-čaša za viski košta 19,95 dolara i svakako mislimo da biste, kao uživatelj dobrog viskija i fine cigare, baš mogli naručiti jedan set.
S.Oliver u ovoj kampanji prezentira odjeću za suvremenog muškarca istančanog stila koji vodi izgledati uglađeno, s detaljima koji naglašavaju njegovu osobnost. Upravo takvog muškarca predstavljaju poznati glazbenici Stjepan Hauser i Luka Šulić, čiji je svjetski uspjeh najbolji dokaz njihove jedinstvenosti, samouvjerenosti i talenta.
“Nakon iznimno uspješne prošle kampanje, nastavljamo suradnju s 2Cellos koji zaista žive s.Oliver stil. Moderna elegancija koju oni s lakoćom pokazuju na nastupima diljem svijeta je esencija s.Oliver BLACK LABEL branda. S druge strane, jako je lako i ugodno s njima raditi jer je na snimanjima uvijek zabavna atmosfera”, rekla je Maja Arsenovič, country managerica s.Olivera.
Ove sezone s.Oliver BLACK LABEL naglasak stavlja na odijela koja više nisu rezervirana samo za poslovne prilike već se nose u svakodnevnim kombinacijama. Kombiniranje različitih tkanina i uzoraka jedan je od ključnih motiva ove kolekcije. Pletivo i jersey ide u kombinaciji s pamukom, a odijela su od fine vune idealne za hladne zimske dane. Od boja dominiraju plava i smeđa u različitim nijansama, kao i siva.
Uz s.Oliver BLACK LABEL, božićna kampanja predstavlja i casual s.Oliver kolekciju koja se ove sezone sjajno nadopunjuje s formalnim outfitima tako da se mogu i međusobno kombinirati. Za jesen i zimu ready to wear concept idealan je za muškarce koji vole urbani look ali i odmore u prirodi u casual i udobnim outfitima. Brojni detalji u ovoj kolekciji, poput nepropusnih zatvarača ili reflektirajućih traka, te statement komadi u crvenoj, žutoj ili narančastoj boji čine ju posebnom.
Svjetski poznati glazbenici Stjepan Hauser i Luka Šulić i ovog su puta savršeno utjelovili s.Oliver muškarca.
Sjajna je atmosfera uvijek na snimanjima s.Oliver kampanje tako da smo se opustili i zabavili. Nama je bitno kako izgledamo na koncertima jer to je uvijek malo elegantniji look i zato biramo s.Oliver odijela koja imaju moderne krojeve savršeno uklopljene u svevremensku eleganciju. A u slobodno vrijeme volimo casual komade koji odlično izgledaju, moderni su i stylish.
ispričali su Stjepan Hauser i Luka Šulić svoje dojmove.
s.Oliver božićna kampanja dolazi u najbolje vrijeme pred sezonu blagdanskih partyja i domjenaka kad svaki muškarac želi izgledati uglađeno i elegantno.
Objava prijevozničkog giganta najnoviji je razvoj partnerstva koje je započelo prošle godine. Od početka suradnje s Volvom Uber je s vanjskim tvrtkama radio na razvoju in-house softvera za autonomnu vožnju koji se može ugraditi u Volvo XC90 vozila.
S druge pak strane, švedski proizvođač automobila je objavio da će obje tvrtke uložiti više od 300 milijuna dolara za proizvodnju potpuno autonomnih automobila.
Sve što sada radimo fokusirno je na izradu što većeg broja autonomnih vozila, izjavio je za New York TimesJeff Miller iz Ubera. Ne znamo točno kako će izgledati svijet bez vozača. Ali znamo da želimo biti platforma koja će biti u središtu toga.
Foro: Uber
XC90-ovi se u Americi prodaju po cijeni od 46.900 dolara i bit će isporučeni između 2019. i 2021. Nakon isporuke Uber će ugraditi senzore i softver kako bi omogućio potpuno autonomnu vožnju. Cilj je zamijeniti ljudske vozače, što će dovesti do smanjivanja jednog od najvećih troškova.
Uber će početi povećavati ponudu XC90s 2019. godine, ali nije jasno kada planira pokrenuti autonomnu uslugu na zahtjev. Čak i ako Uber može opremiti Volvo automobile potrebnom tehnologijom, morat će dobiti dozvolu za upravljanje flotom samovoznih automobila.
Kalifornijski Ured za motorna vozila već je krajem prošle godine prijetilo “zakonskim postupkom” nakon što Uber nije platio 150 dolara za dozvolu za testiranje i upravljanje samovoznim automobilima u San Franciscu.
Foro: Uber
Tvrtka će morati biti fleksibilnija ako zaista planira pobijediti u utrci za samovozne automobile. A borba je nemilosrdna jer su, osim tradicionalnih proizvođača automobila poput Forda, GM-a ili BMW-a, u utrku za što skorije izbacivnje samovoznih automobila na ceste uključene i tehnološke tvrtke poput Tesle, Googlea, Baidua i Lyfta.
Uber kaže da će u floti imati i autonomna vozila drugih proizvođača automobila. Tvrtka je ranije ove godine postigla dogovor s Daimlerom, no za razliku od partnerstva s Volvom, njemački proizvođač automobila bit će vlasnik i upravljat će svim vozilima Mercedesa u Uberovoj mreži.
Breitling svoj najnoviji proizvod reklamira kao “stroj visokih performansi” koji radi na 28.800 vibracija/sat, ima 47 dragulja i rezervnog napajanja za 70 sati. Također se može pohvaliti kronografom koji je precizan do četvrtinke sekunde i ima 30-minutne ili 12-satne totalizatore.
Vjerojatno si ga malo tko od nas može priuštiti, ali nas to ne priječi da se divimo Breitling Manufacture Caliber 01.
Foto: Breitling
Sat je ovjerio COSC-o, Službeni švicarski institut za ispitivanje kronometra. Zapravo, točan je u milisekundu unatoč bilo kakvom ga pritisku podvrgnuli.
Kućište od čelika, veličine 48 mm, izgleda jednako čvrsto. U njemu je smješten crni brojčanik sa srebrnim brojevima i kazaljkama uz naglašene crvene detalje, a dolazi u pojednako lijepoj čeličnoj kutiji.
Foto: Breitling
Sat je otporan do dubine do 300 metara i praktički je neuništiv.
Breitling je ovu seriju nazvao Super Avenger 01, a jedan od stotinu komada ove ograničene serije se po cijeni od 7.800 dolara može nabaviti u bilo kojem od 60 Breitlingovih butika širom svijeta.
Prema neuroznanstveniku Moranu Cerfu sa Sveučilišta Northwestern, istinsku sreću ne možete pronaći u materijalnim stvarima niti u vrećama novca, bez obzira koliko se trudili.
Naravno, uvijek možete kupiti neko kratkotrajno zadovoljstvo u obliku sportskog automobila ili odmora na Bora Bori ili nešto slično, ali to nikada neće biti istinski dugotrajno blaženstvo.
Dr. Cerf, koji ljudski mozak i donošenje odluka proučava duže od deset godina, kaže da tajna prave sreće leži u trošenju puno kvalitetnog vremena sa svojim najboljim prijateljima, koji vas nasmijavaju i u čijem se društvu osjećate dobro, jer to vaš mozak navede da oponaša njihove, pa ako su njihovi moždani valovi sretni, bit ćete sretni i vi.
Na kraju krajeva, vi ste ono što su vaši prijatelji.
Evi kako to objašnjava neuroznanost: mozak je elektrokemijski organ koji funkcionira zahvaljujući pravoj električnoj energiji i zrači tu aktivnost u obliku moždanih valaova. Na primjer, kada je vaš mozak aktivan, uzbuđen i angažiran, generira beta valove, koji su slabi u amplitudi, ali su najbrži tip moždanog signala koji imaju 15 do 40 ciklusa u sekundi.
Druge vrste moždanih valova su gama, alfa, teta i delta, a svaka je povezana s različitim stanjima raspoloženja. Gama valovi, na primjer, povezani su s intenzivnim osjećajem zadovoljstva.
Foto: Columbia Pictures
Dakle, ono što dr. Cerf govori je da smo stvarno sretni kad se okružujemo ljudima koji imaju pozitivne moždane valove, jer naš mozak pokupi te valovima i zrcali ih. Sve se događa podsvjesno, tako da nismo ni svjesni da u osnovi prihvaćamo stanje raspoloženja ljudi oko nas.
To znači da ljudi s kojima se družite zapravo imaju utjecaja na vaš odnos sa stvarnošću izvan onoga što možete objasniti. A jedan od učinaka je da postajete slični, objašnjava dr. Cerf.
Kad malo razmislimo o tome, sve je potpuno smisleno, jer ako bismo se cijelo vrijeme družili s nekim tko samo jauče i stenje u vezi svakoga i svega, osjećali bismo se razočarano i iscrpljeno. Zašto? Zato što naš mozak oponaša i te tužne, depresivne moždane valove.
Ova sinkronizacija mozga naziva se neuralno povezivanje, gdje naš mozak počinje “parirati” ili zrcaliti mozak druge osobe. Provodite li previše vremena s tužnom osobom, sami ćete se također početi osjećati tužno bez apsolutno ikakvog razloga… I upravo je zbog toga potrebno vrlo pažljivo birati svoje prijatelje.
Liječnički recept je jednostavan: pronađite prijatelje koji imaju slične interese ili koji imaju fantastične osobine koje biste sami voljeli i imat ćete apsolutno sve što vam treba u životu. Jednostavno, zar ne?
Novi Husqvarnin Vitpilen 701 nudi sve što treba jednom modernom urbanom motociklistu, koji je uvijek u potrazi za dodatnim navalama adrenalina. Uz minimalistički, ali prilično agresivni dizajn, koji je stvorio sasvim novu perspektivu urbanog motociklizma, Vitpilen 701 nudi performanse koje će zadovoljiti i one zahtjevnije vozače.
Motor zapremnine 693 kubična centimetra, jednocilindrični i vodom hlađeni i s mjenjačem od 6 brzina, proizvodi i do 75 konjskih snaga te 72 Nm obrtnog momenta pri 6750 obrtaja.
Ako na to dodamo njegu težinu od 156 kilograma, doista možemo reći da će ovaj motor ostavljati i mnogo veće suparnike iza sebe.
Rezervoar je zapremnine 12 litara.
Progresivni Husqvarnin dizajn baziran je na, tzv. the split elementu, a riječ je o žutoj liniji koja dijagonalno razdvaja motocikl na dva dijela, što je jedinstveni dizajnerski element kojim žele krenuti u nove vode u dizajnu motocikala.
Lagani 17″ kotači od legure lijevanog željeza svojevrsni su vrhunac dizajna Vitpilena 701 pa tako kotači nude jedinstven osjećaj stila, a ujedno osiguravaju visoku razinu čvrstoće i izdržljivosti uz minimalnu težinu.
Ono što možemo zaključiti je da je Vitpilen 701 krasan, agresivan, pouzdan i prije svega lagani motocikl koji vas neće iznevjeriti.
Ali što god radili vezano uz seks, nemojte napraviti ovo što je ovaj jadnik učinio: glasno se iščuđavati je li ženski orgazam zapravo mit.
Zato što ćete, baš kao što je to bez ikakvog napora uspjelo i gospodinu imena Kyle, postići samo da SVI ljudi znaju da ste totalna truba u krevetu.
Kasno se kasnije pravdati da ste to napravili u ime znanosti. I seksologije. Ako ne i sociologije.
Kyle se, dakle, drznuo ustvrdti da ne postoji fiziološki dokaz da žene svršavaju… Još je svašta nadrobio u stilu da su mnogi muškarci pametni, a mnoge žene nisu i da ih se samo uvjerava da bi trebale svršiti.
I da su baš zbog toga (aha!) gomile žene “seksualno” razočarane pa pun poleta najavljuje da će se dublje baciti u proučavanje te mitske životinje zvane ženski orgazam…
Stotine godina znanstvenih i medicinskih istraživanja ženske seksualnosti upravo su izletjele kroz prozor jer Kyle ne vjeruje u to…
literally a hundred years of scientific study on the female orgasm including anatomy, tissue, circulatory, stimuli, and hormonal studies. test subjects, surveys, focus groups, and half the population confirms it's real cuz they be women.
…što samo dovodi do pitanja: Da nije Kyle namjerno podjario trolove? Ako je tako, bravo, stari, napalio si stvarno poveliku skupinu ljudi!
No, za sada još nitko nije posve siguran šali li se Kyle.
U svakom slučaju, nije si puno pomogao ni sljedećim tvitom: “Ako neki ljudi mogu tvrditi da je Zemlja ravna ploča, zašto ja ne bih mogao preispitivati ženski orgazam?”
Zato, dragi Kyle, jer se o tome ne priča previše, ali se puno prakticira!
Bilo kako, sada već uopće nije bitno je li Kyle ozbiljan ili se svima ruga.
Dovraga, možda čovjek nikada nije še*io, a možda je toliko vrhunski ljubavnik da njegove dame doživljaju orgazam potpuno drugačije od svih ostalih žena na svijetu.
Kako god, zbijanje dobrih šala na Twitteru je dobro za zdravlje i popravak raspoloženja.
Kirurzima je trebalo 18 sati da dovrše ovaj sveti gral medicine, za kojeg mnogi tvrde da je sam “vrh suvremene kirurške izvrsnosti”.
Operacija je obavljena na lešu, ali je dokazala da je moguće uspješno ponovno povezati kralježnicu, živce i krvne žile.
Operaciju je proveo tim Medicinskog sveučilišta Harbin na čelu s dr. Xiaopingom Renom, koji je na ovom području nesumnjivo za čitavu glavu iznad svojih kolega, piše Telegraph.
dr. Frankenstein, pardon: dr. Sergio Canavero (Foto:YouTube)
Ugledni talijanski neurokirurg i profesor Sergio Canavero, direktor TANG-a (Turin Advanced Neuromodulation Group) iz Torina, ali i istraživač na spomenutom kineskom sveučilištu, koji je već dugo vremena glavna zvijezda najava “prve transplantacije ljudske glave”, sam je objavio uspjeh svojih kolega.
Dodao je da će se operacija na živom čovjeku dogoditi “momentalno”.
Prvo presađivanje na ljudski leš je obavljeno. Puna zamjena glave s donorom mrtvog mozga je sljedeća faza i to će biti posljednji korak u formalnom presađivanju glave zbog neposrednog zdravstvenog stanja, rekao je prof. Canavero na konferenciji za novinare u Beču.
Dr. Sergio Canavero je na na sastanku Američke akademije neuroloških i ortopedskih kirurga 2015. godine izazvao prilični šok najavom da će prvo presađivanje glave na živom čovjeku izvesti do kraja 2017. godine i to na Rusu Valeriju Spiridonovu.
No, 31-godišnji Spiridonov, koji boluje od bolesti propadanja mišića, već je objavio da više ne želi volontirati za tu operaciju, dodajući da je time “skinuo veliki kamen sa srca”.
Dr. Canavero je ove godine već izazvao dodatni šok rekavši kako namjerava transplantirati prethodno zamrznuti mozak u tijelo donora.
Mnogi stručnjaci su duboko skeptični – i otvoreno kritični – spram njegovih metoda, ali on i dalje tvrdi da se mozgovi mogu oživjeti, dajući novi život pokojniku.
Dr. Xiaoping Ren je prošle godine uspješno presadio glavu na tijelo majmuna, a izveo je 1000 transplantacija glave na laboratorijskim miševima.
Prateći ga tijekom 10-satne operacije, Wall Street Journal je svjedočio da miš nakon postupka pokreće novu glavu, samostalno diše, čak otvara oči i pije.
Eto, stvarno nam i dalje ne ide u glavu. Možda nam je mozak odumro.
Dharam Pal Singh Gujjar vrlo je poseban čovjek. Naime, prema istraživanju gerontologa Roberta Younga do sada je službeno evidentirano svega 1000 ljudi koji su živjeli preko 110 godina. A to je svega 0,00001% ukupne svjetske populacije. Od tih 1000 ljudi samo je 10% muškaraca. A od tih muškaraca svega 0% njih može istrčati maraton.
Gospodin Singh živi u Indiji i prema dokumentima koje ima rođen je 1897. godine te je danas u 120. godini života. Točan datum i godinu rođenja rekla mu je njegova pokojna majka koja je imala i rodni list. Međutim nitko sa sigurnošću to ne može potvrditi jer se potkraj 19. stoljeća u Indiji nije vodila detaljna evidencija rođenih osoba.
Prema drevnim i mističnim analizama dr. Pankaj Naram tvrdi da je moguće da čovjek poživi 119 godina, no postavlja se pitanje što to gospodin Singh radi, za razliku od nas, da je poživio toliko dugo.
Odgovor na to pitanje dao nam je Singh, a tajna je u jogi i meditaciji:
Ljudi koji prakticiraju jogu i meditaciju nemaju nikakvih mentalnih zdravstvenih problema. Ne čudi me stoga što u Indiji postoji toliko mnogo starih trkača maratona. Postoje ljudi koji su živjeli i do 1000 godina. Ako slijedimo Indijske vrijednosti i tradicije, živjeti 100 godinu doista je mačji kašalj.
“Ljudi poput Singha imaju prirodnu sposobnost za trčanjem, oni su snažni, oni su poput ratnika”, zaključuje Naram.
Ako Singh doista ima 119 godina, on je već 20 godina najstariji sudionik Hindustanskog maratona, ali i maratona uopće. Nadamo se da će proći još dugo vremena prije no što ovaj osebujni maratonac otrči svoj zadnji krug.
Od 2001. godine izvršni je producent Susreta profesionalnih kazališta za djecu i mlade ASSITEJ, koji se svake godine održava u Čakovcu, te EPIFEST-a, festivala profesionalnih kazališta za djecu i mlade srednje i jugoistočne Europe.
Također je član Hrvatskog društva dramskih umjetnika kao redatelj, član je Izvršnog odbora hrvatskog centra UNIMA-e (Međunarodne udruga lutkara i lutkarskih kazališta), te Hrvatskog centra ITI (International Theatre Institut pri UNESCO-u).
Član je umjetničkog savjeta Međunarodnog festivala novog kazališta EUROKAZ, Međunarodnog festivala kazališta lutaka PIF u Zagrebu i Međunarodnog festivala alternativnog kazališta PUF u Puli. Od 2005. do 2009. godine bio je član Državnog kulturnog vijeća za dramsku umjetnost pri Ministarstvu kulture Republike Hrvatske.
Možeš li nam se ukratko predstaviti, tko si ti, što je Assitej, zašto je toliko bitan za hrvatska dječja i kazalište u cjelini?
Osnivač sam i umjetnički ravnatelj Kazališne družine Pinklec iz Čakovca, ujedno sam i urednik tribine Čakovec četvrtkom, jedne od najstarijih tribina u Hrvatskoj. Predsjednik Hrvatskog centra Assiteja, a od 1998. godine sam član Upravnog odbora.
Hrvatski centar Assitej osnovan je 1996. godine i dio je svjetske organizacije Assitej, a to je organizacija profesionalnih kazališta za djecu i mlade.
Assitej se bavi problematikom profesionalaca umjetnika koji rade u kazalištu za djecu mlade, a cilj nam je da se kazalište razvije, a da produkcija i kvaliteta samih predstava, kao dio kreativne industrije, raste.
HC Assitej svake godine održava nacionalne susrete, gdje se selektira 10 najboljih predstava te biraju najbolje od njih. Na svjetskoj razini redovno se održavaju umjetnički susreti, Artistic gathering gdje se razgovara o unapređenju i poboljšanju stanja u kazalištu za djecu i mlade u svijetu, a svake treće godine se održava svjetski kongres.
Zašto je kazalište važno pojedincu i društvu 2017. godine i zbog čega toliki trud da djeca zavole kazalište u što ranijoj životnoj dobi?
Percepcija ljudi o kazalištu za djecu i mlade je pomalo kriva. Ljudi često misle da mi u kazalištima za djecu i mlade odgajamo djecu da budu kazališna publika kad odrastu. Ta premisa je u kriva, jer djeca su naša primarna publika. Mi predstave radimo za našu publiku, a to su djeca i mladi.
Jedino obrazovanje kojim se mi bavimo je ono estetsko obrazovanja djece. Zbog toga je kazalište za djecu i mlade zaista važan segment u tom estetskom obrazovanju društva, jer će ta djeca kasnije moći prepoznati estetske vrijednosti u kulturi, umjetnosti, kvalitetu u svakodnevnom životu, što je dobro, što nije.
U kazalištu se raspravlja i o tim moralnim kategorijama, ali isključivo kroz predstave, kroz tekstove.
Kazališta stoga moraju brinuti o tome da imaju kvalitetan repertoar, i gdje, moram priznati, u Hrvatskoj ima pomaka posljednjih desetak godina.
Kako je izgledao tvoj kazališni put, od prvog susreta sa svjetlima pozornice pa sve do dužnosti predsjednika Assiteja?
Prvi susret s kazalištem, ali i prelomni trenutak je bio u vrtiću gdje smo imali predstavu tako da su tete čitale priču, a na dijapozitivima su se mijenjale slike. Sjećam se da me se najviše dojmila jedna priča o vjeverici, tako da sam šećući parkom kao klinac gledao gdje su te vjeverice, gdje su te njihove kućice. Upravo je zbog toga važno u kazalištu razvijati tu kreativnost kod djece.
U osnovnoj školi prvi jači utjecaj kazališta na mene dogodio se u ondašnjem kazališta Augusta Cesarca (HNK Varaždin) kada sam gledao predstavu Opaki vlastelin. Taj prvi susret s kazališnom iluzijom meni je bio fascinantan te sam vrlo brzo na jednu od predstava, Timpetil, grad bez roditelja, upao preko audicije u osnovnoj školi.
Prve ozbiljnije predstave sam počeo raditi za vrijeme srednjoškolskih dana, gdje sam počeo i puno čitati, a počeo sam i s pisanjem poezije.
Knjiga je bila bitan dio mog života, još uvijek je. Čitao sam u vojsci gdje sam jednom prilikom zbog knjige završio i u pritvoru.
Nakon vojske okupio sam u Zagrebu ekipu studenata iz Varaždina i Čakovca i počeli smo raditi na predstavi Ispovijest u delirijumu, što je ujedno bila i moja prva režija. Premijerno smo je izveli u čakovečkom novootvorenom Klubu mladih 21. svibnja 1982. godine.
Nakon toga osnivanjem kazališne grupe MuČak režirao sam Orwelovu Životinjsku farmu s kojom smo odmah ušli na Smotru kazališnih amatera Hrvatske. Bilo je to vrijeme kada je kazališna scena u Čakovcu bila aktivna i djelovalo je čak, čini mi se, 5 amaterskih kazališnih družina.
Iste sam godine odradio i svoju prvu monodramu Krappovu posljednju vrpcu, Samuela Becketta i ozbiljno otišao dalje u kazališne vode.
Sve je nekako kulminiralo 2. ožujka 1987. godine kada sam, s grupom glumaca s kojima sam do tada radio, osnovao Kazališnu družinu Pinklec.
Bruno Kontrec i Romano Bogdan
Kada bi morao izdvojiti jednu jedinu stvar, što je to u kazalištu što te toliko zapali da se svakog dana oduševljeno baviš time?
Umjetnost. Jednostavno to je umjetnost. Energija. Ali i ljubav.
Koje su te predstave izbacile iz stolice i što je to bilo u njima što te je toliko uzbudilo? Mogu i pozitivni i negativni primjeri. Jer nema sumnje da si se nagledao i jednih i drugih.
Teško je to objasniti, to je jednostavno umjetnost. Bilo je trenutaka, bilo je tih trenutaka više vani, nego u Hrvatskoj, a gdje bi me neke predstave rasplakale ili osvojile. Sjećam se jednog gostovanja u Ljubljani gdje smo gledali predstavu koje me osvojila.
Nakon jedne sam takve predstave rekao “Ja se više neću baviti kazalištem, takve predstave ne mogu napraviti”. Srećom sa mnom su bili pravi ljudi koji su mu utješili na najbolji mogući način: “Ne brini Romano, tvoje su predstave bolje.” To su ti trenuci koji te osvoje, koji te pogode. To je snaga te umjetnosti.
Pripreme za predstavu “Četiri psića”
Možeš li ukratko objasniti što dobru predstavu čini dobrom, a zbog čega je neke predstave bolje ne pogledati?
Predstava tehnički mora biti dobro napravljena. To je zanat kao i svaki drugi.
U umjetnosti nitko ne garantira da neka predstava bude dobra, ima tu puno elemenata o kojima treba voditi brigu. Jedan od takvih je i dramaturgija gdje je bitno da ona ima svoj ritam, svoj tijek.
Element koji je iznimno bitan i koji doista čini predstavu dobrom ili ne tako dobrom je iskrenost. Iskrenost prema poslu koji radiš.
Umjetnost, kazalište, to je energija, a glumac je, kako to u svojim teorijskim radovima govori, meni najdraži teoretičar kazališta Antonin Artaud, atlet srca, sportaš. On mora biti cijelim srcem u tome, uložiti svaki atom snage, unutarnje emocionalne snage. Vrlo je lako stoga, kad se glumac u potpunosti unese u predstavu, da se emocionalno slomi. Težak je to posao, ponajviše kada se radi za mlade, za djecu koja su najiskrenija publika jer osjećaju upravo srcem.
Koliko ti je uloga glazbe, zvuka bitna u kazalištu, a koliko u životu? Ista stvar s bojama.
Uglavnom volimo svirati po predstavama. Toliko smo u našem kazalištu, Pinklecima, zavoljeli glazbu da su glumci osnovali sastav VIS Tragedija, a koji svira u našim predstava.
Volim se tako našaliti da je većina glumaca prvo htjela biti na rock pozornici, ali igrom slučaja završili su na kazališnoj, i tako sada imaju tu priliku, svirati i pjevati pred publikom.
Vizualni i glazbeni aspekt predstave jako mi je bitan. Glazba je od svih umjetnosti, ne samo u predstavi, već i životu, meni osobno najvažniji element jer ona je ta koja pobudi emociju, definira ambijent i ima tu jednu mističnu moć.
Primjerice, u mojim predstavama glazba kreće prije ulaska publike u dvoranu, a završava kad zadnji posjetitelj izađe iz dvorane.
“A tko si ti?”
Kroz razgovor često spominješ kazalište, pri tome misliš na Pinklece, čiji si osnivač i umjetno ravnatelj. Spomeni nam neke utjecajnije nastupe, nešto s čime se ponosite.
Igrali smo dosta po inozemstvu, diljem Europe, ponajviše u kazalištu za djecu i mlade, a gdje moram priznati da su Pinkleci prilično poznati. Dosadašnji vrh karijere nam je bio nastup u Kennedy centru u Washingtonu. Naime, Kennedy centar je kazalištu, ono što je Metropolitan opera za operu. Imali smo tu čast i priliku igrati u tom centru s predstavomA tko si ti.
Nastupali smo i u Shakespeare Theatre Company u Washingtonu. Uglavnom bio nam je to vrhunski doživljaj gdje smo imali čak 8 nastupa, a bili smo dio selekcije najboljih predstava za djecu i mlade iz Europe.
Odradio si jedan mandat kao dogradonačelnik Čakovca. Gdje s vidiš u budućnosti? U kazalištu ili politici? Ili u nekoj kombinaciji tipâ kazališna politika, političko kazalište?
U politiku sam ušao radi kazališta i kulture. Iz politike sam izašao radi kazališta i kulture. Izvršna vlast u politici mi ne bi nikad više pala na pamet, jer kao umjetnik sam uletio s puno entuzijazma i ideala, ali oni su se vrlo brzo srušili.
U kazalištu sam kroz život i rad upoznao ljudsku dušu s one druge strane, a kad uđeš u politiku pravila igre se mijenjanju. To su onda “Igre gladi”.
U budućnosti se vidim i dalje u kazalištu. Strateški postavljam kazalište na čvrste i postojanje temelje. Vjerujem da sam u dosadašnjih 30 godina napravio što sam mislio, preostaje mi još desetak da završim tu kazališnu priču.
A nakon toga, u mirovini, nadam se da ću se moći baviti samo umjetnošću, režijom. Jer umjetnik bez umjetničkog rada brzo umire.
“Bremenski svirači” (Igor Baksa, Bruno Kontrec, Davor Dokleja)
Ako ste od onih koji misle da su žene i muškarci u Hrvatskoj potpuno ravnopravni i mislite da zavređujete medalju sa zlatnom lentom zbog toga jer tu i tamo “pomažate po kući”, onda će vas jako iznenaditi podatak da u Hrvatskoj samo 12% muškaraca starijih od 18 godina svakodnevno kuha i/li obavlja kućanske poslove. Najmanje od svih muškaraca u Europskoj uniji!
Iako je u svim državama članicama udio žena koje skrbe o djeci, obavljaju kućanske poslove i kuhaju mnogo veći nego udio muškaraca, nekako je tužno kad ispada da se više od nas trude čak i Bugari i Mađari.
No, satatistički je najveća razlika među ženama i muškarcima koji su 2016. godine svakog dana kuhali i/ili obavljali kućanske poslove zabilježena u Grčkoj (85 % žena i 16 % muškaraca) i Italiji (81 % i 20 %), a najmanja u Švedskoj (74% žena i 56% muškaraca) i Latviji (82 % i 57%).
Nismo ništa bolji niti kada je riječ o svakodnevnoj srkbi za djecu. To smo također na začelju s Poljacima, Česima, Slovacima, Rumunjima, Malteženima i Grcima.
Srećom, opet imamo dame da nam poprave prosjek pa su među državama članicama najveće razlike između žena i muškaraca zabilježene u Grčkoj (95 % žena i 53 % muškaraca) i na Malti (93 % i 56 %), dok su najmanje razlike zabilježene u Švedskoj (96 % žena i 90 % muškaraca) i Sloveniji (88 % i 82 %).
Ova digitalna publikacija sadržava kratke tekstove, interaktivne vizualizacijske alate, infografike, slike itd. Proizveo ju je Eurostat u suradnji s nacionalnim statističkim uredima država članica EU-a i zemljama EFTE.
U tri poglavlja – Život, odrastanje, starenje…, Učenje, rad, zarađivanje… i – uz velike razlike u životima žena i muškaraca u Europi, uočljive su i neke sličnosti života u raznim zemljama.
Unatoč našim razlikama, pa čak i nejednakosti između žena i muškaraca, i žene i muškarci u europskoj uniji podjednako su zadovoljni svojim životima.
Agencija je priopćila da je već poduzela mjere protiv nekoliko tvrtki, koje prodaju satove preko interneta, ali ih nije imenovala.
Inzistiraju da rodjitelji koji su ih već kupili – unište satove. Guardian piše da su “ciljano tržište” tih uređaja u Njemačkoj djeca od 5 do 12 godina.
“Preko aplikacije roditelji mogu koristiti satove da bi tajno prisluškivali što se događa oko djeteta. Stoga ih se smatra zabranjenin odašiljačem. Naša istraga pokazala je da su roditelji koristili satove da prisluškuju učitelje u učionici”, rekao je ravnatelj agencije Jochen Homann.
Agencija navodi da zabranjeni satovi koriste SIM kartice i nude ograničene telefonske funkcije, koje se mogu kontrolirati preko aplikacije, baš kao i beby-monitori.
Programirajem da pozivaju određeni telefonski broj mogu se koristiti za prisluškivanje razgovora, što je u Njemačkoj strogo zabranjeno jer je prisluškivanje zbog komunističkog Stasija i nacističkog Gestapoa, koji su imali SVE i SVIMA, vrlo osjetljiva tema.
Agencija je još početkom godine zabranila prodaju nekih modela “lutaka koje govore” jer koriste softver koji prikuplja osobne podatke, a vrlo ga je lako “provaliti”. U slučaju pametnih satova savjetuju školama da strogo kažnjavaju njihovu upotrebu.
Time-lapse video je posljednjih godina postao prilično popularan i prije svega kreativan vid izražavanja mnogih autora iz područja vizualne kulture, bilo da se radi o fotografiji, videu ili animaciji.
Danas uživamo u uratku naziva NYC Layer-Lapse u kojem se autor, Julian Tryba, poigrao slojevima te je zaobišao tradicionalni način izrade videa prolaznosti vremena. Kod računalne obrade ispreplitao je kreirane snimke dana i noći u New Yorku te ih ritmički posložio da u potpunosti budu u harmoniji s glazbenom pozadinom.
Taj efekt koji je Tryba koristio inspiriran je Einsteinovom teorijom relativnosti te je prilično teško objasniti o čemu se konkretno radi. Autor je to opisao ovako:
Tradicionalni time-lapse video ograničen je idejom da postoji jedan univerzalni tijek vremena. U duhu Einsteinove teorije relativnosti layer-lapse pridodaje različiti tijek vremena na bilo koji objekt ili gradsku četvrt koja se nalazi u prizoru. Svako to jedinstveno vrijeme može krenuti bilo kada, završiti bilo kada, a trajanje jedinice vremena može biti za svaki objekt jedinstveno. Rezultat toga je vizualna vremenska dilatacija poznatija kao layer-lapse.
Drugim riječima autor je zaobišao klasičnu prolaznost vremena kao konstantu te je svakom objektu odredio njegov početak, njegov kraj i njegov jedinstveni tijek vremena.
Pošto se ovdje radi o prilično kompleksnim radnjama i procesima, izrada ovog videa nije bila moguća bez računalnih resursa po pitanju izračunavanja prolaznosti vremena.
Početkom 2016. godine počeo sam učiti skriptni jezik u obradi videa te sam počeo pisati male programe koji su rezultirali različitim layer-lapse efektima. Da bi kreirao potpuni layer-lapse efekt morao sam svakoj od stotine objekata (građevina) pridodati jedinstvenu jednadžbu koja je za svaku sličicu izračunavala i definirala u kojem se točno trenutku pojavljuje noćna snimka zgrade ili četvrti, a u kojem se pojavljuje dnevna snimka.
Svake godine 19. studenoga obilježava se Međunarodni dan muškaraca. Razlozi zašto bi se svi trebali prisjetiti na bilo koji način obilježiti ovaj dan je doprinos muškaraca u zajednici, obitelji i brizi o djeci koji se sve više zapostavlja, a tu je i razvijanje kulture brige o zdravlju muškaraca, kao i velika problematika sve većeg broja samoubojstava kod muškaraca.
Prvo obilježavanje zabilježeno je 1999. godine na Trinidadu i Tobagu, gdje je i službeno ovaj dan proglašen Međunarodnim danom muškaraca.
Poznati je podatak da je zdravlje u muškaraca znatno gore od zdravlja žena i taj se negativni trend odnosi na cijeli svijet. Svjetska zdravstvena organizacija objavila je podatak da je prosječni životni vijek muškarca 69 godina dok je kod žena 74 godine.
Stopa samoubojstva u muškaraca je u porastu i porazna je činjenica da je broj samoubojstva kod muškaraca tri puta veći nego kod žena. U zemljama poput Paname, Jamajke i Šri Lanke pak je taj podatak posebno porazan, gdje si na jednu ženu život oduzme čak do 12 muškaraca. Za Hrvatsku imamo samo podatak iz 2103. godine gdje si na 100.000 muškaraca život oduzme njih 16.
