Prije otprilike godinu dana, žena iz Škotske, koja je korisnica Reddita pod imenom TheFlyingPigSquadron, podijelila je svoju priču, koja počinje običnim pranjem kose, a završava na Hitnoj. Nije tajna da se mnogi od nas ozlijede tu i tamo, ali čini se da ovu damu neprestano prati teška nesreća.
Možda je na putu do kupanice prošla ispod ljestvi, razbila ogledalo, otvorila kišobran u zatvorenom prostoru, nije pljucnula lijevo pa desno kad joj je crna mačka prošla put?
Sve u svemu, završila je slomljenog gležanja, napuknle lubanje i u invalidskim kolicima, a nakon svega još se vrhunski šali na vlastiti račun kako bi nas dobro nasmijala i, nadamo se, upozorila da izbjegavamo stvari koje su joj skoro došle glave.
Piše TheFIyingPigSquadron:
Tako sam jutros ušla pod tuš i odlučila oprati kosu. Imam vrlo dugu i kovrčavu kosu koja doseže do sredine mojih leđa. Međutim, kada je mokra, kovrče se izravnavaju, a kosa mi se gotovo dosegne do guze.
Kosa je mokra, utrljala sam šampon i samo je moram isprati. Zabacila sam glavu i prebacila kosu preko ramena baš kao u reklami za šampon. I osjetila da nešto gmiže po mojoj guzi. Budući da sam zrela i logična, došla sam do jednog i jedinog mogućeg zaključka.
Pauk!
Uz vrisak kojim bi se ponosio i pijani majmun, sise lete i izgledaju kao neka vrsta dementne sirene, pokušala sam pobjeći iz tuš kabine. I odmah stekla novu vještinu: sposobnost da napravim savršenu špagu.
To je samo po sebi bio spektakularni festival fizike jer u mojoj kupaonici zapravo nema dovoljno mjesta ni da beba napravi špagu, a kamoli štakor od 175 centimetara koji se davi.
Kada je moja prednja noga došla u dodir s WC-školjkom, tijelo mi je po podu odbačeno unatrag prema tušu.
Tako sam ostala zaglavljena između školjke i tuša.
Gdje sam popila poštenu pljusketinu od vrata tuš kabine.
Mali odlazak na Hitnu i već imam uganuće gležnja, frakturu gležnja, dva slomljena prsta, lijepu dugu od modrica na nekim zanimljivim mjestima i gora zelena.
Ali tu priči nije kraj jer se njezine pustolovine (i nesreće) nastavljaju…
UPDATE: Dakle, zato što sam posebni mali jednorog, slomljeni prsti i slomljeni gležanj na suprotnim su nogama stoga se sada vozim u novim invlaidskim kolicima (OK, nisu nova. Ipak je ovo Škotska).
Također, moj stan je na katu tako da bi komotno mogao biti i na Everestu. Zato sam u bungalovu kod mojih roditelja, dok mi gležanj ne pronađe još neki način da me s*ebe.
Imam invalidska kolica oko 6 sati i zapela sam za svaki dovratnik u kući i dvaput se zabila u zid (nemojte reći mojoj mami). Nakon što sam 2 sata odskakivala naokolo kao ping-pong loptica, mama je popi*dila i natjerla me da odem gnjaviti mlađeg brata, koji je u dnevnoj sobi igrao Xbox.
Nakon što mu dopustila da se isproba kolica i cijelo vrijeme pi*dila zbog toga, izreako je pet riječi koje su rezlutirale ovim postom.
‘Možeš li na stražnji kotač?’
Je*eni izazov prihvaćen. Odgurnula sam se, završila na leđima, guzica preko sisa (koje bi, sigurna sam, opet letjele na sve strane da nisu osigurane i zaključane u uspravnom položaju), a glavu sam razbila na kamin.
Sada sam na leđima i najgora imitatorica preokrenute kornjače na svijetu, bespomoćno se bacakam i imam ozljedu glave. Moj 19-godišnji, navodno odrasli brat pokušava puzati do kupaonice prije nego što se upiša od smijeha.
I sada sam opet na Hitnoj i čekam da me opet pokrpaju.
Drago nam je što je barem njezin liječnik poduzeo odgovarajuće mjere predostrožnosti od bilo kakvih daljnjih incidenata, jer se čini da na ovu ženu vreba teška nesreća iza svakakog ugla!
UPDATE 2: Ne, nisam se opet ozlijedila. Nakon što sam opet vidjela istog liječnika kod kojeg sam bila tijekom prvog izleta, zahvalna sam što nemam frakturu lubanje ili potres mozga.
Upravo sam razderala kožu koja je bila fiksirana ljepilom i trakom jer su očito medicinski i umjetnički materijali ista stvar. Također sam se vratila u invalidska kolica jer je vrlo mudri liječnik osjećao da “štake samo čekaju na to”.
Nije pogriješo, priznajem. Ionako bih mahala njima i/ili ih koristila kao pirat mačeve. Vjerojatno oboje.
Internet se oduševio njezinim pričama i zahtijevao je još, a očito je toga bilo još.
Piše TheFlyingPigSquadron:
Kao što am obećala, priča o hladnjaku.
Godine 2009. sam završila srednju školu i imala cijelo ljeto prije odlaska na fakultet. Budući da će se većina mojih prijatelja raštrkati diljem svijeta i vratiti tek u rujnu, odlučili smo se za grupni godišnji odmor na jednom od kanarskih otoka.
Odmor prolazi dobro bez velikih incidenata. Jednom sam zaronila u bazen, uspaničena, nisam uspjela pronaći put prema gore pa sam naprije opi*dila glavom o dno bazena. Znate, standardne stvari. U nekom trenutku oko tri dana prije nego što smo se morali vratiti kući, većina nas je imala vrlo malo novca, pa smo kupili hrpu hrane da si kuhamo umjesto da jedemo po restoranima.
Kombinirani hladnjak-zamrzivač u vili imao je veći dio hladnjaka na dnu, a manji zamrzivač iznad. Budući da je nas deset pokušavalo kuhati odjednom, i hladnjak i zamrzivač su se stalno otvarali i zatvarali.
Jeste li ikad ostavili zamrzivač otvoren dulje vrijeme, zatvorili ga, a zatim pokušali ponovo otvoriti? Da, ralje životne borbe. Tako idem otvoriti zamrzivač, a njemu je već bilo dosta otvaranja i zatvaranja, umoran je, gunđa i samo bi da ga se ostavi na miru. Pregovori su brzo završeni, jer je zamrzivač već uzeo taoce. Ja, s mojim lažnim osjećajem hrabrosti odlučim, ku*ac će me pobijediti vrata od zamrzivača (upozorenje: Pobijedila su me vrata od zamrzivača).
Zato sam uprla nogom o vrata hladnjaka i rasturila vrata zamrzivača, koja su se, ne očekujući puni frontalni napad pripadnika Avengersa, otvorila.
Nisam bila spremna na to.
Kao rezultat, vrata zamrzivača brzo će me kazniti udarcem na lice. Pala sam poput prazne vrće. Srećom ili na žalost, odvalila su me po čelu i korijenu nosa pod takvim kutem da zapravo nisam slomila nos. Iako sam se tako osjećala. Nekoliko sati kasnije izgledam kao križanac između dementne pande i žene-mačake. Osjećam se kao da živčani završeci u mom nosu i mojem čelu neprestano nanovo odgiravaju cijeli sukob, a oticanje je značilo da je moje lice progutalo moje oko. Dečki su odlučili da je bolnica sljedeća turistička atrakcija na mom popisu pa smo je otišli razgledati.
Objašnjenje je liječniku bilo u redu, premda je isprva bio zbunjen, sve dok jedan od dečki koji su bili sa mnom nije opisao sagu na ormariću za lijekove. Tada je bilo samo je*eno smiješno. Mislim da je medicinska sestra mislila kako me veći od dvojice momaka udario. Liječnik mi je dao upute za njegu i bočicu lijekova protiv bolova. Iako naknadno razmišljanje ukazuje na to da to nisu bile tablete protiv bolova. Nazvali smo taksi, ja sam čvaknula dvije tablete i ušli smo u auto.
Ljudi, ne znam što su bile te tablete, ali ne sjećam se ničeg nakon što sam ih uzela. Ničeg. Navodno sam vrištala / pjevala uvodnu pjesmu iz Kralja lavova na stražnjem sjedalu taksija. Cijelih 40 minuta koliko je trajala vožnja. Također su mi rekli da sam odjurila ravno na bazen tvrdeći: “U redu je, sada sam napola panda. Mogu disati pod vodom”. Uzela sam sve knjige s police i sakrila ih svima u jastučnice, također sam se sakrila ispod kreveta jednog tipa.
Tu je i video (koji nikada neće ugledati svjetlo dana, tako da nemojte ni tražiti da ga objavim) mene kako polako plešem s ležaljkom dok vrištim Unchained Melody The Righteous Brothersa. Ne sjećam se ničega; sve što znam je da sam se sljedećeg jutra probudila na krevetu, potpuno odjevena, bez cipela i malim cvijećem poput tratinčica zataknutim između nožnih prstiju.
